Povežite se sa nama

MONITORING

SUKOBI NA DVORU: Ko je Đukanovićevo sumnjivo lice

Objavljeno prije

na

Još se ne zna ko su neprijatelji države u Vladi. Misli se na one koje je premijer Milo Đukanović prethodne sedmice označio kao strukture u Vladi koje uz pomoć iznajmljenih kriminalaca i sa kritičkim medijima pokušavaju da uruše autoritet države.

Đukanović je poručio sa predizbornog skupa u Ulcinju da te strukture pomažu medijima koje on ne kontroliše (Vijesti, Dan, Monitor), da sami na sebe bacaju dinamit, napadaju svoje novinare i prave sebi štetu da bi profitirali od donatora. Tako ugrožavaju autoritet države. Kao da joj ti mediji smetaju da rješava brojne slučajeve – od Duška Jovanovića do Lidije Nikčević.

Ministar pravde Duško Marković je u intervjuu za TV Vijesti ubrzo potom saopštio da „Đukanović nikada ne govori napamet”. Marković, dugogodišnji šef Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), vjeruje da te strukture postoje, ali, kako je kazao, ne zna tačno o kome se radi. S vjerom u Đukanovića, Marković se usput deklarisao kao neko ko je van liste premijerovih sumnjivih lica. Ne može da škodi.

Premijer do izlaska ovog broja nije odgovorio na pitanje Monitora adresirano na njegov kabinet – na koga je poimenice mislio kada je govorio o pomagačima u Vladi.

Pošto Đukanović ćuti, javnost nagađa ko bi to mogao biti.

Đukanovićeva proizvodnja neprijatelja usred društvene, ekonomske ili političke krize nije ništa novo. To je obrazac njegovog opstanka od devedesetih do danas. Neprijatelji su oduvijek služili da konsoliduju redove, ali su, ne računajući rijetke unutarpartijske lomove, dolazili spolja, izvan njegovog sistema i familije.

Đukanovićeve optužbe uslijedile su nekoliko dana nakon što je na zvaničnom sajtu DPS-a objavljen blog ministra evropskih integracija Igora Lukšića. Iako se u početku činilo da Đukanović kao destabilizacioni faktor u stvari slika predstavnike SDP u Vladi, Lukšićev nešto raniji i jedva primjetni kritički osvrt na prilike u državi naveo je pojedine opozicione političare i analitičare da u javni fokus vrate priču o borbi klanova unutar DPS-a.

Đukanović se, po njima, obraćao u stvari Lukšiću i ekipi iz Granda, koju navodno čine vlasnici Bemaksa, jedne od najjačih kompanija koja se bavi građevinskom infrastrukturom, skupa sa pojedinim pripadnicima ANB poput Zorana Lazovića. Prema nekim analizama taj bi klan mogao da se okrene protiv Đukanovića. Lukšić je odavno u medijima označen kao neko ko je navodno dio frakcije Milana Roćena i ekipe iz Granda.

Nasuprot Roćenovom navodno je mojkovački klan, koji predvodi ministar pravde Duško Marković. Dok Roćen sa Bemaksom gradi puteve, Markovićeva se grupacija povezuje sa nelegalnom proizvodnjom cigareta u Mojkovcu. U medijima oni su označeni i kao klanovi kafe i duvana, a govori se o njihovom navodnom dugogodišnjem sukobu koji je za rezultat imao i nekoliko afera, među kojima je Listing – u kojoj su glavne žrtve bili baš Roćen i Lukšić.

„Sukob Roćena i Markovića datira još od samog početka Markovićeve karijere kao šefa tajne policije. Marković je znao da jedino može da opstane tako što će informacije slati samo Đukanoviću. To se nije dopalo Roćenu koji je želio da i on bude informisan”, objašnjava za Monitor jedan insajder iz vladajuće partije. „Roćen je sigurno nervozan jer je njegov ogroman kapital formalno kod drugih, a politička karijera mu je u silasku”. Roćenov klan, navodno, ima ogromnu imovinu, stečenu na različite načine, što legalne što ilegalne. Najviše novca donose veliki poslovi koje je Bemaks uzeo – od Luštice pa nadalje. Tu su i interesi familije Igora Lukšića, koja je takođe u velikim poslovima preko firme Bohor.

Prema šemi koju su nedavno objavile Vijesti, uz Roćena i Lukšića, uz ekipu iz Granda, su šef ANB-a Boro Vučinić, bivši šef policije Božidar Vuksanović, bivša VDT Ranka Čarapić, bivši šef Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Po istoj šemi Vijesti uz Markovića je Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije, Vesna Medenica, Obrad Mišo Stanišić, Milutin Simović.

Iako će mnogi zavrtjeti glavom na pomen rata klanova u DPS-u, afera Listing ukazala je na moguće sukobljene strane u obavještajnim i bezbjednosnim službama. Afera je izbila kada je u listu Dan objavljen listing telefonskih razgovora pojedinih visokih državnih funkcionera sa Darkom Šarićem, po kojima su sa odbjeglim narkobosom komunicirali Lukšić i Roćen. Oni su to demantovali, a istražni organi su tvrdili da su ti listinzi povjerljiva bezbjedonosna dokumenta, ali navodno falsifikovana. Nakon afere uslijedile su promjene kadrova u policiji i Agenciji za nacionalnu bezbijednost, što se tumačilo opet kao rezultat sukoba klanova.

Bezbjednosne službe ovih dana našle su se na meti kritika generalnog sekretara NATO-a Andres Fog Rasumsena koji je početkom sedmice kazao da Crna Gora ima još posla u dostizanju standarda NATO. ,,Izazovi ostaju bezbjednosne agencije koje moraju dostići standarde Alijanse i borba protiv korupcije”, kazao je.

,,Osnovni strateški cilj službi je bio zaštita korumpiranog režima i očuvanje vlasti. Shodno strateškom cilju, bile su definisane i mete djelovanja službi”, komentarisao je izjavu sekretara NATO Nebojša Medojević. Prema njegovim riječima, mete službi bili su konkurenti u švercerskim i kriminalnim poslovima. Ali mete su, prema Medojeviću, bile i međunarodne službe koje su istraživale narko kartele i politički neistomišljenici režima, prema kojima su u kontinuitetu primjenjivane nezakonite i protivustavne mjere tajnog nadzora.

Prema Medojevićovom prevodu – Đukanović je u Ulcinju kazao da dijelovi sistema iz klana Grand pomoću ,,iznajmljenih kriminalaca”, a uz podšku spolja, destabilizuju državu, odnosno njega.

Lukšić je u vrijeme dok je bio na premjerskoj poziciji u Pobjedi, koju kontroliše Đukanović, označavan kao sumnjivo blag prema kritičkim medijima, iako je u Lukšićevo doba Pobjeda objavljivala jednu od najprljavijih serija protiv medija van Đukanovićeve kontrole. Lukšićevi saradnici bili su i u bordu Pobjede. Blagost se, valjda, ogledala u tome što Lukšić kao njegov partijski šef nije pozivao na- deratizaciju.

Na svom blogu Lukšić 19. januara 2014. godine piše da se mora uspostaviti vladavina prava: ,,Ako nije ostvaren taj zadatak, ako građani brinu da li će ih u gluvo doba noći probuditi eksplozija, ako strahujete za posljedice zbog izgovorene riječi, tada evropska država 21. vijeka pada na najvažnijem ispitu”. Kao problem Crne Gore on navodi partitokratiju i govori o potrebi za promjenama u DPS-u.

Nekoliko dana ranije, Lukšićev mentor, profesor Veselin Vukotić, govorio je o partitokratiji u Božićnim raspravama. ,,Kad sam čuo da Veliki majstor reformi i njegov sljedbenik ponavljaju mantru da su potrebne promjene u DPS-u, znao sam da počinje rodeo”, komentarisao je na svom Tviter profilu Medojević.

,,Blog potpredsjednika Vlade je više nego jasan. Uobičajeno je da potpredsjednik partije iznosi svoje stavove u cilju unapređenja partijskih politika kroz razne forme, ovog puta to je blog objavljen na sajtu DPS-a”, saopštili su iz Lukšićevog kabineta Monitoru, nakon našeg pitanja da li postoje frakcije u DPS-u. Oni su odbacili tezu da se u ulcinjskom govoru Đukanović obraćao Lukšiću.” Potpredsjednik sebe vidi kao nekoga ko je afirmisao Crnu Goru na integracionom planu i učestvovao u sprovođenju brojnih reformi u ekonomskoj oblasti, čime se jača autoritet države i siguran je i da predsjednik Vlade upravo to tako i razumije,” kaže se u odgovoru.

Lukšić je i ranije poricao nagađanja o sukobu između njega i Đukanovića. Kada su ga nakon afere Listing pitali da li je između njega i Đukanovića moguć slijed događaja kao između Miloševića i Đukanovića, on je kratko prokomentarisao: ,,Ne, zato što gospodin Đukanović nije gospodin Milošević”.

Naš sagovornik, poznavalac odnosa u DPS-u, kaže da dva klana, Roćena i Markovića, postoje ali da je njihova snaga u javnosti predimenzionirana. „Cilj je da se Đukanović predstavi kao neko ko nije znao za kriminalne poslove svojih podređenih, a tu su i interesi pojedinaca da se predstave moćnijim nego što jesu. U stvari samo jedan klan odlučuje i sve kontroliše – Đukanović, njegov brat Aco i sestra Ana” .

On precizira: „Đukanović za saradnike bira isključivo one koje slomi da bi njima mogao da manipuliše. Tako je sa Lukšićem. Iako Lukšića u javnosti možda vide kao nekog ko je okrenut Zapadu, on je vođin bivši ministar koji je oštetio budžet da bi vratio Đukanovićevih 11 miliona. Isto je i sa ostalima. Recimo – Milica Pejanović-Đurišić, iako se govori o njoj kao osobi koja bi možda mogla da bude konkurencija premijeru, ona ima Ahilovu petu, a to su dugovi njenog supruga”. To je logika autokratija – svakoga uvući u mutne poslove i , kada zatreba, priprijetiti i podsjetiti u šta su sve uključeni.

Naš izvor smatra da su mogući unturašnji sukobi interesnih frakcija na dvoru, ali da sve njih Đukanović kontroliše i koristi. Njemu odgovara rat svih protiv svih. Nijedan klan nije toliko moćan da bi mogao da se izdigne iznad vođe i njegove porodice. Sva ključna mjesta, posebno ona u službama bezbjednosti određuje premijer, a ne društvo iz Granda ili Mojkovca. Vođa može da se igra, nekad da postavi jedne, nekad druge . „Ali, tajna služba je Đukanovićeva”.

Prema nekim analizama, samo je jedan klan možda mogao da ugrozi Đukanovića, onaj budvanski, Svetozara Marovića. „Taj klan pretvoren je u papirnog zmaja, nakon Zavale”, keže naš izvor.

Đukanović od afere Snimak javno trenira strogoću i prema partijskim saborcima pozivajući da se moraju ,,očistiti i redovi unutar partije”. To je ponovio u Ulcinju. Neprijatelji države u vladi, ko god da su, primili su poruku.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo