FOKUS
UCG KAO DVORSKA ARENA: A sudija ćuti
Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor online
,,Nema nikakve politizacije”, izjavio je premijer Duško Marković neposredno prije smjene rektorke Univerziteta Crne Gore Radmile Vojvodić. Premijer tvrdi da Demokratska partija socijalista ni na koji način nije involvirana u sukob Vlade i UCG, i, ne manje važno, dodaje da u partiji nema sukoba.
I smijenjena rektorka tvrdi da DPS nije kriv. Radi se, kazala je, o ,,medijskom fabrikovanju sukoba između rektora i premijera, odnosno političke partije koju zastupa premijer”.
Krivi su eto Vlada i UCG, ali DPS nikako.
Monitor je pokušao da od smijenjene rektorke dobije komentar o njenoj smjeni. Posebno nas je interesovala najavljena tužba. Poslali smo pitanja ali odgovor nijesmo dobili.
Na konferenciji za štampu nakon smjene, Radmila Vojvodić je istakla da se ,,radi o tome da izborna politika determiniše razvoj UCG kao institucije”. Zaista, sve studije i analize UCG, koje su govorile da u Beranama ne može kvalitetno da se školuje medicinski kadar, nijesu bile dovoljne da odgovore Vladu da ne zadrži Visoku medicinsku školu u tom gradu. Pored svakidašnje priče o fakultetima kao ,,motorima” razvoja sjevera, partiji su očigledno važniji izbori zakazani za proljeće sljedeće godine u Beranama od UCG, a posebno njegove autonomije.
Dok su prethodni rektori bespogovorno ispunjavali želje vlada o otvaranju fakulteta po sjeveru i jugu, Vojvodićeva se zainatila i rekla ne. Otvoreno ušla u sukob sa premijerom, tražeći i ostavku ministra prosvjete Damira Šehovića.
DPS je odmah pokrenuo svoje isprobane mehanizme. Od ljetošnje jednoglasne podrške koju je Vojvodić imala u Senatu, došlo je do toga da početkom ove nedjelje većina članova nije došla na sjednicu ovog univerzitetskog tijela. Rektorka tvrdi da su bili pod pritiskom i zaplašeni. Kao izvođača radova njene smjene ona jasno označava predsjednika Upravnog odbora UCG Duška Bjelicu: ,,Radi se o političkom nasilju Vlade nad UCG kao institucijom, a preko Upravnog odbora, komesarskog tijela, koji ne zaslužuje ni da nosi ime, koje mu silom prilika pripada”.
Zanimljivo je da je Duško Bjelica kao predsjednik Upravnog odbora UCG potpisao sve odluke o otvaranju Visoke medicinske škole u Podgorici, sa nastavnom bazom u Kliničkom centru Crne Gore. Kada je Vlada ljetos zauzela negativan stav prema tome i Bjelica mijenja mišljenje – okreće leđa kolegama sa UCG, podržava odluku Vlade, i kao iz revolta podnosi ostavku. Nakon što je Vlada ponovo obezbijedila većinu u UO, izglasan je njegov povratak i pocijepana navodna ,,neopoziva ostavka”.
Vladi se žurilo da završi dramu na UCG pa nije ispoštovana ni procedura. UO je rektorku smijenio bez obavezujućeg stava Senata. Vojvodićeva ističe da je smjena nezakonita i najavljuje tužbu.
Inicijativu za njenu smjenu, protekle nedjelje, podnijelo je pet članova UO, koji u ovom tijelu predstavljaju Vladu. U Obrazloženju razrješenja zaključuje se da je rekotrka ,,postupala suprotno interesima osnivača (Vlade)”, te da se njena samovolja i prekoračenje ovlaštenja ogleda i u tome što je ,,kontinuirano istupanje u javnosti putem elektronskih i štampanih medija, kojima se rektorka direktno suprotstavila odlukama Vlade i UO, komentarišući ih krajnje negativno, imalo za posljedicu nanošenje štete Univerzitetu i narušavanje ugleda UCG”. Naglašava se da su ovakav zaključak iznijeli i predstavnici Studentskog parlamenta UCG. Predstavnici studenata su po tradiciji bespogovorno podržali odluku partije.
Zaključak bivše rektorke nakon svega je da se ,,ne radi o staljinizmu, već o trijumfu takozvanog neprosvećenog staljinizma”.
Iako sve liči na političku čistku, sa komesarom kao izvođačem radova, Vojvodićeva je daleko od disidenta. Sam njen dolazak na mjesto rektora, 2014, tumačen je kao totalno DPS preotimanje državnog Univerziteta od koalicionog SDP-a. Tako je i bilo. Temelji su postavljeni dvije godine ranije kada je na mjesto predsjednika UO UCG izabran Duško Bjelica. Koji je u međuvremenu, 2015, izabran i za člana Glavnog odbora DPS-a.
Vojvodićeva je nedugo nakon što je došla na čelo UCG obilato koristila akademske kapacitete predsjednika UO, koji je i prije njenog dolaska uspostavio praksu disciplinovanja neposlušnih fakulteta. Dvojac je 2014. smijenio dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Studenti i profesori ovog fakulteta protestovali su tada tražeći ostavku rektorke Vojvodić i kompletne uprave UCG.
U isto vrijeme odlukom UO smijenjen je i dekan Arhitektonskog fakulteta Dušan Vuksanović. On je optužio Upravni odbor da su vodili proces disciplinovanja u maniru centralnog komiteta, te da odluke o razrješenju donose na osnovu Pravilnika kojim je UO dat mandat za uvođenje nezvaničnog vanrednog stanja na fakultetima, u svakoj prilici za koju oni tako procijene.
Krajem 2015. Ustavni sud Crne Gore je donio odluku o prestanku važenja Pravilnika o postupanju za utvrđivanje privremenih mjera za upravljanje i obezbjeđivanje funkcionisanja UCG, donesenog 2012, a na osnovu kojeg je UO godinama smjenjivao nepodobne rukovodioce fakulteta i na njima uvodio prinudne uprave.
Tokom protekle godine u Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim. Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i legitimni izbor dekana ovog fakulteta Stevana Šćepanovića. Za raspravu je da li je to što su praktikovali rektorica i njen tim bio obični ili može biti prosvijećeni staljinizam. Uglavnom, batina je ovih dana demonsrirala i svoj drugi kraj.
Isti dan kada Vlada smjenila rektorku, ostavku na mjesto ministra kulture dao je Janko Ljumović. Njegova institucionalna karijera od profesure na Fakultetu dramskih umjetnosti, direktorovanja CNP-om, pa do fotelje ministra, veže se za bračni par Mićunović-Vojvodić.
Da ni Vladi nije svejedno, govori i vanredno obraćanje potpredsjednika Vlade Milutina Simovića u kojem ističe da je Vlada sve odluke donosila jednoglasno, te da Ljumović nije izdvajao svoje mišljenje. Simović je istakao da ,,Vlada jeste stabilna, ekonomski parametri to najbolje pokazuju”. Zaboravio je akademske, parametre.
U istoriji UCG ovo je prvi put da se smjenjuje rektor. Slične primjere moguće je jedino naći u komšiluku. Pamti se da je tokom devedesetih rektora Beogradskog univerziteta smjenio Slobodan Milošević. Krajem te decenije donijet je zakon poznat kao Šešeljev po kojem je vlada zvanično imenovala rektore i dekane fakulteta. Prije par mjeseci Vlada Srbije smjenila je rektora Univerziteta u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici. Mediji su objavili da je tom odlukom prekršen čak i Ustav. I naš Ustav u članu 75. ,,Jamči autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova”. Uzalud.
Jasno je: slobodu Univerziteta ne baštine i ne vole ni prosvećeni ni neprosvećeni komesari DPS-a. Nikakvo čudo što bivši dugogodišnji šef ANB-a po kratkom postupku ućutkuje glasove otpora.
Pouzdanog odgovora nema zašto je taj glas „otpora” premijeru stigao iz srca režima. Verzija ima više. Po jednoj, radi se o odmjeravanju snaga Đukanovića i Markovića. Poznato je da je Radmila Vojvodić, dugogdišnji uticajni član prve familije. Navodno Marković se osigurava da ne dočeka sudbinu Igora Lukšića ili Željka Šturanovića. Zagovornici te teorije ukazuju da se Marković ojačava tako što pod svoje stavlja ključne poluge vlasti, od RTCG do vojske.
No, teško je povjerovati da je ovo nepomirljiv sukob Markovića i Đukanovića, a da on prstom nije mrdnuo. Vjerovatnije je da je ovo još jedna borba na dvoru za svoju prćiju. Radmila Vojvodić je očigledano računala da joj je Univerzitet predat na ekskluzivnu upotrebu i da Marković, kao namjesnik, nema tu šta da se miješa. Marković je odlučio da pokaže da je njegov opseg djelovanja veći nego ranijih privremenih premijera. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, Đukanović, glavni sudija, u svim dvorskim sukobima – ćuti.
DUŠKO BJELICA: UCG radio po Zakonu
Na Monitorovo pitanje da prokomentariše tvrdnje o političkom uticaju na UCG i da je po srijedi politička smjena, predsjednik UO Duško Bjelica je odgovorio: ,,UCG veoma teško može imati jedinstven stav. Na njemu je zaposleno preko 1300 ljudi sa različitim akademskim zvanjima i naravno sa različitim političkim opredjeljenjima. Međutim, organi UCG su jasno koncipirani Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom UCG i oni moraju raditi u skladu sa normativima.
Odluku o smjeni rektorke je podržalo 12 članova UOUCG i to predstavnici akademskog osoblja, studentskog parlamenta, vannastavnog osoblja i osnivača. Rektorka nije dobila podršku ni od Senata UCG jer na njen poziv nije se čak ni obezbijedio kvorum za održavanje sjednice i odlučivanje najvišeg akademskog tijela po pitanju inicijative za razrješenje rektora. Takođe izostala je podrška i od Studentskog parlamenta UCG. To je moj odgovor na vaše pitanje”.
DEKANI FAKULTETA UCG O SMJENI REKTORKE
ijetki imaju komentar
Monitor je na adrese 19 dekana fakulteta UCG poslao molbu da prokomentarišu smjenu rektorke Radmile Vojvodić. Rijetki su to i učinili.
Goran Nikolić, dekan Medicinskog fakulteta, kaže da je smjena rektorke veoma ozbiljna promjena u akademskoj zajednici: ,,Obrazloženje koje je tim povodom dato ‘rektorka nije poštovala odluku Vlade’, po mom mišljenju nije dovoljno za tu promjenu. Rektor bi trebalo da bude institucija koja ima pravo da ukazuje na moguće društvene probleme, problematične odluke državnih organa i u tome ima neku vrstu ‘imuniteta’.
On podsjeća da su za smjenu rektorke u UO odboru glasala dva predstavnika akademske zajednice, dok su tri bila protiv: ,,Smatram nedostatkom postojećih propisa da rektora jednog univerziteta svojim glasovima smjenjuju činovnici iz ministarstva i studenti”, zaključuje Nikolić.
Komentar dekana Građevinskog fakulteta Srđe Aleksića prenosimo u cjelosti: ,,Jednostavna pitanja po pravilu zahtijevaju jednostavne odgovore, a moj odgovor ovog puta glasi: ‘Nemam komentara’. Da ste me pitali, a nijeste, za mišljenje o radu i rezultatima rada rektora prof Radmile Vojvodić, za vrijeme njenog mandata, mjereno u okvirima akademske zajednice UCG i posmatrano kroz prizmu jednog dekana, tada bi Vam ovaj dekan imao štošta napisati. Generalno, bili su čast i izazov pratiti viziju i energiju koje je Rektor sijao za sobom. Pored toga, smatram da je UCG ostao uskraćen rapidnog prosperiteta koji je trebao slijediti u tekućem i nenadano okončanom rektorovom mandatu.Takođe smatram da povod ovdašnjeg epiloga nije vrijedan njegovog rezultata. Drugim riječima, koga je briga gdje se održava nastava, suština je u tome ko je izvodi i kako”.
Dragan Bogojević, dekan Filološkog fakulteta, ističe da je imao zadovoljstvo da sarađuje sa rektorkom Vojvodić. ,,Bez obzira na sve kontroverze, osporavanja i nerazumijevanja stručne i laičke javnosti, prepoznao sam autentičnu posvećenost i nepokolebljivost u nastojanju da se uspostave standardi kvaliteta na UCG. U relativno kratkom roku UCG se kvalitativno promijenio, funkcionalno uvezao, finansijski konsolidovao i sa akreditovanim studijskim programima počeo da liči na uređen sistem. Rektorka Vojvodić je uspjela da okupi ljude različitih političkih i ideoloških uvjerenja i partijskih pripadnosti da zajednički rade na unapređenju Univerziteta i u interesu Crne Gore. Integritet ličnosti brani autonomiju institucije. Radmila Vojvodić je to radila dostojanstveno, hrabro i beskompromisno. I kao rektor, i kao akademska persona i kao, uspješna žena, što, priznaćete, u našem društvu predstavlja neoprostiv grijeh. I kao čovjek, od krvi i mesa. I na tome joj čestitam”. On dodaje da se njenom smjenom nepotrebno usporava razvoj UCG ,,Želim joj da istraje u odbrani principa pravičnosti i zakonitosti u korist mladosti i napretka Crne Gore”.
Dekan Prirodnomatematičkog fakulteta Predrag Miranović, za Monitor kaže da ne govori kao dekan već kao nekadašnji rektor: ,,Žao mi je sto se došlo u situaciju da se raspravlja o smjeni rektora. Mislim da problem VMŠ nije bio tako veliki i nerješiv. Nedostajalo je više komunikacije, sluha i spremnosti da se uvaže argumenti ‘suprotne’ strane, i ono što je ključno u takvim razgovorima: svi su morali biti spremni na kompromis. Pri tome ne mislim da je bilo koja strana trebala da odustane od svog primarnog strateškog cilja, već da nađu kompromisno privremeno rješenje, koje će voditi ka istom cilju i jedne i druge strane u ovom sporu: pružanje kvalitetnog obrazovanje na VMŠ i to onamo gdje se procijeni da postoji opšti interes. Tada bi bili na dobitku i Vlada i UCG”.
Goran Barović, dekan Filozofskog fakulteta, ističe da je svoj stav iznio prisustvujući rektorkinoj konferenciji za štampu, nakon smjene, i potpisujući pismo podrške. ,,Potezima koji se, već duže vrijeme, vuku iz UO pravi se privatno preduzeće od UCG za interes i potrebe samo jednog čovjeka koji zloupotrebljava funkciju koja mu je povjerena”, izjavio je za Monitor Barović.
Sa rektorkinog matičnog Fakulteta dramskih umjetnosti proslijedili su nam Stav podrške Radmili Vojvodić koji je potpisalo vise od 30 predavača na ovoj univerzitetskoj jedinici.
Iz Dekanata Arhitektonskog fakulteta su nas obavijestili da je dekan Svetislav Popović na službenom putu u inostranstvu.
Dekani ostalih 12 fakulteta nijesu poslali odgovore.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Svoju zakonsku obavezu formiranja rezervi goriva ispunile su privatne kompanije. U potpunosti. To je 40 odsto predviđenih rezervi. Država, odnosno Uprava za ugljovodonike, nije nabavila i skladištila ni litar. Pa 60 odsto propisanih rezervi – nemamo
Nakon višednevnog juriša na benzinske pumpe, izgleda da su se stvari vratile u normalu. Tome su, više od obećanja crnogorskih zvaničnika kako nestašice neće biti, doprinijele nove cijene goriva koje važe od utorka u ponoć: benzin je skuplji sedam a dizel 16 centi po litru. Ko je imao para i vremena mogao je da napravi ozbiljnu uštedu. Ko nije, imaće novu priliku.
Iako se još nijesmo navikli na nove cijene, prodavci već najavljuju kako će naftni derivati značajno poskupiti i nakon naredne nivelacije. Ona, prema sada važećim pravilima, treba da uslijedi 23. marta. Ako se rokovi za korekciju cijena u međuvremenu ne skrate, što je od Vlade već zatražio dio dobavljača i maloprodavaca naftnih derivata.
“Prema podacima sa berzi, maloprodajna cijena eurodizela bi skočila 25 centi, a benzina za 17 centi po litru”, kazao je Danu sekretar Udruženja naftnih kompanija (UNKCG) Draško Striković, objašnjavajući kako će se aktuelne berzanske cijene odraziti na naredno usklađivanje cijena u maloprodaji. Striković ukazuje na opasnost da cijene goriva u doglednoj budućnosti ne budu najveći problem ovdašnjih potrošača. “Ukoliko se ništa ne promijeni (u modelu formiranja cijena goriva – prim. Monitora) i ukoliko kompanije budu poslovale sa gubitkom u dužem vremenskom periodu, može doći do nestašica. Za vikend je preko 20 odsto pumpi ostalo bez jednog od naftnih derivata”, saopštio je Striković.
Njegova izjava objavljena je u srijedu. Taj podatak je važan jer se, nakon najnovijeg sukoba na Bliskom istoku, cijene goriva na svjetskim berzama mijenjaju iz trena u tren. Ponekad u dramatičnim skokovima, pa niko ne može sa sigurnošću predvidjeti šta nas čeka u narednih deset dana, mjesec ili pola godine.
Goriva sada uglavnom ima. Samo što je ono kupcima skupo, dok prodavci tvrde da je, i nakon uvećanja cijene za 16 centi, dizel u veleprodaji kod dobavljača i dalje znatno skuplji od maloprodajnih cijena na ovdašnjim benzinskim pumpama. Posredno, i država im je dala za pravo.
Uprava za ugljovodonike u petak je poništila postupak javne nabavke eurodizela namijenjenog za formiranje državnih naftnih rezervi. Njihov plan je bio da se za 11 miliona eura (veći dio novca prikupljenog taksom od tri centa po litru za formiranje državnih rezervi goriva) kupi najmanje 19,6 miliona litara eurodizela. Zakasnili su. “Dramatičan porast cijena dizela na tržištu Mediterana, značajno smanjuje količinu naftnih derivata koje se mogu kupiti za opredijeljenu procijenjenu vrijednost, što zahtijeva bitnu izmjenu tenderske dokumentacije u dijelu procijenjene vrijednosti”, navedeno je u obrazloženju odluke o poništenju tendera.
Vlada, istovremeno, očekuje da vlasnici benzinskih pumpi rade baš ono za šta je država zaključila da se njoj ne isplati. Kupuju skupo pa prodaju – jeftinije.
Na dan kada je poništen državni tender za nabavku dizela, nabavne cijene u okruženju (Grčka, Albanija, Hrvatska, Italija) bile su za približno 40 centi veće od maloprodajnih u Crnoj Gori. Cijena na crnogorskim benzinskim pumpama u međuvremenu je porasla, berzanske cijene nafte su pale, ali je razlika između moguće nabavne i maloprodajne cijene dizela i dalje dovoljna da upropasti “male” igrače na ovdašnjem tržitu naftnih derivata. Ili ih gurne u zonu gubitka.
Crna Gora nema zvaničnu statistiku o broju pumpi i njihovoj vlasničkoj strukturi, ili makar nije vidljiva. Ipak, uspjeli smo da napravimo kakav-takav pregled strukture ovdašnjeg tržišta. Prednjači EKO, nakada državni Jugopetrol u vlasništvu grčkog Helenik petroleuma (HELLENiQ Energy), sa približno 45 benzinskih stanica. Slijede ga slovenački Petrol (približno 15), te hrvatsko-mađarska INA i rusko-austrijski Lukoil sa po desetak pumpi (INA ima koju više). Mali domaći i regionalni igrači (Europetrol, Alba, Hifa…) imaju, svi skupa, 20-30 benzinskih stanica, bez mogućnosti skladištenja ozbiljnijih količina goriva.
Skladištenje naftnih derivata je i državni problem. Prema pravilima EU i Evropske Energetske zajednice (EEZ), država mora imati rezerve goriva za oko 90 dana prosječne potrošnje. Po toj računici, Crna Gora treba približno 90–120 hiljada m³ uskladištenih rezervi goriva. Možda je slučajnost, a prije će biti da to nešto govori o ozbiljnosti nekadašnje SFR Jugoslavije: u vrijeme njenog raspada Crna Gora je imala skladišta goriva u Luci Bar, Lipcima (Kotor) i Bijelom Polju koja su ukupnim kapacitetima približno odgovorala sadašnjim EU standardima (oko 130 hiljada m3 skladišnog prostora). Zapravo, računajući tadašnju potrošnju ti su kapaciteti bili bliži šestomjesečnim zalihama potrebnog goriva.
Onda su došle međunarodne sankcije tokom kojih su ta postrojenja korišćena za skladištenje švercovanog goriva, a dijelom i za njegov “tranzit” prema Srbiji i Republici Srpskoj, ali nijesu adekvatno održavana. To što je preostalo dokusurila je privatizacija Jugopetrola 2002. godine. Jedna od najgorih, u moru loših, privatizacija obavljena je na način da se, pored svega ostalog, kupac (Helenik petroleum) i prodavac (Crna Gora) nijesu mogli usaglasiti oko toga čija su, nakon obavljene transakcije, skladišta goriva u Baru, Kotoru i Bijelom Polju.
Sudski spor trajao je 15-tak godina, dok nije presuđeno da najveći dio skladišnih postrojenja u Luci Bar (80.000 m3 ili 70-80 odsto ukupnih kapaciteta), uz prateće instalacije za pretovar goriva (iz brodova u skladišta i iz skladišta u cistijerne) pripada privatnoj kompaniji. Država je dobila dio postrojenja u barskoj Luci koja treba obnoviti (oko 17.500 m3) i ono što je ostalo u Lipcima i Bijelom Polju (10.200 + 27.700 m3). A što je, mahom, bilo neupotrebljivo.
Zbog toga, danas, država kuburi sa skladišnim prostorom za neophodne rezerve goriva. Ipak, zvaničnici govore drugačije.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva tvrde da su “potpuno netačne” tvrdnje da država „nema nijedan litar rezervi goriva“. Prema podacima iz njihovog saopštenja, Crna Gora ima formirane obavezne rezerve naftnih derivata u količini od 44.260 metričkih tona, koje čine bezolovni benzin i eurodizel.
“Ove rezerve su formirane od septembra prošle godine i predstavljaju 40 odsto ukupne zakonske obaveze, u skladu sa Zakonom o sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima. Ukupna obaveza iznosi 112.340 metričkih tona, što odgovara 90 dana neto uvoza, u skladu sa evropskim standardima”, piše u saopštenju. Navodi se i da je sistem “organizovan tako da Uprava za ugljovodonike formira 60 odsto rezervi, dok najveći uvoznici naftnih derivata formiraju 40 odsto. Čak i dio rezervi koje čuvaju kompanije nijesu njihove privatne zalihe, već državne obavezne rezerve, kojima raspolaže isključivo država i koje se mogu koristiti samo po odluci Vlade Crne Gore”.
Ministarstvo je pojasnilo kako se 59,3 odsto postojećih rezervi skladišti u Crnoj Gori (u Baru), 28,3 odsto u Hrvatskoj, a 12,4 odsto u Grčkoj.
Pročitate li pažljivije, razumjećete da tvrdnje kako država nema ni litra rezervi goriva baš i nijesu potpuno netačne. Da budemo potpuno precizni: svoju zakonsku obavazu vezanu za formiranje rezervi goriva ispunile su privatne kompanije. U potpunosti. I to je onih 40 odsto ukupne zakonske obaveze. Država, odnosno Uprava za ugljovodonike, nije nabavila i skladištila ni litar. Pa tih 60 odsto propisanih rezervi nemamo.
Da li će nas zbog toga, i koliko, zaboljeti glava – sada ne zavisi od nas. Naredno pitanje glasi – koliko će gorivo koštati?
I pored osjetnog ovonedjeljnog poskupljenja, Crna Gora još nije dosegla rekordne cijene benzina i dizela. Rekordi su, još uvijek, oni iz 2022. Tada je, tokom energetske krize izazavane napadom Rusije na Ukrajinu, cijena benzina na ovdašnjim pumpama dostigla cijenu od 1,8 eura (mart), a dizela 1,78 eura (ljeto 2022. godine).
Zbog toga je ozakonjen mehanizam po kome Vlada može smanjiti akcize na gorivo do 50 odsto. Radi zaštite standarda građana i odbrane od neželjenog rasta cijena koji po pravilu prati poskupljenje naftnih derivata. Sada je akciza od 33 centa za litar dizela do 55 centi za litar benzina. Smanjenje akciza donosi i manji iznos na koji se obračunava PDV. Tako je ušteda (iz perspektive potrošača), odnosno gubitak planiranih državnih prihoda još veći.
Uzmimo za primjer aktuelne cijene goriva (1,5 eura). Od svakog litra benzina prodatog u Crnoj Gori država prihoduje 81 cent (54 odsto ukupne cijene), dok su kod dizel goriva ti iznosi nešto manji (59 centi odnosno 39 odsto cijene). Tako država, po osnovu akciza na gorivo, prihoduje 210-220 miliona (podaci su za prošlu i pretprošlu godinu). Uračunamo li i PDV na gorivo, to je još 140-150 miliona.
Poređenja sa regionom pokazuju da su samo u Srbiji ukupni državni nameti na gorivo veći nego u Crnoj Gori. U Sloveniji i Hrvatskoj oni su neznatno (par procenata), a u BiH i Sjevernoj Makedoniji osjetno manji (više od 20 centi po litru). Upoređujući aktuelne cijene goriva vidimo da je ono samo u Bosni i Herecgovini osjetno jeftinije. I u Makedoniji je jeftinije 10-tak centi, ali je ta razlika znatno manja od očekivane, kada se uporede državni nameti. Zato su Slovenija i Hrvatska, po cijeni goriva, mrvicu skuplji od Crne Gore.
Kako je to moguće ? Prodavci goriva u Crnoj Gori, zahvaljujući ograničenjima koja im je nametnula država, imaju najmanju zaradu po litru prodatog goriva. Što je dobro za potrošača sve do momenta dok ne dođemo u situaciju da trgovci, za neko vrijeme, treba da istrpe gubitak kako bi tržište ostalo funkcionalno.
Alternativa je da Vlada smanji državne namete kako bi ograničila rast cijena. Samo što je to komplikovana računica, pošto je teško zaključiti da li je Vladi u većem interesu da, zbog rasta cijena, uveća budžetske prihode ili da brani standard građana i obuzdava inflaciju tako što će umanjiti dotok novca u državnu kasu. U ovom trenutku Crna Gora je, uz Sjevernu Makedoniju, rekorder po visini državnog deficita. Država već potroši oko četiri odsto više od onoga što prihoduje. I to predstavlja ozbiljno ograničenje članovima Vlade kada promišljaju o posljedicama naftne krize. Manverski prostor je već sužen, nakon odricanja od prikupljanja doprinosa po osnovu doprinosa na zarade.
Kako Vlada ne reaguje, oglasila se opozicija. Iz GP URA Skupštini su dostavili prijedlog o smanjenju akciza na gorivo za 50 odsto u naredna tri mjeseca, počev od 1. aprila. “Ako neće Vlada, onda Skupština treba da preuzme ulogu i omogući stabilan i normalan život građanima i funkcionisanje privrede”, obrazložio je šef poslaničkog kluba URA Miloš Konatar.
“U ovom trenutku nismo na Vladi delegirali taj predlog, ali svakako da to ne znači da u narednom periodu nećemo reagovati, ako za tim bude potrebe”, odgovorio je ministar finansija NovicaVuković.
Da sačekamo. Druge nam ni nema.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča – Limenke, Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija
Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano, završila je na naslovnicama. No, Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča – Limenke, Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.
Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.
Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i njihove aktivne istrage.
Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka. “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.
Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.
Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja” “Odupri se”…
Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom Đukanovićevog tima i nadležnih, teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.
DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja. “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.
Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.
“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.
Pitanje koje Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca. U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine. Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice. Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji procesi protiv Đukanovića, iako i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.
Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci – Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju. Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.
“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.
Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.
Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave , organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.
Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se – da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću Đukanovićevu poruku novim vlastima. Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.
Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.
Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi, bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora. Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala – bivši DPS ministri, biznismeni tog doba, bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.
Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo, kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.
Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.
Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje saopšteno je da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24). Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel. Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
NOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi
Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Februara, 2026
Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar Crne Gore . Otvaranjem prve privatne bolnice, taj trend se nastavlja. Kao i odliv pacijenata. Javno zdravstvo biraju samo oni koji u stvari nemaju izbora
Javno zdravstvo, u kom su liste čekanja sve duže, ne napuštaju samo pacijenti koji sebi to mogu da priušte. Kontinuirani odliv medicinskog kadra iz javnog u privatno zdravstvo, nastavlja se.
,,Godinama sam radio u Kliničkom i privatno, nisam imao vremena ni života. Dobio sam ponudu da za veću platu pređem u privatnu ambulantu. Počinuo sam, prvi put imam vremena za porodicu i sebe”, kaže za Monitor medicinski tehničar sa preko 20 godina radnog staža u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG).
Branislav Martinović, vlasnik Glosarija, farmaceutske kompanije koja je zastupnik i ovlašćeni distributer za preko 90 odsto ljekova koji se prodaju u Crnoj Gori i Milan Mijović, bivši direktor KCCG, otvaraju ,,prvu privatnu bolnicu nove generacije u Crnoj Gori. ,,Zdravstveni sistem Moj Lab uskoro ulazi u novu eru razvoja. Nakon devet laboratorija, pet poliklinika i jedne dnevne bolnice u čak osam crnogorskih gradova, uskoro sa radom počinje Opšta bolnica Moj Lab, koja će vrata pacijentima otvoriti početkom 2026. godine”, najvaljeno je iz ove kompanije.
Martinović (43 odsto) i Mijović (36 odsto) su suvlasnici Moj Laba. Prema podacima registara Poslovna mreža, Dragan Bokan, vlasnik kompanije Voli, bio je suvlasnik, 33 odsto, kompanije Moj lab do juna 2025. godine.
U ovoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi radi preko 100 specijalista iz Crne Gore i regiona, a konkursi za prijem novih ljekara i medicinskih radnika su otvoreni. Kao jedinstvenost nove privatne bolnice ističe se da će u sklopu nje biti otvoreno i najveće privatno porodilište u Crnoj Gori.
Prema podacima portala Ordinacija.me, u Crnoj Gori trenutno postoji 170 privatnih ordinacija.
Procenat građana koji sami finansiraju zravstvene troškove u Crnoj Gori je veći nego u zemljama Evrope. Različiti podaci govore da od 38 do 40 odsto zdravstvenih troškova u Crnoj Gori finansiraju sami građani, dok je prosjek Evropske unije od 15 do 20 odsto. Najviše se plaćaju ljekovi i privatni pregledi.
Podaci SZO govore i da je 9,1 odsto domaćinstava u Crnoj Gori izloženo tzv. katastrofalnim zdravstvenim troškovima – izdacima koji ugrožavaju osnovne životne potrebe. Čak 70 odsto tih katastrofalnih troškova odlazi na ljekove koji se kupuju u apotekama (van recepta ili zbog nestašica). Među najsiromašnijim slojem stanovništva, taj procenat raste jer svako treće siromašno domaćinstvo mora da bira između ljekova i hrane.
U teoriji javno i privatno zdravstvo bi trebalo da se nadopunjuju u cilju unaprijeđenja zdravlja građana. No u Crnoj Gori liječenje sve više postaje simbol nejednakosti.
Oni koji ne mogu da izdvoje novac za liječenje u privatnim klinikama suočavaju se sa sve dužim listama čekanja na specijalističke preglede. Od mjesec dana do pola godine pacijenti čekaju da dođu na red kod ljekara specijaliste u KCCG. Najduže se čeka na CT dijagnostiku, do šest mjeseci. Liste čekanja u pulmološkoj i hematološkoj ambulanti su do tri mjeseca, slijede reumatologija, enrdokrinologija, kardiologija…
Dostupnost i čekanje na zdravstvene usluge odražavaju snagu i stanje zdravstvenog sistema, upozorili su iz kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori. No to je samo vrh ledenog brijega mnogobrojnih problema u ovdašnjem zdravstvu.
KCCG kao najveća medicinska ustanova u zemlji opslužuje oko 70 odsto ukupnih potreba građana Crne Gore. Prema riječima direktora KCCG Aleksandra Radovića u posljednjih godinu dana Klinički centar je zaposlio 140 medicinskih sestara, a od 2022. do kraja prošle godine zaposleno je 108 ljekara.
Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar.
Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić nedavno je izjavila da građani usljed predugog čekanja u javnom zdravstvu potraže alternativu kroz privatnu praksu: ,,I naravno da su ljuti, zato što u privatnoj praksi vjerovatno srijeću ljekare koji rade i u državnom sektoru”. Ocijenila je da neko državni sektor namjerno opstruira, te da će ljekar čiji obim posla odgovara radu tri ili četiri ljekara, koji je premoren, iscrpljen i funkcioniše u improvizovanom sistemu, definitivno taj sistem napustiti i preći u privatni sektor.
Na sve veći jaz u platama i uslovima rada između javnog i privatnog zdravstva upozorio je u decembru prošle godine i direktor Instituta za bolesti djece, Velibor Majić. Ukazao je i da se Dječja bolnica suočava sa najavljenim odlaskom više ljekara i deset medicinskih sestara, među kojima su i najiskusniji kadrovi sa neonatologije i intenzivne njege.
Potencirao je da su ljekari izuzetno opterećeni, jer pored redovnog posla i rada u svojim užim specijalnostima, tokom noći praktično obavljaju posao primarne zdravstvene zaštite.
Majić je uporedio uslove rada u javnom i privatnom sektoru, ukazujući da država više nije konkurentna. ,,Kod ljekara, startna plata u javnom sektoru ide od oko 1300 do 1700 eura, zavisno od staža i uže specijalizacije. U privatnom sektoru, start je 3000 eura pa naviše i to za redovan rad, bez dežurstava i pripravnosti… Medicinska sestra na neonatologiji, sa osam noćnih smjena, ima oko 750 do 800 eura. A u privatnom sektoru im se nude 50 odsto veće plate, bez noćnog rada“, kazao je i poručio da je krajnje vrijeme da državni sistem reaguje.
Sistem i ministar zdravlja Vojislav Šimun je prećutao ova upozoranje, pa je iskusni i cijenjeni stručnjak Majić krajem decembra podnio ostavku.
U međuvremenu, napravljen je mali pomak. Od ovog mjeseca povećane su plate za medicinske sestre i tehničare u javnom zdravstvu, od 10 do 25 odsto.
No, nije sve ni u novcu. U zravstvene ustanove van Crne Gore upućuju se osiguranici za stanja i oboljenja koja ne mogu uspješno da se liječe ili dijagnostikuju u našim zdravstvenim ustanovama. Najveći broj njih upućuje se u Srbiju i Tursku. Godišnje iz budžeta zdravstva za ovu svrhu se izdvaja između 10 i 15 miliona eura.
Isti iznos novca, iz budžeta za zdravstvo, preusmjerava se i privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Najčešće u oblastima gdje su liste čekanja u KCCG preduge: operacije katarakte, radiologija, vantjelesna oplodnja, PET/CT skeniranje.
Crna Gora je do prošle godine bila jedina zemlja u okruženju koja nije imala PET skener. Ovaj aparat je nezaobilazan u liječenju karcinoma i njime se pored otkrivanja i određivanja stadijuma bolesti, procjenjuje efikasnost liječenja i detektuje ponovna pojava bolesti.
Pomislili biste da taj aparat košta besnoslovno, ali prema podacima koji se mogu naći na sajtu KCCG tržišna vrijednost novog PET/CT-a se kreće od 1,2 do 1,5 miliona eura. Ipak, godinama nije bilo novca da se on kupi, iako su prema nedavnoj prezentaciji Ministarstva zdravlja za samo tri godine (2023–2025) ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu porasla više od osam puta u odnosu na raniji period.
Od maja prošle godine osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje mogu obaviti PET/CT snimanje u Podgorici u poliklinici Medikol, koja posluje u okviru privatne bolnice Codra. Najavljeno je da će prvi PET skener u KCCG biti pušten u rad tokom ove godine.
Iz Ministarstva zdravlja uglavnom ćute na brojne probleme, ali se hvale da je tokom 2024. godine završena izgradnja dvije klinike i to: Klinike za mentalno zdravlje i Klinike za infektivne bolesti i dermatovenerologiju Kliničkog Centra Crne Gore. Najavljena je i izgradnja Univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici. Nije precizirano kada, ali se zna da će koštati 313 miliona eura i finansiraće se iz kreditnog zaduženja.
Uspješnom izgradnjom tri klinike u Kliničkom centru Crne Gore Klinike za mentalno zdravlje, Klinike za dermatovenerologiju i infektivne bolesti, pohvalio se i Šimunov prethodnik Dragoslav Šoškić, koji je pored funkcije ministra zdravlja bio i na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore. U nedavnom intevjuu Pobjedi o stanju u zdravstvu je izjavio: ,,O nekim suštinskim problemima ćemo drugom prilikom pričati, jer ne smijemo zanemariti ‘farmaceutsku mafiju’ i svjesno gušenje javnog zdravstva u korist privatnog, iako mislim da taj odnos mora biti partnerski”.
Za vrijeme mandata 43. Vlade u kojoj je bio i Šoškić pokušano je suzbijanje monopola na uvoz ljekova. Bezuspješno.
Stručnjaci sada upozoravaju da je problem dostupnosti ljekova i terapija alarmantan. ,,Ako pacijent sa minimalnim primanjima mora da kupuje terapiju koju bi trebalo da dobije kroz sistem, onda govorimo o ozbiljnom socijalnom problemu”, izjavio je dr Elvir Zvrko, poslanik Demokratske partija socijalista za E TV.
,,Programom Evropa sad ukinut je tradicionalni način finansiranja zdravstva. U Crnoj Gori, pak, mi danas imamo nominalno veće plate ljekara, ali i značajno veće probleme u sistemu. Vrlo često možemo čuti svjedočenja pacijenata o nestašicama ljekova, uključujući i terapije za najteže bolesti, te potrebi da, prilikom odlaska u dom zdravlja ili bolnicu, sami kupuju gazu ili fiziološki rastvor. To su poražavajuće stvari i za mnogo siromašnije države nego što je Crna Gora”, izajvila je za portal Standard, specijalizantkinja urgentne medicine, Slađana Vujačić.
Dok se ministar zdravlja Šimun i smijenjeni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Vuk Kadić javno svađaju ko je kriv za nestašicu ljekova i situaciju u zdravstvenom sistemu, privatni sektor širi kapacitete.
Ozbiljni alarmi
Mediji su protekle sedmice objavili da šesnaestogodišnja onkološka pacijentkinja iz Bara nije primljena na bolničko liječenje u Klinički centar Crne Gore iako je za to imala uput, jer ljekari te zdravstvene ustanove ,,nisu mogli da se dogovore” da li je ona za odraslo ili dječje odjeljenje.
U decembru smo saznali da je uzrok iznadne smrti devetogodišnjeg dječaka iz Bara, koji je preminuo 15. novembra, bakterijsko trovanje krvi – sepsa, kao posljedica komplikacije ovčijih boginja.
U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.
Roditelji još nijesu dobili odgovore o smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića. Liječen je u Opštoj bolnici u Nikšiću i privatnim klinikama, a preminuo je u decembru 2024. KCCG.
Navodeći da se greške u liječenju i neželjeni događaji i ishodi dešavaju svuda, Popović Samardžić je kazala da druge sisteme od crnogorskog razlikuje to što oni iz takvih slučajeva nešto nauče. ,,U drugim sistemima imate jednu objektivnu istragu kojoj je cilj da utvrdi gdje je deficit znanja, zašto je došlo do propusta i da sistem popravi i osnaži u dijelu gdje utvrdi slabu tačku. U Crnoj Gori se to ne dešava. Dešavaju se floskule – “komisija će utvrditi”, “biće sankcionisani”, “biće smijenjeni””, kazala je Popović Samardžić
Ove sedmice iz Fonda za djecu Ujedinjenih nacija (UNICEF) saopštili su zabrinutost zbog navoda da se maloljetnici i dalje upućuju u psihijatrijsku bolnicu za odrasle i pozivaju na hitno uspostavljanje održivih usluga podrške mentalnom zdravlju za djecu i adolescente.
Sve ovo dodatno urušava povjerenje u zdravstvo. Jedan od rezultata je i to što je u Crnoj Gori vakcinacija MMR vakcinom među najnižima u Evropi. Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da je prvu dozu MMR vakcine primilo samo oko 22 odsto djece rođene 2023. godine, što je izuzetno nizak procenat u odnosu na preporučeni nivo (95 odsto ili više).
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

NAFTNA KRIZA I MI: Obećanja bez rezerve
ZABILJEŽEN ISTORIJSKI MINIMUM ROĐENE DJECE U CRNOJ GORI: Demografski alarm koji nema ko da čuje
PIO FOND I BANJSKA REHABILITACIJA ZLA 90-IH: Crnogorski penzioneri u kući strave u RS
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
-
Izdvojeno2 sedmiceSINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija
-
Izdvojeno3 sedmiceMISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje
-
FOKUS3 sedmiceVESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde
-
INTERVJU3 sedmiceDRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Borba protiv korupcije nije juriš na neprijatelja
-
FOKUS2 sedmiceNOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi
-
Izdvojeno3 sedmiceNOVI AMERIČKI PRIJEDLOG EVROPI: Volite nas i oponašajte nas
-
Izdvojeno2 sedmiceCIJENA POLITIČKOG KADROVANJA U ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE: Nema se, ali se može
