Osam dana pred podgoričke izbore 2024. godine Vlada je  predstavila projekat Velje brdo, stanove za građane po povoljnim uslovima. Obećanja o rokovima izgradnje su prekršena. Sada, prigodno, pred izbore naredne godine, kreću prvi radovi iako nedostaje brojna neophodna dokumentacija

Skoro dvije godine nakon najave da će prvi stanovi biti useljeni sredinom ove godine, svečano su počeli radovi na putu ka budućem naselju Velje Brdo.

Premijer Milojko Spajić, zajedno sa ministarkom javnih radova Majdom Adžović, ministrom prostornog planiranja i urbanizma Slavenom Radunovićem i gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem,  otvorio je radove na Bulevaru do Veljeg Brda. Tako je ozvaničio početak gradnje stambenog kompleksa, gdje bi, po planovima Vlade, trebalo da nikne naselje sa stanovima za preko 40.000 građana.

Iako samo početak radova kasni skoro dvije godine, na otvaranju su ga premijer i ministar Radunović sveli na par mjeseci.  ,,Postoji kašnjenje od par mjeseci, evidentno. Međutim, najbitnije je da je projekat počeo i da vidimo lopatu u zemlji”, kazao je Spajić. Nadovezao se i Radunović: „Treba da slave i oni koji su nas kritikovali od početka, koji su prvo izražavali sumnju da smo se premijer i ja  bavili političkim marketingom”.

Da je marketinga bilo i ranije, kao i sada, govori i to što su samo osam dana pred podgoričke izbore, 21. septembra 2024. premijer Spajić i ministar Radunović, predstavili program Vlade za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima– Velje brdo – novi grad po mjeri čovjeka.

,,Danas je veliki dan za Crnu Goru, jer ovo je najveći urbanistički projekat od kad ja pamtim. Planiramo jedan potpuno novi grad u dijelu Podgorice koji je do sada bio potpuno neiskorišćen”, kazao je tada Radunović. Premijer je bio poetičan:,,Amerika ima američki san, a Crna Gora će uskoro da dobije crnogorski san”.

Iako je Spajić najavio da će prvi stanovi biti useljivi sredinom 2026, crnogorski san je počeo da se realizuje tek ove sedmice.

,,Ovaj projekat ima potencijal da riješi jedno od gorućih pitanja, rješavanje stambenog statusa za građane kojima je na današnji dan nezamislivo da obezbijede nekretninu po aktuelnim cijenama, ali i za one građane koji su podstanari i koji će na ovaj način moći da riješe stambeno pitanje. Ne morate vjerovati nama na riječ, vjerujte svojim očima, projekat je započeo”, istakla je na otvaranju ministarka Adžović.

Po podacima Vlade, do sada se preko 15.000 domaćinstava prijavilo za kupovinu stana na Veljem Brdu za 1.000 eura po kvadratu. Prema najavama, prve stambene zgrade trebalo bi da budu završene do kraja godine, ali iz Vlade više ne licitiraju sa rokovima: ,,Sve će se desiti u roku koji će građani, siguran sam, razumjeti”, izjavio je Spajić.

Iako se ne zna kada će stanovi biti gotovi, u prvoj fazi, kako poručuje Radunović gradiće se 630 stanova. ,,To vam je trećina Bloka 5. Znači, odmah ide druga faza – nećemo mi da završimo prvu pa da krenemo s drugom. U toku izgradnje prve faze radit će se i druga faza”, kazao je ministar.

Cijena stanova će, prema obećanjima, ostati ista: 1.000 eura po metru kvadratnom. Prioritet će imati porodice osoba s invaliditetom, samohrane majke, mladi bračni parovi i podstanari. No, ni to još nije konačno, jer je u toku izrada pravilnika o tome ko ima prioritet i pod kojim uslovima.

Čeka se i izrada ekoloških i drugih studija. O dokumentima za ovaj projekat, dok su zvaničnici presijecali crvenu vrpcu, u Skupštini Crne Gore pitali su opozicioni poslanici DPS-a ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.

Neka od pitanja: da li projekat ima riješena imovinska pitanja, studiju izvodljivosti, studiju uticaja životne sredine i finansijsku konstrukciju? Ko vrši monitoring nad ovim projektom? Ko će da kontroliše javne nabavke za izgradnju Veljeg brda?

Đeljošaj je odgovorio: ,,Ne mogu komentarisati, to su višeresorna pitanja o kojima ćemo, biće prilike, ovdje razgovarati”.

I ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević podijelio je javno svoje sumnje.

,,Projekat Velje Brdo i dalje ne postoji jer se čeka konkurs za ‘idejno’ rješenje. Ne projekat, ne građevinska dozvola, ne ništa drugo, nego neko treba da nacrta kako to treba da izgleda pa da se od toga pravi projekat. Poslije idejnog rješenja bira se izvođač koji mora da sve to projektuje, pribavi neophodnu dokumentaciju i izgradi. Između ostalog, izvođač mora da radi i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Taj elaborat se radi najmanje godinu dana i poslije mora da prođe još tri do šest mjeseci da se završe javne rasprave. Bez elaborata o procjeni uticaja projekat ne može da započne i ne može se dobiti građevinska dozvola.  Iz vodovoda i dalje nemaju pojma odakle bi se dovodila voda, gdje bi išla kanalizacija, kako bi se regulisala električna energija.Nije započeta studija uticaja na vodoizvorište Mareza”, naveo je neke od nedomica na svom FB profilu Dragićević.

Da sa dokumentacijom ne ide baš najbolje potvrđuje i mini afera koja se desila neposredno prije svečanog otvaranja. Ministar Radunović je objelodanio da su se neke ozbiljne arhitektonske kuće iz Evrope prijavile na javni poziv za idejno rješenje Veljeg Brda.

Opoziciona URA je problematizovala tu izjavu,  ukazujući da ministar ne bi smio da zna detalje u vezi sa konkursom prije njegovog završetka. ,,Ministar očigledno već zna ko se prijavio iako su ponude anonimne, a vrlo vjerovatno i ko dobija ovakav nezakonit konkurs koji svi debelo plaćamo. Pozivamo tužilaštvo da dobro isprati  konkurs i sve zakulisne radnje”, saopštili su.

U Ministarstvu ne spore  da je konkursom predviđeno da se predlozi za idejna rješenja predaju pod šifrom i da je tako anonimnost zagarantovana. Tvrde pak da nisu uradili bilo šta nezakonito i da je ministar na osnovu broja i vrste pitanja, kao i jezika na kom su postavljeni, zaključio da je riječ o renomiranim kućama. ,,Iz same činjenice da je u datom roku pristigao značajan broj pitanja, tačnije 147, od kojih neka i na engleskom jeziku, proizilazi zaključak da je interesovanje internacionalnih timova za učešće na predmetnom konkursu veliko”, saopštili su iz ministarstva.

Oni kojih se Velje Brdo navjiše tiče – podstanari, upozorili su zvaničnike da iako najavljen sa 620 stambenih jedinica, projekat Velje brdo trenutno nema pravno obavezujuću garanciju završetka u obećanom obimu i rokovima, niti postoji odluka Vlade i propis koji bi formalno garantovao realizaciju projekta prema prvobitnim najavama.

Od Vlade i nadležnih traže da „pravno uokvire projekat“, kako bi građani bili sigurni da će obećani stanovi biti izgrađeni i dostupni.

Za sada građani imaju uokviren samo marketinški dio projekta.

Bulevar Velje Brdo

Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju na tenderu za izvođenje pripremnih radova na 5,5 kilometara dugom bulevaru Velje brdo, izabralo 1.4 miliona eura vrijednu ponudu bjelopoljske kompanije Konstruktor group. Tender je raspisan krajem prošle godine, a procijenjena vrijednost je bila 2.2 miliona eura. Prijavilo se deset ponuđača.

Bulevar će biti širok 30 metara i imati četiri saobraćajne trake od ukrštanja puta Podgorica Spuž i Ulice Boška Buhe na Vranjskim njivama, do katastarskih parcela na istočnim padinama brda pa do njegovog vrha.

Bjelopoljci će za pripremne radove imati četiri mjeseca od uvođenja u posao, a podugovarači su im Geotehnika i Ding.

Fidelity consulting je problematizovao ovaj tender sa aspekta tehničkih normativa. ,,Zahtjev u ovom tenderu je 40 do 80 puta niži od minimuma propisanog tehničkim normativima. Dakle, na posteljici sa modulom od 500 N/m² ne možete izgraditi parking za bicikle, a kamoli saobraćajnicu.Ukratko: zahtijevani modul stišljivosti posteljice je 40 do 80 puta niži od tehničkih normativa za saobraćajnice! Pošto je komisija donijela odluku o izboru najpovoljnije ponude, pitamo: ko će da odgovara zbog toga što su promašili koeficijent stišljivosti 40 do 80 puta od minimuma propisanog tehničkim normativima, čime su ugrozili bezbijednost građana”, navode u Fidelity.

Predrag NIKOLIĆ

Nastavak rata na Bliskom istoku može uticati na pad prihoda Crne Gore od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata koji bi ako potraje mogao pogurati i cijenu struje, inflaciju…

Samo dan nakon što je odbila prijedlog opozicionog GP URA da se akcize na naftne derivate od 1. aprile smanje za 50 odsto tokom tri naredna mjeseca, Vlada Milojka Spajića odlučila je da akcizu na dizel gorivo ipak smanji za 50, a onu na benzin za 25 odsto. I da se nivelacija cijena na benzinskim pumpama, ubuduće, obavlja svakih sedam dana. Umjesto, kao do sada, nakon dvije nedjelje.

“Uz ove mjere, građani Crne Gore će nastaviti da plaćaju gorivo po cijenama koje su među najpovoljnijima u Evropi. Na ovaj način preduprijeđen je ne samo rast  cijena goriva, već i svih drugih proizvoda čija cijena zavisi od cijene naftnih derivata”, saopšteno je iz Vlade. Uz konstataciju da su se, u cilju zaštite interesa građana i privrede, “odlučili za maksimalnu moguću mjeru i pored značajnog gubitka državnih prihoda po ovom osnovu”.

Ministar energetike Admir Šahmanović predočio je da će, kao posljedicu novousvojenih mjera, državni budžet mjesečno gubiti oko osam miliona eura. Otprilike, to je četvrtina prošlogodišnjeg prosječnog mjesečnog prihoda budžeta po osnovu naplaćenih akciza i PDV-a na naftne derivate (oko 30 miliona).

Doduše, nastavi li se rast cijena goriva, dio tog “minusa” mogao bi se pokriti rastom prihoda od PDV-a (zbog veće osnovice na koju se zaračunava). Na drugoj strani, dalji rast cijena goriva pojeo bi efekte Vladinog odricanja od dijela državnih prihoda. Posljedice bi se, neminovno, prelile na rast ostalih cijena i pad kupovne moći građana.

Globalni rast cijena zapravo je počeo. Samo što je još u sjenci naftne krize (vidjeti antrfile). Gdje je Crna Gora u svemu tome?

Ako svijet posmatramo iz perspektive ministra Šahmanovića, onda problema nema ni na vidiku. Osim nekoliko novinara koji sa nestrpljenjem iščekuju rast cijena. “Imamo situaciju da neko namjerno, iz neznanja ili maliciozno, želi čak i da postakne inflaciju, pa imamo reportaže gdje neki mediji idu po sela i bukvalno vuku za rukav poljoprednike i pitaju kada ćete da poskupite jaja, mlijeko…”, požalio se ministar energetike poslanicima na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet.

Da je na njegovom mjestu bio ministar poljoprivrede,  on bi, možda, znao da su jaja već skuplja, i do 30 odsto, u odnosu na mart prošle godine. A da je to poskupljenje, u procentima, šest puta manje od rasta cijena zelene salate (za godinu cijena porasla za 175-180 odsto), približno tri puta manje od rasta cijene jagoda i paprika (80-100 odsto) ili tek polovina od onoga koliko su poskupjeli paradajz i spanać (oko 50 odsto)… Što se mlijeka tiče, nosioci mljekarske industrije u Crnoj Gori kažu da “prate situaciju”. I da im ona ne ide na ruku. “ Gorivo predstavlja jednu od ključnih stavki u formiranju cijene. Zbog toga smo kao proizvodni sektor veoma osjetljivi na ovakve promjene. U ovom trenutku pažljivo pratimo situaciju i nijesmo donosili odluke o korekciji cijena, ali ukoliko se trend rasta nastavi, određene korekcije biće teško izbjeći”, kazala je Televiziji Nikšić Zorka Šljukić, izvršna direktorka mljekare Srna.

Crnogorski poljoprivrednici već imaju problema sa nekonkurentnošću, jer su  rijetki proizvođači hrane u Evropi kojima država nije obezbijedila povrat makar dijela akcize na naftne derivate koje iskoriste na svojim poljima i farmama. Sada će, uz skuplje gorivo, više plaćati i vještačko đubrivo. Dodatni trošak, u odsustvu državne pomoći, uticaće ili na manje obrađenih površina ili na skromniju upotrebu vještačkih đubriva na oranicama i u voćnjacima. Porašće i troškovi transporta, skladištenja, distribucije.

Oni proizvođači kojima sve to bude previše, mogli bi odustati od posla. Kako je poljoprivreda uz turizam, građevinarstvo i proizvodnju električne energije jedna od nosećih privrednih grana u Crnoj Gori, pad proizvodnje mogao bi dovesti do usporavanja ovdašnje ekonomije. Sa pratećim posljedicama. Konačno, rast troškova i moguće smanjenje proizvodnje odraziće se na finalnu cijenu proizvoda u trgovinama i na pijacama. Državi će, možda, biti bolje (da parafraziramo poslanicu Zdenku Popović  – budžet voli inflaciju), ali građanima neće.

Dok država ne prepozna da ulaganja u domaću proizvodnju hrane postaju ne samo razvojno, već i egzistencijalno bezbjednosno pitanje, uzdajmo se u otpornost i dovitljivost ovdašnjih proizvođača hrane. Neki od njih će se okrenuti onoj proizvodnji koja najmanje zavisi od cijena goriva, vještačkog đubriva i globalnih lanaca snabdijevanja. Stručnjaci predlažu krompir i kukuruz, kao strateške kulture relativno lake za skladištenje sa sigurnim plasmanom, nezavisno od razmjera moguće krize. U istoj ravni je i ekstenzivno stočarstvo, posebno uzgoj ovaca i koza, zasnovano na korišćenju prirodnih resurse (trave i sijena). Nasuprot tome, intenzivna proizvodnja, plastenici i stočarstvo koje zavisi od industrijske stočne hrane, poput masovnog uzgoja kokošaka i svinja na farmama, nalaze se među poljoprivrednim djelatnostima najosjetljivijim na (negativne) globalne uticaje.

Još je komplikovanije pitanje bliske budućnosti turizma, ključne privredna grana u Crnoj Gori ali i jedne od najosjetljivijih na kombinaciju ekonomskih i psiholoških faktora. Neki nam idu u prilog, neki ne.

Postoji mogućnost da će se dio turista koji su ljetnji odmor planirali provesti na Bliskom istoku, u Turskoj ili na Kipru, zbog narušene bezbjednosti tog regiona odlučiti za neke bliže i bezbjednije adrese. Crna Gora od toga može profitirati. Sa druge strane, rast cijena goriva direktno utiče na cijene avionskih karata i drumskog prevoza, što smanjuje dostupnost turističkih odredišta.  I tada postoji mogućnost da se oslonimo na regionalna tržišta (BiH, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija).

U svakom slučaju, (ne)uspijeh sezone zavisi od sposobnosti da se ponuda brzo prilagodi strukturi potencijalnih gostiju. Ne trebamo ih odbiti cijenama, kao što radimo par godina, ali ni otjerati kvalitetom ponude, od graničnih prelaza i  saobraćajnica do usluge i higijene na plažama. Država u toj priči ima važnu ulogu. Bilo da će nekim aerodromskim olakšicama i(li) subvencijama avioprevoznicima doprinijeti da cijene avio karata ne odbiju potencijalne goste. Ili da ciljanim promotivnim kampanjama u region privuku neodlučne.

Ne uradimo li sve što je do nas da privučemo posjetioce, ili aktuelna kriza potraje i dobije na intenzitetu, mogli bi se naći u velikim problemima. Eventualni pad  prihoda od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata (potraje li on bi mogao pogurati i cijenu struje) i inflacija… Znate već šta slijedi.

SVIJET U STRAHU OD NESTAŠICA: Od vještačkog đubriva do čipova

Zatvaranje Hormuskog moreuza nije uticalo samo na ograničenu distribuciju i globalni rast cijene benzina i dizel goriva. Stručnjaci su prebrojali makar 15 industrijskih grana u kojima će se osjetiti (cjenovne) posljedice rata na Bliskom istoku.

Više od 90 odsto sumpora potrebnog u industriji dobija se pri preradi nafte. Sumpor sa Bliskog istoka neophodan je za proizvodnju sumporne kiseline bez koje, opet, nema izdvajanja bakra i kobalta iz rude. A bez njih staje proizvodnja transformatora, električnih baterija, ili komponenti za mobilne telefone, kompjutere, centre za obradu podataka… Preradom nafte dobijaju se i osnovne komponente za proizvodnju sintetičkih tkanina, plastične ambalaže, auto-komponenti, rashladnih tečnosti koje se koriste svuda: od operacionih sala do kućnih klima uređaja.

Identično, tokom obrade tečnog gasa dobija se helijum, neophodan za proizvodnju već deficitarnih memorijskih čipova i uređaja za skladištenje podataka.

Iz tečnog gasa dobija se i azot neophodan za porizvodnju vještačkih đubriva. Trećina sirovine za svjetsku proizvodnju azotnih đubriva prolazi kroz isti moreuz. Treba li objašnjavati: manje vještačkog đubriva i rast njegove cijene dovešće do manje upotrebe u poljoprivredi. To nosi manje prinose pa, sljedstveno, rast cijena hrane i moguću glad za najsiromašnije.

Blizu deset odsto svjetske proizvodnje aluminijuma iz Katara i Bahreina mora proći kroz Hormuski moreuz da bi stiglo do finalne prerade iz koje dobijamo komponente za automobilsku i avio industriju, građevinarstvo, elektroniku, solarne panele, ambalažu…

Zoran RADULOVIĆ

Porfirije  se nije našao na tapetu jer je propovijedao jevanđelje ljubavi. Naprotiv. Optužba ljubljanskog tužilaštva se tiče krivičnog djela zlostavljanja na radnom mjestu za koje se tereti i Crkvena opština Ljubljana kao pravno lice, jer je djelo u njeno ime i za njen račun vršio Porfirije, tadašnji rukovodilac. Zaprijećena kazna je do tri godine zatvora. Tužilaštvo optužuje Porfirija da je, u svojstvu mitropolita, prekršio prava paroha Željka Lubarde  jer mu je uručio  otkaz ugovora o radu, zato što se on protivio premještaju u drugu parohiju

U nedjelju je, tokom posjete manastiru Pinosava kod Smederevske Palanke, srbijanski vladar Aleksandar Vučić prvi put javno stao u zaštitu patrijarha Srpske crkve (SPC) zbog niza skandala koji potresaju vrh ove najveće i de fakto režimske vjerske zajednice.  Portal Nova.rs je prošle sedmice dobio zvaničnu potvrdu iz Slovenije da je  Okružno državno tužilaštvo u Ljubljani početkom januara podnijelo optužni prijedlog protiv patrijarha Porfirija Perića. Optužbe se odnose na period kada je Perić bio mitropolit zagrebačko – ljubljanski. Vučić je na molbu novinara za komentar rekao da je potez slovenačkog tužilaštva “napad – jedan u nizu onih koji treba da ruši ono što je sveto u srpskom narodu, pa i u srpskoj državi”. Vučić je sva korupcionaška previranja i optužbe za kriminal u državi i crkvi objasnio kao napade na njega, vojsku i sada napad da se sruši patrijarh i srpska crkva.

Patrijarh se nije našao na tapetu jer je propovijedao jevanđelje ljubavi i borbu protiv nepravde. Naprotiv. Optužni prijedlog ljubljanskog tužilaštva se tiče krivičnog djela zlostavljanja na radnom mjestu (čl. 196 i 197) za koje se tereti i Crkvena opština Ljubljana kao pravno lice, jer je djelo u njeno ime i za njen račun vršio Porfirije kao tadašnji rukovodilac. Zaprijećena kazna za ovo djelo je do tri godine zatvora. Tužilaštvo optužuje Porfirija da je, u svojstvu mitropolita, prekršio prava zaposlenog paroha Željka Lubarde u Crkvenoj opštini Ljubljana u periodu od 2014. do 2017. god. i naložio da se Lubardi uruči otkaz ugovora o radu, navodno iz poslovnih razloga.

Tužilaštvo smatra da je  razlog otkaza osvetnički potez jer se Lubarda protivio premještaju u drugu parohiju. U izveštaju tužilaštva navodi se da je prvo planiran premeštaj u Novo Mesto, a zatim u Koprivnicu (Hrvatska). Premještaj nije bio posljedica objektivnih potreba službe, već subjektivnog razloga. Navodi se da je od oktobra 2014. Lubarda trpio psihičko nasilje, ponižavanje i nejednako postupanje. Razlog takvog postupanja Porfirija prema Lubardi je zbog njegove saradnje u krivičnom postupku protiv sveštenika Perina Boškovića. Slovenački državni organi su tada pronašli imovinu koja je smatrana sumnjivom – 848 hiljada eura. Na bankovnom računu koji je glasio na ime Boškovića blokirano je oko 441 hiljada eura. Boškovića je na kraju slovenački sud pravosnažno osudio zbog pronevjere crkvene imovine – tačnije 33,689 eura. Dobio je šest mjeseci zatvora, uslovno dvije godine.

Perić je pokušao zataškati pronevjeru, ali Lubarda nije bio kooperativan. “Porfirije je otvoreno zabranio da svjedočim na sudu”, rekao je Lubarda kome je zbog toga kasnije uručen otkaz. Nakon toga je ovaj sveštenik pokrenuo spor pred Radnim i socijalnim sudom u Ljubjani. Sud je u presudi od 9. januara 2020. utvrdio niz radnji koje predstavljaju mobing. SPC se žalio drugostepenom sudu i Vrhovnom sudu Slovenije. Vrhovni sud je 16. februara 2021. presudio u korist Lubarde da je bio žrtva zlostavljanja na radu i da mu SPC mora isplatiti 13 hiljada eura odštete.

Srbijanskom gospodaru sve navedeno “samo lijepo govori o našem patrijarhu, to je sve što mogu da vam kažem”. Onda nastavlja: “Ako nekad niste sigurni za koga treba da budete,… čijim delom da se ponosite i dičite, dovoljno je da pogledate šta oni koji nam nisu prijatelji, da ne kažem težu riječ, o nama govore”. Nakon što je Slovence proglasio za neprijatelje srpstva, Vučić se prebacio na Hrvate i kazao da je to što oni kude Porfirija “dovoljno zaslužuje poštovanje i čast u srpskom narodu, a da je sve jasno kakvo mišljenje treba da se ima o onima koje Hrvati hvale”. Potom se  prebacio na Kosovo: “ Nikada ne smijemo da zaboravimo martovski pogrom Srba na KiM 2004. godine. Ne treba nikome da se svetimo, ali  moramo da pamtimo”.

Po slovenačkoj presudi Vučićev patrijarh se i te kako osvetio nekooperativnom svešteniku. Bošković je puno bolje prošao. Nastavio je raditi bez ikakvih posljedica sve do penzije. Nije čak ni disciplinski odgovarao na crkvenom sudu. Teško i da bi mogao doći pred crkveni sud kad se vidi Porfirijev izbor za rukovodioca crkvenog suda sadašnje beogradsko – karlovačke mitropolije.

Od kada je sadašnji patrijarh došao na čelo SPC-a 2021.,  izabrano je čak 14 vikarnih (pomoćnih) episkopa. Porfirija trenutno opslužuje nevjerovatan broj od sedam vikarnih episkopa samo za njegovu Mitropoliju beogradsko – karlovačku.  Portal Nova.rs je nedavno objavio faksimile zapisnika o saslušanju tada maloljetnog svjedoka označenog inicijalima R.S. radi zaštite. On je svjedočio 2003. godine pred Opštinskim sudom u Vranju u okviru predmeta Ki br. 14/03. Isti predmet je u Opštinskom sudu u Nišu zaveden pod brojem K 247/03. R.S. je istražnim organima opisao susret u manastiru Prohor Pčinjski sa tadašnjim monahom i sadašnjim Porfirijevim vikarnim episkopom Aleksejem Bogićevićem. „Kada sam ušao u sobu i sagnuo se da pogledam posteljinu, tada me je Aleksej poljubio u vrat“ navodi svjedok koji je tim postupkom ostao zatečen. Dalje se navodi da mu je Bogićević „dao..neke gaćice i rekao da su mu male zbog njegovog polnog organa”. R.S. se požalio vranjskom episkopu Pahomiju Gačiću. Navodi se da mu je Pahomije obećao da će se o tome obaviti razgovor s Bogićevićem i da će Bogićević biti udaljen iz manastira.  Dalje svjedok opisuje kako je u decembru 1995., u prostorijama eparhije bio izložen seksualnom napastovanju od strane Pahomija. Nakon ovog događaja od R.S. je traženo da potpiše izjavu u kojoj se zaklinje  „na krst i Jevanđelje“ da se ništa od navedenog nije dogodilo i da nije bio izložen bilo kakvom zlostavljanju. Svjedok je to odbio.

Aleksej Bogićević je sada, osim pozicije vikara patrijarha i predsjednik Crkvenog suda Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Pedofilsku aferu vladike Pahomija je kasnije, po brojnim navodima, srpska vlada zataškala. Za seksualna napastvovanja niko nije odgovarao. SPC se uopšte nije oglašavala a kamo li sazvala crkveni sud da ispita navode. Dok je trajala pedofilska afera sa Pahomijem srbijanski patrijarh Irinej Gavrilović je došao u posjet mitropolitu crnogorskom Amfilohiju Radoviću sa kojim je već bio u nesaglasju po mnogim pitanjima. Malo prije toga je Amfilohije izazvao buru u javnosti zbog napada na Paradu ponosa koju je uporedio sa “sodomskim smradom” nakon čega su reagirale brojne NVO. Zajedno s tadašnjim patrijarhom je stigao i Pahomije vranjski koga je patrijarh vidno paradirao pored sebe, što je u crkvenim krugovima protumačeno kao poruka Beograda Amfilohiju da spusti loptu.   

Drugi Porfirijev vikarni episkop Nikon Cvetićanin je takođe ušao u fokus javnosti. Nedavno je objavljeno da je upisan kao vlasnik firme koja od njegovog dolaska na čelo preduzeća formalno posluje bez prihoda i sa gubitkom. Javno dostupni bilans stanja pokazuje da firma nema evidentiranu imovinu, nema potraživanja od kupaca, ne bilježi prodaju, a od gotovine ima svega 2.000 dinara. Istovremeno je u obavezi da vrati kratkoročni dug od više od pet miliona dinara, prema finansijskom izvještaju iz 2024. Firma je osnovana 2002. godine, i, po podacima Agencije za privredne registre (APR), nem nijednog zaposlenog. Registrovana je za proizvodnju deterdženata, sapuna, sredstava za čišćenje i poliranje.

Sinod (crkvena vlada) je  nedavno smijenio vladiku žičkog Justina Stefanovića. To je pravdano tvrdnjom da je Justin tobože neovlašćeno osnovao tri privredna društva i da je prikrivao njihovo poslovanje dok se on upisao kao stvarni vlasnik. Sajt APR-a negira navode Sinoda. Jednostavnom pretragom može se vidjeti da je vlasnik pomenutih firmi SPC – Eparhija žička. Justin je poznat kao kritičar režima Vučića. O smjeni Nikona za istu stvar za sada nema ni govora.

Sinod  se 5. marta sastao u Bijeljini (BiH). Do sada je bez presedana da se crkvena vlada sastaje van Srbije. Sastanak je održan u raskošnoj palati koju je izgradio episkop Vasilije Kačavenda, akter navodnih silovanja maloljetnika, i drugih homoseksualnih afera. I sami episkopski dvor je bio mjesto homoseksualnog orgijanja po snimcima koji su objavljeni prije nego će Kačavenda biti skrajnut u penziju, uz sve privilegije. Na sajtu Patrijaršije nije objašnjeno zašto je tamo bio sastanak osim da su „razmatrana tekuća pitanja iz života SPC-a”. Član Sinoda od prošle godine je i lojalista braće Vučić, episkop budimljansko – nikšićki Metodije Ostojić. Navodno se priprema i materijal za Arhijerejski sabor u maju gdje bi se moglo desiti da se Mitropolija crnogorsko – primorska (čiji arhijerej Joanikije Mićović je takođe neposlušan Vučiću) skrati još za manastir Ostrog i Boku Kotorsku. Tako se liši većine finansijskih prihoda.

Vučićevi režimski mediji udaraju na sve bubnjeve da Srbija dobija moćne supersonične kineske rakete CM-400 od kojih se , po kazivanju njegovih propagandista,  tresu gaće Hrvatima i svima drugima.

Srbija postaje velesila Evrope, dok će komunističke kineske rakete braniti gospodara i njegovog patrijarha. I zataškati sve prljavštine režima.

   Jovo MARTINOVIĆ