Povežite se sa nama

FOKUS

UCG KAO DVORSKA ARENA: A sudija ćuti

Objavljeno prije

8 godina

na

dusko-markovic-radmila-vojv

,,Nema nikakve politizacije”, izjavio je premijer Duško Marković neposredno prije smjene rektorke Univerziteta Crne Gore Radmile Vojvodić. Premijer tvrdi da Demokratska partija socijalista ni na koji način nije involvirana u sukob Vlade i UCG, i, ne manje važno, dodaje da u partiji nema sukoba.

I smijenjena rektorka tvrdi da DPS nije kriv. Radi se, kazala je, o ,,medijskom fabrikovanju sukoba između rektora i premijera, odnosno političke partije koju zastupa premijer”.

Krivi su eto Vlada i UCG, ali DPS nikako.

Monitor je pokušao da od smijenjene rektorke dobije komentar o njenoj smjeni. Posebno nas je interesovala najavljena tužba. Poslali smo pitanja ali odgovor nijesmo dobili.

Na konferenciji za štampu nakon smjene, Radmila Vojvodić je istakla da se ,,radi o tome da izborna politika determiniše razvoj UCG kao institucije”. Zaista, sve studije i analize UCG, koje su govorile da u Beranama ne može kvalitetno da se školuje medicinski kadar, nijesu bile dovoljne da odgovore Vladu da ne zadrži Visoku medicinsku školu u tom gradu. Pored svakidašnje priče o fakultetima kao ,,motorima” razvoja sjevera, partiji su očigledno važniji izbori zakazani za proljeće sljedeće godine u Beranama od UCG, a posebno njegove autonomije.

Dok su prethodni rektori bespogovorno ispunjavali želje vlada o otvaranju fakulteta po sjeveru i jugu, Vojvodićeva se zainatila i rekla ne. Otvoreno ušla u sukob sa premijerom, tražeći i ostavku ministra prosvjete Damira Šehovića.

DPS je odmah pokrenuo svoje isprobane mehanizme. Od ljetošnje jednoglasne podrške koju je Vojvodić imala u Senatu, došlo je do toga da početkom ove nedjelje većina članova nije došla na sjednicu ovog univerzitetskog tijela. Rektorka tvrdi da su bili pod pritiskom i zaplašeni. Kao izvođača radova njene smjene ona jasno označava predsjednika Upravnog odbora UCG Duška Bjelicu: ,,Radi se o političkom nasilju Vlade nad UCG kao institucijom, a preko Upravnog odbora, komesarskog tijela, koji ne zaslužuje ni da nosi ime, koje mu silom prilika pripada”.

Zanimljivo je da je Duško Bjelica kao predsjednik Upravnog odbora UCG potpisao sve odluke o otvaranju Visoke medicinske škole u Podgorici, sa nastavnom bazom u Kliničkom centru Crne Gore. Kada je Vlada ljetos zauzela negativan stav prema tome i Bjelica mijenja mišljenje – okreće leđa kolegama sa UCG, podržava odluku Vlade, i kao iz revolta podnosi ostavku. Nakon što je Vlada ponovo obezbijedila većinu u UO, izglasan je njegov povratak i pocijepana navodna ,,neopoziva ostavka”.

Vladi se žurilo da završi dramu na UCG pa nije ispoštovana ni procedura. UO je rektorku smijenio bez obavezujućeg stava Senata. Vojvodićeva ističe da je smjena nezakonita i najavljuje tužbu.

Inicijativu za njenu smjenu, protekle nedjelje, podnijelo je pet članova UO, koji u ovom tijelu predstavljaju Vladu. U Obrazloženju razrješenja zaključuje se da je rekotrka ,,postupala suprotno interesima osnivača (Vlade)”, te da se njena samovolja i prekoračenje ovlaštenja ogleda i u tome što je ,,kontinuirano istupanje u javnosti putem elektronskih i štampanih medija, kojima se rektorka direktno suprotstavila odlukama Vlade i UO, komentarišući ih krajnje negativno, imalo za posljedicu nanošenje štete Univerzitetu i narušavanje ugleda UCG”. Naglašava se da su ovakav zaključak iznijeli i predstavnici Studentskog parlamenta UCG. Predstavnici studenata su po tradiciji bespogovorno podržali odluku partije.

Zaključak bivše rektorke nakon svega je da se ,,ne radi o staljinizmu, već o trijumfu takozvanog neprosvećenog staljinizma”.

Iako sve liči na političku čistku, sa komesarom kao izvođačem radova, Vojvodićeva je daleko od disidenta. Sam njen dolazak na mjesto rektora, 2014, tumačen je kao totalno DPS preotimanje državnog Univerziteta od koalicionog SDP-a. Tako je i bilo. Temelji su postavljeni dvije godine ranije kada je na mjesto predsjednika UO UCG izabran Duško Bjelica. Koji je u međuvremenu, 2015, izabran i za člana Glavnog odbora DPS-a.

Vojvodićeva je nedugo nakon što je došla na čelo UCG obilato koristila akademske kapacitete predsjednika UO, koji je i prije njenog dolaska uspostavio praksu disciplinovanja neposlušnih fakulteta. Dvojac je 2014. smijenio dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Studenti i profesori ovog fakulteta protestovali su tada tražeći ostavku rektorke Vojvodić i kompletne uprave UCG.

U isto vrijeme odlukom UO smijenjen je i dekan Arhitektonskog fakulteta Dušan Vuksanović. On je optužio Upravni odbor da su vodili proces disciplinovanja u maniru centralnog komiteta, te da odluke o razrješenju donose na osnovu Pravilnika kojim je UO dat mandat za uvođenje nezvaničnog vanrednog stanja na fakultetima, u svakoj prilici za koju oni tako procijene.

Krajem 2015. Ustavni sud Crne Gore je donio odluku o prestanku važenja Pravilnika o postupanju za utvrđivanje privremenih mjera za upravljanje i obezbjeđivanje funkcionisanja UCG, donesenog 2012, a na osnovu kojeg je UO godinama smjenjivao nepodobne rukovodioce fakulteta i na njima uvodio prinudne uprave.

Tokom protekle godine u Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim. Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i legitimni izbor dekana ovog fakulteta Stevana Šćepanovića. Za raspravu je da li je to što su praktikovali rektorica i njen tim bio obični ili može biti prosvijećeni staljinizam. Uglavnom, batina je ovih dana demonsrirala i svoj drugi kraj.

Isti dan kada Vlada smjenila rektorku, ostavku na mjesto ministra kulture dao je Janko Ljumović. Njegova institucionalna karijera od profesure na Fakultetu dramskih umjetnosti, direktorovanja CNP-om, pa do fotelje ministra, veže se za bračni par Mićunović-Vojvodić.

Da ni Vladi nije svejedno, govori i vanredno obraćanje potpredsjednika Vlade Milutina Simovića u kojem ističe da je Vlada sve odluke donosila jednoglasno, te da Ljumović nije izdvajao svoje mišljenje. Simović je istakao da ,,Vlada jeste stabilna, ekonomski parametri to najbolje pokazuju”. Zaboravio je akademske, parametre.

U istoriji UCG ovo je prvi put da se smjenjuje rektor. Slične primjere moguće je jedino naći u komšiluku. Pamti se da je tokom devedesetih rektora Beogradskog univerziteta smjenio Slobodan Milošević. Krajem te decenije donijet je zakon poznat kao Šešeljev po kojem je vlada zvanično imenovala rektore i dekane fakulteta. Prije par mjeseci Vlada Srbije smjenila je rektora Univerziteta u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici. Mediji su objavili da je tom odlukom prekršen čak i Ustav. I naš Ustav u članu 75. ,,Jamči autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova”. Uzalud.

Jasno je: slobodu Univerziteta ne baštine i ne vole ni prosvećeni ni neprosvećeni komesari DPS-a. Nikakvo čudo što bivši dugogodišnji šef ANB-a po kratkom postupku ućutkuje glasove otpora.

Pouzdanog odgovora nema zašto je taj glas „otpora” premijeru stigao iz srca režima. Verzija ima više. Po jednoj, radi se o odmjeravanju snaga Đukanovića i Markovića. Poznato je da je Radmila Vojvodić, dugogdišnji uticajni član prve familije. Navodno Marković se osigurava da ne dočeka sudbinu Igora Lukšića ili Željka Šturanovića. Zagovornici te teorije ukazuju da se Marković ojačava tako što pod svoje stavlja ključne poluge vlasti, od RTCG do vojske.

No, teško je povjerovati da je ovo nepomirljiv sukob Markovića i Đukanovića, a da on prstom nije mrdnuo. Vjerovatnije je da je ovo još jedna borba na dvoru za svoju prćiju. Radmila Vojvodić je očigledano računala da joj je Univerzitet predat na ekskluzivnu upotrebu i da Marković, kao namjesnik, nema tu šta da se miješa. Marković je odlučio da pokaže da je njegov opseg djelovanja veći nego ranijih privremenih premijera. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, Đukanović, glavni sudija, u svim dvorskim sukobima – ćuti.

DUŠKO BJELICA: UCG radio po Zakonu

Na Monitorovo pitanje da prokomentariše tvrdnje o političkom uticaju na UCG i da je po srijedi politička smjena, predsjednik UO Duško Bjelica je odgovorio: ,,UCG veoma teško može imati jedinstven stav. Na njemu je zaposleno preko 1300 ljudi sa različitim akademskim zvanjima i naravno sa različitim političkim opredjeljenjima. Međutim, organi UCG su jasno koncipirani Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom UCG i oni moraju raditi u skladu sa normativima.

Odluku o smjeni rektorke je podržalo 12 članova UOUCG i to predstavnici akademskog osoblja, studentskog parlamenta, vannastavnog osoblja i osnivača. Rektorka nije dobila podršku ni od Senata UCG jer na njen poziv nije se čak ni obezbijedio kvorum za održavanje sjednice i odlučivanje najvišeg akademskog tijela po pitanju inicijative za razrješenje rektora. Takođe izostala je podrška i od Studentskog parlamenta UCG. To je moj odgovor na vaše pitanje”.

DEKANI FAKULTETA UCG O SMJENI REKTORKE

ijetki imaju komentar

Monitor je na adrese 19 dekana fakulteta UCG poslao molbu da prokomentarišu smjenu rektorke Radmile Vojvodić. Rijetki su to i učinili.

Goran Nikolić, dekan Medicinskog fakulteta, kaže da je smjena rektorke veoma ozbiljna promjena u akademskoj zajednici: ,,Obrazloženje koje je tim povodom dato ‘rektorka nije poštovala odluku Vlade’, po mom mišljenju nije dovoljno za tu promjenu. Rektor bi trebalo da bude institucija koja ima pravo da ukazuje na moguće društvene probleme, problematične odluke državnih organa i u tome ima neku vrstu ‘imuniteta’.

On podsjeća da su za smjenu rektorke u UO odboru glasala dva predstavnika akademske zajednice, dok su tri bila protiv: ,,Smatram nedostatkom postojećih propisa da rektora jednog univerziteta svojim glasovima smjenjuju činovnici iz ministarstva i studenti”, zaključuje Nikolić.

Komentar dekana Građevinskog fakulteta Srđe Aleksića prenosimo u cjelosti: ,,Jednostavna pitanja po pravilu zahtijevaju jednostavne odgovore, a moj odgovor ovog puta glasi: ‘Nemam komentara’. Da ste me pitali, a nijeste, za mišljenje o radu i rezultatima rada rektora prof Radmile Vojvodić, za vrijeme njenog mandata, mjereno u okvirima akademske zajednice UCG i posmatrano kroz prizmu jednog dekana, tada bi Vam ovaj dekan imao štošta napisati. Generalno, bili su čast i izazov pratiti viziju i energiju koje je Rektor sijao za sobom. Pored toga, smatram da je UCG ostao uskraćen rapidnog prosperiteta koji je trebao slijediti u tekućem i nenadano okončanom rektorovom mandatu.Takođe smatram da povod ovdašnjeg epiloga nije vrijedan njegovog rezultata. Drugim riječima, koga je briga gdje se održava nastava, suština je u tome ko je izvodi i kako”.

Dragan Bogojević, dekan Filološkog fakulteta, ističe da je imao zadovoljstvo da sarađuje sa rektorkom Vojvodić. ,,Bez obzira na sve kontroverze, osporavanja i nerazumijevanja stručne i laičke javnosti, prepoznao sam autentičnu posvećenost i nepokolebljivost u nastojanju da se uspostave standardi kvaliteta na UCG. U relativno kratkom roku UCG se kvalitativno promijenio, funkcionalno uvezao, finansijski konsolidovao i sa akreditovanim studijskim programima počeo da liči na uređen sistem. Rektorka Vojvodić je uspjela da okupi ljude različitih političkih i ideoloških uvjerenja i partijskih pripadnosti da zajednički rade na unapređenju Univerziteta i u interesu Crne Gore. Integritet ličnosti brani autonomiju institucije. Radmila Vojvodić je to radila dostojanstveno, hrabro i beskompromisno. I kao rektor, i kao akademska persona i kao, uspješna žena, što, priznaćete, u našem društvu predstavlja neoprostiv grijeh. I kao čovjek, od krvi i mesa. I na tome joj čestitam”. On dodaje da se njenom smjenom nepotrebno usporava razvoj UCG ,,Želim joj da istraje u odbrani principa pravičnosti i zakonitosti u korist mladosti i napretka Crne Gore”.

Dekan Prirodnomatematičkog fakulteta Predrag Miranović, za Monitor kaže da ne govori kao dekan već kao nekadašnji rektor: ,,Žao mi je sto se došlo u situaciju da se raspravlja o smjeni rektora. Mislim da problem VMŠ nije bio tako veliki i nerješiv. Nedostajalo je više komunikacije, sluha i spremnosti da se uvaže argumenti ‘suprotne’ strane, i ono što je ključno u takvim razgovorima: svi su morali biti spremni na kompromis. Pri tome ne mislim da je bilo koja strana trebala da odustane od svog primarnog strateškog cilja, već da nađu kompromisno privremeno rješenje, koje će voditi ka istom cilju i jedne i druge strane u ovom sporu: pružanje kvalitetnog obrazovanje na VMŠ i to onamo gdje se procijeni da postoji opšti interes. Tada bi bili na dobitku i Vlada i UCG”.

Goran Barović, dekan Filozofskog fakulteta, ističe da je svoj stav iznio prisustvujući rektorkinoj konferenciji za štampu, nakon smjene, i potpisujući pismo podrške. ,,Potezima koji se, već duže vrijeme, vuku iz UO pravi se privatno preduzeće od UCG za interes i potrebe samo jednog čovjeka koji zloupotrebljava funkciju koja mu je povjerena”, izjavio je za Monitor Barović.

Sa rektorkinog matičnog Fakulteta dramskih umjetnosti proslijedili su nam Stav podrške Radmili Vojvodić koji je potpisalo vise od 30 predavača na ovoj univerzitetskoj jedinici.

Iz Dekanata Arhitektonskog fakulteta su nas obavijestili da je dekan Svetislav Popović na službenom putu u inostranstvu.

Dekani ostalih 12 fakulteta nijesu poslali odgovore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije

4 dana

na

9 Maja, 2025

Objavio:

Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke  održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića

 

 

„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne. 

Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini  prije 80 godina“.  Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju  Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.

U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.

Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.   

Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem  koji ga je „izdao“ reče mitropolit.  Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije  i  dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.

Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada  je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”,  kazao je. I  nastavio:  “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.  

O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima  se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa  bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.

Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i  kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio  sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće  u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše:  „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.

Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali  narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.

Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.

Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati  a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo  kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je.  Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.

Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić,  on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“,  Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.

Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti  samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.  

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

 

 

Prošli Prvi maj  proslavili smo  uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000  aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000  ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu  ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih –  oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak  da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od  2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja  klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG)  pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje  ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“,  ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona:  Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

 

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da  vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

 

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

3 sedmice

na

25 Aprila, 2025

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo