Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA KAP-a: Šta se mulja u crvenom mulju

Objavljeno prije

na

Pitanje je dana, kažu, kada će Veselin Perišić, stečajni upravnik KAP-a i ukrajinski biznismen Roman Denkovič, vlasnik firme Politropus Alternative iz Tivta, potpisati ugovor o prodaji bazena crvenog mulja. U istom paketu, za iznos od 450 hiljada eura, otići će i Institut za istraživanje i razvoj aluminijuma i KAP-ovo zemljište u Spužu.

Upućeni prenose kako se potpisivanje ugovora može očekivati krajem ove ili početkom sledeće sedmice. Ni oni ne mogu sa sigurnošću da procijene šta će zaključenje tog posla donijeti KAP-u, šta Denkoviču i njegovim partnerima a šta Crnoj Gori i građanima.

Prema tumačenju stečajnog upravnika, prodaja bazena crvenog mulja predstavlja ,,srećnu okolnost”. Perišić se poziva na stručne procjene prema kojima taj dio imovine KAP-a ,,ima veći teret nego vrijednost”. Tu je i konkretna opasnost od ekološke katastrofe. ,,Sadržaj bazena je na gornjoj granici i postoji opasnost od prelivanja. To bi značilo da bi bila ugrožena rijeka Morača i okolna naselja…”, naveo je Veselin Perišić.

Stečajnog upravnika obradovalo je i to što je Alternativa dostavila biznis plan o ulaganjima vrijednim 50 miliona i zapošljavanju 300 radnika. ,,Planiram da radim reciklažu crvenog mulja, izgradim fabriku za reciklažu tog i drugog otpada. Razdvajaćemo metale, kalcijumski i silikatatni dio i proizvoditi korisne proizvode”, najavio je Roman Denkovič u razgovoru za Vijesti.

Čitaoci Dana su ostali pomalo zbunjeni kada su od istog čovjeka dobili i dodatna objašnjenja : ,,Djelotvorne tehnologije za recikliranje crvenog mulja još nema”, kazao je Denkovič. ,,Postoje prototipovi i pokušaji kod

Britanaca i Grka, dok u Rusiji i Ukrajini pokušavaju reciklirati mulj u tri faze, što je preskupo”. On, naveo je, radi na novom rješenju ,,koje se u svijetu ne primjenjuje”, i za koje je neophodno, uz fabriku, imati makar 10-12 hektara zemlje. Vlasnik Politropusa precizira da će tu fabriku izgraditi za neke četiri godine.

Mogu li pomenute nepoznanice predstavljati problem za budući biznis? Prema već viđenim standardima, Politropus Alternative nije kompanija o čijoj se poslovnoj istoriji i vlasnicima možete informisati na brz i jednostavan način. Naprotiv. Sve što znamo o toj kompaniji jeste da je Denkovič, bivši pomorac, vlasnik 30 odsto njenih akcija. Ostatak je u posjedu of-šor kompanije. To je to.

Mogućnost reciklaže crvenog mulja, teoretski, nije novina. ,,Crveni mulj se, nakon određene prerade, može koristiti za proizvodnju cementa i keramike, u naftnoj industriji kao pigment, kao flokulant (bistrilo) za obradu otpadnih voda onečiščenih metalima…”, navodi Dinko Knežević, profesor Univerziteta u Beogradu.

,,Centar za ekotoksikološka ispitivanja iz Podgorice je utvrdio da se pepeo iz Termoelektrane u Pljevljima, crveni mulj iz KAP-a i grit (toksična smjesa koja ostaje nakon pjeskarenja brodova) iz Tivta, mogu preraditi u apsolutno bezopasan material”, obznanila je nedavno Ana Mišurović, predsjednica borda CETI-a, navodeći da su nadležni o tome obaviješteni još prije koju godinu.

Prema podacima o poslovanju KAP-a koje su za sobom ostavili menadžeri Deripaskinog CEAC-a, dijelom industrijskog otpada iz ove fabrike već se trgovalo radi reciklaže. ,,Do oktobra 2010. godine izvezeno je 23.000 tona anodnog ostatka, dok je od ugovorenih 500 tona otpada silumina realizovan izvoz 100 tona…”, navode nekadašnji menadžeri KAP-a. I oni su naglašavali kako je ,,posebno važna mogućnost ponovnog iskorišćavanja crvenog mulja, na primjer za proizvodnju crijepa…”.

Zašto su, onda, bazeni crvenog mulja i dalje ekološka bomba u srcu Crne Gore? Milenko Drakić, ekspert za aluminijsku industriju tvrdi: ,,Problem sa bazenima crvenog mulja niko u svijetu još nije riješio, jer su troškovi saniranja previsoki. U svakoj fabrici glinice situacija sa bazenima crvenog mulja je katastrofalna…”. Drakić naglašava: ,,Siguran sam da kupac bazena crvenog mulja nema iskustva u saniranju bazena koji su puni otrovne prašine”.

U Agenciji za zaštitu životne sredine kažu kako o Denkovičevim planovima znaju samo ono što su mogli pročitati u novinama. „Iz Politropus Alternative nam se još nijesu obraćali”, potvrdio je direktor Agencije Ervin Spahić.

Uz prodaju KAP-ovih bezena crvenog mulja, prihvaćene su i ponude za Preradu, Valjaonicu i Livnicu. Tako je stečajna masa postala bogatija za nekih 3,5 miliona eura. Međutim, postoji bojazan da su, istovremeno, potencijalni kupci iz svijeta aluminijske industrije odbijeni od nauma da se lociraju u Zetskoj dolini.

Predstavnik njemačke HGL-a Daniel Kluting je nakon prvog tendera za prodaju imovine KAP-a pojasnio da je njihov plan izgradnja nove fabrike aluminijuma, koju bi povezali sa Rudnicima boksita i fabrikama prerade. Kluting je tada pomenuo i investicije vrijedne 700 miliona eura.

Nakon prodaje bazena crvenog mulja postavlja se pitanje – da li je u Dajbabama moguća dalja prerada boksita i proizvodnja glinice? Ili je predstojeća prodaja bezena A i B istovremeno i najava skorog gašenja još jednog, nekada velikog, nikšićkog preduzeća?

Na prvi pogled čini se kako tu nema problema – Denkovič i partneri bi čak mogli biti srećni činjenicom da će neko dosipati sirovine u njihove rezervoare za proizvodnju građevinskog meterijala. Upozorava iskustvo nekadašnjih vlasnika Željezare. Njima je biznismen Miodrag Daka Davidović ispostavio račun za odlaganje otpada (nakon što je kupio deponiju). Da li će neko biti naivan da se izloži riziku? Kluting je saopštio da HGL diže ruke od KAP-a.

A šta će novi vlasnici KAP-ovih fabrika prerade raditi u slučaju da se ne pojavi kupac Elektrolize? Da li će i oni baciti svoj novac?

U podtekstu pregovara o sudbini KAP-a provlači se priča o proglašenju industrijske zone na prostoru koji okružuje nekadašnji Kombinat. Riječ je o, potencijalno, izuzetno vrijednom zemljištu. Izgleda da dio Vlade i neki potencijalni kupci o tome znaju mnogo više od drugih. Za koga je to dobro, kazaće nam se uskoro.

Pare ili život

U KAP-ovim bazenima A i B nalazi se, procijenjuju stručnjaci, nekih 7,5 miliona tona crvenog mulja. Bazen A, koji više nije u upotrebi, svojevremeno je obložen nepropusnim materijalom. Optimisti se, zato, nadaju da ništa od 3,5 miliona tona mulja koje se nalaze u njemu nije dospjelo u podzemne vode. Pesimisti upozoravaju da je rok trajanja materijala kojim je bazen obložen prije nekih 45 godina odavno istekao.

Sa bazenom B nema takvih dilema – on je predviđen za odlaganje suvog crvenog mulja, pa se računalo da mu ne treba nepropusna obloga. KAP se, međutim, zbog tehnoloških problema, vratio na praksu mokrog odlaganja otpada, tako da su četiri miliona tona crvenog mulja iz ovog bezena godinama u direktnom kontaktu sa podzemnim vodama iz sliva Skadarskog jezera.

O opasnostima od KAP-ovih bazena svjedoči i događaj iz oktobra 2010. kada je iz rezervoara crvenog mulja mađarske kompanije MAL, nakon njegovog urušavanja, isteklo 700.000 kubnih metara otpada (u Dajbabama je, zvanično, skladišteno nekih 450 hiljada kubika).

Crveno blato pokrilo je 800 hektara zemljišta. ,,Ono bi moglo biti neutralizovano posipanjem gipsa iz poljoprivredne avijacije”, saopštili su stručnjacu, ,,poslije posipanja gipsa, uslijediće uklanjanje oko dva centimetra zagađene zemlje, kako bi se zaštitili izvori vode i kako bi se zaustavilo širenje crvenog blata”. Poseban problem je, ispostavilo se, bilo to gdje ostaviti zemlju, na kojoj, navedeno je, ,,ako bi ostala tu gdje jeste, ne bi moglo ništa da se uzgaja punih 30 godina”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo