Povežite se sa nama

MONITORING

SUKOBI NA DVORU: Ko je Đukanovićevo sumnjivo lice

Objavljeno prije

na

Još se ne zna ko su neprijatelji države u Vladi. Misli se na one koje je premijer Milo Đukanović prethodne sedmice označio kao strukture u Vladi koje uz pomoć iznajmljenih kriminalaca i sa kritičkim medijima pokušavaju da uruše autoritet države.

Đukanović je poručio sa predizbornog skupa u Ulcinju da te strukture pomažu medijima koje on ne kontroliše (Vijesti, Dan, Monitor), da sami na sebe bacaju dinamit, napadaju svoje novinare i prave sebi štetu da bi profitirali od donatora. Tako ugrožavaju autoritet države. Kao da joj ti mediji smetaju da rješava brojne slučajeve – od Duška Jovanovića do Lidije Nikčević.

Ministar pravde Duško Marković je u intervjuu za TV Vijesti ubrzo potom saopštio da „Đukanović nikada ne govori napamet”. Marković, dugogodišnji šef Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), vjeruje da te strukture postoje, ali, kako je kazao, ne zna tačno o kome se radi. S vjerom u Đukanovića, Marković se usput deklarisao kao neko ko je van liste premijerovih sumnjivih lica. Ne može da škodi.

Premijer do izlaska ovog broja nije odgovorio na pitanje Monitora adresirano na njegov kabinet – na koga je poimenice mislio kada je govorio o pomagačima u Vladi.

Pošto Đukanović ćuti, javnost nagađa ko bi to mogao biti.

Đukanovićeva proizvodnja neprijatelja usred društvene, ekonomske ili političke krize nije ništa novo. To je obrazac njegovog opstanka od devedesetih do danas. Neprijatelji su oduvijek služili da konsoliduju redove, ali su, ne računajući rijetke unutarpartijske lomove, dolazili spolja, izvan njegovog sistema i familije.

Đukanovićeve optužbe uslijedile su nekoliko dana nakon što je na zvaničnom sajtu DPS-a objavljen blog ministra evropskih integracija Igora Lukšića. Iako se u početku činilo da Đukanović kao destabilizacioni faktor u stvari slika predstavnike SDP u Vladi, Lukšićev nešto raniji i jedva primjetni kritički osvrt na prilike u državi naveo je pojedine opozicione političare i analitičare da u javni fokus vrate priču o borbi klanova unutar DPS-a.

Đukanović se, po njima, obraćao u stvari Lukšiću i ekipi iz Granda, koju navodno čine vlasnici Bemaksa, jedne od najjačih kompanija koja se bavi građevinskom infrastrukturom, skupa sa pojedinim pripadnicima ANB poput Zorana Lazovića. Prema nekim analizama taj bi klan mogao da se okrene protiv Đukanovića. Lukšić je odavno u medijima označen kao neko ko je navodno dio frakcije Milana Roćena i ekipe iz Granda.

Nasuprot Roćenovom navodno je mojkovački klan, koji predvodi ministar pravde Duško Marković. Dok Roćen sa Bemaksom gradi puteve, Markovićeva se grupacija povezuje sa nelegalnom proizvodnjom cigareta u Mojkovcu. U medijima oni su označeni i kao klanovi kafe i duvana, a govori se o njihovom navodnom dugogodišnjem sukobu koji je za rezultat imao i nekoliko afera, među kojima je Listing – u kojoj su glavne žrtve bili baš Roćen i Lukšić.

„Sukob Roćena i Markovića datira još od samog početka Markovićeve karijere kao šefa tajne policije. Marković je znao da jedino može da opstane tako što će informacije slati samo Đukanoviću. To se nije dopalo Roćenu koji je želio da i on bude informisan”, objašnjava za Monitor jedan insajder iz vladajuće partije. „Roćen je sigurno nervozan jer je njegov ogroman kapital formalno kod drugih, a politička karijera mu je u silasku”. Roćenov klan, navodno, ima ogromnu imovinu, stečenu na različite načine, što legalne što ilegalne. Najviše novca donose veliki poslovi koje je Bemaks uzeo – od Luštice pa nadalje. Tu su i interesi familije Igora Lukšića, koja je takođe u velikim poslovima preko firme Bohor.

Prema šemi koju su nedavno objavile Vijesti, uz Roćena i Lukšića, uz ekipu iz Granda, su šef ANB-a Boro Vučinić, bivši šef policije Božidar Vuksanović, bivša VDT Ranka Čarapić, bivši šef Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Po istoj šemi Vijesti uz Markovića je Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije, Vesna Medenica, Obrad Mišo Stanišić, Milutin Simović.

Iako će mnogi zavrtjeti glavom na pomen rata klanova u DPS-u, afera Listing ukazala je na moguće sukobljene strane u obavještajnim i bezbjednosnim službama. Afera je izbila kada je u listu Dan objavljen listing telefonskih razgovora pojedinih visokih državnih funkcionera sa Darkom Šarićem, po kojima su sa odbjeglim narkobosom komunicirali Lukšić i Roćen. Oni su to demantovali, a istražni organi su tvrdili da su ti listinzi povjerljiva bezbjedonosna dokumenta, ali navodno falsifikovana. Nakon afere uslijedile su promjene kadrova u policiji i Agenciji za nacionalnu bezbijednost, što se tumačilo opet kao rezultat sukoba klanova.

Bezbjednosne službe ovih dana našle su se na meti kritika generalnog sekretara NATO-a Andres Fog Rasumsena koji je početkom sedmice kazao da Crna Gora ima još posla u dostizanju standarda NATO. ,,Izazovi ostaju bezbjednosne agencije koje moraju dostići standarde Alijanse i borba protiv korupcije”, kazao je.

,,Osnovni strateški cilj službi je bio zaštita korumpiranog režima i očuvanje vlasti. Shodno strateškom cilju, bile su definisane i mete djelovanja službi”, komentarisao je izjavu sekretara NATO Nebojša Medojević. Prema njegovim riječima, mete službi bili su konkurenti u švercerskim i kriminalnim poslovima. Ali mete su, prema Medojeviću, bile i međunarodne službe koje su istraživale narko kartele i politički neistomišljenici režima, prema kojima su u kontinuitetu primjenjivane nezakonite i protivustavne mjere tajnog nadzora.

Prema Medojevićovom prevodu – Đukanović je u Ulcinju kazao da dijelovi sistema iz klana Grand pomoću ,,iznajmljenih kriminalaca”, a uz podšku spolja, destabilizuju državu, odnosno njega.

Lukšić je u vrijeme dok je bio na premjerskoj poziciji u Pobjedi, koju kontroliše Đukanović, označavan kao sumnjivo blag prema kritičkim medijima, iako je u Lukšićevo doba Pobjeda objavljivala jednu od najprljavijih serija protiv medija van Đukanovićeve kontrole. Lukšićevi saradnici bili su i u bordu Pobjede. Blagost se, valjda, ogledala u tome što Lukšić kao njegov partijski šef nije pozivao na- deratizaciju.

Na svom blogu Lukšić 19. januara 2014. godine piše da se mora uspostaviti vladavina prava: ,,Ako nije ostvaren taj zadatak, ako građani brinu da li će ih u gluvo doba noći probuditi eksplozija, ako strahujete za posljedice zbog izgovorene riječi, tada evropska država 21. vijeka pada na najvažnijem ispitu”. Kao problem Crne Gore on navodi partitokratiju i govori o potrebi za promjenama u DPS-u.

Nekoliko dana ranije, Lukšićev mentor, profesor Veselin Vukotić, govorio je o partitokratiji u Božićnim raspravama. ,,Kad sam čuo da Veliki majstor reformi i njegov sljedbenik ponavljaju mantru da su potrebne promjene u DPS-u, znao sam da počinje rodeo”, komentarisao je na svom Tviter profilu Medojević.

,,Blog potpredsjednika Vlade je više nego jasan. Uobičajeno je da potpredsjednik partije iznosi svoje stavove u cilju unapređenja partijskih politika kroz razne forme, ovog puta to je blog objavljen na sajtu DPS-a”, saopštili su iz Lukšićevog kabineta Monitoru, nakon našeg pitanja da li postoje frakcije u DPS-u. Oni su odbacili tezu da se u ulcinjskom govoru Đukanović obraćao Lukšiću.” Potpredsjednik sebe vidi kao nekoga ko je afirmisao Crnu Goru na integracionom planu i učestvovao u sprovođenju brojnih reformi u ekonomskoj oblasti, čime se jača autoritet države i siguran je i da predsjednik Vlade upravo to tako i razumije,” kaže se u odgovoru.

Lukšić je i ranije poricao nagađanja o sukobu između njega i Đukanovića. Kada su ga nakon afere Listing pitali da li je između njega i Đukanovića moguć slijed događaja kao između Miloševića i Đukanovića, on je kratko prokomentarisao: ,,Ne, zato što gospodin Đukanović nije gospodin Milošević”.

Naš sagovornik, poznavalac odnosa u DPS-u, kaže da dva klana, Roćena i Markovića, postoje ali da je njihova snaga u javnosti predimenzionirana. „Cilj je da se Đukanović predstavi kao neko ko nije znao za kriminalne poslove svojih podređenih, a tu su i interesi pojedinaca da se predstave moćnijim nego što jesu. U stvari samo jedan klan odlučuje i sve kontroliše – Đukanović, njegov brat Aco i sestra Ana” .

On precizira: „Đukanović za saradnike bira isključivo one koje slomi da bi njima mogao da manipuliše. Tako je sa Lukšićem. Iako Lukšića u javnosti možda vide kao nekog ko je okrenut Zapadu, on je vođin bivši ministar koji je oštetio budžet da bi vratio Đukanovićevih 11 miliona. Isto je i sa ostalima. Recimo – Milica Pejanović-Đurišić, iako se govori o njoj kao osobi koja bi možda mogla da bude konkurencija premijeru, ona ima Ahilovu petu, a to su dugovi njenog supruga”. To je logika autokratija – svakoga uvući u mutne poslove i , kada zatreba, priprijetiti i podsjetiti u šta su sve uključeni.

Naš izvor smatra da su mogući unturašnji sukobi interesnih frakcija na dvoru, ali da sve njih Đukanović kontroliše i koristi. Njemu odgovara rat svih protiv svih. Nijedan klan nije toliko moćan da bi mogao da se izdigne iznad vođe i njegove porodice. Sva ključna mjesta, posebno ona u službama bezbjednosti određuje premijer, a ne društvo iz Granda ili Mojkovca. Vođa može da se igra, nekad da postavi jedne, nekad druge . „Ali, tajna služba je Đukanovićeva”.

Prema nekim analizama, samo je jedan klan možda mogao da ugrozi Đukanovića, onaj budvanski, Svetozara Marovića. „Taj klan pretvoren je u papirnog zmaja, nakon Zavale”, keže naš izvor.

Đukanović od afere Snimak javno trenira strogoću i prema partijskim saborcima pozivajući da se moraju ,,očistiti i redovi unutar partije”. To je ponovio u Ulcinju. Neprijatelji države u vladi, ko god da su, primili su poruku.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo