Povežite se sa nama

MONITORING

ČETVRTI KRUG PRIVATIZACIJE INSTITUTA U IGALU: Do temelja

Objavljeno prije

na

Vlada će ponovo pokušati da proda većinski paket akcija Instituta Simo Milošević u Igalu. U pripremi je oglas kojim će se definisati da ponuda za kupovinu 56,5 odsto akcija Instituta mora iznositi makar 10 miliona eura. Potencijalni kupac se, dodatno, obavezuje na ,,minimalna ulaganja u medicinsku opremu od pet i rekonstrukciju i adaptaciju Instituta od najmanje 20 miliona eura”.

Malo ili mnogo?

Sagledajmo nekoliko činjenica – Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju u Igalu decenijama unazad predstavljan je kao ,,najveći i najpoznatiji centar za multidisciplinarno banjsko liječenje na Mediteranu”. Zaista, uz Adu, Sveti Stefan i KAP, Institut u Igalu bio je među rijetkim crnogorskim brendovima prepoznatim među zainteresovanim korisnicima i van granica naše zemlje (u svim njenim gabaritima). Ta popularnost Instituta bila je posebno izražena u Skandinaviji, najviše u Norveškoj.

Institut je, do danas, na tim prostorima zadržao glas lječilišta koje – uz geografske (lokacija na samoj obali toplog mora) i prirodne prednosti (ljekovito blato i mineralna voda) – krase stručno i ljubazno osoblje. I upravo taj ljudski faktor je trebalo da bude nešto što podiže tržišnu cijenu.

Na drugoj strani, nekretnine u vlasništvu Instituta nijesu nešto što bi se moglo zanemariti kada se govori o vrijednosti ovog preduzeća. U najkraćem: Institut na placu od 200.000 kvadrata – danas zapuštenom parku koji su podizale generacije Bokelja – posjeduje dva solitera sa više od 350 soba, terapeutskim odjeljenjima, bazenima za terapije i restoranima. Srce Instituta, ipak, predstavlja zdravstveni kompleks unutrašnje površine od oko 50.000 kvadratnih metara (približno deset velikih fudbalskih igrališta). Tu su smještajni dio – 800 kreveta u 405 soba i apartmana, dio za banjsko liječenje i prostor za rekreaciju i sportske aktivnosti (zatvoreni olimpijski bazen, gimnastička sala, kuglana, fitnes klub i igrališta za košarku, rukomet, mali fudbal); kongresne sale…

Konačno, od 1979. godine u vlasništvu Instituta nalazi se i ekskluzivna vila Galeb, koja je sagrađena za potrebe tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Poznavaoci kompleksa opisuju: vila Galeb ima posebnu kapiju, asfaltiran prilaz za automobile kroz park, parkiralište, uređene vrtove i zgradu zaklonjenu od pogleda sa 22 luksuzne sobe, unutrašnjim bazenima za terapije, zatvorenim bazenom i salom za konferencije.

Poznavaoci crnogorskog tržišta nekretnina, sa kojima smo razgovarali u pripremi ovog teksta, smatraju da se najveći dio novca koji je Vlada naumila da prihoduje prodajom Instituta (10 miliona za akcije + 25 miliona investicija) mogao, u pogodnom trenutku, dobiti prodajom vile Galeb.

Država je, ipak, naumila većinski paket akcija Instituta u Igalu ponuditi po cijeni za koju bi se u Tivtu, u naselju Porto Montenegro, moglo kupiti šest ili sedam luksuznih stanova. Stanovnicima Igala bliže je poređenje sa Meljinama, gdje je plac (približno petina onoga što okružuje Institut u Igalu), bez izgrađene infrastrukture, na lokalitetu Lalovina svojevremeno prodat za 18 miliona eura.

Sagovornici Monitora iz Vlade, insistirajući na anonimnosti, odgovaraju tezom da se stanje na tržištu promijenilo i da je globalna kriza dovela do pada vrijednosti i akcija preduzeća i nekretnina. Ni oni, međutim, nemaju odgovor na pitanje koje se samo po sebi nameće – zašto Vlada prodaje jedno od najvrednijih preduzeća u državnom vlasništvu u nevrijeme – u momentu kada su svi pregovarački aduti na strani potencijalnog kupca.

Ostaje da se vidi da li je u pitanju, kao što se u kuloarima najavljuje, izmirenje dugova koje DPS vrhuška ima prema svojim poslovno-političkim partnerima iz Azerbejdžana; novi pokušaj da se Institut i njegova imovina prigrabe uz pomoć nekog od regionalnih tajkuna; ili je hronična besparica sa kojom se nose vladajuće koalicija i njeni prvaci natjerala izvršnu vlast da posegne za preostalim komadima porodičnog srebra kako bi produžili vlastito političko trajanje.

Prema zvaničnoj verziji, planiranom privatizacijom obezbijediće se ,,dugoročan i stabilan razvoj Instituta”. Slično obrazloženje stiglo je i iz Savjeta za privatizaciju krajem 2010. godine: ,,Privatizacija je nužna, jer bez tog procesa nedostaju sredstva koja se moraju uložiti da bi održali renome koji Institut ima i koji je sticao svih ovih godina”.

Od tada Institut, kako–tako, preživljava bez investicija poslujući na granici profitabilnosti. U isto vrijeme, ovdašnje vlade su iz nekoliko puta bacile novac koji bi bio više nego dovoljan da ovaj zdravstveno turistički centar vrati nekadašnji sjaj (Željezara, KAP, pruga Nikšić-Podgorica…). Zašto makar djelić tog novca nije otišao u Igalo?

Umjesto toga Vlada je uporna u nastojanju da proda Institut. ,,Kao kolektiv smo umorni od hronične, višegodišnje izloženosti privatizacionoj tezgi”, požalio se prije dvije godine tadašnji direktor Instituta Branislav Radojičić. ,,Skoro deset godina smo u nekim privatizacionim procesima, a do epiloga nikako da dođe”. E, pa on više nije na tom mjestu. A Vlada tjera po svome.

Kao da se boji mogućnosti da u državnom vlasništvu sačuva makar jednu kompaniju od koje bi građani Crne Gore mogli imati neke koristi. Da im ne pokvari prosjek 25-ogodišnje vladavine.

Panić i papazjanija

Prva privatizacija Instituta obavljena je 1998. godine, bukvalno preko noći, u jeku predizborne kampanje. Do danas je ostala nepoznanica kako je i zašto trećina akcija Instituta dodijeljena Milanu Paniću, političaru u pokušaju i američkom biznismenu sa srpskim korijenima koji se u to vrijeme predstavljao kao vlasnik ICN Jugoslavija (nekadašnja Galenika).

Upravo su robom iz te kompanije djelimično plaćene akcije Instituta, nominalno vrijedne više od 30 miliona tadašnjih DEM. Dokumenta zaostala iza aranžmana Milana Panića i tadašnjeg ministra zdravlja Miomira Mugoše, koja je Monitor ranije objavljivao, pokazuju da se mahom radilo o preskupim i nepotrebnim ljekovima, te nepotrebnim medicinskim i kozmetičkim preparatima. „Iz fakture koju smo dobili vidi se da se radi o preparatima koji nijesu lijek… Ovi preparati su došli u velikim količinama koje zdravstvu Crne Gore mogu trajati i više godina”, stoji u dopisu koji je Mugoši poslao tadašnji direktor Montefarma Krsto Racković. Ministar je tjerao po svome, a cio posao kasnije je pravdan višim interesima.

Uglavnom, za posljedicu tog dila imamo činjenicu da je Srbija, zapravo, najveći akcionar Instituta Simo Milošević (26 odsto akcija), pošto je njeno pravosuđe Galeniku oduzelo Paniću i vratilo je pod okrilje države.

Sagovornici Monitora smatraju da je kvalitetna privatizacija Instituta otežana zbog takvog rasporeda vlasničkih prava, pošto će potencijalni kupac imati problem da dođe do dvotrećinske većine. Problem je ojačan odustajanjem Vlade Crne Gore od obećanja iz 2006. da će svoje akcije prodavati samo u paketu sa manjinskim akcionarima.

Od tada do danas, kao potencijalni kupci Instituta pominjani su, sem Panića, i srpski biznismeni Filip Cepter i Miodrag Kostić, te austrijska kompanija Christof Management i francuski Vishy. Na tenderu iz 2011. godine nije bilo zainteresovanih, dok je jedan ugovor (potpisao ga je u naše ime sveprisutni Branko Vujović) propao nakon što se ispostavilo da Cepterovi švajcarci nijesu mislili ozbiljno kada su obećali investicije od 150 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo