Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA KAP-a: Šta se mulja u crvenom mulju

Objavljeno prije

na

Pitanje je dana, kažu, kada će Veselin Perišić, stečajni upravnik KAP-a i ukrajinski biznismen Roman Denkovič, vlasnik firme Politropus Alternative iz Tivta, potpisati ugovor o prodaji bazena crvenog mulja. U istom paketu, za iznos od 450 hiljada eura, otići će i Institut za istraživanje i razvoj aluminijuma i KAP-ovo zemljište u Spužu.

Upućeni prenose kako se potpisivanje ugovora može očekivati krajem ove ili početkom sledeće sedmice. Ni oni ne mogu sa sigurnošću da procijene šta će zaključenje tog posla donijeti KAP-u, šta Denkoviču i njegovim partnerima a šta Crnoj Gori i građanima.

Prema tumačenju stečajnog upravnika, prodaja bazena crvenog mulja predstavlja ,,srećnu okolnost”. Perišić se poziva na stručne procjene prema kojima taj dio imovine KAP-a ,,ima veći teret nego vrijednost”. Tu je i konkretna opasnost od ekološke katastrofe. ,,Sadržaj bazena je na gornjoj granici i postoji opasnost od prelivanja. To bi značilo da bi bila ugrožena rijeka Morača i okolna naselja…”, naveo je Veselin Perišić.

Stečajnog upravnika obradovalo je i to što je Alternativa dostavila biznis plan o ulaganjima vrijednim 50 miliona i zapošljavanju 300 radnika. ,,Planiram da radim reciklažu crvenog mulja, izgradim fabriku za reciklažu tog i drugog otpada. Razdvajaćemo metale, kalcijumski i silikatatni dio i proizvoditi korisne proizvode”, najavio je Roman Denkovič u razgovoru za Vijesti.

Čitaoci Dana su ostali pomalo zbunjeni kada su od istog čovjeka dobili i dodatna objašnjenja : ,,Djelotvorne tehnologije za recikliranje crvenog mulja još nema”, kazao je Denkovič. ,,Postoje prototipovi i pokušaji kod

Britanaca i Grka, dok u Rusiji i Ukrajini pokušavaju reciklirati mulj u tri faze, što je preskupo”. On, naveo je, radi na novom rješenju ,,koje se u svijetu ne primjenjuje”, i za koje je neophodno, uz fabriku, imati makar 10-12 hektara zemlje. Vlasnik Politropusa precizira da će tu fabriku izgraditi za neke četiri godine.

Mogu li pomenute nepoznanice predstavljati problem za budući biznis? Prema već viđenim standardima, Politropus Alternative nije kompanija o čijoj se poslovnoj istoriji i vlasnicima možete informisati na brz i jednostavan način. Naprotiv. Sve što znamo o toj kompaniji jeste da je Denkovič, bivši pomorac, vlasnik 30 odsto njenih akcija. Ostatak je u posjedu of-šor kompanije. To je to.

Mogućnost reciklaže crvenog mulja, teoretski, nije novina. ,,Crveni mulj se, nakon određene prerade, može koristiti za proizvodnju cementa i keramike, u naftnoj industriji kao pigment, kao flokulant (bistrilo) za obradu otpadnih voda onečiščenih metalima…”, navodi Dinko Knežević, profesor Univerziteta u Beogradu.

,,Centar za ekotoksikološka ispitivanja iz Podgorice je utvrdio da se pepeo iz Termoelektrane u Pljevljima, crveni mulj iz KAP-a i grit (toksična smjesa koja ostaje nakon pjeskarenja brodova) iz Tivta, mogu preraditi u apsolutno bezopasan material”, obznanila je nedavno Ana Mišurović, predsjednica borda CETI-a, navodeći da su nadležni o tome obaviješteni još prije koju godinu.

Prema podacima o poslovanju KAP-a koje su za sobom ostavili menadžeri Deripaskinog CEAC-a, dijelom industrijskog otpada iz ove fabrike već se trgovalo radi reciklaže. ,,Do oktobra 2010. godine izvezeno je 23.000 tona anodnog ostatka, dok je od ugovorenih 500 tona otpada silumina realizovan izvoz 100 tona…”, navode nekadašnji menadžeri KAP-a. I oni su naglašavali kako je ,,posebno važna mogućnost ponovnog iskorišćavanja crvenog mulja, na primjer za proizvodnju crijepa…”.

Zašto su, onda, bazeni crvenog mulja i dalje ekološka bomba u srcu Crne Gore? Milenko Drakić, ekspert za aluminijsku industriju tvrdi: ,,Problem sa bazenima crvenog mulja niko u svijetu još nije riješio, jer su troškovi saniranja previsoki. U svakoj fabrici glinice situacija sa bazenima crvenog mulja je katastrofalna…”. Drakić naglašava: ,,Siguran sam da kupac bazena crvenog mulja nema iskustva u saniranju bazena koji su puni otrovne prašine”.

U Agenciji za zaštitu životne sredine kažu kako o Denkovičevim planovima znaju samo ono što su mogli pročitati u novinama. „Iz Politropus Alternative nam se još nijesu obraćali”, potvrdio je direktor Agencije Ervin Spahić.

Uz prodaju KAP-ovih bezena crvenog mulja, prihvaćene su i ponude za Preradu, Valjaonicu i Livnicu. Tako je stečajna masa postala bogatija za nekih 3,5 miliona eura. Međutim, postoji bojazan da su, istovremeno, potencijalni kupci iz svijeta aluminijske industrije odbijeni od nauma da se lociraju u Zetskoj dolini.

Predstavnik njemačke HGL-a Daniel Kluting je nakon prvog tendera za prodaju imovine KAP-a pojasnio da je njihov plan izgradnja nove fabrike aluminijuma, koju bi povezali sa Rudnicima boksita i fabrikama prerade. Kluting je tada pomenuo i investicije vrijedne 700 miliona eura.

Nakon prodaje bazena crvenog mulja postavlja se pitanje – da li je u Dajbabama moguća dalja prerada boksita i proizvodnja glinice? Ili je predstojeća prodaja bezena A i B istovremeno i najava skorog gašenja još jednog, nekada velikog, nikšićkog preduzeća?

Na prvi pogled čini se kako tu nema problema – Denkovič i partneri bi čak mogli biti srećni činjenicom da će neko dosipati sirovine u njihove rezervoare za proizvodnju građevinskog meterijala. Upozorava iskustvo nekadašnjih vlasnika Željezare. Njima je biznismen Miodrag Daka Davidović ispostavio račun za odlaganje otpada (nakon što je kupio deponiju). Da li će neko biti naivan da se izloži riziku? Kluting je saopštio da HGL diže ruke od KAP-a.

A šta će novi vlasnici KAP-ovih fabrika prerade raditi u slučaju da se ne pojavi kupac Elektrolize? Da li će i oni baciti svoj novac?

U podtekstu pregovara o sudbini KAP-a provlači se priča o proglašenju industrijske zone na prostoru koji okružuje nekadašnji Kombinat. Riječ je o, potencijalno, izuzetno vrijednom zemljištu. Izgleda da dio Vlade i neki potencijalni kupci o tome znaju mnogo više od drugih. Za koga je to dobro, kazaće nam se uskoro.

Pare ili život

U KAP-ovim bazenima A i B nalazi se, procijenjuju stručnjaci, nekih 7,5 miliona tona crvenog mulja. Bazen A, koji više nije u upotrebi, svojevremeno je obložen nepropusnim materijalom. Optimisti se, zato, nadaju da ništa od 3,5 miliona tona mulja koje se nalaze u njemu nije dospjelo u podzemne vode. Pesimisti upozoravaju da je rok trajanja materijala kojim je bazen obložen prije nekih 45 godina odavno istekao.

Sa bazenom B nema takvih dilema – on je predviđen za odlaganje suvog crvenog mulja, pa se računalo da mu ne treba nepropusna obloga. KAP se, međutim, zbog tehnoloških problema, vratio na praksu mokrog odlaganja otpada, tako da su četiri miliona tona crvenog mulja iz ovog bezena godinama u direktnom kontaktu sa podzemnim vodama iz sliva Skadarskog jezera.

O opasnostima od KAP-ovih bazena svjedoči i događaj iz oktobra 2010. kada je iz rezervoara crvenog mulja mađarske kompanije MAL, nakon njegovog urušavanja, isteklo 700.000 kubnih metara otpada (u Dajbabama je, zvanično, skladišteno nekih 450 hiljada kubika).

Crveno blato pokrilo je 800 hektara zemljišta. ,,Ono bi moglo biti neutralizovano posipanjem gipsa iz poljoprivredne avijacije”, saopštili su stručnjacu, ,,poslije posipanja gipsa, uslijediće uklanjanje oko dva centimetra zagađene zemlje, kako bi se zaštitili izvori vode i kako bi se zaustavilo širenje crvenog blata”. Poseban problem je, ispostavilo se, bilo to gdje ostaviti zemlju, na kojoj, navedeno je, ,,ako bi ostala tu gdje jeste, ne bi moglo ništa da se uzgaja punih 30 godina”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini  Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)

 

 

U utorak je u Vijestima objavljeno,  pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.

U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije.  “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca ​​tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.

Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni  Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.

U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001.  Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.

U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene  priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije  do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.

Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime,  još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.

Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković je održao besjedu u Dolima u Pivi, kao “najvećem stratištu…svih Pivskih novomučenika postradalih tokom Drugog svjetskog rata”. Stradalnici iz 1943. godine opisani su kao “srpski mučenici” koji su “postradali…za vjeru pravoslavnu”. Arhijerejski sabor SPC-a ih je kanonizirao maja 2017. kao mučenike za vjeru. Radi se o nekoliko stotina nevinih civila koji su u odmazdi ubijeni kao partizanski i komunistički simpatizeri od strane nacističkih jedinica i njihovih četničkih pomagača, koje SPC u drugim situacijama slavi kao heroje. Metodijeva klasifikacija “šizofrenije” bi se lako mogla primijeniti u ovom slučaju.

Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je  bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.

Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh,  ni Metodije ne smiju ni da pisnu.

Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u  Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom  Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.

Islamska zajednica Crne Gore,  političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).

Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.

Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prve zvanične informacije o tome da je  posao izbora koncesionara na crnogorskim aerodromima (ponovo) krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva

 

Postupak dodjele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu, koji traje  gotovo šest godina, ušao je u fazu proceduralne samodestrukcije. Sve smo bliži mogućnosti da se konačna odluka traži u sudnicama. Domaćim i(li) međunarodnim. Crna Gora bi zbog neodgovornog upravljanja procesom izbora koncesionara, mogla snositi ozbiljne pravne i finansijske posljedice.

Prve zvanične informacije o tome da je  posao izbora koncesionara krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva.

Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Svjetske banke i konsultant Vlade Crne Gore u ovom procesu, pismeno je iskazala duboku zabrinutost zbog načina na koji Tenderska komisija vrjednovala detalje tehničkih ponuda dva preostala ponuđača – južnokorejskog Incheon International Airport i luksemburške Corporación América Airports.

IFC u pismu zvaničnicima Vlade i Tenderske komisije od 7. juna konstatuje da su, prema ocjeni stručnjaka koje su angažovali, tehničke ponude oba ponuđača ispunile sve kriterijume propisane javnim pozivom. Uprkos tome, Tenderska komisija je 6. juna odbacila korejsku ponudu zbog navodnih nedostatka. Incheonu je nedostajalo 0,3 boda  da pređu postavljeni prag (makar 80 od maksimalno mogućih 100 bodova) i kvalifikuju se za nastavak nadmetanja.

On  podrazumijeva vladin izbor između jedne od tri opcije: potpisvanje ugovora sa koncesionarom koji će narednih 30 godina upravljati crnogorskim aerodromima, raspisivanje novog tendera pod izmijenjenim uslovima (pominje se ideja da se u koncesiju ponudi samo aerodrom u Tivtu) ili rješenje da država zadrži kontrolu nad poslovanjem aerodroma.

Iz pisma IFC saznali smo da ključna tačka njihovog spora sa Tenderskom komisijom nije broj bodova dodijeljen ponuđačima (iako su se znatno razlikovali u ocjenama), već činjenica da je Komisija odbila da konsultantima dostavi obrazloženje donijete odluke.

“Odbijanje komisije da pojasni ovu odluku direktno je suprotno očekivanjima IFC-a kada je riječ o transparentnosti, što ugrožava reputaciju ne samo IFC-a kao savjetnika, već i Vlade Crne Gore kao odgovornog partnera u međunarodnim infrastrukturnim projektima”, navodi se u pismu IFC koje je, i pored oznake povjerljivo, našlo put do medija. Vladini konsultanti “još jednom” mole da im se dostavi tražena dokumentacija. U suprotnom, poručuju, “IFC neće imati drugog izbora osim da podnese ostavku na mjesto transakcionog savjetnika Vlade Crne Gore na ovom projektu, jer nećemo biti u mogućnosti da potvrdimo transparentnost i pravičnost procesa”.

Iz Tenderske komisije stigle su, nezvanične, potvrde sukoba nastalog tokom bodovanja ponuda. Kulminiralo je najavom ostavke nekoliko članova komisije bliskih premijeru i Ministarstvu finansija, uz optužbe na pristrasnost druge strane (uglavnom članovi koje je imenovalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u mandatu ministra Filipa Radulovića) i politički pritisak kome su bili izloženi. Oni, prenijeli su mediji, ne žele da prisustvom legitimišu postupak za koji vjeruju da je kompromitovan iznutra.

Ubrzo je  stiglo pojašnjenje. Takođe nezvanično. Ostavki neće biti, jer bi to moglo dovesti do prekida tenderskog procesa. Umjesto toga, nezadovoljni članovi Tenderske komisije obratiće se tužilaštvu i policiji. “Troje predstavnika Ministarstva finansija i kabineta premijera neće potpisati zapisnik Tenderske komisije, jer sumnjaju u nezakonitost procesa bodovanja. Pozvaće policiju i tužilaštvo da sve ispitaju”, prenijeli su mediji neimenovani izvor iz Vlade.

Oglasio se i premijer Milojko Spajić. “Obraćanje Svjetske banke – IFC ozbiljno je upozorenje da bi dovođenje u pitanje regularnosti Tenderskog postupka za koncesiju Aerodroma CG, moglo naštetiti ugledu Crne Gore, evropskom putu i zatvaranju Poglavlja 5 – Javne nabavke, za koje smo ispunili sve uslove”, obratio se Spajić preko društvene mreže X. “Pozivam Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke – IFC, kako bismo ovaj važan postupak doveli do kraja, u najboljem interesu građana i Crne Gore”.

Premijer nije precizirao da li od Tenderske komisije očekuje da IFC-u dostavi traženi dokumentaciju ili da “prepiše” njihovo bodovanje pristiglih ponuda. Ipak, i izrečeno je  naljutlo predsjednika komisije i potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja.

“Ako neko misli da treba sve prihvatiti što dolazi od IFC-a, neka promijeni članove Komisije”, poručio je Đeljošaj uz konstataciju da je “svaki član Tenderske komisije radio profesionalno i zakonito, poštovao proceduru i postupao u skladu sa zakonskim mogućnostima.” Samo tri dana kasnije, nakon što je problem koncesije raspravljan na sastanku čelnika vladajuće koalicije i vanrednoj sjednici Vlade, predsjednik Tenderske komisije promijenio je priču. Potvrđujući da prethodno bodovanje nije obavljeno u skladu sa propisanim procedurama.

“Nakon što smo dobili dopunjenu evaluaciju od konsultanta IFC-a kao i pravno mišljenje da prethodno bodovanje ponuda oba ponuđača ocjenom “0” nije pravno valjano, sazvao sam nastavak sjednice Tenderske komisije kako bi se u skladu sa navedenim pristupilo analizi i bodovanju ponuda iz tehničkog dijela”, kazao je  Đeljošaj. “Bodovanje će se vršiti samo po dva osnova, jer je jedan od osnova koji i nosi najveći broj bodova, sproveden u potpunosti sa pravilima.”

Drugo bodovanje završeno je povoljnije za sve aktere. Da li je tome doprinijelo premijerovo obraćanje članovima komisije (putem video poziva) možemo nagađati. Dok se neko, možda, i tim povodom ne obrati sudu.

“Nakon što su oba ponuđača ispunila zahtjeve minimalnog broja bodova, a u skladu sa dodatnim konsultacijama sa savjetnikom u procesu, Tenderska komisija za postupak koncesije za pravo korišćenja aerodroma Podgorica i Tivat konstatovala je da su se stekli uslovi za provjeru finasijskih ponuda oba ponuđača”, precizirali su iz Tenderske komisije. Najavljujući da će raditi svakodnevno “kako bi do kraja nedelje završili rad i usvojili predlog, koji će poslati Ministarstvu saobraćaja”.

Nastavak slijedi. Kraj je neizvjestan. IFC je  prije pet godina, upozorio na moguće probleme koji bi mogli uticati na započeti tender i kvalitet odluke na kraju procesa. Iako sukobe u Tenderskoj komisiji i problem sa zakonitošću vrjednovanja ponuda nijesu predvidjeli, baš kao ni izmjene pravila igre u toku postupka (zbog čega bi se Crna Gora mogla suočiti sa tužbom francusko-turskog konzorcijuma ADP-TAV), ta se upozorenja pokazuju kao krajnje relevantna.

Počev od konstatacije da u aktuelnom procesu ne postoji  minimum tehničkih zahtjeva prema budućem koncesionaru, na osnovu čega bi se njihove ponude za razvoj aerodroma mogle porediti. Slijedile su primjedbe  prema kojima su podaci na osnovu kojih su postavljeni ciljevi tendera zastarjeli (master plan razvoja aerodrome urađen je 2011.), da nije usvojen Prostorni plan Crne Gore po kojemu će se aerodromi dugoročno razvijati kao što nije riješeno ni pitanje eksporprijacije zemljišta na kome je planirano širenje aerodrome u Tivtu. Konačno, “stav je IFC da parametri definisani Koncesionim aktom ugrožavaju izvodljivost transakcije i integritet tenderske procedure i da predložena forma Koncesionog ugovora ne štiti interes Vlade”.

Ništa od navedenog do danas nije riješeno.

 

Koncesija vs. državno upravljanje aerodromima – za i protiv

Kako  situacija sve više podsjeća na ono da od drveta ne vidimo šumu, podsjetimo se suštine priče o (ne)svrsishodnosti davanja u višedecenijsku koncesiju aerodrome u Podgorici i Tivtu iz ugla javnog interesa.

Argumenti za koncesiju:

  • Privatni kapital i efikasnost: Strateški partner donosi znanje, kapital i modernizaciju infrastrukture, brže i efikasnije nego što bi to uradila država.
  • Smanjenje javnog duga: Investicije ne opterećuju javne finansije.
  • Povećanje prihoda: Jednokratna koncesiona naknada i godišnji prihod od profita koncesionara.
  • Bolje upravljanje i veća dostupnost avio-veza: Privatni operateri često imaju iskustvo sa niskotarifnim i regionalnim avio-kompanijama.

Argumenti protiv koncesije:

  • Gubitak kontrole: Država gubi strateški uticaj nad ključnom infrastrukturom.
  • Visoke takse za putnike: Privatni operateri često podižu naknade da bi pokrili investicije i ostvarili profit.
  • Rizik od monopola: Koncesionar može favorizovati određene avio-kompanije ili destinacije, šteteći domaćem turizmu.
  • Postojeći potencijal: Analize ACG pokazuju da aerodromi mogu biti profitabilni i pod državnim upravljanjem – uz investicije od 138 miliona, dobit može premašiti 120 miliona u sedam godina.
  • Neusklađenost dokumentacije: IFC je još 2020. upozorio da koncesioni ugovor ne štiti interes države i da su analize zastarjele. Bottom of Form

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa –  za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori  o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”.  Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno

 

 

U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.

Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.

Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme.  “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.

Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.

U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost  i da će se pratiti dešavanja na terenu”.

Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.

U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se  da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.

Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.

Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.

Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti  Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.

Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022.  godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.

Neki EU državnici su ipak direktniji.  Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je  otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić,  predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.

I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo