Povežite se sa nama

MONITORING

OTKRIĆE MINISTRA TURIZMA, BRANIMIRA GVOZDENOVIĆA: Crnoj Gori ne trebaju hoteli

Objavljeno prije

na

Preplanulog tena usred zime, kao da je upravo stigao iz nekog toplog ljetovališta Amana u dalekoj Indoneziji ili sa skijanja na francuskim Alpima, ministar održivog razvoja i turizma, Branimir Gvozdenović, obznanio je nove modele razvoja turizma u Crnoj Gori i potrebu za što većom gradnjom stanova i apartmana na primorju.

„Nema dovoljno interesovanja za realizaciju klasičnih, velikih hotela na ovom području, zato što je rok za povrat tih investicija dug”, kazao je Gvozdenović novinarima prilikom nedavne posjete nautičkom centru Porto Montenegro.

Prema izvještaju novinara Vijesti, ministar turizma je najavio nova zakonska rješenja koja treba da podrže izgradnju profitabilnijih kapaciteta na primorju. Uveo je nove termine turističke ponude poput mix-use resorta, što bi trebalo da znači od svega po malo, hibridnih hotela, koji su u turističkoj terminologiji novost, do već prisutnih condo hotela kojima se daje primat u revitalizaciji crnogorske hotelske industrije.

Ministar je naglasio da će država izaći u susret potrebama investitora koji mahom grade komercijalne komplekse setom stimulativnih mjera. Kazao je da ne treba praviti problem što novi hoteli to zapravo i nisu, već zgrade sa stanovima u privatnom ili kombinovanom vlasništvu. Za Ministarstvo su najvažniji „topli kreveti” kazao je Gvozdenović, koji su puni tokom cijele godine, i nikad se ne hlade, što je važnije od prirode vlasništva.

Ovakav zaokret, priznanje realnosti u kojoj nema investitora koji gradi luksuzni hotel klasičnog tipa, znači odustajanje od proklamovanih ciljeva najvažnije privredne grane u Crnoj Gori, i predstavlja novu razvojnu politiku Vlade koja nema uporište ni u jednom strateškom dokumentu. Sve što Gvozdenović danas govori i radi u direktnoj je suprotnosti sa Strategijom razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. U pitanju je inovirani Master plan razvoja turizma kojeg su u vidu pomoći Vlade Republike Njemačke izradili njihovi eksperti 2001. godine.

Po ovom državnom dokumentu izgradnja hotela ima apsolutni prioritet. Ništa drugo nije ni predviđeno osim hotela i hotelskih kompleksa različitih vrsta na primorju i eko, agro hotela i naselja u prirodnom, ruralnom ambijentu na sjeveru.

Condo hoteli, apart hoteli ili kondominijumi nigdje se i ne pominju. Gradnja stanova za tržište na atraktivnim lokacijama primorskih gradova i regija ocijenjena je kao najveća opasnost za razvoj turizma. Preporučeno je da je tu gradnju potrebno ne samo zaustaviti, nego i smanjiti i postojeću ponudu.

Ministar Gvozdenović razmišlja drugačije. Najavljuje raznovrsne privilegije za gradnju stanova i condo hotela, od ukidanja plaćanja komunalija za takve objekte do oslobađanja od plaćanja boravišne takse za stanovnike tih naselja, poput marine Porto Montenegro, čiji bogati jahtaši neće imati obavezu da izdvoje taj euro za dan boravka u Crnoj Gori. Pa sve do mnogobrojnih izmjena prostornih i detaljnih urbanističkih planova koji prate želje povlašćenih investitora.

Gradnja stanova na neizgrađenim ekskluzivnim lokacijama Crnogorskog primorja uzela je maha poput prave epidemije. Iza primamljivih najava o gradnji luksuznih hotelsko-turističkih kompleksa, obično stoji gradnja ogromnog broja stanova za prodaju, sa tek nekim hotelčićem u pozadini.

Definitivno se odustaje od turizma jer se Crna Gora pretvara u „real estate” destinaciju u kojoj se na atraktivnim lokacijama grade i prodaju milioni kvadrata stambenog prostora, sve dok se vrijedni prostor na obali ne potroši.

Hoteli u Crnoj Gori učestvuju sa svega 13 odsto u ukupnom broju turističkih ležajeva, od čega onih sa pet i više zvjezdica ima bizarnih dva odsto. Broj ležajeva u privatnom smještaju procjenjuje se na oko 350.000 što je najlošija struktura smještaja u Evropi, navodi jedan od budvanskih turističkih poznavaoca.

Od elitnog, visokokvalitetnog turizma iz elaborata i govora čitave plejade ministara turizma nema ni govora.

Vladini strateški partneri, kanadski milioner Piter Mank, egipatski Oraskom, azerbejdžanska naftna kompanija SOCAR, katarski Qatari Diar, grčka grupa Restis, odnosno nasljednik Petros Statis, na vrijednim lokacijama kojima gazduju, grade većinom kapacitete namijenjene prodaji. Uprkos obećanjima o gradnji luksuznih hotela sa onoliko zvjezdica.

Tako se u marini Porto Montenegro, novom nautičkom centru nastalom na mjestu nekadašnjeg tivatskog Arsenala, gradi novi Tivat, bez ijednog klasičnog hotela. Iako je usvojenom Studijom lokacije za Arsenal, predviđena gradnja više hotela uz more i veliki hotel Casino sa 600 ležajeva pored glavnog, magistralnog puta, od njihove realizacije se odustalo. Hotel Regent čije se otvaranje planira u maju ove godine, klasičan je Condo hotel, sa svega 34 hotelska apartmana i daleko više stambenih jedinica namijenjenih privatnom vlasništvu.

Čak ni prebogati SOCAR nije odolio izazovu unosne gradnje i prodaje stanova na lokaciji nekadašnje vojne kasarne Kumbor u Bokokotorskom zalivu. Azerbejdžanci su započeli gradnju One&Only resorta, gradnjom stanova. Planiraju da na pjeni od zaliva Boke, izgrade oko 500 apartmana i vila, uz jedan manji hotel sa 110 soba, čija će realizacija sačekati bolje dane.

Ista je situacija i na poluostrvu Luštica. Na posjedu od 700 hektara koji zahvata projekat Luštica Bay, Orascom gradi preko 1.500 stanova, u nizu novih sela i gradova pored mora. Doduše, plan obuhvata i izgradnju oko sedam manjih hotela nedefinisanog tipa, koji nisu prioritetni. Jesenas je na pustoj, makijom i maslinama obrasloj Luštici, započeta izgradnja prvih deset stambenih zgrada, sa 80-ak stanova. Kupci će na Luštici imati priliku da kupuju stanove, apartmane, vile i takozvane gradske kuće.

Katarska kompanija Qatari Diar odustala je od gradnje hotela u uvali Pržno kod Tivta.

Arapi su porušili hotel Plavi horizonti i umjesto najavljenog luksuznog hotela sa pet zvjezdica odlučili da grade stanove i vile za prodaju. Crna Gora je zemlja koja investitorima dozvoljava da grade šta im se više isplati.

Najgora, gotovo tragična sudbina zadesila je Miločer, najvrednije ljetovalište u Crnoj Gori. Tamo se, u miločerskom parku, nekadašnjem letnjikovcu dinastije Karađorđević, priprema teren za gradnju stanova za tržište u zgradama visokim preko deset spratova.

Kad Miločer preoru građevinske mašine domaćih i stranih tajkuna, biće stavljena konačna tačka na crnogorski turizam koji smo poznavali i kome su posvećene sve dosadašnje državne studije i strategije.

Osunčani Gvozdenović prosto „izgore” agitujući da se ispoštuju interesi zakupca turističkog bisera Sveti Stefan-Miločer. Traži se promjena tenderskih uslova pod kojima je elitni kompleks 2007. godine dat pod zakup na 30 godina.

Da se produži rok trajanja zakupa, smanji godišnja zakupnina, te da se zakupcu dozvoli da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Vlada je pripremila anekse ugovora o kojima poslanici u Skupštini treba po drugi put da se izjasne.

Ako aneksi ne dobiju potrebnu većinu, Grci su, kaže ministar, zaprijetili međunarodnom arbitražom za rješenje ovog neobičnog spora.

Imali smo priliku da čujemo prijetnje crnogorskog zeta Petrosa Statisa uživo kako će, ako bude primoran, potražiti pravdu arbitražnog suda u Londonu. Obećao je usput kako će oblatiti Crnu Goru po svijetu, govoriti sve najgore o njoj i iskustvima koje je u poslovnom miljeu ovdje doživio.

Kad god zapne kod privilegija, Grci potegnu arbitražu. Nije jasno čime se Vlada obavezala da zakup od 30 godina mora podići na 42 za Sveca ili na 90 godina za Miločer. I da pri tom smanji zakupninu. Ili je tako nešto u startu bilo predviđeno ugovorom čija je sadržina crnogorskoj javnosti nepoznata ili obećanjima koje su ministri dijelili ljetujući od Kuala Lumpura preko Miločera do Maroka.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo