Povežite se sa nama

FOKUS

UCG KAO DVORSKA ARENA: A sudija ćuti

Objavljeno prije

6 godina

na

dusko-markovic-radmila-vojv

,,Nema nikakve politizacije”, izjavio je premijer Duško Marković neposredno prije smjene rektorke Univerziteta Crne Gore Radmile Vojvodić. Premijer tvrdi da Demokratska partija socijalista ni na koji način nije involvirana u sukob Vlade i UCG, i, ne manje važno, dodaje da u partiji nema sukoba.

I smijenjena rektorka tvrdi da DPS nije kriv. Radi se, kazala je, o ,,medijskom fabrikovanju sukoba između rektora i premijera, odnosno političke partije koju zastupa premijer”.

Krivi su eto Vlada i UCG, ali DPS nikako.

Monitor je pokušao da od smijenjene rektorke dobije komentar o njenoj smjeni. Posebno nas je interesovala najavljena tužba. Poslali smo pitanja ali odgovor nijesmo dobili.

Na konferenciji za štampu nakon smjene, Radmila Vojvodić je istakla da se ,,radi o tome da izborna politika determiniše razvoj UCG kao institucije”. Zaista, sve studije i analize UCG, koje su govorile da u Beranama ne može kvalitetno da se školuje medicinski kadar, nijesu bile dovoljne da odgovore Vladu da ne zadrži Visoku medicinsku školu u tom gradu. Pored svakidašnje priče o fakultetima kao ,,motorima” razvoja sjevera, partiji su očigledno važniji izbori zakazani za proljeće sljedeće godine u Beranama od UCG, a posebno njegove autonomije.

Dok su prethodni rektori bespogovorno ispunjavali želje vlada o otvaranju fakulteta po sjeveru i jugu, Vojvodićeva se zainatila i rekla ne. Otvoreno ušla u sukob sa premijerom, tražeći i ostavku ministra prosvjete Damira Šehovića.

DPS je odmah pokrenuo svoje isprobane mehanizme. Od ljetošnje jednoglasne podrške koju je Vojvodić imala u Senatu, došlo je do toga da početkom ove nedjelje većina članova nije došla na sjednicu ovog univerzitetskog tijela. Rektorka tvrdi da su bili pod pritiskom i zaplašeni. Kao izvođača radova njene smjene ona jasno označava predsjednika Upravnog odbora UCG Duška Bjelicu: ,,Radi se o političkom nasilju Vlade nad UCG kao institucijom, a preko Upravnog odbora, komesarskog tijela, koji ne zaslužuje ni da nosi ime, koje mu silom prilika pripada”.

Zanimljivo je da je Duško Bjelica kao predsjednik Upravnog odbora UCG potpisao sve odluke o otvaranju Visoke medicinske škole u Podgorici, sa nastavnom bazom u Kliničkom centru Crne Gore. Kada je Vlada ljetos zauzela negativan stav prema tome i Bjelica mijenja mišljenje – okreće leđa kolegama sa UCG, podržava odluku Vlade, i kao iz revolta podnosi ostavku. Nakon što je Vlada ponovo obezbijedila većinu u UO, izglasan je njegov povratak i pocijepana navodna ,,neopoziva ostavka”.

Vladi se žurilo da završi dramu na UCG pa nije ispoštovana ni procedura. UO je rektorku smijenio bez obavezujućeg stava Senata. Vojvodićeva ističe da je smjena nezakonita i najavljuje tužbu.

Inicijativu za njenu smjenu, protekle nedjelje, podnijelo je pet članova UO, koji u ovom tijelu predstavljaju Vladu. U Obrazloženju razrješenja zaključuje se da je rekotrka ,,postupala suprotno interesima osnivača (Vlade)”, te da se njena samovolja i prekoračenje ovlaštenja ogleda i u tome što je ,,kontinuirano istupanje u javnosti putem elektronskih i štampanih medija, kojima se rektorka direktno suprotstavila odlukama Vlade i UO, komentarišući ih krajnje negativno, imalo za posljedicu nanošenje štete Univerzitetu i narušavanje ugleda UCG”. Naglašava se da su ovakav zaključak iznijeli i predstavnici Studentskog parlamenta UCG. Predstavnici studenata su po tradiciji bespogovorno podržali odluku partije.

Zaključak bivše rektorke nakon svega je da se ,,ne radi o staljinizmu, već o trijumfu takozvanog neprosvećenog staljinizma”.

Iako sve liči na političku čistku, sa komesarom kao izvođačem radova, Vojvodićeva je daleko od disidenta. Sam njen dolazak na mjesto rektora, 2014, tumačen je kao totalno DPS preotimanje državnog Univerziteta od koalicionog SDP-a. Tako je i bilo. Temelji su postavljeni dvije godine ranije kada je na mjesto predsjednika UO UCG izabran Duško Bjelica. Koji je u međuvremenu, 2015, izabran i za člana Glavnog odbora DPS-a.

Vojvodićeva je nedugo nakon što je došla na čelo UCG obilato koristila akademske kapacitete predsjednika UO, koji je i prije njenog dolaska uspostavio praksu disciplinovanja neposlušnih fakulteta. Dvojac je 2014. smijenio dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića. Studenti i profesori ovog fakulteta protestovali su tada tražeći ostavku rektorke Vojvodić i kompletne uprave UCG.

U isto vrijeme odlukom UO smijenjen je i dekan Arhitektonskog fakulteta Dušan Vuksanović. On je optužio Upravni odbor da su vodili proces disciplinovanja u maniru centralnog komiteta, te da odluke o razrješenju donose na osnovu Pravilnika kojim je UO dat mandat za uvođenje nezvaničnog vanrednog stanja na fakultetima, u svakoj prilici za koju oni tako procijene.

Krajem 2015. Ustavni sud Crne Gore je donio odluku o prestanku važenja Pravilnika o postupanju za utvrđivanje privremenih mjera za upravljanje i obezbjeđivanje funkcionisanja UCG, donesenog 2012, a na osnovu kojeg je UO godinama smjenjivao nepodobne rukovodioce fakulteta i na njima uvodio prinudne uprave.

Tokom protekle godine u Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim. Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i legitimni izbor dekana ovog fakulteta Stevana Šćepanovića. Za raspravu je da li je to što su praktikovali rektorica i njen tim bio obični ili može biti prosvijećeni staljinizam. Uglavnom, batina je ovih dana demonsrirala i svoj drugi kraj.

Isti dan kada Vlada smjenila rektorku, ostavku na mjesto ministra kulture dao je Janko Ljumović. Njegova institucionalna karijera od profesure na Fakultetu dramskih umjetnosti, direktorovanja CNP-om, pa do fotelje ministra, veže se za bračni par Mićunović-Vojvodić.

Da ni Vladi nije svejedno, govori i vanredno obraćanje potpredsjednika Vlade Milutina Simovića u kojem ističe da je Vlada sve odluke donosila jednoglasno, te da Ljumović nije izdvajao svoje mišljenje. Simović je istakao da ,,Vlada jeste stabilna, ekonomski parametri to najbolje pokazuju”. Zaboravio je akademske, parametre.

U istoriji UCG ovo je prvi put da se smjenjuje rektor. Slične primjere moguće je jedino naći u komšiluku. Pamti se da je tokom devedesetih rektora Beogradskog univerziteta smjenio Slobodan Milošević. Krajem te decenije donijet je zakon poznat kao Šešeljev po kojem je vlada zvanično imenovala rektore i dekane fakulteta. Prije par mjeseci Vlada Srbije smjenila je rektora Univerziteta u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici. Mediji su objavili da je tom odlukom prekršen čak i Ustav. I naš Ustav u članu 75. ,,Jamči autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova”. Uzalud.

Jasno je: slobodu Univerziteta ne baštine i ne vole ni prosvećeni ni neprosvećeni komesari DPS-a. Nikakvo čudo što bivši dugogodišnji šef ANB-a po kratkom postupku ućutkuje glasove otpora.

Pouzdanog odgovora nema zašto je taj glas „otpora” premijeru stigao iz srca režima. Verzija ima više. Po jednoj, radi se o odmjeravanju snaga Đukanovića i Markovića. Poznato je da je Radmila Vojvodić, dugogdišnji uticajni član prve familije. Navodno Marković se osigurava da ne dočeka sudbinu Igora Lukšića ili Željka Šturanovića. Zagovornici te teorije ukazuju da se Marković ojačava tako što pod svoje stavlja ključne poluge vlasti, od RTCG do vojske.

No, teško je povjerovati da je ovo nepomirljiv sukob Markovića i Đukanovića, a da on prstom nije mrdnuo. Vjerovatnije je da je ovo još jedna borba na dvoru za svoju prćiju. Radmila Vojvodić je očigledano računala da joj je Univerzitet predat na ekskluzivnu upotrebu i da Marković, kao namjesnik, nema tu šta da se miješa. Marković je odlučio da pokaže da je njegov opseg djelovanja veći nego ranijih privremenih premijera. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, Đukanović, glavni sudija, u svim dvorskim sukobima – ćuti.

DUŠKO BJELICA: UCG radio po Zakonu

Na Monitorovo pitanje da prokomentariše tvrdnje o političkom uticaju na UCG i da je po srijedi politička smjena, predsjednik UO Duško Bjelica je odgovorio: ,,UCG veoma teško može imati jedinstven stav. Na njemu je zaposleno preko 1300 ljudi sa različitim akademskim zvanjima i naravno sa različitim političkim opredjeljenjima. Međutim, organi UCG su jasno koncipirani Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom UCG i oni moraju raditi u skladu sa normativima.

Odluku o smjeni rektorke je podržalo 12 članova UOUCG i to predstavnici akademskog osoblja, studentskog parlamenta, vannastavnog osoblja i osnivača. Rektorka nije dobila podršku ni od Senata UCG jer na njen poziv nije se čak ni obezbijedio kvorum za održavanje sjednice i odlučivanje najvišeg akademskog tijela po pitanju inicijative za razrješenje rektora. Takođe izostala je podrška i od Studentskog parlamenta UCG. To je moj odgovor na vaše pitanje”.

DEKANI FAKULTETA UCG O SMJENI REKTORKE

ijetki imaju komentar

Monitor je na adrese 19 dekana fakulteta UCG poslao molbu da prokomentarišu smjenu rektorke Radmile Vojvodić. Rijetki su to i učinili.

Goran Nikolić, dekan Medicinskog fakulteta, kaže da je smjena rektorke veoma ozbiljna promjena u akademskoj zajednici: ,,Obrazloženje koje je tim povodom dato ‘rektorka nije poštovala odluku Vlade’, po mom mišljenju nije dovoljno za tu promjenu. Rektor bi trebalo da bude institucija koja ima pravo da ukazuje na moguće društvene probleme, problematične odluke državnih organa i u tome ima neku vrstu ‘imuniteta’.

On podsjeća da su za smjenu rektorke u UO odboru glasala dva predstavnika akademske zajednice, dok su tri bila protiv: ,,Smatram nedostatkom postojećih propisa da rektora jednog univerziteta svojim glasovima smjenjuju činovnici iz ministarstva i studenti”, zaključuje Nikolić.

Komentar dekana Građevinskog fakulteta Srđe Aleksića prenosimo u cjelosti: ,,Jednostavna pitanja po pravilu zahtijevaju jednostavne odgovore, a moj odgovor ovog puta glasi: ‘Nemam komentara’. Da ste me pitali, a nijeste, za mišljenje o radu i rezultatima rada rektora prof Radmile Vojvodić, za vrijeme njenog mandata, mjereno u okvirima akademske zajednice UCG i posmatrano kroz prizmu jednog dekana, tada bi Vam ovaj dekan imao štošta napisati. Generalno, bili su čast i izazov pratiti viziju i energiju koje je Rektor sijao za sobom. Pored toga, smatram da je UCG ostao uskraćen rapidnog prosperiteta koji je trebao slijediti u tekućem i nenadano okončanom rektorovom mandatu.Takođe smatram da povod ovdašnjeg epiloga nije vrijedan njegovog rezultata. Drugim riječima, koga je briga gdje se održava nastava, suština je u tome ko je izvodi i kako”.

Dragan Bogojević, dekan Filološkog fakulteta, ističe da je imao zadovoljstvo da sarađuje sa rektorkom Vojvodić. ,,Bez obzira na sve kontroverze, osporavanja i nerazumijevanja stručne i laičke javnosti, prepoznao sam autentičnu posvećenost i nepokolebljivost u nastojanju da se uspostave standardi kvaliteta na UCG. U relativno kratkom roku UCG se kvalitativno promijenio, funkcionalno uvezao, finansijski konsolidovao i sa akreditovanim studijskim programima počeo da liči na uređen sistem. Rektorka Vojvodić je uspjela da okupi ljude različitih političkih i ideoloških uvjerenja i partijskih pripadnosti da zajednički rade na unapređenju Univerziteta i u interesu Crne Gore. Integritet ličnosti brani autonomiju institucije. Radmila Vojvodić je to radila dostojanstveno, hrabro i beskompromisno. I kao rektor, i kao akademska persona i kao, uspješna žena, što, priznaćete, u našem društvu predstavlja neoprostiv grijeh. I kao čovjek, od krvi i mesa. I na tome joj čestitam”. On dodaje da se njenom smjenom nepotrebno usporava razvoj UCG ,,Želim joj da istraje u odbrani principa pravičnosti i zakonitosti u korist mladosti i napretka Crne Gore”.

Dekan Prirodnomatematičkog fakulteta Predrag Miranović, za Monitor kaže da ne govori kao dekan već kao nekadašnji rektor: ,,Žao mi je sto se došlo u situaciju da se raspravlja o smjeni rektora. Mislim da problem VMŠ nije bio tako veliki i nerješiv. Nedostajalo je više komunikacije, sluha i spremnosti da se uvaže argumenti ‘suprotne’ strane, i ono što je ključno u takvim razgovorima: svi su morali biti spremni na kompromis. Pri tome ne mislim da je bilo koja strana trebala da odustane od svog primarnog strateškog cilja, već da nađu kompromisno privremeno rješenje, koje će voditi ka istom cilju i jedne i druge strane u ovom sporu: pružanje kvalitetnog obrazovanje na VMŠ i to onamo gdje se procijeni da postoji opšti interes. Tada bi bili na dobitku i Vlada i UCG”.

Goran Barović, dekan Filozofskog fakulteta, ističe da je svoj stav iznio prisustvujući rektorkinoj konferenciji za štampu, nakon smjene, i potpisujući pismo podrške. ,,Potezima koji se, već duže vrijeme, vuku iz UO pravi se privatno preduzeće od UCG za interes i potrebe samo jednog čovjeka koji zloupotrebljava funkciju koja mu je povjerena”, izjavio je za Monitor Barović.

Sa rektorkinog matičnog Fakulteta dramskih umjetnosti proslijedili su nam Stav podrške Radmili Vojvodić koji je potpisalo vise od 30 predavača na ovoj univerzitetskoj jedinici.

Iz Dekanata Arhitektonskog fakulteta su nas obavijestili da je dekan Svetislav Popović na službenom putu u inostranstvu.

Dekani ostalih 12 fakulteta nijesu poslali odgovore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

2 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo