Povežite se sa nama

MONITORING

STATISTIKA I POLJOPRIVREDA: Ministar bez perja

Objavljeno prije

na

Obrni, okreni, Petar Ivanović nije govorio istinu kada se jesenas kao resorni ministar razmetao brojkama tvrdeći da je u poljoprivredi zaposleno hiljadu ljudi više u odnosu na 2012. godinu.

Uzalud je Ivanović krajem prošle sedmice bacao perje pred novinare i izvodio svoj mali suludi performans, što je bila njegova reakcija na pisanje Vijesti da po zvaničnoj statistici ne da nije bilo hiljadu radnika više, nego ih je čak i manje. Nakon predstave u zgradi Vlade, tokom koje je ministar citirao i Alberta Ajnštajna – morate se kretati da bi zadržali ravnotežu, ali i nepoznatog autora koji je pronicljivo uvidio da mućak ne može biti jaje, i državni Monstat je potvrdio da ministrova statistika nije tačna. Iz te kuće je saopšteno da je prošle godine zaposleno 266 ljudi više u poljoprivredi u odnosu na raniju godinu. A ne hiljadu kako je ministar tvrdio. Monstat je saopštio da Vijesti nijesu dobro protumačile njihove podatke. Kako god da čitaš brojke – Ivanovićeva računica ne valja. Ili: mućak stvarno ne može biti jaje.

Ministar se tim povodom više nije oglašavao. A i šta bi rekao nakon što je u parlamentu prošle godine, šepureći se zvaničnom statistikom koja mu je tada išla u prilog, kazao da se ,,jedino podaci Monstata mogu smatrati validnim”. Treba imati na umu da Ivanović to nije tek onako govorio. Državna statistička institucija nerijetko je koristila metodologiju računanja u korist vlasti. Ivanovićev metod i njima je ostao nedokučen.

Nije samo Monstat demantovao Ivanovića. Ministar je to učinio sam tek nekoliko trenutaka pošto je teatralno rasuo perje. Saopštio je da je tog istog jutra, kako bi demantovao Vijesti, pozvao nekoliko firmi da vidi koliko ljudi radi kod njih. Zašto je ministar morao da zove firme da utvrdi koliko je ljudi zaposleno u poljoprivredi? Zašto nije prosto izvadio iz svog radnog stola podatke na osnovu kojih je tvrdio da je otvoreno hiljadu novih radnih mjesta? Da li to znači da je ministar to tek onako iz glave frljuknuo cifru koja mu se činila dovoljnom da impresionira šefa? Poznato je da je Đukanović rado koristio podatak o hiljadu radnika više u poljoprivredi. Ivanović je izgleda preradio Ajnštajna – ako hoćes da zadržiš ravnotežu na vlasti, statistika se mora kretati naprijed. Kad već poljoprivreda neće.

,,Izražena je sumnja da li je zaista hiljadu ljudi zaposleno u poljoprivredi. Moje jedino uputstvo je na ministra poljoprivrede i dobićete precizne podatke po imenu i prezimenu, nema razloga zbog kojeg bi to tajili”, kazao je premijer u parlamentu u decembru prošle godine. Ups.

Možda je imalo efekta kod šefa, ali Ivanovićeva statistika nije zadivila Brisel. U Izvještaju o napretku Crne Gore iz 2013. godine, u odjeljku o poljoprivrednoj proizvodnji, navodi se da su aktivnosti vezane za IPA fondove za poljoprivredu u ,,ranoj fazi”, da mnogi zakoni čekaju usvajanje i da su pripreme na tom polju ,,osrednje napredovale” kao i u na polju organske proizvodnje. Jedini zakon koji je u oblasti poljoprivrede usvojen protekle godine je upravo onaj vezan za organsku proizvodnju. Ironija je, međutim, što proizvođači tvrde da će ukoliko bude primjenjivan, i to malo onih koji se bave organskom hranom biti uništeni.

Ivanović će svakako ostati upamćen kao ministar poljoprivrede. I to ne samo zbog perja. Neki neće moći da zaborave kako je u razgovoru sa pomoćnikom generalnog sekretara NATO Sorin Dukaruom dogovarao angažovanje NATO u nekim crnogorskim projektima u kojem bi krajnji korisnici bili poljoprivredni proizvođači. Drugi će opet pamtiti njegovu strategiju da Crna Gora izvozom jagnjećeg mesa u arapske zemlje poveća zaposlenost i poboljša imidž.

Farmeri će ga svakako upamtiti po tome što su za vrijeme njegovog mandata smanjene premije za mlijeko i zaprijećeno da će iste biti ukinute. Ministar se hvalio da su najveće u regionu, pa čak i u Evropi. Pa ih, valjda, zato treba dovesti do nule. Ivanović nije odgovorio na pitanje Mladena Bojanića, koji ga je u parlamentu pitao otkud sada umanjenje premija kada je Ministarstvo neposredno prije nego je Ivanović postao ministar, u predizbornoj kampanji, obećalo ,,da će tri puta da se povećaju subvencije za poljoprivredne proizvođače u Crnoj Gori u ovom mandatu Vlade”.

Bojanić, ekonomista, podsjetio je svog kolegu (ministar poljoprivrede predavač je ekonomskih predmeta na Đukanovićevom fakultetu) da neoliberalni koncept u crnogorskoj poljoprivredi nije održiv.

,,Slažemo se da investicija u poljoprivredu mora biti. Ako nema stranih investicija i nema povoljnih kredita, ko onda ostaje da uloži sredstva. Jedino rješenje je da se država uključi”, kazao je Bojanić u poslaničkom pitanju upućenom Ivanoviću.

Ministar je ostao pri svom – da će se ta pomoć postepeno smanjivati. Najavio je da neće biti otkupa poljoprivrednih viškova, kao i smanjenja subvencija za uzgoj stoke i sadnju biljaka. Kada su vremenske neprilike uništile mnoga poljoprivredna dobra, ministar je kazao da pomoći neće biti, a da iz onoga što se desilo valja izvući pouku. Valjda meteorološku?

Indirektno, poručio je farmerima i da smanje kritike i obraćanja medijima: ,,Na osnovu detaljnog pregleda dokumentacije ministarstva primijetio sam da su pojedini farmeri u prošlosti veoma često dobijali neku vrstu pomoći nakon oglašavanja u nekim medijima”. Nije se tu zaustavio. Policajski, u javnost je iznio podatke koliko su pomoći dobili, imenom i prezimenom, oni koji su ga u medijima kritikovali. Priprijetio je i da isti nijesu platili porez državi.

Priupitan da objasni trend rasta uvoza poljoprivrednih i mliječnih proizvoda, Ivanović je u parlamentu kazao: ,,Treba imati u vidu da je u istom periodu Crna Gora zabilježila oko 250 hiljada stranih gostiju više koji su ostvarili i 1.200.000 noćenja više. Dakle, imamo više stranaca koji duže ostaju u Crnoj Gori, a pošto oni moraju da nešto pojedu i popiju, onda to što su oni pojeli i popili iznosi između 120 i 130 miliona eura, a to je taj nevidljivi izvoz”. Eksport-import stručnjak, šta ćeš.

Jedna od ministrovih strategija bilo je i ulaganje u maslinarstvo. Nije, međutim, mogao da odgovori na poslaničko pitanje Mića Orlandića zašto nije spriječeno uništenje prehrambene industrije Primorka Bar. ,,Poznato je da su se u posljednje vrijeme u ovoj fabrici desila dva požara u kojima je do temelja izgorjela i stara i nova fabrika. Prije požara sva najvrednija oprema je isječena i prodata, a fabrika je raspolagala pogonima za proizvodnju i preradu maslina i maslinovog ulja, linijama za preradu i proizvodnju sokova, linijom za uslužno punjenje koka kole, savremenim pogonom za proizvodnju pare. Fabrika je imala i veoma veliki skladišni prostor i hladnjaču sa kapacitetom preko 2 000 tona”, govorio je Orlandić u parlamentu. Ivanović se pravdao da je shvatio da je pitanje upućeno ministru ekonomije, a ne njemu, pa se nije pripremio.

Nije slab na stočare, ali na familiju jeste. Kada su ga optuživali da je dok je bio na čelu Hyipo Alpe adria banke pomogao šefa milionima, ćutao je. Ivanović je bio na čelu borda te banke tokom 2007. i 2008. godine kada je Đukanovićevoj kompaniji Global Montenegro odobrio kredit od pet miliona eura uz višegodišnji grejs period. Đukanovićeva kompanija bila je bez imovine i poslovnih referenci, a prema pisanju istraživačke organizacije novinara OCCRP, novac je upotrijebljen za vraćanje kredita koji je prethodno Global podigao u Prvoj banci.

Treba biti pošten. Ivanović nije pomagao samo Đukanovića. Tokom njegovog mandata u Hypo, ta je banka napravila gubitak od nekih 30 miliona eura. Na dobitku su bili Ivanović i njegovi. I sam je ministar uzeo kredit u Hypo, kako je prijavio Komisiji za konflikt interesa. Nije objavio o kolikom se iznosu radi. Ivanović nije odgovorio na pitanja Monitora o tome da li je i kolike je kredite izdao sebi i svojoj porodici u vrijeme kada je bio na čelu Borda, iako je na konferenciji tvrdio da je potrebno samo obratiti mu se na adresu ministarstva, te da će on dati svaki odgovor.

Prema registru zaloga, u vrijeme Ivanovića kreditiran je i Centar za preduzetništvo, koji je Ivanović osnovao sa Veselinom Vukotićem, ali i brojni premijerovi prijatelji. I Šarić i njegovi, naravno. Tokom 2008. preko te su banke Šarićevi partneri počeli sa milionskim transakcijama, koje su nastavljene i kasnije. Na sudu se tvrdilo da su Hypo i Prva banka braće Đukanović bile perionice Šarićevog novca.

Isti trend ministar je nastavio i u poljoprivredi. Mediji su krajem januara objavili da je Ministarstvo poljoprivrede za rad na sektorskim analizama za strategiju razvoja poljoprivrede 2014–2020. angažovalo konzorcijum koji čine Mikro projekt iz Podgorice, Mikro projekt iz Splita i CEED koji je Ivanović osnovao. Zanimljivo je i da se druga podgorička kompanija, koja čini konzorcijum Mikro project, nalazi na istoj adresi kao i CEED.

Kada je Ivanović imenovan za ministra, Srđan Milić je u parlamentu kazao da ,,zli jezici govore da je bolje da poljoprivrede onda i nema”. Ako nastavi sa svojom neoliberalnom filozofijom, jedno je sigurno – poljoprivredi ne treba ministar. Bolje neki poglavica da prizove kišu. Neki Bik koji sjedi. I ne baca perje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo