Povežite se sa nama

MONITORING

Ubistvo Pukanića i crnogorse veze

Objavljeno prije

na

 

Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, kontroverzni biznismen, koga bije glas da je „najopasniji Srbin,” uhapšen je u ponedeljak u elitnom beogradskom naselju Dedinje, u luksuznoj vili koju je iznajmio od Mire Marković, supruge pokojnog Slobodana Miloševića. Četrdesetogodišnji Jocić osumnjičen je da je naručio i organizovao ubistvo vlasnika hrvatskog časopisa Nacional Ive Pukanića i njegovog finansijskog saradnika Nike Franića prošlog oktobra u Zagrebu. SUSRET ĐUROVIĆA I JOCIĆA: Pukanić i Franić su likvidirani u bombaškom napadu prošlogodišnjeg 23. oktobra u centru Zagreba. Sedam dana poslije zločina zagrebačka policija je počela akciju hapšenja. Lisice su prvo stavljene Robertu Mataniću, osumnjičenom za ubistvo Pukanića, njegovom bratu Luki i Amiru Mafalaniju. Za postavljanje bombe osumnjičen je Željko Milovanović iz Doboja, koji je sve vrijeme u bjekstvu, inače bivši pripadnik rasformirane Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Srbije i višestruki bjegunac iz zatvora. Policije zemalja regiona tragaju za Milovanovićem i još jednim umiješanim, Bojanom Gudurićem, za kojima su hrvatske vlasti raspisale i nagradu od po 100.000 kuna (oko 13.500 eura) „po glavi”.  Gotovo istovremeno sa onima u Zagrebu, na parkingu u blizini granice sa Srbijom uhapšen je Slobodan Đurović, kum Joce Amsterdama koji je u Hrvatsku krenuo kako bi Roberta i Luku Matanića izvukao iz zemlje i na sigurno sklonio u inostranstvo. Đurović, koji se primiče 60-tim, rođeni je Baranin, nekadašnji pripadnik Kontraobavještajne službe Jugoslovenske narodne armije. Po odlasku u inostranstvo 1980-tih upoznao je Jocića.

 

,,Policija ima saznanja da se Đurović pre polaska u Hrvatsku sreo sa Jocićem i da je po njegovom naređenju krenuo u ,izvlačenje’ Matanića. Susretu Đurovića i Jocića u Beogradu prethodio je telefonski razgovor. Taj razgovor bio je i ključni trag koji je zagrebačku policiju doveo do Đurovića,” izjavio je u ponedjeljak za beogradski dnevnik Blic, izvor iz vrha MUP Srbije.

Za odluku da vlasnik Nacionala bude ubijen, Jocića je nedavno optužio i tajni svedok zagrebačke policije, koji je prema sopstvenoj tvrdnji u pripremama likvidacije učestvovao do dan pre zločina. ,,Ovaj svjedok saradnik do sada uopšte nije spominjan u vezi sa ubistvom Pukanića. Do sada su isljednici pritisak vršili na uhapšene Roberta Matanića i Jocinog kuma Slobodana Đurovića, nudeći im znatne povlastice ukoliko progovore. Sada je to učinio čovjek koji se dosad uopšte nije pominjao”, pisao je prošle nedjelje Nacional.

KUM I GLAVNI OPERATIVAC: ,,Ubistvo Ive Pukanića naručio je i organizovao Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam! On je za to angažovao Slobodana Đurovića i Roberta Matanića, koji su mjesecima pomno planirali ubistvo u Zagrebu, plaćali ostale pripadnike kriminalne grupe Jocićevim novcem i pomogli u izvršenju likvidacije Pukanića, ” navodi se u Nacionalu.

Po Nacionalu, te je rečenice, uz mnogo više korisnih detalja, nedavno hrvatskim isljednicima ispričao tajni svjedok pokajnik, hrvatski državljanin koji lično poznaje Matanića, Đurovića i Jocića i koji je s njima proteklih godina obavljao razne kriminalne aktivnosti.

,,Đurović je Jocićev kum i glavni operativac, koji za njega odrađuje sve prljave poslove, a Matanić je još pre nekoliko godina u Bugarskoj ubijao po Jocićevim nalozima”, navedeno je u Nacionalu.

Joca je ubijeđen da Hrvatska pokušava da po svaku cijenu, na silu, uvuče nekog iz Srbije u ubistvo Pukanića, objavio je prošle nedjelje sagovornik beogradskog Pressa. ,,Jocić kaže da prvo treba pažljivo pročitati izjavu sudije iz Barija koji se bavio švercom cigareta, o čemu je Pukanić pisao, pa tek onda vidjeti i razmisliti kome je eventualno smetao taj čovjek! Joci sigurno nije,” rekao je tada sagovornik Pressa.

U januaru je Nacional pisao kako su, tada, kao naručitelji, pominjani Vladimir Zagorec, Stanko Subotić Cane i Joca Amsterdam.
Nekadašnji zamjenik hrvatskog ministra odbrane Vladimir Zagorec očekuje u zatvoru u Zagrebu suđenje za pronevjeru. Kontroverzne srpske biznismene Subotića i Jocića je kao organizatore i naručitelje u iskazu istražnom sudiji označio u to vrijeme Robert Matanić, jedan od atentatora na Pukanića i Franića. Matanić je, navodno, ispričao da je informacije dobio od Đurovića, osumnjičenog da je bio glavna veza između izvršitelja i naručitelja atentata.

Nacional navodi da hrvatska policija raspolaže čvrstim saznanjima da se Zagorec, Subotić i Jocić međusobno poznaju iz vremena rata na prostorima bivše Jugoslavije. To baca potpuno novo svijetlo na činjenicu da je Subotić, zajedno sa svojim saradnicima, krajem 1990-ih dobio hrvatsko državljanstvo i to kao osoba od naročite važnosti za Republiku Hrvatsku, objavio je taj list.

 

SUBOTIĆ, ĐUKANOVIĆ I KESTNER: Nacional je tada ponovo pominjao i vezu između Mila Ðukanovića i Stanka Subotića, koji je, navodno, pretio da će kad-tad ubiti Pukanića zbog serije tekstova o duvanskoj mafiji. Subotić je sa Ðukanovićem u tim tekstovima iz 2001-te označen kao protagonista duvanske mafije na Balkanu. Časopis je prenio i da je više stranih diplomata i tajnih službi kao osobu koja bi mogla imati ključne informacije o pozadini atentata, njegovim finansijerima i naručiteljima, označilo Srećka Kestnera, crnogorskog državljanina sa hrvatskim pasošem. Kestner je 2001. dao dva intervjua za Nacional o crnogorskoj i srpskoj duvanskoj mafiji, koji su razotkrili veliku kriminalnu operaciju prebacivanja ilegalnih cigareta preko Crne Gore na tržište Italije i Zapadne Europe. Tada su kao glavni akteri afere označeni Đukanović i Subotić. Direkcija za borbu protiv mafije u Bariju zatražila je 5. oktobra 2008, zbog mafijaškog udruživanja radi šverca cigareta u Italiju, pokretanje sudskog postupka protiv 14 osoba, među kojima i nekih bliskih saradnika Mila Đukanovića. Kako su prenijeli mediji, tada je izričito napomenuto da Đukanović nije optužen samo zato što uživa diplomatski imunitet.

 

PREKOMANDOVAN PERUNIČIĆ

Istovremeno sa hapšenjem Jocića u Beogradu, straža u Kazneno popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici prebacila je osuđenika Miloša Peruničića iz poluotvorenog dela u zatvoreni deo. Robert Matanić, koji je osumnjičen za ubistvo Pukanića, dovodio je Peruničiča u vezu sa likvidacijom vlasnika Nacionala. Matanić je rekao hrvatskim istražiteljima da je Milovanovića i Gudurića, osumnjičene kao direktne izvršioce ubistva Pukanića i Franića, upoznao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici i to preko Peruničića iz Crne Gore.  Peruničić je zajedno sa Milovanovićem uhapšen zbog pljačke Delta banke. On je ispričao da je zajedno sa njima planirao neuspjeli bijeg iz zatvora. Peruničić se u vrijeme ubistva Pukanića nalazio na odsustvu iz zatvora, da bi se poslije likvidacije hrvatskog novinara i izdavača uredno vratio u zatvor u Sremskoj Mitrovici, izvijestili su beogradski mediji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo