Povežite se sa nama

FOKUS

VLADA PETLJA I NA NEBU I NA ZEMLJI: Tuđ račun druga ljubav

Objavljeno prije

na

Rutinski, izvršna vlast je i prethodne nedjelje „ulovljena” u još jednom kršenju zakona. Potvrđujući, obećanje premijera Duška Markovića da će biti „vlada kontinuiteta”.

Ovog puta riječ je Montenegro erlajnsu (MNA), državnoj kompaniji koja se nalazi na vrhu liste poreskih dužnika – a u koju država, nemilice, sipa milione i milione prikupljene od poreskih obveznika koji izvršavaju svoje obaveze. Vlada svog nacionalnog ljubimca finansira uglavnom tajno. Tako su ljetos pokušali da sakriju pomoć od 2,2 miliona eura. Nakon što je Raško Konjević, nekadašnji ministar policije i finansija (obje funkcije mogu biti interesantne u kontekstu ove priče) objelodanio neplanirani trošak, iz Vlade su saopštili da novac iz budžeta nije dat Montenegro erlajnsu, već su njime plaćene prispjele garancije za ranije uzete kredite te kompanije. Pride, tvdilo se da je u pitanju „samo pozajmica” koju će MNA vraćati u mjesečnim ratama nešto manjim od 100 hiljada eura.

Ministar finansija Darko Radunović dodao je novu dimenziju priče o MNA: „Nacionalni avio-prevoznik ugovorio je veliki posao za ovu sezonu i ogroman je rizik ukoliko on ne odradi taj posao za ovu turističku sezonu. Mislim da bismo napravili ogromnu štetu ukoliko dozvolimo da on bude prizemljen”.

Ljetnja turistička sezona je prošla, u Montenegro erlajnsu se diče velikim brojem prevezenih putnika, što im opet ne omogućava ni da redovno isplate plate zaposlenima, a kamoli da servisiraju ljetošnji ili neki raniji dug. Ponovo, zahvaljujući Konjeviću, saznajemo kako je nedavno Vlada obavila još jednu zanimljivu finansijsku operaciju za račun MNA.

Izvršna vlast je zaobišla državni budžet, pa je novac za potrebe državne aviokompanije pronašla u preduzeću Aerodromi AD, kojima MNE već duguje više od 20 miliona eura. Aerodromima je naloženo da neraspoređenu dobit od 2,3 miliona eura oroče u Hipoptekarnoj banci, kao zalog za još jedan kredit koji će MNA iskoristiti kako bi, privremeno, poboljšao (ne)likvidnost.

Ostali smo uskraćeni za odgovor da li se na ovakav potez Vlada odlučila zato što u budžetu nije bilo dovoljno novca za MNA ili zbog toga što je do nekih njenih članova doprlo saznanje da se tom finansijskom injekcijom krši Zakon o kontroli državne pomoći.

,,Jasno je da je u ovom slučaju Vlada prekršila osnovno pravilo da se jednom data državna pomoć ne može ponoviti u narednih 10 godina”, poručio je Konjević doskorašnjim kolegama, podsjećajući kako je MNA bio korisnik šeme državne pomoći i prije šest godina. „Vlada je prekršila i međunarodne ugovore kojima se insistira na nediskriminatorskom odnosu prema avioprevoznicima”, saopštio je potpredsjednik SDP-a navodeći kako je i pored dvije tranše pomoći ukupno vrijedne 4,5 miliona, MNA ove godine povećao svoj poreski dug sa 12 na 16 miliona eura. Montenegroerlajns je povećao i dug prema Aerodormima, pa svom nevoljnom finansijeru duguje 24 miliona. Ovdje je riječ samo o dugu nastalom neplaćanjem aerodromskih usluga.

Uhvaćeni u novom nepočinstvu, iz Vlade su se sjetili taktike – napad najbolja odbrana. Potpredsjednik Vlade Milutin Simović: „Ovdje se u suštini radi o tome da se zbog prostog, jednokratnog, političkog interesa želi napraviti šteta jednoj kompaniji, i to ne bilo kojoj, nego nacionalnoj aviokompaniji. Ali i više od toga – sa tim idejama želi se napraviti šteta državi i budžetu Crne Gore”. Tome je dodato i, navodno, Konjevićevo nepoznavanje ekonomskih zakonitosti i rezona. „Zašto se želi uvesti stečaj u nacionalnoj kompaniji koja će samo u ovoj godini, sa 550 hiljada prevezenih putnika, direktno ili indirektno doprinijeti turizmu sa oko 165 miliona eura”, kao se pitao Simović. Zaboravljajući da pojasni kako se stiglo do ove procjene. Pošto se osnovano može pretpostaviti da bi i bez MNA, većina pomenutih putnika našla načina da dođe u Crnu Goru. Makar tokom ljetnje turističke sezone. Nekim drugim, jeftinijim, avio prevozom.

Simović je imao potrebu da naglasi nedostatak patriotizma kritičara pa je, sve ponavljajući pitanje „zašto se želi šteta svojoj državi?”, u priču ubacio i elemente zavjere spočitavajući Konjeviću da maše papirima „do kojih je došao na neki neznan način” iako imaju „svoj stepen zaštite”. Državna tajna. Nije problem to što je Vlada prekršila zakon već što je neko našao načina da to učini javnim. I premijer Marković je Konjevićev zahtijev da Specijalno državno tužilaštvo ispita zakonitost vladine pomoći MNA ocijenio kao „potkazivanje i denunciranje neodgovornih pojedinaca i političkih kalkulanata”. Mnogo čak i od bivšeg direktora ANB.

Nije ni SDP uzalud, skoro dvadeset godina, dijelilo vlast sa DPS-om. Niti je Konjević bez neke makar polovinu tog vremena bio dio zakonodavne i(li) izvršne vlasti. I on zna znanje: ,,Kada god Vas uhvate da radite nezakonito, rasipate novac građana i ostanete bez argumenata, Vi (Milutin Simović, prim. Monitora) onako u pink stilu nadahnuto spočitate – radite protiv države. Samo prije mjesec ste, upravo Vi, uhvaćeni da radite nezakonito. Htjeli ste tada poreski dug od preko dva miliona eura, za dvije kompanije bliske DPS-u, da zamijenite podrumima i garažama. Sjećate li se toga? U pravu je izgleda rektorka (Radmila) Vojvodić kada kaže da je na sceni neprosvijećeni staljinizam…”. Eto šta ostane poslije ljubavi.

Simović zna – baš kao što to znaju Duško Marković i Milo Đukanović – da je MNA samo produžetak DPS politike koja u svakom momentu ima makar jednu kompaniju protočni bojler u koju se sa jedne strane nemilice sipa državni novac, a sa druge se isti izvlači za ličnu i partijsku korist. Nije bitno da li se radi o Kombinatu aluminijuma, Željezari, Prvoj banci, Vektri ili barskoj Melagonija Primorci, svaka od tih priča završi u stečaju i bankrotu „privilegovanih”. Uz tradicionalni lament o nedostatku patriotizma kod svih koji se usude da postave najnepristojnije od svih nepristojnih pitanja: Đe su (naše) pare?

Shodno običaju da se svaka zajednička nevolja može preokrenuti u ličnu korist, vlast i u priči o nezakonitom pomaganju Montenegro erlajnsa pronalazi nešto dobro. Konjevićevo otkriće i verbalno prepucavanje koje je uslijedilo, skrenulo je pozornost javnosti sa jedne još tužnije i skuplje afere. One o prioritetnoj dionici autoputa i saznanju da – tri godine nakon potpisivanja ugovora i dvije od početka gradnje autoputa Bar – Boljare, ugovorači ne znaju đe je početak a đe kraj„posla stoljeća” .

Vještinom koja se stiče višedecenijskom vladavinom sa minimumom odgovornosti – čelnici vlade i vladajuće koalicije su relativizovali činjenicu da možda jesmo, a možda i nijesmo platili 1,5 kilometar autoputa koji Kinezi ne planiraju izgradititi. Makar ne dok im petlja na Smokovcu ne bude (još jednom?) plaćena. Kažu nekih 30, a možda i 40 miliona eura.

Simović, na pitanje kada će se i kako graditi petlja na Smokovcu, odgovara da je „stvar potpuno jasna i da će se graditi ono što je ugovoreno”. A šta je ugovoreno?

„Nesporno je da je ugovorena izrada projekta te petlje, ali postoje različita tumačenja da li iz ugovora proizilazi i obaveza kineske kompanije CRBC da izradi petlju. Oni misle da to nije predviđeno, mi mislimo da jeste!?” Ovo ne kažu kritičari vladajućeg pristupa investiciji vrijednoj makar 809 miliona eura. To su riječi premijera Markovića. Oni misle da nije, a mi mislimo da jeste. Nije to dovoljno Simoviću. Navikao je on, decenijama, da se nalazi u središtu sumnjivih poslova i propalih privatizacija (uvoz brazilskog mesa, krompir obogaćen kadmijumom, Zora, Nika i podgorička Mljekara, privatizacija Inpeka…). I iz njih izlazi politički neozlijeđen. Pa i sada, kaže, razmišlja o tome da li je priča o petlji Smokovac plasirana da bi se u javnosti zamaglili intenzivirani radovi na autoputu. Razmišlja.

Nadležni ne žure da nas upoznaju sa činjenicom da petlja na Smokovcu nije jedino sporno mjesto u komunikaciji između finansijera (Vlade) i izvođača (CRBC) puta dugačkog nešto manje od 41 kilometar (bez petlje). Ministar rada Kemal Purišić, gostujući na javnom servisu, pomenuo je kako će po svoj prilici predmet arbitraže biti i snabdijevanje autoputa vodom za potrebe protivpožarne zaštite, servisnih i ugostiteljskih objekata, benzinskih pumpi, pratećih objekata na naplatnim rampama… Ni izgradnja neophodnih električnih instalacija duž puta ne ide bez problema. Sve u svemu, još 70 ili možda svih 100 miliona koji vise u poslu stoljeća planiranom, da se prisjetimo tvrdnji bivšeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića, „temeljno i odgovorno, vodeći računa o svakom detalju”.

Sreća pa se Specijalno tužilaštvo, umjesto Montenegroerlajnsom i autoputom, bavi istraživanjem afera koje su bile aktuelne krajem prošle ili početkom ove decenije. Kako je budvanski moćnik Boro Lazović bez para kupovao opštinsku zemlju, zašto je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša insistirao da vlasnik opštinskog zemljišta na Starom aerodromu postanu Carine i njihov vlasnik Čedomir Popović, kako su se čašćavali članovi Agencije za elektronske komunikacije na čelu sa tadašnjim direktorom Zoranom Sekulićem… Iz bliske prošlosti, Tužilaštvo se zanima samo za opozicione funkcionere i glasače koji su u bankama zamijenili više od 100 dolara.

Budemo li strpljivi, možda i saznamo šta je bilo sa najavljenom gradnjom drugog bloka TE u Pljevljima, državnim otkupom akcija Rudnika uglja od Aca Đukanovića i italijanske A2A, novim/starim aranžmanima vezanim za vlasništvo u Elektroprivredi Crne Gore. I tu se, godinama, nešto petlja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo