Povežite se sa nama

MONITORING

Hoće li kum otkriti nalogodavce

Objavljeno prije

na

nassreten-jocic4

Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, provešće narednih 30 dana u pritvoru, u dijelu beogradskog Centralnog zatvora poznatom kao Hajat sa posebnim bezbjednosnim mjerama, kakve priliče ,,balkanskom kralju droge” i ,,najopasnijem Srbinu”. Specijalni sud u Beogradu odbio je kao neosnovanu žalbu odbrane na rješenje o određivanju pritvora. Sumnja se da je Jocić organizovao ubistvo Iva Pukanića. Istražuje se, međutim, ko su nalogodavci zločina. Kao motiv za ubistvo navode se i tekstovi koje je Pukanićev Nacional objavio početkom decenije o balkanskoj duvanskoj mafiji, u kojoj su glavni akteri bili Stanko Subotić Cane i crnogorski premijer Milo Đukanović. JOCA, CANE I DRUGOVI: Jocić je uhapšen 27. aprila, u luksuznoj vili koju već godinu dana iznajmljuje od Mire Marković, supruge pokojnog Slobodana Miloševića.

Tužilaštvo sumnjiči Jocića za dva krivična djela, teško ubistvo, odnosno za povezanost s atentatom na vlasnika lista Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića u Zagrebu 23. oktobra pošle godine, kao i zločinačko udruživanje na području Srbije i Hrvatske.

Jocić od Slobodana Miloševića nije preuzeo samo kuću već i advokata, Zdenka Tomanovića, koji je iznio da je njegov klijent u istrazi odbacio sve optužbe i bilo kakvu vezu s atentatom na Pukanića.

Balkanski mediji su pisali da je Joca pao kada je propjevao krunski svjedok, Jocin kum Slobodan Đurović, Crnogorac iz Bara. Tvrdi se i da je Amsterdam povezan sa Stankom Subotićem Canetom i njegovim duvanskim partnerima iz Crne Gore. Crnogorski premijer Milo Đukanović nije ostao pošteđen u medijskim špekulacijama. Vatru je dodatno potpalio izjavom, u sred afere, da mu je Stanko Subotić Cane prijatelj, a da se Pukanić bavio reketaškim novinarstvom.

Navodno, Joca Amsterdam je obezbijedio 1,5 milion eura za ubistvo Pukanića. Prema pisanju zagrebačkog Jutarnjeg lista, Joca Amsterdam je tražio od atentatora da što pre ubiju Pukanića.
Prema tom listu, svjedok saradnik u iskazu kaže da ih je Jocić požurivao jer se bojao da bi Pukanić, koji je planirao da ode u Beograd, mogao da svjedoči u aktuelnom procesu protiv Subotića i njegovih duvanskih ortaka, slično kao što je svjedočio pred italijanskim istražiteljima o duvanskoj mafiji.

DETALJI PRIJAVE: Beogradski Blic je u srijedu, ekskluzivno objavio detalje krivične prijave koju je prošle srijede protiv njega podnijela srpska policija. U prijavi se navodi da su plan za likvidaciju Jocić i njegov kum Slobodan Đurović „skovali” na sastancima u Crnoj Gori.
„Jocić se sa Đurovićem sastajao u Baru. Posljednji sastanak održan je mjesec dana prije ubistva Pukanića”, navodi se u krivičnoj prijavi, prenio je list pozivajući se na izvore srpskog MUP-a. Zbog organizacije ubistva, u Hrvatsku je Đurović odlazio četiri puta gdje se sastajao sa glavnim Jocićevim saradnikom u Hrvatskoj Robertom Matanićem.

Portparolka Uprave policije Crne Gore Tamara Popović saopštila je, međutim, da prema saznanjima crnogorske policije Pukanićevo ubistvo nije planirano u Crnoj Gori.

„Sreten Jocić je 2006. godine, s umišljajem oformio kriminalnu grupu na teritoriji Srbije i Hrvatske, čije je djelovanje imalo međunarodne razmjere. U grupi su Slobodan Đurović zvani Kardinal, Robert i Luka Matanić, Željko Milovanović… S ovim osobama Jocić je po unaprijed dogovorenom planu počinio krivično djelo teškog ubistva 23. oktobra prošle godine. Za ovaj zločin Jocić je obezbijedio milion i po eura”, navedeno je u prijavi.

sreten-jocic-bobo-djurovicSARADNJA POLICIJA: Predstavnici MUP-a Hrvatske nekoliko su puta izvijestili kolege u Srbiji da imaju ozbiljne dokaze o umiješanosti Jocića. Na sastanku u Opatiji, prije tri nedjelje, vrhu srpske policije i predstavnicima Specijalnog tužilaštva predočeno je svjedočenje tajnog svjedoka o Joci Amsterdamu. Mediji ističu i da je odluku o Jocinom hapšenju donio lično Boris Tadić, jer je i njemu organizovana mafijaška grupa navodno prijetila likvidacijom.
Istraga se, prema izvorima iz policije, neće zaustaviti samo na Jociću.
,,Srpski biznismen Stanko Subotić Cane angažovao je Sretena Jocića – Jocu Amsterdama i njegovu ekipu da ubiju Pukanića! Jocić je za to angažovao svog kuma Slobodana Ðurovića i Roberta Matanića, koji su mjesecima planirali ubistvo u Zagrebu. Motiv ubistva je Pukanićevo svjedočenje o „duvanskoj mafiji pred tužilaštvom u Bariju,” rekao je svjedok pokajnik prema pisanju Jutarnjeg lista.
Međunarodni advokatski tim Stanka Subotića insistira da njihov klijent ni na koji način nije povezan sa slučajem Pukanić. Sve spekulacije koje se ovih dana pojavljuju u štampi plod su kontinuiranih aktivnosti koje se protiv Subotića vode u posljednjih desetak godina i zbog kojih je do sada podnijeto više od 50 tužbi za klevetu, a koje su sve završene u korist našeg klijenta, tvrde advokati.
SUBOTIĆEVA ODBRANA: Prethodno je Subotić preko jednog od svojih advokata Radosava Tadića poručio za Blic da ne poznaje nijednu osobu osumnjičenu za ubistvo Pukanića. ,,Nikog od njih nikada nisam vidio, pa ni Sretena Jocića,” izjavio je Subotić, koji je advokatu Tadiću rekao da je u Ženevi u Švajcarskoj.
Za Subotićem je na snazi Interpolova potjernica, koju je raspisao Specijalni sud u Beogradu pod optužbom da je vođa kriminalne grupe koja je švercom cigareta zaradila 174 miliona dinara. Tadić je naveo kako ,,Subotić kaže da italijansko tužilaštvo nije kontaktiralo s njim u vezi svjedočenja u istrazi protiv duvanske mafije. Pukanić nije bio svjedok u pravom smislu, on nije svjedočio o švercu duvana već o tekstovima u Nacionalu – prenio je advokat Subotićevu izjavu.
Advokat Tadić je za beogradske Novosti povodom svjedoka-saradnika iz zagrebačkog Županijskog suda kazao kako ,,taj svjedok nije neposredno čuo da je naručeno ubistvo i ko ga je naručio, već je to čuo od neke treće osobe, i to su neozbiljne stvari”.
U tekstovima u Nacionalu Subotić je navođen kao šef balkanske mafije, Ðukanovićev poslovni ortak s kojim „najdirektnije dijeli švercersku dobit”. U tim tekstovima Nacional je optužio Subotića i za ubistvo Vanje Bokana u Atini 2000. i Radovana Stojičića Badže 1997. godine.
Nacional je u najnovijem broju objavio navode s audio snimka dijela intervjua koji je ovom nedjeljniku 2001. dao Srećko Kestner. Kestner je tada navodno najavio „da će crnogorski premijer Milo Ðukanović i njegov prijatelj Stanko Subotić Cane, kad-tad ubiti Iva Pukanica” zbog pisanja ovog lista o „duvanskoj mafiji”.
,,Originalni snimak tog intervjua nadležne hrvatske institucije pronašle su među privatnim stvarima Ive Pukanića”, naveo je sada Nacional. Kestner je prije osam godina dao dva senzacionalna intervjua kojima je ovaj nedjeljnik počeo seriju članaka o crnogorskoj i srpskoj „duvanskoj mafiji”.
OPASAN SVJEDOK: Prije nego što je ubijen, Pukanić je svjedočio u Bariju u istrazi o švercu cigareta, za koji su osumnjičeni Ðukanović i Stanko Subotić. ,,Ivo Pukanić bio je jedan od ključnih svjedoka optužbe i njegovo ubistvo moglo bi se odraziti na ishod ovog postupka,” izjavio je italijanski tužilac Đuzepe Šelzi.
Istraga u Bariju obnovljena je 2008. kad se Šelzi vratio na staro radno mjesto, s kojeg je 2005. bio premješten. Kada nije bio na dužnosti, dogodio se obrt u kojem je krunski svjedok Kesner odustao od iskaza protiv svog poslovnog partnera Subotića. Kesner je poslije intervjua s Pukanićem dao iskaz i hrvatskoj tajnoj službi s detaljima o pranju novca zarađenim krijumčarenjem. Poslije Kesnerovog odbijanja saradnje, Pukanić je odlučio da taj iskaz odnese Šelziju i predložio se za svjedoka.
STRAH OD ĐUROVIĆA: Slobodan Đurović navodno zna mnoge detalje veze Jocića i glavnih aktera duvanske afere.

Veza Ðurovića, poznatijeg kao Kardinal i Jocića traje godinama. ,,Ðurović je prvi Jocićev saradnik, čovjek kroz čije ruke je prošao sav njegov novac. U podzemlju je slovio za Jocićevog knjigovođu – osobu koja je novac zarađen kriminalom ubacila u legalne tokove, najviše kroz privatizaciju. Vlasnik je nekoliko firmi Grosom trejding,Veko trejd, Pangram, Vermot… U bliskim vezama je s većinom Jocićevih saradnika, medu kojima su i nekadašnji čelnici Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović,” kazao je za Blic izvor iz vrha MUP Srbije.
,,Ðurović je osoba koja Jocića povezuje s Robertom Matanićem i ostatkom hrvatske ekipe koja je imala zadatak da izvrši ubistvo. Matanić nije nasumice odabran. On je godinama dio Jocićeve kriminalne grupe… Slovio je za Jocićevog plaćenog ubicu u Bugarskoj…” rekao je izvor Blica.
,,Jocić je znao da je Matanić progovorio. Hrvatski mediji su o tome naveliko pisali. Više je strahovao od Ðurovićevog svjedočenja jer bi samo njegov iskaz mogao da ga dovede u direktnu vezu sa zločinom,” kaže izvor Blica.
Prije hapšenja, Jocić se bukvalno povukao u ilegalu, prestao je da koristi telefon, prekinuo sve kontakte na ulici i nije izlazio iz kuće, u kojoj je prošlog ponedjeljka i uhapšen, kazao je sagovornik Blica.
Prema pisanju Nacionala, u dosadašnjem toku istrage za ubistvo Pukanića, Đurović se u hijerarhiji kriminalne grupe nalazi odmah ispod Jocića.
BIOGRAFIJA: Tokom istrage koja proteklih mjeseci vođena u Hrvatskoj, rekonstruisana je Đurovićeva biografija: rođen je 15. oktobra 1954. u Baru u Crnoj Gori. Nakon srednje škole, 1973. došao je u vojnu bazu Zemunik kod Zadra, gdje je radio do 1974. Iste godine odlučio je da se preseli u Francusku.
Đurović je u Francuskoj živio sve do 2001, kad se vratio u Crnu Goru. Nacional piše da je Đurović u Baru živio godinu dana, a potom se, doselio u Beograd.
Istraga protiv Jocića u Beogradu, označena je strogo povjerljivom. U praksi su svi istražni postupci koji se vode zbog organizovanog kriminala označavaju službenom tajnom. Shodno tom pravilu, najave Jocićeve odbrane da će tražiti skidanje oznake tajnosti vjerovatno neće uroditi plodom.

(Milan BOŠKOVIĆ / Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GDJE ĆE SE UVJEŽBAVATI VOJSKA CRNE GORE: Bijele Poljane pogodnije od Sinjajevine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji povremeni poligon JNA za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) na lokaciji Bijele Poljane u Banjanima, jugoistočno od planine Pusti Lisac mogao bi, po mišljenju naših sagovornika, biti bolje rješenje od Sinjajevine

 

Vremena. Nekadašnja JNA nije imala problem sa prostorom za vježbanje. I zemlja je bila mnogo veća a ni građani u SFRJ se nijesu baš miješali u odluke oko poslova narodne braniteljke. Crna Gora, najmanja od novonastalih država bivše SFRJ, evo pokušava da pronađe lokaciju na kojoj bi njenih nekoliko hiljada vojnika treniralo  borbenu gotovost. Problem otežava to što je značajan dio slabije naseljenih teritotorija u Crnoj Gori pod nekom vrstom zaštite, kao domaće ili međunarodno prirodno bogatstvo. Istovremeno, zbog članstva Crne Gore u NATO,  taj prostor morao da ispuni i stroge kriterijume te organizacije.

Vlada  je prije dvije godine opredijelila 7,5 hiljada hektara tetirorije Sinjajevine, na Savinim vodama, koji bi trebao postati vježbovno-strelišni poligon za izvođenje gađanja i vježbi Vojske Crne Gore (VCG). Ta odluka (4. maj 2018) naišla je na revolt mještana i ekoloških aktivista. Mnogi stočari iz Kolašina, Mojkovca, Šavnika, pa čak i Danilovgrada, ljeti izdižu na Sinjajevinu – najveći pašnjak na Balkanu (drugi po veličini u Evropi) i prostor bogat izvorima pitke vode. Tinjajući konflikt eskalirao je najavom vojne vježbe koja je trebalo da se održi ove nedjelje (od 19. do 23. oktobra). Oko stotinjak mještana i aktivista  od petka noće na hladnim Savinim vodama kako bi  spriječili vježbe artiljerijskog gađanja na planini. Protest su  podržali i predstavnici nove vlasti  uz obećanje da se vojni poligon neće graditi na Sinjajevini.

„Čuvari CG i njenog suvereniteta danas su mještani Sinjajevine, a ne bahati pojedinci iz odlazeće vlasti, koji lažnim parolama pravdaju svoje greške”, napisao je na svom fejsbuk profilu mandatar Zdravko Krivokapić.

Iz Ministarstva odbrane, kojim rukovodi Predrag Bošković, tvrde da su analize pokazale kako je prostor na Sinjajevini jedini u Crnoj Gori koji bi se mogao koristiti za potrebe vojnog poligona. Glavna mu je prednost, kažu, to što je riječ o najvećem  prostoru koji je potpuno u državnom vlasništvu, a koji bi se mogao  koristiti za vojnu obuku. Dodatno, iz Ministarstva i VCG tvrde da vojne vježbe na Sinjajevini neće ugroziti životnu sredinu tog područja, niti živote mještana koji od proljeća do jeseni sa stokom izlaze na planinu.

„Nakon formiranja Ministarstva odbrane i VCG, na više lokacija na teritoriji Crne Gore vršena su ekotoksikološka ispitivanja, praćen je i analiziran uticaj uništavanja municije na životnu sredinu, kako za vrijeme, tako i nakon uništavanja viškova municije tokom 2009. i 2010. Sva ispitivanja je vršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, te je u svim izvještajima o uticaju uništenja municije na životnu sredinu, konstatovano da nema negativnog uticaja i narušavanja životne sredine (vode, vazduha, prirode, zemljišta…). Na osnovu dosadašnjih iskustava i stručnih analiza može se zaključiti da municija koja bi se koristila prilikom izvođenja vježbi na lokaciji Sinjajevina, ne bi mogla ugroziti životnu sredinu ni po jednom osnovu“, navodi se u Informaciji Ministarstva odbrane o formiranju poligona na Sinjajevini.

U ime građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, Petar Glomazić je kazao da oni ne vjeruju posrednim analizama sa drugih područja. Smatra da je Vlada trebala da uradi sveobuhvatnu procjenu uticaja korišćenja vatrenog i ubojnog oružja na životnu sredinu Sinjajevine, kako bi se prije gradnje poligona uvjerili da neće biti štete po životnu sredinu. I prema riječima biološkinje Gordane Kasom iz Agencije za zaštitu životne sredine, prije donošenja odluke trebalo se uzorkovati nulto stanje životne sredine na Sinjajevini i uraditi procjena uticaja. Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine je već dala saglasnost na izgradnju vojnog poligona.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA, OSTAVKE I PRAVOSUĐE: Decenije čekanja na nezavisno sudstvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vesna Medenica je na visokim pravosudnim funkcijama skoro dvije decenije. Najbolja ocjena njenog rada su brojne nerazriješene afere dok je bila vrhovna državna tužiteljica, poput afere Telekom. A o stanju u sudstvu pod njenim vođstvom dovoljno govore i izvještaji iz Brisela, u kojima se iz godine u godinu ponavlja – zabrinutost. Njena ostavka preduslov je za reforme. Ali neće biti dovoljna

 

Sedmica je protekla u čekanju potvrde da će predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica podnijeti ostavku na tu poziciju, na kojoj treći mandat, kako su konstatovali i u Briselu, krcka – neustavno. Da će Medenica podnijeti ostavku, objavile su Vijesti, pozivajući se na izvore u sudstvu. Medenica je, navodno, na sjednici Vrhovnog suda kolegama najavila da odlazi.

U međuvremenu, iz pobjedničke koalicije takođe su pozvali Vesnu Medenicu da podnese ostavku. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović saopštio je Vijestima da misli da je i diplomatska aktivnost nove parlamentarne većine doprinijela da predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica najavi podnošenje ostavke na tu funkciju.

Rekao je da je pitanje njenog trećeg, neustavnog mandata pomenuo i kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, prilikom nedavnih konsultacija za sastav nove vlade. Abazović je pozvao i druge da krenu stopama Medenice, apostrofirajući i v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.

Osvrćući se na neophodne reforme u pravosuđu, Abazović je dodao da te reforme traju dugo. ,,Mi ćemo to morati da uradimo. Ali nešto što možemo da uradimo odmah, jeste da ljudi koji su targetovani od strane EU i ogromne većine javnosti kao veliki balast ukupnom napretku integracionog procesa, sami odu… Mislim da je najbolje, najpoštenije i najpravednije da oni to sami prepoznaju, da sami istupe”, kazao je. Lider URA je kazao i da  misli da postoji ozbiljna i ogromna sprega organizovanog kriminala i predstavnika sudstva, tužilaštva i Uprave policije.

 

Medenica se do kraja nedjelje nije oglasila da potvrdi ili demantuje ovu informaciju.  Ali je nakon sastanka sa šeficom delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasadorkom Oanom Kristinom Popa, poručila da nakon svih postignutih rezultata sudske vlasti ne pristaje da bude označena kao barijera demokratskim procesima Crnoj Gori. Da li to znači da podnosi ostavku ili ne, ostalo je nejasno, ali je jedno sasvim sigurno – da su rezultati u pravosuđu proteklih decenija barijera demokratskim procesima u Crnoj Gori.

To je naznačeno i u ovogodišnjem Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore, u kom se po ko zna koji put izražava zabrinutost zbog stanja u pravosuđu.

Pored upozorenja na uobičajene boljke, poput korupcije, slobode medija, kriminala, naznačeno je da nije bilo pomaka u rasvjetljavanju ključnih afera, dok, kako stojinezavisno sudstvo ostaje izazov. Takođe, osvrnuli su se na treći mandat predsjednice Vrhovnog suda, ali i drugih sudskih funkcionera.

„Ostaju izazovi, posebno u pogledu nezavisnosti, profesionalnosti, efikasnosti i odgovornosti pravosuđa. Odluka Sudskog savjeta o ponovnom imenovanju sedam predsjednika sudova, uključujući predsjednika Vrhovnog suda, na najmanje treći mandat, izaziva ozbiljnu zabrinutost  zbog načina na koji je Sudski savjet tumačio ustavni i zakonski okvir, koji ograničava ta imenovanja na najviše dva mandata kako bi se spriječila prevelika koncentracija vlasti u pravosuđu. To nije u skladu s preporukama GRECO-a”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POČECI MONITORA: Svaki broj – podvig

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije pisaće mašine, jedan telefaks, puno entuzijazma i nastao je prvi broj. A već treći je mogao biti i posljednji. Da su osnivači i redakcija na prvi crnogorski nezavisni nedjeljnik gledali kao na posao, a ne misiju vrijednu ogromnih odricanja. I nije se mislilo koliko će Monitor trajati – mjesec, godinu, važno je bilo da izlazi što duže. I bude što bolji

 

Te 1990, posljednje godine mira na prostoru SFRJ-a, u januaru je osnovan Liberalni savez a u oktobru Monitor. Posljednjih godina često možete sresti one koji se kunu da su librali od prvog dana i one koji su tih devedesetih krili Monitor u Pobjedu. Vrijeme je pokazalo vrijednosti.

Naziv Monitor izabran je zbog toga što ova latinska riječ ima značenje opominjač, savjetodavac i ono iz kompjuterske ere – ekran na kojem se prate događaji i procesi. Monitor je opravdao svoj naziv.

Prvi Monitor koji je izašao 19. oktobra, štampan je u Sarajevu, pošto u Crnoj Gori to tada nije bilo moguće (bilo je načina, ali nije bilo volje). Jugoslavija je još bila živa, pa je procijenjen nerealni tiraž od 20.000 primjeraka. List je, faktički, bankrotirao poslije trećeg broja, svjedočio je kasnije jedan od osnivača, profesor Miodrag Perović. Ali, pare nijesu bile ono što je pokretalo one koji su stvarali list. ,,Sada se to teško može shvatiti. Nije Monitor bila obična novina, već zračak nade, negdje gdje je išlo drugačije mišljenje, svjetlost. Bila je to žeđ za slobodom”, priča Esad Kočan.

,,Kad smo planirali tiraž ja sam bubnuo oko 20.000, neki su me podržali. Očekivali smo da Crna Gora i Jugoslavija jedva čekaju glas razuma. Kada je broj izašao na kioske vidjeli smo da se Crna Gora i Jugoslavija spremaju za neki drugi scenario”, prisjeća se Kočan.

Dvije pisaće mašine, jedan telefaks, redakcijski sastanci po stanovima, puno entuzijazma i nastao je prvi broj. ,,Prvi broj se štampao u Sarajevu, u Oslobođenju. U Sarajevo smo išli Miško Perović, PuŠo Matović i ja”, prisjeća se Milka Tadić-Mijović. ,,Prelomili smo taj prvi broj kod Marka Špadijera u njegovom stanu. Noć prije štampe u Hotelu Evropa u Sarajevu gledajući špiglo shvatimo da nam nedostaju tri strane. Miško je imao Ekonomist pa je preveo jedan tekst, tako smo kompletirali prvi broj. Kada se broj odštampao, sve utovarimo u auto pa do Beograda. Zorom smo stigli na Trg Marksa i Englesa ispred Borbe i ostavili dio tiraža za Srbiju, pa onda odmah u kola i put Crne Gore. Sada se pitam kako smo uopšte sve to izdržali, psihički i fizički. A opet tako se dobro sjećam da sav umor nestane kada izađe novi broj”, kaže ona.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo