Povežite se sa nama

MONITORING

Ko je garantovao za Šinavatru

Objavljeno prije

12 godina

na

nasshinawatra-protest

Posjeta Liberiji 20. aprila Taksina Šinavatre, bivšeg premijera Tajlanda pravosnažno osuđenog krivičnom presudom, otkrila je da on posjeduje crnogorski pasoš br.138kd3695. Šinavatrin tajlandski pasoš je opozvan 12. aprila a nalog za njegovo hapšenje je izdat 14. aprila ove godine nakon što je, tvrdi se, inspirisao teške sukobe u svojoj zemlji zbog kojih je otkazan samit zemalja ASEAN-a. Crnogorski zvaničnici nijesu negirali da Šinavatra ima naš pasoš. Ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović, pozivajući se na Zakon o zaštiti podataka, kazao je da se javno neće objaviti podaci o tome kako je Šinavatra dobio pasoš. Čitav slučaj dobio je na značaju u završnici pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom o liberalizaciji viznog režima. Kada je Šinavatra stigmatizovan, Velika Britanija mu je 2007. uskratila vizu. On je naredne godine morao da opozove i svoje investicije (fudbalski klub Mančester siti) iz te zemlje. Ukoliko epilog afere bude oduzimanje Šinavatri crnogorskog pasoša, time neće biti uklonjene sumnje da se radi o nezakonitom poslu izdavanja službenih isprava, niti će biti umanjen efekat kompromitujućeg akta solidarnosti crnogorske države s osuđenim kriminalcem. Uostalom, solidarnost naših državnika s Šinavatrom je i ranije pokazana. U septembru 2006. godine, premijer Milo Đukanović je Šinavatri dozvolio da govori prije njega na 66. generalnom zasijedanju Skupštine UN. Razlog za ovo je bio vojni udar na Tajlandu kojim je Šinavatra zbačen s vlasti.

STANjE STVARI: Zakonska procedura jasno definiše način sticanja crnogorskog pasoša. Da bi neko imao pasoš mora da bude crnogorski državljanin a državljanstvo se stiče: porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, prijemom ili po međunarodnim ugovorima i sporazumima.
Šinavatra nije porijeklom iz Crne Gore niti je ovdje rođen; njegova supruga, takođe umiješana u kriminalne poslove, nije iz Crne Gore.
Opcija da je Šinavatra postao crnogorski državljanin prijemom – isključena je. Naime, Zakon o crnogorskom državljanstvu navodi uslov da podnosilac zahtjeva ,,u Crnoj Gori i drugoj državi nije pravosnažno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od jedne godine za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili su prestale pravne posljedice osude”. U čl. 8 se dodatno precizira da se postupak izdavanja državljanstva ,,prekida do donošenja pravosnažne odluke u krivičnom postupku”.

Šinavatra je globalna medijska zvijezda. Krivični postupak i pravosnažna presuda protiv Šinavatre bila je lako dostupna činjenica o kojoj su izvještavali mediji u Tajlandu i širom svijeta. Bivši premijer Tajlanda je prošle godine pravosnažno osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije, jer je utvrđeno da je supruzi omogućio kupovinu zemljišta od državne agencije po tri puta nižoj cijeni od tržišne.
U Vrhovnom sudu Tajlanda se vode još tri postupka protiv Šinavatre, njegovih saradnika i porodice zbog zloupotrebe službenog položaja i drugih krivičnih djela. On je predmet istrage u još deset slučajeva. Osim toga, Šinavatra se nalazi na potjernici Interpola. Time se eliminiše mogućnost da u MUP-u nijesu znali da on ima problema s zakonom.
ZASLUŽNI KRIMINALAC: Preostala transparentna mogućnost – da je Šinavatra dobio pasoš po osnovu međunarodnog ugovora – takođe je isključena; Crna Gora i Tajland su uspostavili diplomatske odnose 2007. godine, ali nemaju ugovor o uzajamnosti dvojnih državljanstava.
Nedostatak transparentnih uslova za dobijanje pasoša, upućuje da je Šinavatra dobio pasoš na jedini preostali način – diskretnom odlukom nekog iz vrha crnogorske vlasti.
,,Jedini zakonit način na koji je Šinavatra mogao dobiti crnogorsko državljanstvo, uprkos tome što je osuđen zbog korupcije, jeste kao osoba od posebnog značaja za interes Crne Gore”, saopšteno je iz MANS-a.
Međutim, ,,postavlja se pitanje kako je Šinavatra zadužio Crnu Goru, ko je to procijenio i dao prepuruku da mu se dodijeli državljanstvo, odnosno šta je to što pravosnažno osuđenog kriminalca preporučuje kao osobu od posebnog značaja za interese države Crne Gore”, pitaju se u MANS-u.
Naredna dilema odnosi se na način i mjesto gdje je Šinavatra dobio pasoš? Pasoše je van Crne Gore moguće izdati samo u dva diplomatsko-konzularna predstavništva: u Njujorku i Frankfurtu. Ali, kako je Šinavatra na potjernici Interpola, malo je vejrovatno da je on mogao ući u SAD ili Njemačku i tamo preuzeti svoj pasoš.
Osim crnogorskog, objavljeno je kako on posjeduje još dva egzotična pasoša, Nikaragve i vjerovatno Kambodže; to možda nije konačan popis pasoša koje Šinavatra ima.

Skandal s crnogorskim pasošem bi bio dupliran ukoliko se ispostavi da je Šinvatra bio u Crnoj Gori – čiji se zvaničnici ponose saradnjom s Interpolom – i da je ovdje dao biometrijske podatke i priložio potrebnu dokumentaciju, pa na licu mjesta podigao pasoš. Uprava policije 29. aprila je demantovala da je ,,osoba pod tim imenom ulazila u Crnu Goru”.
DRŽAVNA TAJNA: Ali, činjenica je da Šinavatra ima crnogorski pasoš. Kako i kada ga je dobio? Domaći Zakon o putnim ispravama precizira da će se ,,izdavanje pasoša odbiti ako je protiv crnogorskog državljanina donijeto rješenje o sprovođenju istrage ili je podignuta optužnica” i ,,ako je odlukom međunarodne organizacije koju je priznala, odnosno kojoj je pristupila Crna Gora, crnogorskom državljaninu ograničeno kretanje”.
Broj Šinavatrinog crnogorskog pasoša, prema medijskim izvještajima, govori da je, uprkos decidnim zakonskim organičenjima, on izdat novijeg datuma – u periodu kada su se protiv njega vodili krivični postupci ili je već bio pravosnažno osuđen. Uostalom, Crna Gora tek od 2008. izdaje svoje pasoše.
Sve to dovodi do zaključka kako crnogorska vlast nema vjerodostojno objašnjenje za izdavanje isprava Šinavatri – posebno pasoša. Odluka ministra Kalamperovića da stavi embargo na informacije je razlog za sumnju da se možda radi o teškoj zloupotrebi položaja i kršenju domaćih i međunarodnih propisa. U jeku predizborne kampanje, ministar Kalamperović je svečano objavio identitete tridesetak novih crnogorskih državljana – osoba od posebnog značaja – sa pravom na pasoše. Tako je Kalamperović uspostavio praksu da javnost sazna ko su osobe od posebnog značaja i zbog čega dobijajju državljanstva i pasoše. Ali, praksa je, kod Šinavatre, naprečac prekinuta.
POSLOVNE VEZE: Predsjednik Skupštine, Ranko Krivokapić, kazao je 8. maja Televiziji IN kako nije neuobičajeno da krupni biznismeni, koji imaju namjeru da investiraju u neku zemlju, traže i dobiju državljanstvo i pasoš.
Sada pouzdano nije poznato da li je Šinavatra, kao prikriveni vlasnik ili ortak, već negdje investirao u Crnoj Gori. Postoje njegove poslovne veze sa kompanijama iz Dalekog istoka i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAR). Premijer Đukanović je nedavno boravio u Singapuru gdje je imao susrete s neimenovanim potencijalnim investitorima, dok je jedna singapurska kampanija zakupac Svetog Stefana; na drugoj strani, vladajuća familija UAR-a pokazivala je interesovanje za kupovinu Velike plaže i navodno Prve banke CG.
Američki The Nation objavio je 12. maja kako je Šinavatra zainteresovan za kupovinu ostrva Sveti Nikola (Havaji) kod Budve. Kupac ostrva je 2007. bio kontroverzni Stanko Subotić-Cane. Ranije je saopšteno da Subotić nije u stanju da otplati kredit Đukanovićevoj banci pa je Sveti Nikola, kao hipoteka, navodno postao vlasništvo Prve banke CG.
Prijenos vlasništva nad ostrvom nije obavljen do 1. februara kada je Prva banka CG objavila poziv za aukcijsku prodaju dijela Svetog Nikole po cijeni od 28 miliona eura; aukcija je propala a nova je zakazana za 23. maj. Monitor je objavio kako je tokom aprila Prvoj banci CG već uplaćeno nešto manje od 20 miliona eura za tu kupovinu, ali identitet kupca zasad nije dostupan. Da li je Šinavatrin crnogorski pasoš kupljen u paketu sa Svetim Nikolom ili nekom sličnom investicijom?
SLUŽBENA LAŽ: Iz MANS-a su zatražili pristup svim odlukama MUP-a o prijemu u crnogorsko državljanstvo lica od posebnog značaja za državni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore, od 2007. do 2009. godine, zatim pristup svim prijedlozima premijera Đukanovića i svih drugih državnih organa za prijem u crnogorsko državljanstvo. U međuvremenu je tajlandska vlada od svoje ambasade u Mađarskoj zatražila da diplomatskim putem provjeri da li je Crna Gora izdala pasoš Šinavatri, javila je TV Vijesti.
Iako je najavio odlazak u penziju, ministra Kalamperovića Zakon o džavljanstvu u čl. 24 obavezuje da po službenoj dužnosti pokrene postupak oduzimanja državljanstva (samim tim i pasoša) ukoliko utvrdi da je isprava izdata na osnovu lažne izjave ili namjernog prikrivanja bitnih činjenica i okolnosti. Ali, da li je Šinavatra crnogorskom MUP-u uopšte davao lažne izjave ili namjerno prikrivao bitne činjenice i okolnosti?
Sve i da je Šinavatra lagao, MUP je mogao lako ustanoviti da on ne ispunjava zakonske uslove dobijanja pasoša. Kako sada stvari stoje, neko ko po hijerarhiji i redu veličina ima moć da garantuje za eks-premijera u bjekstvu je davao lažne izjave ili je namjerno prikrivao bitne činjenice i okolnosti.

Vlado JOVANOVIĆ)

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

15 sati

na

27 Novembra, 2020

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

15 sati

na

27 Novembra, 2020

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FIJASKO ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU: Tri godine kasnije ni jednog prostornog plana

Objavljeno prije

1 sedmica

na

20 Novembra, 2020

Objavio:

Sa donošenjem Prostornog plana CG i Plana generalne regulacije neobjašnjivo se kasni. Izrada Prostornog plana ograničena je do 2021. godine, dok se PGR očekuje krajem 2022. godine. Vlada je izdvojila 2,5 miliona eura za ova dva planska dokumenta

 

Na vanrednoj sjednici crnogorskog parlamenta održanoj 26. septembra 2017. godine usvojen je kontroverzni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, čije je donošenje pratila burna rasprava u stručnoj i laičkoj javnosti, sa brojnim osporavanjima valjanosti i primjenjivosti novotarija koje je u oblasti planiranja prostora i urbanizma predvidio. Novim konceptom prostornog planiranja uvedena je potpuna centralizacija sistema planiranja u Crnoj Gori, svi poslovi iz ove oblasti oduzeti su lokalnim samoupravama i prenijeti u nadležnost Ministarstva održivog razvoja i turizma. Tadašnji ministar MORT-a Pavle Radulović govorio je da Vlada želi da preuzme odgovornost za haotično stanje koje je vladalo u sektoru planiranja prostora Crne Gore, ali je do sada uspjela samo u tome da od haosa napravi potpunu anarhiju, iz koje tri godine kasnije, kao da nema izlaza.

Smjernicama novog zakona ukidaju se svi urbanistički planovi na nivou opština i uvode dva bazna planska dokumenta za cijelu državnu teritoriju, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Novi planovi nisu donijeti, starima je u mnogim opštinama u međuvremenu istekla važnost, odobrenja za gradnju se  i dalje izdaju, ne zna se na osnovu kojih planskih dokumenata, što vodi u sivu zonu nezakonitih odluka koje se masovno donose.

Od strateških planskih dokumenata na snazi je Prostorni plan posebne namjene za obalno područje (PPPNOB), koji se često koristi kao osnov za izdavanje urbanističkih uslova za izradu projektne dokumentacije.

Sa donošenjem PPCG i Plana generalne regulacije (PGR) neobjašnjivo se kasni. Odluku o izradi PPCG Vlada je donijela krajem 2018. godine ali je godinu dana kasnije, u decembru 2019. imenovala rukovodica izrade Plana i odredila sredstva za taj posao u iznosu od 500.000 eura. Na čelu stručnog tima postavljena je Svetlana Jovanović, diplomirani planer. Ona je i autor Plana obalnog područja koji je dobio niz negativnih kritika stručne javnosti i građana šest primorskih opština na koje se odnosi. Ovaj planski dokument kojim je urbanizovan atraktivan prostor Crnogorskog primorja, ocijenjen je kao investitorski plan, urađen za potrebe vlasnika kapitala „koji imaju pare i hoće da grade“. Njime su urbanizovane mnoge očuvane oaze u primorskim gradovima, pa se postavlja pitanje da li će rješenja iz PPPNOB biti inkorporirana u nove planove PPCG i PGR.

Rok za izradu Prostornog plana CG je 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora o izradi, što znači  do 2021. godine. Postojeći Prostorni plan na snazi je do kraja 2020, pa će u narednom periodu, do izrade novog, Crna Gora ostati bez krovnog plana u hijerarhiji prostorno-planskih dokumenata ili će se naložiti njegovo produženo trajanje.

Odluku o izradi Plana generalne regulacije, koji predstavlja plan nižeg reda, Vlada je donijela u maju ove godine. Za šeficu radnog tima određena je arhitektica Ksenija Vukmanović, iz podgoričkog projektnog biroa CAU, autorka velikog broja državnih planskih dokumenata. Ugovor o angažmanu potpisan je tek u septembru, pa je rad na izradi ovog važnog dokumenta u početnoj fazi. Vlada je izdvojila 2 miliona eura za izradu PGR, koji će se raspodijeliti između šezdesetak članova radnog tima i brojnih saradnika.

Planom generalne regulacije biće poništeni svi do sada doneseni prostorni i detaljni urbanistički planovi uključujući i planove posebne namjene za zaštićene oblasti. Ovaj komplikovan plan obuhvata 9 područja. Tu su tri oblasti Crne Gore, sjeverni, središnji i primorski region, područja 5 nacionalnih parkova,  Biogradska gora, Durmitor, Lovćen, Skadarsko jezero i Prokletije. Izdvojen je i prostor prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora sa zaštićenom okolinom, koje je pod zaštitom UNESCO.

Za svako od područja imenovani su šefovi radnih timova. Posao izrade plana za prostor 13 opština na sjeveru Crne gore pripao je arhitektici Jadranki Popović. Posao planiranja središnjeg regiona, glavnog grada Podgorica, prijestonice Cetinje, opština Danilovgrad i Nikšić  vodiće  arhitektica Dragana Radulović, (CAU).

Primorje, odnosno južni region, podijeljen je na dva dijela. Prvi, prostor opština Ulcinj, Bar i Budva pod kontrolom je Ksenije Vukmanović, rukovodioca izrade PGR. Preostale tri primorske opštine, Tivat, Kotor i Herceg Novi planiraće se pod dirigentskom palicom arhitekte Mladena Krekića.

Za nacionalne parkove nadležan je planer Saša Karajović. Za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa u dijelu prostora Boke koji je pod zaštitom UNESCO, odgovoran će biti arhitekta Boris Ilijanić. Međutim, za oba južna regiona u segmentu prostornog planiranja angažovana je i Svetlana Jovanović, koja je istovremeno i šefica izrade Prostornog plana CG.

Rok za izradu plana PGR od 24 mjeseca teče od sptembra ove godine do kraja 2022. godine. Do tada, novoj Vladi preostaje da iznađe rješenja u vezi sa planovima čija je važnost istekla, što je naročito izraženo na području Opštine Budva u kojoj su urbanistički planovi Budve, Bečića, Pržna i Petrovca prestali da važe.

Raspodjela poslova na izradi dva strateška državna plana pokazala je nastavak višegodišnje prakse Ministarstva održivog razvoja koje je vrijedne projekte dodjeljivalo privilegovanim planerskim biroima i favorizovanim arhitektama. Ubjedljivo najveći broj poslova, čiji je naručilac Ministarstvo održivog razvoja, dobijala je privatna firma CAU, Centar za arhitekturu i urbanizam sa povezanom firmom Synthesis. Obje firme povezuju se sa višegodišnjim ministrom tog resora Branimirom Gvozdenovićem. Značajan dio tog kolača uzimao je i RZUP, koji je u vlasništvu Aca Đukanovića.

Firme su od Ministarstva dobijale visokobudžetne poslove izrade planske dokumentacije za lokacije na kojoj grade vodeći strani investitori, za velike turističke komplekse, zdravstvene centre, luke i marine, nacionalne parkove, stambena naselja, javne prostore u zoni morskog dobra… Bio je to svojevrstan monopol  u organizaciji MORT-a na prostor Crne Gore, po kome je imala priliku da crta i projektuje mala grupa planera i arhitekata u biroima bliskim ministru i sa njim povezanim investitorima.

Novi Zakon o planiranju donio je promjene u tom pogledu. Ministarstvo je na sebe preuzelo sve poslove oko donošenja planova. Prvi put pojavljuje se u ulozi obrađivača plana, što je bio posao ovlašćenih privatnih biroa. Mnoge firme ostale su zbog toga bez posla i ugasile se. Neke, poput CAU ili RZUP,  preorijentisale su se na projektovanje, nadzor… ne bave se više planiranjem.

Za potrebe izrade Prostornog plana CG i RGP Ministarstvo je objavilo javni poziv na koji su se zainteresovani javljali pojedinačno i posao dobili na osnovu svojih ranijih referenci. Međutim, među šefovima planerskih timova opet su stara imena, planeri i arhitekte iz vremena ministra Gvozdenovića. Stiče se utisak da Crna Gora oskudijeva u ovim profesijama, te da sve planove, bilo oni loši ili ne, rade jedni te isti ljudi. Pojedini kao da su osvojili licencu na neku oblast, poput dvorskog arhitekte Mladena Krekića, koji intenzivno obrađuje atraktivne lokacije na primorju. Autor je više prostornih planova, državnih studija lokacije, PUP-a Kotor, arhitektonskih rješenja stambenih i zdravstvenih kompleksa, hotela, marina, aerodroma… Radio je Plan izmjena i dopuna DSL Arsenal – Porto Montenegro, i to u dva navrata, 2013. i 2019, kojim je u potpunosti izašao u susret potrebama vlasnika, rješenjem o povećanju spratnosti objekata  i izgradnji prvih kula, devetospratnica u marini Porto Montenegro.

Kakav će stav po osnovu očuvanja prostora zauzeti prilikom izrade dijela regulacionog plana, vidjećemo na javnom izlaganju koje se željno iščekuje.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo