Povežite se sa nama

FOKUS

UCG KAO DVORSKA ARENA: A sudija ćuti

Objavljeno prije

7 godina

na

dusko-markovic-radmila-vojv

,,Nema nikakve politizacije”, izjavio je premijer Duško Marković neposredno prije smjene rektorke Univerziteta Crne Gore Radmile Vojvodić. Premijer tvrdi da Demokratska partija socijalista ni na koji način nije involvirana u sukob Vlade i UCG, i, ne manje važno, dodaje da u partiji nema sukoba.

I smijenjena rektorka tvrdi da DPS nije kriv. Radi se, kazala je, o ,,medijskom fabrikovanju sukoba između rektora i premijera, odnosno političke partije koju zastupa premijer”.

Krivi su eto Vlada i UCG, ali DPS nikako.

Monitor je pokušao da od smijenjene rektorke dobije komentar o njenoj smjeni. Posebno nas je interesovala najavljena tužba. Poslali smo pitanja ali odgovor nijesmo dobili.

Na konferenciji za štampu nakon smjene, Radmila Vojvodić je istakla da se ,,radi o tome da izborna politika determiniše razvoj UCG kao institucije”. Zaista, sve studije i analize UCG, koje su govorile da u Beranama ne može kvalitetno da se školuje medicinski kadar, nijesu bile dovoljne da odgovore Vladu da ne zadrži Visoku medicinsku školu u tom gradu. Pored svakidašnje priče o fakultetima kao ,,motorima” razvoja sjevera, partiji su očigledno važniji izbori zakazani za proljeće sljedeće godine u Beranama od UCG, a posebno njegove autonomije.

Dok su prethodni rektori bespogovorno ispunjavali želje vlada o otvaranju fakulteta po sjeveru i jugu, Vojvodićeva se zainatila i rekla ne. Otvoreno ušla u sukob sa premijerom, tražeći i ostavku ministra prosvjete Damira Šehovića.

DPS je odmah pokrenuo svoje isprobane mehanizme. Od ljetošnje jednoglasne podrške koju je Vojvodić imala u Senatu, došlo je do toga da početkom ove nedjelje većina članova nije došla na sjednicu ovog univerzitetskog tijela. Rektorka tvrdi da su bili pod pritiskom i zaplašeni. Kao izvođača radova njene smjene ona jasno označava predsjednika Upravnog odbora UCG Duška Bjelicu: ,,Radi se o političkom nasilju Vlade nad UCG kao institucijom, a preko Upravnog odbora, komesarskog tijela, koji ne zaslužuje ni da nosi ime, koje mu silom prilika pripada”.

Zanimljivo je da je Duško Bjelica kao predsjednik Upravnog odbora UCG potpisao sve odluke o otvaranju Visoke medicinske škole u Podgorici, sa nastavnom bazom u Kliničkom centru Crne Gore. Kada je Vlada ljetos zauzela negativan stav prema tome i Bjelica mijenja mišljenje – okreće leđa kolegama sa UCG, podržava odluku Vlade, i kao iz revolta podnosi ostavku. Nakon što je Vlada ponovo obezbijedila većinu u UO, izglasan je njegov povratak i pocijepana navodna ,,neopoziva ostavka”.

Vladi se žurilo da završi dramu na UCG pa nije ispoštovana ni procedura. UO je rektorku smijenio bez obavezujućeg stava Senata. Vojvodićeva ističe da je smjena nezakonita i najavljuje tužbu.

Inicijativu za njenu smjenu, protekle nedjelje, podnijelo je pet članova UO, koji u ovom tijelu predstavljaju Vladu. U Obrazloženju razrješenja zaključuje se da je rekotrka ,,postupala suprotno interesima osnivača (Vlade)”, te da se njena samovolja i prekoračenje ovlaštenja ogleda i u tome što je ,,kontinuirano istupanje u javnosti putem elektronskih i štampanih medija, kojima se rektorka direktno suprotstavila odlukama Vlade i UO, komentarišući ih krajnje negativno, imalo za posljedicu nanošenje štete Univerzitetu i narušavanje ugleda UCG”. Naglašava se da su ovakav zaključak iznijeli i predstavnici Studentskog parlamenta UCG. Predstavnici studenata su po tradiciji bespogovorno podržali odluku partije.

Zaključak bivše rektorke nakon svega je da se ,,ne radi o staljinizmu, već o trijumfu takozvanog neprosvećenog staljinizma”.

Iako sve liči na političku čistku, sa komesarom kao izvođačem radova, Vojvodićeva je daleko od disidenta. Sam njen dolazak na mjesto rektora, 2014, tumačen je kao totalno DPS preotimanje državnog Univerziteta od koalicionog SDP-a. Tako je i bilo. Temelji su postavljeni dvije godine ranije kada je na mjesto predsjednika UO UCG izabran Duško Bjelica. Koji je u međuvremenu, 2015, izabran i za člana Glavnog odbora DPS-a.

Vojvodićeva je nedugo nakon što je došla na čelo UCG obilato koristila akademske kapacitete predsjednika UO, koji je i prije njenog dolaska uspostavio praksu disciplinovanja neposlušnih fakulteta. Dvojac je 2014. smijenio dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Studenti i profesori ovog fakulteta protestovali su tada tražeći ostavku rektorke Vojvodić i kompletne uprave UCG.

U isto vrijeme odlukom UO smijenjen je i dekan Arhitektonskog fakulteta Dušan Vuksanović. On je optužio Upravni odbor da su vodili proces disciplinovanja u maniru centralnog komiteta, te da odluke o razrješenju donose na osnovu Pravilnika kojim je UO dat mandat za uvođenje nezvaničnog vanrednog stanja na fakultetima, u svakoj prilici za koju oni tako procijene.

Krajem 2015. Ustavni sud Crne Gore je donio odluku o prestanku važenja Pravilnika o postupanju za utvrđivanje privremenih mjera za upravljanje i obezbjeđivanje funkcionisanja UCG, donesenog 2012, a na osnovu kojeg je UO godinama smjenjivao nepodobne rukovodioce fakulteta i na njima uvodio prinudne uprave.

Tokom protekle godine u Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim. Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i legitimni izbor dekana ovog fakulteta Stevana Šćepanovića. Za raspravu je da li je to što su praktikovali rektorica i njen tim bio obični ili može biti prosvijećeni staljinizam. Uglavnom, batina je ovih dana demonsrirala i svoj drugi kraj.

Isti dan kada Vlada smjenila rektorku, ostavku na mjesto ministra kulture dao je Janko Ljumović. Njegova institucionalna karijera od profesure na Fakultetu dramskih umjetnosti, direktorovanja CNP-om, pa do fotelje ministra, veže se za bračni par Mićunović-Vojvodić.

Da ni Vladi nije svejedno, govori i vanredno obraćanje potpredsjednika Vlade Milutina Simovića u kojem ističe da je Vlada sve odluke donosila jednoglasno, te da Ljumović nije izdvajao svoje mišljenje. Simović je istakao da ,,Vlada jeste stabilna, ekonomski parametri to najbolje pokazuju”. Zaboravio je akademske, parametre.

U istoriji UCG ovo je prvi put da se smjenjuje rektor. Slične primjere moguće je jedino naći u komšiluku. Pamti se da je tokom devedesetih rektora Beogradskog univerziteta smjenio Slobodan Milošević. Krajem te decenije donijet je zakon poznat kao Šešeljev po kojem je vlada zvanično imenovala rektore i dekane fakulteta. Prije par mjeseci Vlada Srbije smjenila je rektora Univerziteta u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici. Mediji su objavili da je tom odlukom prekršen čak i Ustav. I naš Ustav u članu 75. ,,Jamči autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova”. Uzalud.

Jasno je: slobodu Univerziteta ne baštine i ne vole ni prosvećeni ni neprosvećeni komesari DPS-a. Nikakvo čudo što bivši dugogodišnji šef ANB-a po kratkom postupku ućutkuje glasove otpora.

Pouzdanog odgovora nema zašto je taj glas „otpora” premijeru stigao iz srca režima. Verzija ima više. Po jednoj, radi se o odmjeravanju snaga Đukanovića i Markovića. Poznato je da je Radmila Vojvodić, dugogdišnji uticajni član prve familije. Navodno Marković se osigurava da ne dočeka sudbinu Igora Lukšića ili Željka Šturanovića. Zagovornici te teorije ukazuju da se Marković ojačava tako što pod svoje stavlja ključne poluge vlasti, od RTCG do vojske.

No, teško je povjerovati da je ovo nepomirljiv sukob Markovića i Đukanovića, a da on prstom nije mrdnuo. Vjerovatnije je da je ovo još jedna borba na dvoru za svoju prćiju. Radmila Vojvodić je očigledano računala da joj je Univerzitet predat na ekskluzivnu upotrebu i da Marković, kao namjesnik, nema tu šta da se miješa. Marković je odlučio da pokaže da je njegov opseg djelovanja veći nego ranijih privremenih premijera. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, Đukanović, glavni sudija, u svim dvorskim sukobima – ćuti.

DUŠKO BJELICA: UCG radio po Zakonu

Na Monitorovo pitanje da prokomentariše tvrdnje o političkom uticaju na UCG i da je po srijedi politička smjena, predsjednik UO Duško Bjelica je odgovorio: ,,UCG veoma teško može imati jedinstven stav. Na njemu je zaposleno preko 1300 ljudi sa različitim akademskim zvanjima i naravno sa različitim političkim opredjeljenjima. Međutim, organi UCG su jasno koncipirani Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom UCG i oni moraju raditi u skladu sa normativima.

Odluku o smjeni rektorke je podržalo 12 članova UOUCG i to predstavnici akademskog osoblja, studentskog parlamenta, vannastavnog osoblja i osnivača. Rektorka nije dobila podršku ni od Senata UCG jer na njen poziv nije se čak ni obezbijedio kvorum za održavanje sjednice i odlučivanje najvišeg akademskog tijela po pitanju inicijative za razrješenje rektora. Takođe izostala je podrška i od Studentskog parlamenta UCG. To je moj odgovor na vaše pitanje”.

DEKANI FAKULTETA UCG O SMJENI REKTORKE

ijetki imaju komentar

Monitor je na adrese 19 dekana fakulteta UCG poslao molbu da prokomentarišu smjenu rektorke Radmile Vojvodić. Rijetki su to i učinili.

Goran Nikolić, dekan Medicinskog fakulteta, kaže da je smjena rektorke veoma ozbiljna promjena u akademskoj zajednici: ,,Obrazloženje koje je tim povodom dato ‘rektorka nije poštovala odluku Vlade’, po mom mišljenju nije dovoljno za tu promjenu. Rektor bi trebalo da bude institucija koja ima pravo da ukazuje na moguće društvene probleme, problematične odluke državnih organa i u tome ima neku vrstu ‘imuniteta’.

On podsjeća da su za smjenu rektorke u UO odboru glasala dva predstavnika akademske zajednice, dok su tri bila protiv: ,,Smatram nedostatkom postojećih propisa da rektora jednog univerziteta svojim glasovima smjenjuju činovnici iz ministarstva i studenti”, zaključuje Nikolić.

Komentar dekana Građevinskog fakulteta Srđe Aleksića prenosimo u cjelosti: ,,Jednostavna pitanja po pravilu zahtijevaju jednostavne odgovore, a moj odgovor ovog puta glasi: ‘Nemam komentara’. Da ste me pitali, a nijeste, za mišljenje o radu i rezultatima rada rektora prof Radmile Vojvodić, za vrijeme njenog mandata, mjereno u okvirima akademske zajednice UCG i posmatrano kroz prizmu jednog dekana, tada bi Vam ovaj dekan imao štošta napisati. Generalno, bili su čast i izazov pratiti viziju i energiju koje je Rektor sijao za sobom. Pored toga, smatram da je UCG ostao uskraćen rapidnog prosperiteta koji je trebao slijediti u tekućem i nenadano okončanom rektorovom mandatu.Takođe smatram da povod ovdašnjeg epiloga nije vrijedan njegovog rezultata. Drugim riječima, koga je briga gdje se održava nastava, suština je u tome ko je izvodi i kako”.

Dragan Bogojević, dekan Filološkog fakulteta, ističe da je imao zadovoljstvo da sarađuje sa rektorkom Vojvodić. ,,Bez obzira na sve kontroverze, osporavanja i nerazumijevanja stručne i laičke javnosti, prepoznao sam autentičnu posvećenost i nepokolebljivost u nastojanju da se uspostave standardi kvaliteta na UCG. U relativno kratkom roku UCG se kvalitativno promijenio, funkcionalno uvezao, finansijski konsolidovao i sa akreditovanim studijskim programima počeo da liči na uređen sistem. Rektorka Vojvodić je uspjela da okupi ljude različitih političkih i ideoloških uvjerenja i partijskih pripadnosti da zajednički rade na unapređenju Univerziteta i u interesu Crne Gore. Integritet ličnosti brani autonomiju institucije. Radmila Vojvodić je to radila dostojanstveno, hrabro i beskompromisno. I kao rektor, i kao akademska persona i kao, uspješna žena, što, priznaćete, u našem društvu predstavlja neoprostiv grijeh. I kao čovjek, od krvi i mesa. I na tome joj čestitam”. On dodaje da se njenom smjenom nepotrebno usporava razvoj UCG ,,Želim joj da istraje u odbrani principa pravičnosti i zakonitosti u korist mladosti i napretka Crne Gore”.

Dekan Prirodnomatematičkog fakulteta Predrag Miranović, za Monitor kaže da ne govori kao dekan već kao nekadašnji rektor: ,,Žao mi je sto se došlo u situaciju da se raspravlja o smjeni rektora. Mislim da problem VMŠ nije bio tako veliki i nerješiv. Nedostajalo je više komunikacije, sluha i spremnosti da se uvaže argumenti ‘suprotne’ strane, i ono što je ključno u takvim razgovorima: svi su morali biti spremni na kompromis. Pri tome ne mislim da je bilo koja strana trebala da odustane od svog primarnog strateškog cilja, već da nađu kompromisno privremeno rješenje, koje će voditi ka istom cilju i jedne i druge strane u ovom sporu: pružanje kvalitetnog obrazovanje na VMŠ i to onamo gdje se procijeni da postoji opšti interes. Tada bi bili na dobitku i Vlada i UCG”.

Goran Barović, dekan Filozofskog fakulteta, ističe da je svoj stav iznio prisustvujući rektorkinoj konferenciji za štampu, nakon smjene, i potpisujući pismo podrške. ,,Potezima koji se, već duže vrijeme, vuku iz UO pravi se privatno preduzeće od UCG za interes i potrebe samo jednog čovjeka koji zloupotrebljava funkciju koja mu je povjerena”, izjavio je za Monitor Barović.

Sa rektorkinog matičnog Fakulteta dramskih umjetnosti proslijedili su nam Stav podrške Radmili Vojvodić koji je potpisalo vise od 30 predavača na ovoj univerzitetskoj jedinici.

Iz Dekanata Arhitektonskog fakulteta su nas obavijestili da je dekan Svetislav Popović na službenom putu u inostranstvu.

Dekani ostalih 12 fakulteta nijesu poslali odgovore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

18 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko Rabrenović i  Darko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

2 sedmice

na

5 Aprila, 2024

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke…

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo