Povežite se sa nama

MONITORING

Bracova vremena

Objavljeno prije

na

 

Većinski vlasnik Prve banke CG, Aco Đukanović (užem krugu poznatiji kao Acika) posvetio se sportskim razbribrigama. Na rukometnom derbiju Budućnost-Lovćen 17. maja bodrio je podgoričku ekipu. Dvorana je bila okićena panoima Prve banke a TV prijenos je prekidan njenim reklamnim porukama. Prva banka je generalni sponzor RK Budućnost a Edin Kolarević, sestrić Acike i Mila Đukanovića, član je Upravnog odbora tog kluba. Iako bez tradicije – muški RK Budućnost je prošle godine ušao u prvu ligu – već ove takmičarske sezone je vjerovatni šampion države. NASILJE: U opštoj tuči i metežu nakon utakmice, Acika je bio u parteru; jedan rukometaš Budućnosti, akter tuče, u finišu meča je iz njegovog zagrljaja prijetio igračima Lovćena. Nije poznato da se Acika ranije bavio ili se interesovao za muški rukomet – sport koji u Podgorici nema tradiciju. Nasilje – ima.  Konobari podgoričkog lokala, na glasu kao okupljališta tajkunske klase, bili su sablaznuti kada je u sitne sate jedne tople ljetnje večeri 2007. zapjenušana rasprava Acike i Miomira Mugoše, započeta kod šanka, na obližnjem parkingu prerasla u polemiku bliske vrste. Nadležna služba se postarala da ovaj uličarski nokturno ne dospije „u novine” kao juna 2000. kada je, poslije ponoći, u hotelu Crna Gora držačem od pištolja teško povrijeđen Zoran Kljajić (dvostruka fraktura lobanje i nagnječenje mozga).

 

Nakon četiri godine suđenja Acika je oslobođen optužbi da je učestvovao u premlaćivnju; na ponovljenom suđenju 2007. konstatovano je da je tužba protiv Acike zastarjela. Za razliku od tuče u hotelu Crna Gora (povod: navodna uvreda), Acikin obračun s Mugošom 2007. je bio nastavak kompleksne debate o pravcima urbanističkog razvoja glavnog grada.

GRAĐEVINAC: To je drugo ime klanovskih borbi na unosnom građevinskom tržištu Podgorice koje su započete krajem 2002. kada je gradonačelnik Mugoša jednom od svojih klijenata odobrio izgradnju stambeno-poslovnog centra Maksim u Acikinom komšiliku. Uslijedila je pobuna, svakodnevna ulična okupljanja Acike i drugih uglednih komšija, pa je Maksim „premješten” i napravljen par stotina metara dalje. Direktor gradske Agencije za izgradnju i razvoj Podorice (tada s budžetom od blizu 100 miliona eura), Acikin kum Goran Vuletić, nekoliko mjeseci nakon onog ponoćnog ućerivanja argumenata je „podnio ostavku”. U međuvremenu, Acika se profilisao kao građevinski preduzimač. Registrovao je 2002. firmu za projektovanje i izgradnju Urbisnova a za dva miliona eura 2007. je kupio podgorički Zavod za urbanizam i projektovanje i njegovu upravnu zgradu. Jula prošle godine registrovao je i Investnovu, drugu firmu za građevinske poslove u kojoj je smjestio kuma Vuletića. Acikin drugi kum, Miodrag Ivanović (eks-direktor Telekoma), tokom 2006. je skupa sa bratom Vladom Ivanovićem, vlasnikom Master inženjeringa, oformio Volvoks, firmu sa stovarištima i skladištima u Podgorici za promet građevinskih materijala i opreme. U upravi Volvoksa je sjedio Predrag Poček, u to vrijeme službenik a sada zamjenik glavnog izvršnog direktora Prve banke. Kumovsko vlasništvo je u Volvoksu nastavljeno nakon što su firmu krajem 2008. preuzeli Žarko Burić (Normal kompani) i Željko Mišković (Kroling). Master inženjering je investitor a Kroling izvođač radova na stambeno-poslovnom kompleksu u centru Podgorice u čijem je prizemlju smještena poslovnica Prve banke. Acikina firma Montenova za dva milona eura je kupila oko 5.000 kvadrata zemljišta u Baru a za zgradu Telekoma u centru Podgorice platila je milion eura. Jesenas je Vlada Crne Gore Aciki za 3,3 mliona eura dala pravo da koristi 7.637 kvadratnih metara državnog zemljišta u Podgorici na kojem se nalazi zgrada policije, uz mogućnost da postane vlasnik.

REVOLUCIONAR: Da li je, na vrhuncu tzv. antibirokratske revolucije januara 1989, student prava Acika imao viziju da će baratati milionima? Hroničari su zabilježili da je Acika ispred Unuverziteta Veljko Vlahović bio u mitingaškom Organizacionom odboru (skupa sa Momirom Bulatovićem, Ljubišom Stankovićem, Srđom Darmanovićem, Milicom Pejanović i Ivanom Brajovićem) koji je, socijalnom demagogijom i parolama tipa Gladni smo!, izveo trijumfalno obaranje stare garde Saveza komunista Crne Gore. Acika je bio mladi komunista, aktivista na Unverzitetu i borac za socijalnu pravdu; iako se nije hranio u studentskoj menzi, inspirisao je štrajk glađu drugih studenata. Svega nekoliko godina kasnije, Acikini marksistički ideali su ogoljena, cinična epizoda. Saborac iz Organizacionog odbora AB-revolucije, Momir Bulatović u knjizi Pravila ćutanja svjedoči kako je u jesen 1994. imao pouzdana saznanja da Acika organizuje konvoje cistijerni s naftom. Iz Herceg-Novog, gdje je izgradio kuću, Acika je, tvrdi, bio gospodar švercerskog netvorka i „ekskluzivni snabdijevač gorivom italijanskih švercerskih glisera”. Naredni događaj, piše Bulatović, bio je jedan obračun u mafijaškom stilu koji se odigrao u hercegnovskom hotelu Plaža. ,,Pitao sam Mila šta to radi njegov brat i šta on misli da preduzme? Potpuno neočekivano, rekao mi je da ja ne znam ni dio onoga što radi njegov brat. Nije bilo potrebno da ja potegnem nijednu optužbu. Sve ih je izgovorio sam Milo. U jednom trenutku su mu zacaklile oči, dok je opisivao koliko on i njegovi roditelji pate zbog cjelokupnog Acovog ponašanja. On me, ipak, moli da ga razumijem. Brat je brat, i njemu treba malo više vremena da stvari vezane uz njega dovede u neki red”, zapisao je Bulatović.

BANKAR: Takvo stanje stvari je „Mila činilo politički ranjivim”, primjećuje Bulatović protiv koga je Acika 2004. najavljivao tužbu zbog ovakvih navoda. Izloženost zbog djelovanja mlađeg brata za aktuelnog crnogorskog premijera ni do danas nije umanjena. Ali, projekat Prve banke svjedoči kako je porodični profit bio ispred rizika javnih invektiva. Za nepune dvije godine Prva banka je ustostručila svoje bilanse. Iako je Acika, prema jednoj tvrdnji starijeg brata, godinama bio nezaposlen, njegova firma Montenova je na kraju 2006. imala, poslije Telekoma i KAP-a, najveće profite u Crnoj Gori. Početkom iste, 2006. godine, premijer Đukanović je tvrdio: „Ne znam kakvo je imovinsko stanje mog brata”. U intervjuu za Radio Crne Gore on je kazao da ne vjeruje da Acika spada među najbogatije ljude u Crnoj Gori, dodavši da u njihovoj porodici „postoji kultura da se jedni drugima ne miješaju u poslove”. Već sredinom 2007. postala su braća i formalno ortaci u Prvoj banci i to su još uvijek. Acika je oduvijek bio većinski vlasnik Prve banke a jesenas je i zvanično dobio upravljačko odobrenje Centralne banke. Njegov akcionarski ulog je narastao do 177.073 akcija (bezmalo plovina vlasničkog udjela). Nakon inostrane privatizacije drugih crnogorskih banaka, Acika je postao najkrupniji domaći bankar – iako je podizanje gotovine s njegovih šaltera često bilo nemoguće. U februaru je na (za javnost zatvorenoj) sjednici Udruženja banaka Crne Gore saopšteno da klijenti Prve banke pustoše bankomate drugih banaka, koristeći viza kartice, jer ne mogu podići novac sa svojih računa u matičnoj banci. Ali, kolaps Prve banke postao je prije svega prioritetni državni problem; banka se od bankrota spasila kreditom Vlade Crne Gore i dokapitalizacijom državne Elektroprivrede. U decembru 2008. je Acika sklopio ugovor o zalogu akcija Prve banke s Igorom Lukšićem, ministrom finansija, po nominalnoj vrijednosti od ukupno 22,6 miliona eura. Time je zatvoren trogodišnji ciklus, započet novembra 2006. kada je Acika od Lukšićevog Ministarstva finansija, Zavoda za zapošljavanje i Fonda za razvoj kupio paket akcija Nikšićke banke.

U MUZICI I KNJIŽEVNOSTI: I pored svih poslovnih obaveza, Acika je stigao da magistrira kod kontroverznog prof. Slavka Lukića na temu Ustavna žalba kao oblik neposredne ustavnosudske zaštite ljudskih prava u ustavima zemalja Evropske unije i u Crnoj Gori. Takođe je siva eminencija crnogorske estrade i lakih nota ljetnjih festivala. Uz to, malo ko je, poput Acke (rođen 1965), za života opjevan; podgorička grupa VIS Gorenje je snimila ironičnu rokenrol pjesmu Milo je Acov rođeni brat. Prije pet godina, na podgoričkom Trgu republike, tokom koncerta grupi VIS Gorenje je isključena struja kada su počeli izvođenje ove pjesme. Izgleda da Acika ima i svoje mjesto u literaturi. Poznavaoci prilika, prepoznali su da je literalni junak Braco, u romanu Oklop Milana Popovića, kreiran prema Acikinom liku i djelu. Jevrem Brković u romanu Ljubavnik Duklje (2006) opisuje izvjesnog Glavata Akcina Kčevonea poznatog i kao Ćelavi Medvjed. Brković je u izjavama nakon napada na njega (u kojem je ubijen Srđan Vojičić), optužio svoje literalne junake. U atmosferi jedne svadbe u dvorani hotela u Milanu, okupljeno crnogorsko tajkunsko bratstvo Brković opisuje kao bahatu i primitivnu rulju, dok od Glavata Akcina Kčevonea ,,ove večeri svi u dvorani drhte i prate svaki njegov gest, mig oka, mimiku ili tik na licu, i odmah ih tumače što znače i kako će reagovati”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo