Povežite se sa nama

MONITORING

Hoće li kum otkriti nalogodavce

Objavljeno prije

na

nassreten-jocic4

Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, provešće narednih 30 dana u pritvoru, u dijelu beogradskog Centralnog zatvora poznatom kao Hajat sa posebnim bezbjednosnim mjerama, kakve priliče ,,balkanskom kralju droge” i ,,najopasnijem Srbinu”. Specijalni sud u Beogradu odbio je kao neosnovanu žalbu odbrane na rješenje o određivanju pritvora. Sumnja se da je Jocić organizovao ubistvo Iva Pukanića. Istražuje se, međutim, ko su nalogodavci zločina. Kao motiv za ubistvo navode se i tekstovi koje je Pukanićev Nacional objavio početkom decenije o balkanskoj duvanskoj mafiji, u kojoj su glavni akteri bili Stanko Subotić Cane i crnogorski premijer Milo Đukanović. JOCA, CANE I DRUGOVI: Jocić je uhapšen 27. aprila, u luksuznoj vili koju već godinu dana iznajmljuje od Mire Marković, supruge pokojnog Slobodana Miloševića.

Tužilaštvo sumnjiči Jocića za dva krivična djela, teško ubistvo, odnosno za povezanost s atentatom na vlasnika lista Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića u Zagrebu 23. oktobra pošle godine, kao i zločinačko udruživanje na području Srbije i Hrvatske.

Jocić od Slobodana Miloševića nije preuzeo samo kuću već i advokata, Zdenka Tomanovića, koji je iznio da je njegov klijent u istrazi odbacio sve optužbe i bilo kakvu vezu s atentatom na Pukanića.

Balkanski mediji su pisali da je Joca pao kada je propjevao krunski svjedok, Jocin kum Slobodan Đurović, Crnogorac iz Bara. Tvrdi se i da je Amsterdam povezan sa Stankom Subotićem Canetom i njegovim duvanskim partnerima iz Crne Gore. Crnogorski premijer Milo Đukanović nije ostao pošteđen u medijskim špekulacijama. Vatru je dodatno potpalio izjavom, u sred afere, da mu je Stanko Subotić Cane prijatelj, a da se Pukanić bavio reketaškim novinarstvom.

Navodno, Joca Amsterdam je obezbijedio 1,5 milion eura za ubistvo Pukanića. Prema pisanju zagrebačkog Jutarnjeg lista, Joca Amsterdam je tražio od atentatora da što pre ubiju Pukanića.
Prema tom listu, svjedok saradnik u iskazu kaže da ih je Jocić požurivao jer se bojao da bi Pukanić, koji je planirao da ode u Beograd, mogao da svjedoči u aktuelnom procesu protiv Subotića i njegovih duvanskih ortaka, slično kao što je svjedočio pred italijanskim istražiteljima o duvanskoj mafiji.

DETALJI PRIJAVE: Beogradski Blic je u srijedu, ekskluzivno objavio detalje krivične prijave koju je prošle srijede protiv njega podnijela srpska policija. U prijavi se navodi da su plan za likvidaciju Jocić i njegov kum Slobodan Đurović „skovali” na sastancima u Crnoj Gori.
„Jocić se sa Đurovićem sastajao u Baru. Posljednji sastanak održan je mjesec dana prije ubistva Pukanića”, navodi se u krivičnoj prijavi, prenio je list pozivajući se na izvore srpskog MUP-a. Zbog organizacije ubistva, u Hrvatsku je Đurović odlazio četiri puta gdje se sastajao sa glavnim Jocićevim saradnikom u Hrvatskoj Robertom Matanićem.

Portparolka Uprave policije Crne Gore Tamara Popović saopštila je, međutim, da prema saznanjima crnogorske policije Pukanićevo ubistvo nije planirano u Crnoj Gori.

„Sreten Jocić je 2006. godine, s umišljajem oformio kriminalnu grupu na teritoriji Srbije i Hrvatske, čije je djelovanje imalo međunarodne razmjere. U grupi su Slobodan Đurović zvani Kardinal, Robert i Luka Matanić, Željko Milovanović… S ovim osobama Jocić je po unaprijed dogovorenom planu počinio krivično djelo teškog ubistva 23. oktobra prošle godine. Za ovaj zločin Jocić je obezbijedio milion i po eura”, navedeno je u prijavi.

sreten-jocic-bobo-djurovicSARADNJA POLICIJA: Predstavnici MUP-a Hrvatske nekoliko su puta izvijestili kolege u Srbiji da imaju ozbiljne dokaze o umiješanosti Jocića. Na sastanku u Opatiji, prije tri nedjelje, vrhu srpske policije i predstavnicima Specijalnog tužilaštva predočeno je svjedočenje tajnog svjedoka o Joci Amsterdamu. Mediji ističu i da je odluku o Jocinom hapšenju donio lično Boris Tadić, jer je i njemu organizovana mafijaška grupa navodno prijetila likvidacijom.
Istraga se, prema izvorima iz policije, neće zaustaviti samo na Jociću.
,,Srpski biznismen Stanko Subotić Cane angažovao je Sretena Jocića – Jocu Amsterdama i njegovu ekipu da ubiju Pukanića! Jocić je za to angažovao svog kuma Slobodana Ðurovića i Roberta Matanića, koji su mjesecima planirali ubistvo u Zagrebu. Motiv ubistva je Pukanićevo svjedočenje o „duvanskoj mafiji pred tužilaštvom u Bariju,” rekao je svjedok pokajnik prema pisanju Jutarnjeg lista.
Međunarodni advokatski tim Stanka Subotića insistira da njihov klijent ni na koji način nije povezan sa slučajem Pukanić. Sve spekulacije koje se ovih dana pojavljuju u štampi plod su kontinuiranih aktivnosti koje se protiv Subotića vode u posljednjih desetak godina i zbog kojih je do sada podnijeto više od 50 tužbi za klevetu, a koje su sve završene u korist našeg klijenta, tvrde advokati.
SUBOTIĆEVA ODBRANA: Prethodno je Subotić preko jednog od svojih advokata Radosava Tadića poručio za Blic da ne poznaje nijednu osobu osumnjičenu za ubistvo Pukanića. ,,Nikog od njih nikada nisam vidio, pa ni Sretena Jocića,” izjavio je Subotić, koji je advokatu Tadiću rekao da je u Ženevi u Švajcarskoj.
Za Subotićem je na snazi Interpolova potjernica, koju je raspisao Specijalni sud u Beogradu pod optužbom da je vođa kriminalne grupe koja je švercom cigareta zaradila 174 miliona dinara. Tadić je naveo kako ,,Subotić kaže da italijansko tužilaštvo nije kontaktiralo s njim u vezi svjedočenja u istrazi protiv duvanske mafije. Pukanić nije bio svjedok u pravom smislu, on nije svjedočio o švercu duvana već o tekstovima u Nacionalu – prenio je advokat Subotićevu izjavu.
Advokat Tadić je za beogradske Novosti povodom svjedoka-saradnika iz zagrebačkog Županijskog suda kazao kako ,,taj svjedok nije neposredno čuo da je naručeno ubistvo i ko ga je naručio, već je to čuo od neke treće osobe, i to su neozbiljne stvari”.
U tekstovima u Nacionalu Subotić je navođen kao šef balkanske mafije, Ðukanovićev poslovni ortak s kojim „najdirektnije dijeli švercersku dobit”. U tim tekstovima Nacional je optužio Subotića i za ubistvo Vanje Bokana u Atini 2000. i Radovana Stojičića Badže 1997. godine.
Nacional je u najnovijem broju objavio navode s audio snimka dijela intervjua koji je ovom nedjeljniku 2001. dao Srećko Kestner. Kestner je tada navodno najavio „da će crnogorski premijer Milo Ðukanović i njegov prijatelj Stanko Subotić Cane, kad-tad ubiti Iva Pukanica” zbog pisanja ovog lista o „duvanskoj mafiji”.
,,Originalni snimak tog intervjua nadležne hrvatske institucije pronašle su među privatnim stvarima Ive Pukanića”, naveo je sada Nacional. Kestner je prije osam godina dao dva senzacionalna intervjua kojima je ovaj nedjeljnik počeo seriju članaka o crnogorskoj i srpskoj „duvanskoj mafiji”.
OPASAN SVJEDOK: Prije nego što je ubijen, Pukanić je svjedočio u Bariju u istrazi o švercu cigareta, za koji su osumnjičeni Ðukanović i Stanko Subotić. ,,Ivo Pukanić bio je jedan od ključnih svjedoka optužbe i njegovo ubistvo moglo bi se odraziti na ishod ovog postupka,” izjavio je italijanski tužilac Đuzepe Šelzi.
Istraga u Bariju obnovljena je 2008. kad se Šelzi vratio na staro radno mjesto, s kojeg je 2005. bio premješten. Kada nije bio na dužnosti, dogodio se obrt u kojem je krunski svjedok Kesner odustao od iskaza protiv svog poslovnog partnera Subotića. Kesner je poslije intervjua s Pukanićem dao iskaz i hrvatskoj tajnoj službi s detaljima o pranju novca zarađenim krijumčarenjem. Poslije Kesnerovog odbijanja saradnje, Pukanić je odlučio da taj iskaz odnese Šelziju i predložio se za svjedoka.
STRAH OD ĐUROVIĆA: Slobodan Đurović navodno zna mnoge detalje veze Jocića i glavnih aktera duvanske afere.

Veza Ðurovića, poznatijeg kao Kardinal i Jocića traje godinama. ,,Ðurović je prvi Jocićev saradnik, čovjek kroz čije ruke je prošao sav njegov novac. U podzemlju je slovio za Jocićevog knjigovođu – osobu koja je novac zarađen kriminalom ubacila u legalne tokove, najviše kroz privatizaciju. Vlasnik je nekoliko firmi Grosom trejding,Veko trejd, Pangram, Vermot… U bliskim vezama je s većinom Jocićevih saradnika, medu kojima su i nekadašnji čelnici Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović,” kazao je za Blic izvor iz vrha MUP Srbije.
,,Ðurović je osoba koja Jocića povezuje s Robertom Matanićem i ostatkom hrvatske ekipe koja je imala zadatak da izvrši ubistvo. Matanić nije nasumice odabran. On je godinama dio Jocićeve kriminalne grupe… Slovio je za Jocićevog plaćenog ubicu u Bugarskoj…” rekao je izvor Blica.
,,Jocić je znao da je Matanić progovorio. Hrvatski mediji su o tome naveliko pisali. Više je strahovao od Ðurovićevog svjedočenja jer bi samo njegov iskaz mogao da ga dovede u direktnu vezu sa zločinom,” kaže izvor Blica.
Prije hapšenja, Jocić se bukvalno povukao u ilegalu, prestao je da koristi telefon, prekinuo sve kontakte na ulici i nije izlazio iz kuće, u kojoj je prošlog ponedjeljka i uhapšen, kazao je sagovornik Blica.
Prema pisanju Nacionala, u dosadašnjem toku istrage za ubistvo Pukanića, Đurović se u hijerarhiji kriminalne grupe nalazi odmah ispod Jocića.
BIOGRAFIJA: Tokom istrage koja proteklih mjeseci vođena u Hrvatskoj, rekonstruisana je Đurovićeva biografija: rođen je 15. oktobra 1954. u Baru u Crnoj Gori. Nakon srednje škole, 1973. došao je u vojnu bazu Zemunik kod Zadra, gdje je radio do 1974. Iste godine odlučio je da se preseli u Francusku.
Đurović je u Francuskoj živio sve do 2001, kad se vratio u Crnu Goru. Nacional piše da je Đurović u Baru živio godinu dana, a potom se, doselio u Beograd.
Istraga protiv Jocića u Beogradu, označena je strogo povjerljivom. U praksi su svi istražni postupci koji se vode zbog organizovanog kriminala označavaju službenom tajnom. Shodno tom pravilu, najave Jocićeve odbrane da će tražiti skidanje oznake tajnosti vjerovatno neće uroditi plodom.

(Milan BOŠKOVIĆ / Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREMIJER IZMEĐU PRAVDE, PRAVA I SRPSKOG SVIJETA: Ljubav preko žice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Ali jeste potencijalno najopasniji

 

Bio jednom jedan Sporazum koji su, 9. septembra prošle godine, potpisali lideri koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.

Obećavao je  reforme, evropski put i evropske standarde. Dočekan je kao ohrabrujući odgovor na sumnje da će nova većina, predvođena koalicijom koju je oko Demokratskog fronta formirala SPC (njene ovdašnje filijale predvođene Mitropolijom crnogorsko-primorskom), vratiti Crnu Goru u vrijeme ekspanzije srpskog nacionalizma i velikosrpskih državnih projekata iz poslednje decenije prošlog vijeka.

„Nema promjene već samo jačanja spoljnopolitičkog puta Crne Gore“, obećavao je aktuelni predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. „Stavljena je tačka na ta (identitetska) pitanja koja su dijelila društvo“, govorio je sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.  ,,Ovo se radi u interesu svih građana Crne Gore bez obzira na vjeru, naciju, politiku”, zaključio je premijer Zdravko Krivokapić.

Onda je, krajem prošle godine, premijer u razgovoru za NIN nabacio mogućnost da prihvatanje i poštovanje potpisanog nije proizvod njegovih želja nego povinovanje realnosti.  Upitan može li izjava da Vlada neće preispitivati odluke o priznanju Kosova i uvođenja sankcija Rusiji dovesti do kraja njegove političke karijere, Krivokapić odgovara: „Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu Crne Gore nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite.“ Matematika.

Stiže i januar. Postpraznično političko zatišje prekinule su vijesti iz Bosne i Hercegovine. Predsjednica RS Željka Cvijanović saopštila je na pres konferenciji da joj je crnogorski premijer 9. januara, u telefonskom razgovoru, čestitao sve naše praznike.

,,Zahvalna sam premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću koji je pozvao i čestitao sve naše praznike i izrazio opredjeljenje da zajedno radimo i unaprjeđujemo u svim oblastima našu saradnju i da to bude bliska saradnja koja će biti na dobrobit građana Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH”, kazala je Cvijanović.  U Podgorici su  na njenu obavijest reagovali iz premijerovog kabineta: „Zvanične čestitke nije bilo, inače bismo je objavili na sajtu Vlade ili na Tviteru. To je bio privatan razgovor premijera sa Cvijanović“.

Primjetna je razlika: dok predsjednica  RS svog sagovornika oslovljava državnom funkcijom, imenom i prezimenom, nju Krivokapićevi medijski promoteri predstavljaju kratko – Cvijanović. Taman da pomislite kako je tu, greškom, izostalo jedno kuma, seka, rodica.

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Slučajno prisustvo na druženju sa osuđenim teroristom Nikolom Kavajom, jednostrano neobavezujući dogovori o članstvu u aktuelnoj vladi (slučaj Đurović), nemušta i kontradiktorna objašnjenja veza sa kontroverznim biznismenom i političarem u pokušaju Miodragom Dakom Davidovićem, pravno razbarušeni istupi sa mjesta predsjednika vlade.

Devetojanuarski gaf premijera Krivokapića ima, ipak, posebnu specifičnu težinu.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLOVNO CARSTVO BRANISLAVA – BRANA MIĆUNOVIĆA U METROPOLI TURIZMA: Kockarnice, hoteli, soliteri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nikšićanin Branislav – Brano Mićunović, postao je građanin Budve,  i tu izgradio najveći dio svog poslovnog carstva, kojim rukovodi iz luksuznog Hotela Splendid u kome stanuje. Njegovi razgranati poslovi su  ostavili dubok i neizbrisiv trag na  društveni i kulturni život crnogorske metropole turizma,  i na urbanistički izgled grada

 

Tokom proteklih  vjerskih praznika Budva je dospjela u središte interesovanja domaće i inostrane javnosti zahvaljujući hapšenju Branislava – Brana Mićunovića na Badnji dan. Ta je vijest u trenu obišla region i zasjenila sve ostale, pa i najave o mogućim nemirima na Cetinju povodom nalaganja badnjaka ispred Cetinjskog manastira.

Na kružnom toku na ulazu u Budvu i odvajanje puta ka Cetinju, pored turističkog naselja Zavala, pripadnici policije budvanskog Centra bezbjednosti zaustavili su vozilo kojim je, prema kasnijim izvještajima, upravljao poznati „kontroverzni“ biznismen Brano Mićunović, u kome su pronađena dva pištolja sa municijom. U automobilu pored Mićunovića bili su i pripadnici njegovog ličnog obezbjeđenja, Savo Vujović i Srđan Mićunović. Svoj trojici je nakon privođenja određeno zadržavanje u pritvoru do 72 sata.

Iz Uprave policije saopšteno je da im se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Tokom saslušanja u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, Vujović i Mićunović  saopštili su da ilegalno oružje pripada njima, te da  Brano Mićunović nema nikakve veze sa tim. Nakon isteka 48 sati od pritvaranja, Mićunović i njegovi prijatelji pušteni su da se brane sa slobode jer u ODT u Kotoru nijesu zatražili određivanje pritvora, niti su se ovim povodom oglašavali. Bila je to po ocjeni nekih medija „glasna šutnja“ kotorskog tužilaštva iz kojeg nijesu stigli odgovori na brojna pitanja novinara.

Vijest o privođenju Mićunovića izazavala je veliku pozornost javnosti zato što je on  godinama  bio nedodirljiv, a njegove razgranate poslovne poduhvate, milionske investicije i prihode, niko u državi nije smio kontrolisati. U javnosti se inače pojavljuje isključivo u pratnji više pripadnika ličnog obezbjeđenja koji  neskriveno od očiju prolaznika, nose one crne torbice za pojasom. Tako je i sam doprinio stvaranju imidža opasnog lika iz posebnog društvenog miljea.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2020.: Godina promjena i straha 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalno i lokalno za nama je istorijska godina. U godini pandemije koja je promijenila život na svim meridijanima, u Crnoj Gori smo premijerno doživjeli i demokratsku smjenu vlasti. Nakon tri decenije. A godina  završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti

 

Početkom ove godine koronavirus je bio samo udaljena prijetnja pa je prva vijest bila – Nova godina dočekana veseljem na trgovima, porodičnim domovima i kafićima. Po trgovima su pjevali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Letu Štuke, Bajaga, Hladno pivo, Darko Rundek, ali i Ceca.  Crnu Goru je za novogodišnje praznike posjetilo preko 40.000 turista.

Oni koji su mogli, ovu prelomnu godinu, dočekali su u inostranstvu. Predsjednik države Milo Đukanović u Majamiju, luksuzni hotel, noćenje 2.000 dolara. Opozicija ga je odmah optužila da je na novogodišnjem  putovanju, bar do Pariza, koristio vladin avion. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu MANS-a o korištenju službenog aviona u privatne svrhe, uz ustaljeno obrazoloženje – „ne postoji osnova sumnje“. Premijer Duško Marković objasnio je da njemu nije posao da se bavi time ko i đe putuje, iako je avion vladin, a Đukanović je nakon više mjeseci priznao da je koristio vladin avion do Pariza, ali strogo u službene svrhe. Ispalo je da je službeni Pariz usput do privatnog Majamija.

Uoči novogodišnjih praznika počele su protesne šetnje – litije zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je ovaj zakon označila kao zakon protiv pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Desetine hiljada građana uz pokliče Ne damo svetinje, protestovalo je mjesecima u skoro svim crnogorskim gradovima. Litije su trajale maltene do parlamentarnih izbora. Nakon gubitka vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima niko ne spori da su litije bile jedna od ključnih faktora za promjenu režima, ali i jakog pozicioniranja crkve u političkom životu.

Vlast je litije od starta okarakterisala kao napad na režim, što je u njihovoj interpretaciji značilo i napad na državu. Premijer Duško Marković optužio je mitropolita Amfilohija da se stavio na čelo anticrnogorske opozicije, a da se litije organizuju s namjerom da sruše vlast i ugroze državu. To su ponavljali i ministri, kao Predrag Bošković, koji je kazao da je sporni zakon iskorišćen kao okidač za brutalno obračunavanje sa Crnom Gorom.

Po fasadama objekata, pa i kulturnih spomenika – Duklje, crtane su trobojke, a zabilježeni su i sukobi sa policijom koja je imala nalog da crtanje spriječi i trobojke prekreči. Bilo je i prebijanja učesnika litija, poput slučaja u Bijelom Polju kada je više pripadnika SAJ-a, bez povoda,  pretuklo jednog građanina.  Partijski funkcioneri DPS-a javno su govorili da onima koji idu na litije nema više mjesta u stranci, a načelnik generalštaba Dragutin Dakić izjavio je da pripadnici Vojske ne mogu prisustvovati litijama…

I dok su tenzije rasle, iz EU i SAD su apelovali na suzdržanost i izbjegavanje nasilja uz ponavljanje da problem mora da se riješi razgovorom. Sredinom februara došlo je do prvog sastanka premijera Markovića i mitropolita Amfilohija. Do približavanja stavova zvanično nije došlo. Nezvanično Markovićevu volju  za kompromisom potkopavao je šef partije i države Đukanović koji je na kongresu DPS-a obećao obnovu „istorijski neupitne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“.

O ranijem odnosu vlasti i crkve posvjedočio je direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša – on je krajem februara obznanio da Poreska uprava deceniju SPC-u toleriše neplaćanje poreza: Mitropolija za poreze duguje više miliona eura, prijavili su samo 38 sveštenika i uopšte nisu prijavljivali poreske obaveze od 2010.

Litije su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Tek nakon četiri i po mjeseca, krajem jula, pregovori ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve su nastavljeni i ubrzo okončani. Mitropolit Amfilohije je jasno, više puta, pozvao građane da glasaju one koji neće donositi anticrkvene zakone. Pozvao je građane da ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su, nego da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Presudni uticaj crkve i mitropolita Amfilohija na rezultate parlamentarnih izbora ne spori ni vlast ni opozicija. Na inicijativu crkve za nosioca liste DF-a postavljen je profesor Zdravko Krivokapić, a dogovor o njegovom izboru za mandatara Vlade desio se na sastanku opozicionih lidera sa mitropolitom u manastiru  Ostrog. Mitropolit Amfilohije preminuo je 30. oktobra u KCCG gdje se liječio od korona virusa.

Početkom marta, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila početak pandemije koronavirusa, zabilježeni su redovi ispred supermarketa i panično kupovanje namirnica. Crna Gora je, do 17. marta kada su zabilježeni prvi slučajevi korone, bila jedina evropska zemlja bez registrovanih zaraženih.

Nakon što je virus ušao i u Crnu Goru, zvaničnici su proglasili rat ,„nevidljivom neprijatelju“ i pozvali na jedinstvo i solidarnost građana. U tu svrhu formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) u kome su većinu činili partijski kadrovi vlasti na čelu sa predsjednikom NKT-a Milutinom Simovićem. Uvedene su preventivne mjere koje su građani uglavnom poštovali. Za one koji se nisu pridržavali mjera policija je bila rigorozna, pa je za mjesec dana epidemije bilo tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290).

Iako su nadležni ponavljali da je zdravstveni sistem spreman i da ima svega dovoljno, ispostavilo se da nije tako. I ljekari su se suočavali sa manjkom medicinskih sredstava i opreme. Počelo je ubrzano kupovanje respiratora, maski, zaštitne opreme. Dobar dio je stigao i iz donacija, najviše od EU. I građani su pokazali solidarnost, pa je na računu za borbu protiv korona virusa samo u prvih pet dana sakupljeno preko dva miliona eura. Ukupno je do sada prikupljeno oko 10 miliona. Dio para je otišao na nabavku preko firmi bliskih vlasti kao što je Voli i Glosarij. Neki su iskoristili situaciju da zarade pa su tako podgoričke apoteke u martu litar alkohola koji je do tada koštao od 11 do 13 eura prodavale po cijeni od 24 do 30 eura. Iako su zvaničnici tvrdili da neće biti selektivnog primjena mjera, već na početku epidemije, dok je bilo ograničeno kretanje, radnici građevinskih kompanija su, i pored navodne zabrane, nesmetano radili. Selektivni pristup je zatim postao prepoznatljivost rada NKT-a.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. NKT je 2. juna obznanilo kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Optimizam je postojao i kod Vlade koja je predvidjela pad od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad prihoda od turizma je veći od 86 odsto.

Hrvatska  je projektovala pad od 70 odsto. Tokom sezone uspjela je, kao i Albanija, da ostvari nivo od 50 odsto prihoda iz 2019. Crna Gora je otvorila granice za građane EU zemalja, ali nije za region. Granice za goste iz regiona otvorene su tek sredinom avgusta. Kasno.

U Budvi, metropoli crnogorskog turizma, bilo je malo turista ali puno tenzija. DPS je par mjeseci prije izbora na silu preuzeo vlast u ovoj opštini, a nemile slike fizičkih sukoba, bacanja suzavaca, hapšenja opozicionih predstavnika postale su uobičajene. Novu DPS vlast čuvala je policija, a asistiralo im je i privatno obezbijeđenje.

Predsjednik Milo Đukanović krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Pa tako Vlada predstavlja treći paket ekonomskih mjera pomoći privredi vrijedan 1,22 milijardi eura.

Političari ali i stručnjaci tvrdili su da se izbori mogu održati bezbjedno uz poštovanje epidemioloških mjera. Pokazalo se da u našim uslovima nije tako. U izbornoj noći slavili su podržavaoci opozicije. Ubrzo su organizovani patriotski skupovi na Cetinju i Podgorici. NKT, koja je za ponovno širenje virusa optuživala okupljanja, prije svega litije, nije reagovala na okupljanje vise desetina hiljada građana na tzv. patriotskim skupovima. Članovi NKT-a su skupovima prisustvovali. Crkva ili odbrana države bili su preči od zaštite sebe i drugih. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija. A slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa.

Mimo očekivanja mnogih, nakon poraza Đukanović je mirno predao vlast. Prva demokratska smjena vlasti u istoriji šokirala je i dobar dio građana nenaviklih na promjene. Uz uobičajene reakcije od oduševljenja do potpunog razočarenja. U vakuumu primopredaje vlasti odlazeća vlast je zapošljavala, uništavala dokumenta i produbljivala svoju matricu vladavine na podjelama uz konstantnu priču da je država ugrožena a da je oni jedini brane.

Relativno brzo, krajem septembra, Aleksa Bečić je izabran za predsjednika Skupštine. Novoj većini trebalo je tri mjeseca svađe da bi se vlada konačno izglasala 4. decembra. Smjene u policiji, privremeno finansiranje, opoziv dijela ambasadora, prestanak finansiranja Montenegro airlinesa… svaki potez nove Vlade prate brojne kritike, a najžešće od  najveće vladajuće grupacije DF-a.

Godina se završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vakcinacija koja je počela u dobrom dijelu Evrope probudla je nadu da će sljedeća godina, bar što se tiče virusa, biti lakša.

 

Hibridni režim

U maju je u izveštaju američke organizacije Fridom Haus prvi put od 2003. konstatovano da Crna Gora nije demokratija nego zemlja u kojoj je vlast autoritarna. Crna Gora i Srbija koje su od „djelimičmno konsolidovane demokratije“ svrstane u kategoriju „hibridnih režima“ u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene. Iz DPS-a su prokomentarisali da je izveštaj neobjektivan i da su mu doprinjele NVO koje su protivnici vlasti.

 

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola

Skupština Crne Gore usvojila je 1. jula Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za Zakon su glasala 42 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije i SDP-a, dok je pet poslanika manjinskih partija i DF-a bilo protiv. LGBT  organizacije pozdravile su usvajanje zakona i ocijenile ga kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori. Istakli su da je time poslata jasna poruka da građanska većina u Crnoj Gori stoji uz one koji su do donošenja zakona bili obespravljeni i nevidljivi u očima zakona.

 

Odbrana Sinjajevine

Zbog najave Vojske CG o artiljerijskom gađanju minobacačima na Sinjajevini, od 19. do 23. oktobra preko 100 stočara, ekoloških aktivista i ljubitelja prirode protestovali su na ovoj planini. Oni su od 16. oktobra na planini organizovali narodne straže tražeći da Vojska Crne Gore odustane od vojne vježbe i da Sinjajevina postane vojni poligon.

Sinjajevina je 51 dan čuvana po kiši, vjetru, snijegu, uz prijetnje i ucjene.

Straže su prekinute nakon što je dan pošto je Vlada formirana novimenovana ministarka odbrane Olivera Injac obećala da nikakvih vojnih aktivnosti na tom prostoru neće biti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo