Neuobičajeno tiho, bez puno priče i fotografisanja zaslužnih policijskih funkcionera, odigrala se prošle sedmice policijska akcija Kleopatra.
Pripadnici Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije su zbog organizovanja prostitucije u podgoričkom noćnom klubu Valentino uhapsili vlasnika tog lokala Rada Božovića i zaposlene u klubu – Nebojšu Drakića i Darka Vlahovića. Božović se, saopštila je Uprava policije, tereti za krivična djela – kriminalno udruživanje i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, dok se Drakić i Vlahović sumnjiče za krivično djelo posredovanje u vršenju prostitucije.
Policija je saopštila da su trojica uhapšenih u dužem vremenskom periodu u klubu Valentino, koji se nalazi u naselju Stari aerodrom u Podgorici, ali i na drugim podgoričkim i primorskim adresama ugovarali i organizovali pružanje seksualnih usluga za novac. Te usluge pružale su djevojke zaposlene u klubu Valentino.
Policija nije saopštila tek jednu sitnicu – da je Božović bio njihov dugogodišnji kolega. I da duži vremenski period znači da se u klubu Valentino neometano odvija prostitucija već skoro dvije decenije.
Rade Božović, uhapšeni vlasnik noćnog kluba Valentino bio je pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Disciplinskim postupkom isključen je iz policije, pošto se protiv njega vodio sudski postupak. Monitorovi izvori tvrde da je Božović nakon decenija blagonaklonog odnosa policije prema njegovom biznisu sada postao meta policije zbog sukoba sa pojedinim kolegama u vrhu. To bi mogao biti razlog za medijsku tišinu u kojoj je protekla akcija.
Prema evidenciji Privrednog registra, kompanija na koju se vodio noćni klub Valentino obrisana iz Privrednog suda još u septembru 2007. godine, mada je Božović uredno nastavio da vodi klub. Prema podacima Privrednog registra tek je prošle godine osoba pod imenom Rade Božović u Podgorici osnovala kompaniju za ugostiteljske poslove pod nazivom 007.
Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević nije odgovorio na naš zahtjev da prokomentariše akciju Kleopatra, pa i u svjetlu podatka da se radi o hapšenju bivšeg pripadnika crnogorske policije.
Božovićev klub Valentino u medijima se pominjao još u vrijeme afere S. Č, davne 2003. godine, kao jedan od nekoliko javnosti dobro poznatih noćnih klubova u kojima se još u to doba odvijala prostitucija, ali potencijalno i trgovina ženama.
Afera S.Č. otpočela je krajem 2002. godine hapšenjem zamjenika državnog tužioca Zorana Piperovića, koji je, iako je negirao da je umješan u trgovinu moldavskom državljankom S.Č., priznao da je bio čest gost lokala Oskar u kom je S.Č. ,,boravila” prije nego je afera krenula. Piperović je taj zapisnik u kom je priznao i da je koristio usluge djevojaka, „kao što to rade muškarci”, od javnosti sakrio u svom romanu u kom je iznio sopstvenu verziju afere.
Tokom istrage saslušavano je više policijskih inspektora, a žrtve su svjedočile o čestim kontaktima sa pripadnicima policije, ali i drugih državnih struktura, i njihovim različitim ulogama u očuvanju tog unosnog posla. Afera nije okončana sudskom presudom pošto je žrtva kroz program zaštite napustila zemlju. U njenom odsustvu uslijedile su brojne kontratužbe osumnjičenih u aferi koji su tražili nadoknadu štete, ali i visokih funkcionera koji su pominjani kao korisnici usluga modernih robinja. Neki od njih su pred sudovima dobili procese, a trgovina ženama je od unosno razgranatog posla u Crnoj Gori, o kom su svjedočila i brojna međunarodna dokumenta, opet postao posao o kom se ćuti, dok su zvanična dokumenta insistirala da se radi o sporadičnom kriminalu.
Monitor je još tada pisao da Valentino kao i većinu takvih noćnih klubova drže policajci, kao i da pripadnici MUP-a honorarno zarađuju kao obezbjeđenje u takvim klubovima. To se u zemlji veličine Crne Gore teško moglo odvijati osim uz prećutnu saglasnost njihovih nadležnih, a samim tim i države.
„Prostitucija i trgovina ženama je ilegalni posao kojim se već 20 godina bave privilegovani pripadnici policije. To je način dodatnog nelegalnog bogaćenja ‘zaslužnih’ policijskih službenika kojima se režim na ovaj način oduživao za ‘usluge’ u izbornim kampanjama, ali i u logistici šverca koji je organizovan od strane vrha režima”, kaže za Monitor poslanik DF-a Nebojša Medojević koji je jedini javno primijetio da policija zbog prostitucije hapsi kolege, kako je nakon sprovedene akcije Kleopatra napisao na svom FB profilu. Medojević tvrdi da je posljednjih nekoliko godina uzela maha i muška prostitucija na primorju. ,,Muška prostitucija cvjeta na primorju, posebno u Porto Montenegru, gdje se gej prostitucija razvija kao turistička ponuda za bogatu klijentelu sa lukzuznih jahti”.
Prije nekoliko godina, tokom druge policijske akcije Afrodita, uhapšena su tri policajca, među ukupno 15 osumnjičenih za trgovinu ljudima i organizovanje prostitucije u Podgorici i na primorju.
Trojica policajaca su, prema optužnici, osim što su obezbjeđivali tri kluba, bili i pratnja djevojkama od noćnih klubova do klijenata. Tužilaštvo im je na teret stavljalo i zloupotrebu položaja, jer su, kako se sumnjalo, pokušavali da vrbuju druge kolege da se bave ovim nezakonitim poslom, i da od njih na razne načine saznaju da li i koliko policija zna o nezakonitim poslovima u ovim noćnim klubovima. Neuspjele racije u noćnim klubovima nijesu bila rijetka novinska vijest. Mediji su i u klubu Valentino zabilježili više takvih intervencija policije.
U ponovljenom sudskom procesu u slučaju Afrodita, a nakon što je pet puta izmijenjena optužnica, Viši sud u Podgorici izrekao je prvostepenu presudu okrivljenima za zločinačko udruživanje i posredovanje u prostituciji. Sud nije prihvatio navode optužbe da su počinili djelo trgovine ljudima.
Uhapšeni policajci Miodrag M. Begić, Vladan V. Radunović i Mladen V. Radunović, oslobođeni su optužbe da su počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja, jer, kako je saopštio sud, nijesu dokazani navodi optužbe da su obezbjeđivali noćni klub Afrodita za vrijeme dok se u njemu obavljala prostitucija.
,,Pošteni policajci vrlo dobro znaju koje njihove kolege su postali bogataši i milioneri, zidaju zgrade za prodaju i voze skupocjene džipove. Jasno je svima da su bogatstvo stekli korupcijom i kriminalnim poslovima. Ministar Konjević i unutrašnja kontrola lako mogu registrovati imovinu, prihode i promijenjeni životni standard policijskih funkcionera i službenika koji nemaju pokriće u legalnim izvorima prihoda. Samo ako hoće, i ako smije”, kaže Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost. ,,Posebno ozbiljan problem je regrutovanje pripadnika specijalnih policijskih snaga za tjelohranitelje kriminalaca, čuvare u noćnim klubovima u vlasništvu mafije, vlasnike sportskih klubova, kamataše i reketaše koji naplaćuju dugove”.
Policija te prodaje, policija te hapsi.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ