Povežite se sa nama

MONITORING

UBISTVO DUŠKA JOVANOVIĆA: Ćutanje je zlato

Objavljeno prije

11 godina

na

dusko-jovanovic

Nerealno je, uprkos buci koja se ovih dana oko ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića diže, očekivati da ćemo desetu godišnjicu njegove smrti, 29. maja, dočekati sa saznanjem ko ga je ubio i zašto.

Prošlog ljeta je Vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca Crne Gore Veselin Vučković najavio pred skupštinkim Odborom za bezbijednost, da će ponovo otvoriti istragu o tom ubistvu. Od Višeg suda u Podgorici početkom ovog mjeseca zatražio je predmet kako bi Tužilaštvo moglo da preduzme konkretne radnje povodom ponovnog otvaranja istrage. Ranije je tužilaštvo tvrdilo da istraga nikad nije ni prekidana.

Ovih dana odjeknule su riječi potpredsjednika Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministra pravde Duška Markovića. „Mi smo ukazivali na određene rizike i opasnosti koje se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Ja sam tada čak i pisao odgovarajuća pisma ministru Jovićeviću da se o tome povede više računa. Tako da ja ne osjećam nikakvu odgovornost”, kazao je Marković u emisiji Načisto na televiziji Vijesti.

Kakve rizike, koje opasnosti – Marković, koji je u vrijeme ubistva Jovanovića bio šef tajne policije, nije otkrio. Svejedno, njegove riječi važne su kao potvrda da postoje razne stvari o kojima je bivši bezbednjak više od devet godina ćutao. Ko su ljudi koji su predstavljali opasnost za Duška Jovanovića, zašto je bio izložen riziku, je li njegova služba dobijala odgovore na ,,odgovarajuća” pisma – svako slovo u Markovićevoj izjavi rađa po jedno pitanje.

Duško Jovanović ubijen je u noći, 27. maja 2004. godine ispred redakcije Dana. Ubice iz tamnog golfa 3 u pokretu su na njega ispalile smrtonosne hice iz automatske puške. Institucije ove države nijesu uspjele da saznaju ko je sve te noći bio u golfu 3, ko je imao kakvu ulogu u organizaciji ubistva, niti kome je ono trebalo. Damir Mandić osuđen je na 18 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu. Službeno je utvrđeno, u trenutku ubistva je pokrivao mjesto vozača. Tokom suđenja branio se ćutanjem. Koliko Marković zna, Mandiću nije ni nuđen status svjedoka saradnika. Što da uzalud deru opanke kad zasigurno znaju da bi i dalje ćutao.

Marković je tokom intervjua ponovio sve vladajuće mantre. Od toga da je premijer Milo Đukanović, kada je za ubistvo Jovanovića optužio Vojislava Koštunicu dao „političku” izjavu, do bajanja kako je Jovanović ubijen „radi destabilizacije vlasti koja se suprotstavila Miloševiću”. Milošević je 2001. izručen Haškom tribunalu, srpske službe bezbjednosti 2004. uveliko su bile u rasulu, namjerno zaboravlja ministar pravde. Objašnjavajući kako mirno spava, nije zaboravio da napomene kako se osjeća potpuno odgovornim za rad službe bezbjednosti isključivo u periodu kad je imao „direktnu odgovornost”. Što će reći od 2005, kad je SDB odvojena od MUP-a i postala Agencija za nacionalnu bezbjednost.

Svako bi poželio da se ogradi od vremena prije 2005. Recimo, od 31. maja 2000. kad je ispred zgrade u kojoj je stanovao ubijen savjetnik Mila Đukanovića Goran Žugić. Ili od 8. januara 2001. kada je u centru Podgorice ubijen visoki funkcioner Državne bezbjednosti Darko Raspopović Beli. Doduše, i tada je Duško Marković znao da za smrt optuži teške dane. ,,Darko je u mladosti živio brzo i raznovrsno, ne zanemarujući svoje obaveze. On je žrtva zlog vremena. Učinićemo sve da pronađemo počinioce”, kazao je Marković u oproštajnim riječima na sahrani Raspopovića.

Neke su istine proste: zla vremena ne padaju s neba, neko ko je bio šef službe bezbjednosti ne može tek tako proglasiti sebe neodgovornim za sve što se dešavalo dok njegova služba kao dio sistema nije bila sasvim samostalna. Čak ni u slučaju da se iznenada pojavi neko pismo u kojem je Marković nekoga upozoravao na ograničenost svojih ovlašćenja.

Usput, januar je bio 2004. kada se Duško Marković, odgovarajući na optužbe tadašnjeg lidera LSCG Miodraga Živkovića da je služba bezbjednosti pokušala da ga ubije, podičio kako Živković i njegova porodica ,,vjerovatno ne bi bili živi i zdravi da je DB organizovala atentat”. Možda je i to bio politički stav.

,,Ranije smo čuli izjavu g-dina Đukanovića, kojom se aludiralo na to da nalogodavce trebamo tražiti izvan granica Crne Gore. Zar ne bi u tom slučaju crnogorski istražni organi ‘potrčali’ da riješe zločin i tako pridobiju sve one koji ih sada posmatraju optužujućim pogledom, a tek kako bi, rasvetljavanjem zločina, ‘zatvorili usta’ kritičarima vlasti. Međutim, to se ne događa”, kaže u izjavi za Monitor Danijela Pavićević, sestra Duška Jovanovića.

Ona naglašava da nakon deset godina nikome ne može vjerovati na riječ i da je ministar pravde, nekadašnji šef SDB-a bio obavezan da preduzme sve zakonom predviđene mjere i spriječi atentat a ne ,,da piše neka pisma ministru Joviceviću, da se obrati malo pažnja na Duškovu bezbjednost”. ,,Nedopustivo je što po Zakonu o krivičnom postupku nije dao sva saznanja pred istražnim sudijom”.

Sestra Duška Jovanovića, kako kaže, očekuje da će VDT pokrenuti sve zakonom propisane radnje i saslušati aktuelnog ministra pravde koji bi trebao da ponudi dokaze o tome ko su ljudi koji su bili prijetnja za Duškov život, kada i od koga su dolazile prijetnje, kao i da saopšti imena operativaca SDB koji su imali takve podatke i sačinjavali izvještaje. ,,Ništa od ovoga ne bi ni bilo da nije pritiska iz Evrope, pa se nadam da će se intenzivirati u narednom periodu. Moram reći da ovoliki protok vremena sve jasnije ukazuje na smjer u kojem se nalaze nalogodavci”, kaže Danijela Pavićević.

Du¬ško Mar¬ko¬vić, tokom sa¬slu¬ša¬nja pred istražnim sudijom Radomirom Iva¬no-vi¬ćem 2004. go¬di¬ne ni¬je spo¬me¬nuo da je znao kako je Du¬šku Jo¬va¬no¬vi¬ću bi¬la ugro¬že¬na bezbjednost. Nije pominjao ni da je o ugroženosti vlasnika Dana pisao nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova Andriji Jovićeviću. Sudija Radomir Ivanović ocijenio je u izjavi za Dan da je Duško Marković svojevremeno morao da saopšti sve što zna o tom krivičnopravnom događaju. Napomenuo je da je Markovića, kao i svakog drugog svjedoka prilikom saslušanja, upozorio da ništa ne smije prećutati.

Oglasio se i bivši crnogorski ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević: ,,Tokom mandata imao sam susret sa Jovanovićem i tom prilikom garantovao sam mu punu ličnu i imovinsku sigurnost. On je bio bezbjedan dok sam ja rukovodio Ministarstvom unutrašnjih poslova”. Jovićević je podsjetio da se na čelu MUP-a Crne Gore nalazio od juna 2001. do januara 2003. a da je Jovanović ubijen u maju 2004. godine. Da li je tokom narednih skoro godinu i po Marković upozoravao narednog ministra unutrašnjih poslova Dagana Đurovića – ne znamo. Možda će se prisjetiti.

Predsjednik Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima Nikola Marković podnio je krivičnu prijavu protiv ministra pravde Duška Markovića, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo pomoć učiniocima poslije izvršenog krivičnog djela. Tražio je da se Markoviću odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva i, korišćenjem službenog položaja uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze, ometati postupak i uticati na svjedoke. Mnogo je to za današnji trenutak pravne države Crne Gore.

Najnovije je da je Vrhovno državno tužilaštvo objavilo kako će saslušati ministra pravde Duška Markovića, bivšeg šefa Ministarstva unutrašnjih poslova Andriju Jovićevića i istražnog sudiju Višeg suda Radomira Ivanovića. Prema saznanjima Dana, Marković će biti saslušan i oko krivične prijave koju je protiv njega podnio Nikola Marković. Najave ozbiljno zvuče, ali se i dalje nema na osnovu čega vjerovati da će, dok je ove vlasti, klupko koje je dovelo do ubistva Duška Jovanovića, biti razmotano.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo