Povežite se sa nama

FOKUS

Udri jače

Objavljeno prije

na

U službenom automobilu predsjednika Vlade, u društvu premijera Mila Đukanovića, Miomir Mugoša je došao na predizbornu partijsku promociju na Žabljaku da podrži Isaila Šljivančanina, DPS-ovog kandidata za predsjednika Opštine. U njegovoj (ili njihovoj) pratnji bili su i predsjednik Skupštine CG Ranko Krivokapić, ministar inostranih poslova Milan Roćen, ministar turizma Predrag Nenezić… Možete pomisliti da su Đukanović i Mugoša odlučili da, dijeleći automobil, smanje službene troškove. Nekome će pasti na pamet da je premijer, obezbjeđujući prevoz, pokušao da ekološku prijestonicu, u jeku turističke sezone, poštedi saobraćajnih problema zbog nepropisnog parkiranja službenog automobila koji koristi Mugoša. Ne treba odbaciti ni pomisao da su DPS stručnjaci za propagandu procijenili kako će im, među durmitorskim gorštacima, dodatne glasove donijeti naglašeno prisustvo osobe koja, zatečena u nezakonitim radnjama, umjesto objašnjenja ili izvinjenja dijeli šamare. Ali, sve je to samo periferija ovog performansa. Suština je da su nosioci izvršne i zakonodavne vlasti odlučili da javno demonstriraju svoju podršku Miomiru Mugoši. Da bi simbolika bila potpuna – to se desilo tačno nedjelju dana nakon što je u centru Podgorice, uz pomoć sina Miljana, Miomir Mugoša napao novinare koji su se usudili da fotoaparatom ovjekovječe kako gradonačelnik krši zakon nepropisno parkirajući službeni automobil na najprometnijem gradskom bulevaru. Ispred kafane, pošto je prethodne večeri zatečen u istom prekršaju ali na drugom mjestu – pred obližnjim hotelom.

SVI ZA JEDNOGA: Fotografija sa Žabljaka nosi važnu poruku. Ona kaže da su svi oni koji su prethodnih dana kršili zakone i etičke principe da bi bili od ruke Mugošama – radili pravu stvar. I da će na pravom mjestu to znati da cijene. I nagrade.

Podgorički policajci su, dakle, bili u pravu kada su se oglušili o upozorenja Mihaila Jovovića, zamjenika glavnog i odgovornog urednika Vijesti, i njegovog kolege Borisa Pejovića da im je Miljan Mugoša prijetio repetiranim pištoljem koji je prislonio Jovoviću na grudi. I pištolja – u zvaničnoj verziji događaja – nema.

Pravu stvar su uradili i njihovi šefovi – prvi čovjek kriminalističke policije Tihomir Gačević i Ratko Rondović, rukovodilac ekspoziture za poslove dežurstva – koji su se svojski potrudili da gospodara Podgorice ugoste i počaste onako kako dolikuje njegovoj moći. Jeste da su iz Uprave policije pokušali da relativizuju učinjeno gostoprimstvo saopštavajući da je razgovor „obavljen radi primanja Mugošine prijave”, uz objašnjenje da ,,takvu prijavu može primiti bilo koji policijski službenik koji se u datom momentu nalazi u službenim prostorijama”. Da bismo im povjerovali nedostaje jedan bitan podatak – kada su se to, prije prošlonedjeljnog događaja, Gačević i Rondović našli u ulozi dežurnog policajca koji iza ponoći prima pritužbe građana i od njih uzima izjave.

I tužilaštvo je, predvođeno Vrhovnim državnim tužiocem Rankom Čarapić, pokazalo da zna kako se radi posao koji mu je povjeren. Ono je, dan nakon događaja ispred kafea Art, ocijenilo da nema povoda za pokretanje krivičnog postupka protiv starijeg Mugoše. Nije ga razuvjerilo čak ni njegovo priznanje policajcima koji su vršili uviđaj, a za šta postoji i dokaz u vidu tonskog zapisa, da Jovovića nije udarao ,,na ulici, nego na trotoaru”. Miomir Mugoša je nevin, odluka je tužilaštva koju niko i ništa ne može promijeniti. I ko drugačije kaže taj kleveće i laže.

Krivac je zato pronađen na drugoj strani, pa se u zahtjevu za sprovođenje istrage Mihailu Jovoviću stavlja na teret da je Mugošinom vozaču nanio ,,teške tjelesne povrede”. Kojih se ovaj dosjetio sjutradan.

Ipak, pravi heroji borbe za pravo privilegovane elite da biju po ulicama (što je, mora se reći, značajan demokratski iskorak u odnosu na vrijeme kada se uz amin vlasti klalo po kućama) jesu Jovovićev izabrani ljekar Rade Vlahović i direktor podgoričkog Doma zdravlja Nebojša Kavarić. Prvi je junački odolio zahtjevima Mihaila Jovovića da mu, nakon operacije bubne opne, propiše bolovanje. A drugi zdušno stao u odbranu prava ljekara da svojim nečinjenjem kazne čovjeka koji se drznuo da uznemiri nikoga drugoga do doktora Miomira Mugošu, kolegu hirurga, po vokaciji političara, po zanimanju ministra, gradonačelnika i – daće Bog, pištolj i snaga DPS-ova – ko zna šta još moćno i uzvišeno. Jeste da je Jovović, na kraju, dobio bolovanje ali to nije poraz struke i lojalnosti. To je taktičko povlačenje, ustupak učinjen tek nakon što su se Vlahović i Kavarić uvjerili da je Mugoša na sigurnom, u Đukanovićem automobilu, na DPS promociji na Žabljaku.

ŠTA BI OVIM MOMCIMA: Plaćanje ceha nastalog ispred Art-a na sebe je preuzeo Miljan Mugoša, do prošle nedjelje treći sekretar crnogorske ambasade u SAD. ,,Žao mi je zbog incidenta”, rekao je Miljan nakon saslušanja pred sudijom Osnovnog suda u Podgorici Nebojšom Golubovićem, objašnjavajući ,,moj jedini motiv za takav postupak bio je da zaštitim bezbjednost oca, koji je stariji čovjek”.

Za razliku od policije i tužilaštva, običan čovjek teško može razumjeti slijed događaja predstavljen zvaničnom verzijom. Mnogo je nelogičnosti.

Ono što je u ovom slučaju nesporno (ako je bilo šta sporno) jeste činjenica da je sukob nastao kada su se Mugoše u pratnji gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića pojavili kraj Borisa Pejovića, fotoreportera Vijesti, dok je ovaj snimao nepropisno parkiran službeni automobil.

Od četvorice prisutnih (Miomir i Miljan Mugoša i Dragan Radonjić sa jedne, te Boris Pejović sa druge strane) pod istragom je samo Miljan. Ako je on, kao što kaže, ,,samo štitio oca” – ko je onda napao fotoreportera Vijesti?

U redakciji Vijesti nemaju tu dilemu. Njihov je urednik, uostalom, na mjesto događaja otišao tek nakon što je Pejović mobilnim telefonom pozvao redakciju a oni čuli kako mu, umjesto predizbornih obećanja, gradonačelnik Podgorice psuje majku.

Jovović je, u krivičnoj prijavi opisao da je, pošto je došao ispred Art-a zatekao Mugoše kako tuku Pejovića i pitao ih zbog čega to čine, nakon čega ga je gradonačelnik udario nadlanicom. ,,Ja sam izvadio pres karticu i pokazao mu je, a on je istrgao iz moje ruke, pogledao je i stavio u džep. Potom me je ponovo udario na isti način, govoreći kako je u vrijeme kada nepropisno parkira svoj automobil na radnom mjestu, i kako Vijesti lažu jer on ima pravo da 10 minuta parkira auto sa upaljenim žmigavcima”, naveo je Jovović u krivičnoj prijavi policiji navodeći da je tokom rasprave sa Miomirom čuo zvuk repetiranja pištolja, koji mu je muškarac, za koga se sjeća da je bio u plavoj majici, prislonio na lijevu stranu grudi i pitao ga ‘šta ćeš ti’?”

– Mislim da je gradonačelnik tada rekao ‘makni to’, sjeća se Jovović.

Još jedna dilema: zašto je Mugoša uzeo Jovovićevu vizitkartu i stavio je u džep? Lucidan potez prekaljenog uličnog borca spremnog da iskoristi priliku i razoruža neprijatelja? Ili uslovni refleks političara naviknutog da ne odbija ponuđeno?

Sumnjičavi će reći da postoji i druga verzija ovog događaja. Ona koja pominje tajno praćenje, prepade iz žbunja, 13-to satno radno vrijeme… Međutim, to nije verzija koju je javnosti ponudio neko od aktera prošlonedjeljnog događaja u bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. To je službena verzija stigla iz Kabineta gradonačelnika Podgorice. Ali, pošto Miomir Mugoša u to vrijeme nije bio na radnoj večeri sa nekim ambasadorom ili potencijalnim investitorom, već je, da oprostite, na ulici tukao novinare – razumjećete da postoje sumnje u istinitost činjenica iz ovog saopštenja.

PRESEDAN: Uostalom, pitanje je samo retoričko: kome vjerovati? Uredniku i fotoreporteru novine koja se od svog nastanka trudi da stekne i održi kredibilitet vjerodostojnog medija, ili etabliranom predstavniku vlasti koja nas je, ako ste zaboravili, ubjeđivala da su ustaše napale Herceg Novi te je crnogorsku slobodu neophodno odbraniti pod zidinama Dubrovnika. Da bi nam nakon dvadesetak godina rekli da je to bila laž.

Ili – da se zadržimo na lokalnom nivou – može li se vjerovati na riječ gradonačelniku i njegovom Kabinetu poslije sudske presude koja kaže da su nezakonito sa posla istjerali slijepu osobu, pravdajući svoj postupak tvrdnjom da su je nezakonito i zaposlili.

Za razliku od predstavnika opozicije, koji su se prebijanjem novinara na radnom zadatku pozabavili tek kao ljetnjom razbibrigom, zvaničnici vladajućeg DPS-a su brzo shvatili suštinu onoga što će donijeti epilog afere Mugoša. Prođe li Miomir Mugoša nekažnjeno, to će značiti da su državni i lokalni moćnici stekli pravo da na kritike i prozivke odgovore grubom silom. Ideja se vladajućima toliko svidjela da su zarad njene realizacije spremni i na falsifikovanje istorije. Tako DPS saopštava da će braniti Mugošin poslanički imunitet pošto isti nikada i nikome nije oduzet po privatnoj tužbi. Zaboravljaju da je nekadašnji poslanik SRS Aćim Višnjić odrobijao polemiku sa premijerom Đukanovićem. Da je i Miodrag Živković osuđen zbog kritika na račun nedodirljivog premijera a da su za izrečeno u predizbornoj kampanji suđeni i lideri Narodne sloge Slavko Perović i Novak Kilibarda. Istovremeno, u DPS-u svjesno previđaju da je Mugoša prvi poslanik Skupštine Crne Gore koga bi imunitet mogao sačuvati od optužbi za nasilničko ponašanje.

Oni su odlučni da svojim, malim i velikim, džems bondovima obezbijede licencu za prebijanje (ili ubijanje). Ako se ne suprotstavimo tom naumu, dajemo im za pravo da nekažnjeno biraju sljedeću žrtvu. A to može biti bilo ko od nas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo