Povežite se sa nama

MONITORING

Hoće li kum otkriti nalogodavce

Objavljeno prije

na

Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, provešće narednih 30 dana u pritvoru, u dijelu beogradskog Centralnog zatvora poznatom kao Hajat sa posebnim bezbjednosnim mjerama, kakve priliče ,,balkanskom kralju droge” i ,,najopasnijem Srbinu”. Specijalni sud u Beogradu odbio je kao neosnovanu žalbu odbrane na rješenje o određivanju pritvora. Sumnja se da je Jocić organizovao ubistvo Iva Pukanića. Istražuje se, međutim, ko su nalogodavci zločina. Kao motiv za ubistvo navode se i tekstovi koje je Pukanićev Nacional objavio početkom decenije o balkanskoj duvanskoj mafiji, u kojoj su glavni akteri bili Stanko Subotić Cane i crnogorski premijer Milo Đukanović. JOCA, CANE I DRUGOVI: Jocić je uhapšen 27. aprila, u luksuznoj vili koju već godinu dana iznajmljuje od Mire Marković, supruge pokojnog Slobodana Miloševića.

Tužilaštvo sumnjiči Jocića za dva krivična djela, teško ubistvo, odnosno za povezanost s atentatom na vlasnika lista Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića u Zagrebu 23. oktobra pošle godine, kao i zločinačko udruživanje na području Srbije i Hrvatske.

Jocić od Slobodana Miloševića nije preuzeo samo kuću već i advokata, Zdenka Tomanovića, koji je iznio da je njegov klijent u istrazi odbacio sve optužbe i bilo kakvu vezu s atentatom na Pukanića.

Balkanski mediji su pisali da je Joca pao kada je propjevao krunski svjedok, Jocin kum Slobodan Đurović, Crnogorac iz Bara. Tvrdi se i da je Amsterdam povezan sa Stankom Subotićem Canetom i njegovim duvanskim partnerima iz Crne Gore. Crnogorski premijer Milo Đukanović nije ostao pošteđen u medijskim špekulacijama. Vatru je dodatno potpalio izjavom, u sred afere, da mu je Stanko Subotić Cane prijatelj, a da se Pukanić bavio reketaškim novinarstvom.

Navodno, Joca Amsterdam je obezbijedio 1,5 milion eura za ubistvo Pukanića. Prema pisanju zagrebačkog Jutarnjeg lista, Joca Amsterdam je tražio od atentatora da što pre ubiju Pukanića.
Prema tom listu, svjedok saradnik u iskazu kaže da ih je Jocić požurivao jer se bojao da bi Pukanić, koji je planirao da ode u Beograd, mogao da svjedoči u aktuelnom procesu protiv Subotića i njegovih duvanskih ortaka, slično kao što je svjedočio pred italijanskim istražiteljima o duvanskoj mafiji.

DETALJI PRIJAVE: Beogradski Blic je u srijedu, ekskluzivno objavio detalje krivične prijave koju je prošle srijede protiv njega podnijela srpska policija. U prijavi se navodi da su plan za likvidaciju Jocić i njegov kum Slobodan Đurović „skovali” na sastancima u Crnoj Gori.
„Jocić se sa Đurovićem sastajao u Baru. Posljednji sastanak održan je mjesec dana prije ubistva Pukanića”, navodi se u krivičnoj prijavi, prenio je list pozivajući se na izvore srpskog MUP-a. Zbog organizacije ubistva, u Hrvatsku je Đurović odlazio četiri puta gdje se sastajao sa glavnim Jocićevim saradnikom u Hrvatskoj Robertom Matanićem.

Portparolka Uprave policije Crne Gore Tamara Popović saopštila je, međutim, da prema saznanjima crnogorske policije Pukanićevo ubistvo nije planirano u Crnoj Gori.

„Sreten Jocić je 2006. godine, s umišljajem oformio kriminalnu grupu na teritoriji Srbije i Hrvatske, čije je djelovanje imalo međunarodne razmjere. U grupi su Slobodan Đurović zvani Kardinal, Robert i Luka Matanić, Željko Milovanović… S ovim osobama Jocić je po unaprijed dogovorenom planu počinio krivično djelo teškog ubistva 23. oktobra prošle godine. Za ovaj zločin Jocić je obezbijedio milion i po eura”, navedeno je u prijavi.

sreten-jocic-bobo-djurovicSARADNJA POLICIJA: Predstavnici MUP-a Hrvatske nekoliko su puta izvijestili kolege u Srbiji da imaju ozbiljne dokaze o umiješanosti Jocića. Na sastanku u Opatiji, prije tri nedjelje, vrhu srpske policije i predstavnicima Specijalnog tužilaštva predočeno je svjedočenje tajnog svjedoka o Joci Amsterdamu. Mediji ističu i da je odluku o Jocinom hapšenju donio lično Boris Tadić, jer je i njemu organizovana mafijaška grupa navodno prijetila likvidacijom.
Istraga se, prema izvorima iz policije, neće zaustaviti samo na Jociću.
,,Srpski biznismen Stanko Subotić Cane angažovao je Sretena Jocića – Jocu Amsterdama i njegovu ekipu da ubiju Pukanića! Jocić je za to angažovao svog kuma Slobodana Ðurovića i Roberta Matanića, koji su mjesecima planirali ubistvo u Zagrebu. Motiv ubistva je Pukanićevo svjedočenje o „duvanskoj mafiji pred tužilaštvom u Bariju,” rekao je svjedok pokajnik prema pisanju Jutarnjeg lista.
Međunarodni advokatski tim Stanka Subotića insistira da njihov klijent ni na koji način nije povezan sa slučajem Pukanić. Sve spekulacije koje se ovih dana pojavljuju u štampi plod su kontinuiranih aktivnosti koje se protiv Subotića vode u posljednjih desetak godina i zbog kojih je do sada podnijeto više od 50 tužbi za klevetu, a koje su sve završene u korist našeg klijenta, tvrde advokati.
SUBOTIĆEVA ODBRANA: Prethodno je Subotić preko jednog od svojih advokata Radosava Tadića poručio za Blic da ne poznaje nijednu osobu osumnjičenu za ubistvo Pukanića. ,,Nikog od njih nikada nisam vidio, pa ni Sretena Jocića,” izjavio je Subotić, koji je advokatu Tadiću rekao da je u Ženevi u Švajcarskoj.
Za Subotićem je na snazi Interpolova potjernica, koju je raspisao Specijalni sud u Beogradu pod optužbom da je vođa kriminalne grupe koja je švercom cigareta zaradila 174 miliona dinara. Tadić je naveo kako ,,Subotić kaže da italijansko tužilaštvo nije kontaktiralo s njim u vezi svjedočenja u istrazi protiv duvanske mafije. Pukanić nije bio svjedok u pravom smislu, on nije svjedočio o švercu duvana već o tekstovima u Nacionalu – prenio je advokat Subotićevu izjavu.
Advokat Tadić je za beogradske Novosti povodom svjedoka-saradnika iz zagrebačkog Županijskog suda kazao kako ,,taj svjedok nije neposredno čuo da je naručeno ubistvo i ko ga je naručio, već je to čuo od neke treće osobe, i to su neozbiljne stvari”.
U tekstovima u Nacionalu Subotić je navođen kao šef balkanske mafije, Ðukanovićev poslovni ortak s kojim „najdirektnije dijeli švercersku dobit”. U tim tekstovima Nacional je optužio Subotića i za ubistvo Vanje Bokana u Atini 2000. i Radovana Stojičića Badže 1997. godine.
Nacional je u najnovijem broju objavio navode s audio snimka dijela intervjua koji je ovom nedjeljniku 2001. dao Srećko Kestner. Kestner je tada navodno najavio „da će crnogorski premijer Milo Ðukanović i njegov prijatelj Stanko Subotić Cane, kad-tad ubiti Iva Pukanica” zbog pisanja ovog lista o „duvanskoj mafiji”.
,,Originalni snimak tog intervjua nadležne hrvatske institucije pronašle su među privatnim stvarima Ive Pukanića”, naveo je sada Nacional. Kestner je prije osam godina dao dva senzacionalna intervjua kojima je ovaj nedjeljnik počeo seriju članaka o crnogorskoj i srpskoj „duvanskoj mafiji”.
OPASAN SVJEDOK: Prije nego što je ubijen, Pukanić je svjedočio u Bariju u istrazi o švercu cigareta, za koji su osumnjičeni Ðukanović i Stanko Subotić. ,,Ivo Pukanić bio je jedan od ključnih svjedoka optužbe i njegovo ubistvo moglo bi se odraziti na ishod ovog postupka,” izjavio je italijanski tužilac Đuzepe Šelzi.
Istraga u Bariju obnovljena je 2008. kad se Šelzi vratio na staro radno mjesto, s kojeg je 2005. bio premješten. Kada nije bio na dužnosti, dogodio se obrt u kojem je krunski svjedok Kesner odustao od iskaza protiv svog poslovnog partnera Subotića. Kesner je poslije intervjua s Pukanićem dao iskaz i hrvatskoj tajnoj službi s detaljima o pranju novca zarađenim krijumčarenjem. Poslije Kesnerovog odbijanja saradnje, Pukanić je odlučio da taj iskaz odnese Šelziju i predložio se za svjedoka.
STRAH OD ĐUROVIĆA: Slobodan Đurović navodno zna mnoge detalje veze Jocića i glavnih aktera duvanske afere.

Veza Ðurovića, poznatijeg kao Kardinal i Jocića traje godinama. ,,Ðurović je prvi Jocićev saradnik, čovjek kroz čije ruke je prošao sav njegov novac. U podzemlju je slovio za Jocićevog knjigovođu – osobu koja je novac zarađen kriminalom ubacila u legalne tokove, najviše kroz privatizaciju. Vlasnik je nekoliko firmi Grosom trejding,Veko trejd, Pangram, Vermot… U bliskim vezama je s većinom Jocićevih saradnika, medu kojima su i nekadašnji čelnici Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović,” kazao je za Blic izvor iz vrha MUP Srbije.
,,Ðurović je osoba koja Jocića povezuje s Robertom Matanićem i ostatkom hrvatske ekipe koja je imala zadatak da izvrši ubistvo. Matanić nije nasumice odabran. On je godinama dio Jocićeve kriminalne grupe… Slovio je za Jocićevog plaćenog ubicu u Bugarskoj…” rekao je izvor Blica.
,,Jocić je znao da je Matanić progovorio. Hrvatski mediji su o tome naveliko pisali. Više je strahovao od Ðurovićevog svjedočenja jer bi samo njegov iskaz mogao da ga dovede u direktnu vezu sa zločinom,” kaže izvor Blica.
Prije hapšenja, Jocić se bukvalno povukao u ilegalu, prestao je da koristi telefon, prekinuo sve kontakte na ulici i nije izlazio iz kuće, u kojoj je prošlog ponedjeljka i uhapšen, kazao je sagovornik Blica.
Prema pisanju Nacionala, u dosadašnjem toku istrage za ubistvo Pukanića, Đurović se u hijerarhiji kriminalne grupe nalazi odmah ispod Jocića.
BIOGRAFIJA: Tokom istrage koja proteklih mjeseci vođena u Hrvatskoj, rekonstruisana je Đurovićeva biografija: rođen je 15. oktobra 1954. u Baru u Crnoj Gori. Nakon srednje škole, 1973. došao je u vojnu bazu Zemunik kod Zadra, gdje je radio do 1974. Iste godine odlučio je da se preseli u Francusku.
Đurović je u Francuskoj živio sve do 2001, kad se vratio u Crnu Goru. Nacional piše da je Đurović u Baru živio godinu dana, a potom se, doselio u Beograd.
Istraga protiv Jocića u Beogradu, označena je strogo povjerljivom. U praksi su svi istražni postupci koji se vode zbog organizovanog kriminala označavaju službenom tajnom. Shodno tom pravilu, najave Jocićeve odbrane da će tražiti skidanje oznake tajnosti vjerovatno neće uroditi plodom.

(Milan BOŠKOVIĆ / Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo