Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA KAP-a: Šta se mulja u crvenom mulju

Objavljeno prije

na

kap-crveni-mulj

Pitanje je dana, kažu, kada će Veselin Perišić, stečajni upravnik KAP-a i ukrajinski biznismen Roman Denkovič, vlasnik firme Politropus Alternative iz Tivta, potpisati ugovor o prodaji bazena crvenog mulja. U istom paketu, za iznos od 450 hiljada eura, otići će i Institut za istraživanje i razvoj aluminijuma i KAP-ovo zemljište u Spužu.

Upućeni prenose kako se potpisivanje ugovora može očekivati krajem ove ili početkom sledeće sedmice. Ni oni ne mogu sa sigurnošću da procijene šta će zaključenje tog posla donijeti KAP-u, šta Denkoviču i njegovim partnerima a šta Crnoj Gori i građanima.

Prema tumačenju stečajnog upravnika, prodaja bazena crvenog mulja predstavlja ,,srećnu okolnost”. Perišić se poziva na stručne procjene prema kojima taj dio imovine KAP-a ,,ima veći teret nego vrijednost”. Tu je i konkretna opasnost od ekološke katastrofe. ,,Sadržaj bazena je na gornjoj granici i postoji opasnost od prelivanja. To bi značilo da bi bila ugrožena rijeka Morača i okolna naselja…”, naveo je Veselin Perišić.

Stečajnog upravnika obradovalo je i to što je Alternativa dostavila biznis plan o ulaganjima vrijednim 50 miliona i zapošljavanju 300 radnika. ,,Planiram da radim reciklažu crvenog mulja, izgradim fabriku za reciklažu tog i drugog otpada. Razdvajaćemo metale, kalcijumski i silikatatni dio i proizvoditi korisne proizvode”, najavio je Roman Denkovič u razgovoru za Vijesti.

Čitaoci Dana su ostali pomalo zbunjeni kada su od istog čovjeka dobili i dodatna objašnjenja : ,,Djelotvorne tehnologije za recikliranje crvenog mulja još nema”, kazao je Denkovič. ,,Postoje prototipovi i pokušaji kod

Britanaca i Grka, dok u Rusiji i Ukrajini pokušavaju reciklirati mulj u tri faze, što je preskupo”. On, naveo je, radi na novom rješenju ,,koje se u svijetu ne primjenjuje”, i za koje je neophodno, uz fabriku, imati makar 10-12 hektara zemlje. Vlasnik Politropusa precizira da će tu fabriku izgraditi za neke četiri godine.

Mogu li pomenute nepoznanice predstavljati problem za budući biznis? Prema već viđenim standardima, Politropus Alternative nije kompanija o čijoj se poslovnoj istoriji i vlasnicima možete informisati na brz i jednostavan način. Naprotiv. Sve što znamo o toj kompaniji jeste da je Denkovič, bivši pomorac, vlasnik 30 odsto njenih akcija. Ostatak je u posjedu of-šor kompanije. To je to.

Mogućnost reciklaže crvenog mulja, teoretski, nije novina. ,,Crveni mulj se, nakon određene prerade, može koristiti za proizvodnju cementa i keramike, u naftnoj industriji kao pigment, kao flokulant (bistrilo) za obradu otpadnih voda onečiščenih metalima…”, navodi Dinko Knežević, profesor Univerziteta u Beogradu.

,,Centar za ekotoksikološka ispitivanja iz Podgorice je utvrdio da se pepeo iz Termoelektrane u Pljevljima, crveni mulj iz KAP-a i grit (toksična smjesa koja ostaje nakon pjeskarenja brodova) iz Tivta, mogu preraditi u apsolutno bezopasan material”, obznanila je nedavno Ana Mišurović, predsjednica borda CETI-a, navodeći da su nadležni o tome obaviješteni još prije koju godinu.

Prema podacima o poslovanju KAP-a koje su za sobom ostavili menadžeri Deripaskinog CEAC-a, dijelom industrijskog otpada iz ove fabrike već se trgovalo radi reciklaže. ,,Do oktobra 2010. godine izvezeno je 23.000 tona anodnog ostatka, dok je od ugovorenih 500 tona otpada silumina realizovan izvoz 100 tona…”, navode nekadašnji menadžeri KAP-a. I oni su naglašavali kako je ,,posebno važna mogućnost ponovnog iskorišćavanja crvenog mulja, na primjer za proizvodnju crijepa…”.

Zašto su, onda, bazeni crvenog mulja i dalje ekološka bomba u srcu Crne Gore? Milenko Drakić, ekspert za aluminijsku industriju tvrdi: ,,Problem sa bazenima crvenog mulja niko u svijetu još nije riješio, jer su troškovi saniranja previsoki. U svakoj fabrici glinice situacija sa bazenima crvenog mulja je katastrofalna…”. Drakić naglašava: ,,Siguran sam da kupac bazena crvenog mulja nema iskustva u saniranju bazena koji su puni otrovne prašine”.

U Agenciji za zaštitu životne sredine kažu kako o Denkovičevim planovima znaju samo ono što su mogli pročitati u novinama. „Iz Politropus Alternative nam se još nijesu obraćali”, potvrdio je direktor Agencije Ervin Spahić.

Uz prodaju KAP-ovih bezena crvenog mulja, prihvaćene su i ponude za Preradu, Valjaonicu i Livnicu. Tako je stečajna masa postala bogatija za nekih 3,5 miliona eura. Međutim, postoji bojazan da su, istovremeno, potencijalni kupci iz svijeta aluminijske industrije odbijeni od nauma da se lociraju u Zetskoj dolini.

Predstavnik njemačke HGL-a Daniel Kluting je nakon prvog tendera za prodaju imovine KAP-a pojasnio da je njihov plan izgradnja nove fabrike aluminijuma, koju bi povezali sa Rudnicima boksita i fabrikama prerade. Kluting je tada pomenuo i investicije vrijedne 700 miliona eura.

Nakon prodaje bazena crvenog mulja postavlja se pitanje – da li je u Dajbabama moguća dalja prerada boksita i proizvodnja glinice? Ili je predstojeća prodaja bezena A i B istovremeno i najava skorog gašenja još jednog, nekada velikog, nikšićkog preduzeća?

Na prvi pogled čini se kako tu nema problema – Denkovič i partneri bi čak mogli biti srećni činjenicom da će neko dosipati sirovine u njihove rezervoare za proizvodnju građevinskog meterijala. Upozorava iskustvo nekadašnjih vlasnika Željezare. Njima je biznismen Miodrag Daka Davidović ispostavio račun za odlaganje otpada (nakon što je kupio deponiju). Da li će neko biti naivan da se izloži riziku? Kluting je saopštio da HGL diže ruke od KAP-a.

A šta će novi vlasnici KAP-ovih fabrika prerade raditi u slučaju da se ne pojavi kupac Elektrolize? Da li će i oni baciti svoj novac?

U podtekstu pregovara o sudbini KAP-a provlači se priča o proglašenju industrijske zone na prostoru koji okružuje nekadašnji Kombinat. Riječ je o, potencijalno, izuzetno vrijednom zemljištu. Izgleda da dio Vlade i neki potencijalni kupci o tome znaju mnogo više od drugih. Za koga je to dobro, kazaće nam se uskoro.

Pare ili život

U KAP-ovim bazenima A i B nalazi se, procijenjuju stručnjaci, nekih 7,5 miliona tona crvenog mulja. Bazen A, koji više nije u upotrebi, svojevremeno je obložen nepropusnim materijalom. Optimisti se, zato, nadaju da ništa od 3,5 miliona tona mulja koje se nalaze u njemu nije dospjelo u podzemne vode. Pesimisti upozoravaju da je rok trajanja materijala kojim je bazen obložen prije nekih 45 godina odavno istekao.

Sa bazenom B nema takvih dilema – on je predviđen za odlaganje suvog crvenog mulja, pa se računalo da mu ne treba nepropusna obloga. KAP se, međutim, zbog tehnoloških problema, vratio na praksu mokrog odlaganja otpada, tako da su četiri miliona tona crvenog mulja iz ovog bezena godinama u direktnom kontaktu sa podzemnim vodama iz sliva Skadarskog jezera.

O opasnostima od KAP-ovih bazena svjedoči i događaj iz oktobra 2010. kada je iz rezervoara crvenog mulja mađarske kompanije MAL, nakon njegovog urušavanja, isteklo 700.000 kubnih metara otpada (u Dajbabama je, zvanično, skladišteno nekih 450 hiljada kubika).

Crveno blato pokrilo je 800 hektara zemljišta. ,,Ono bi moglo biti neutralizovano posipanjem gipsa iz poljoprivredne avijacije”, saopštili su stručnjacu, ,,poslije posipanja gipsa, uslijediće uklanjanje oko dva centimetra zagađene zemlje, kako bi se zaštitili izvori vode i kako bi se zaustavilo širenje crvenog blata”. Poseban problem je, ispostavilo se, bilo to gdje ostaviti zemlju, na kojoj, navedeno je, ,,ako bi ostala tu gdje jeste, ne bi moglo ništa da se uzgaja punih 30 godina”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo