Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema po kojoj ministar prostornog planiranja Slaven Radunović suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata

Investitori koji brutalno razvaljuju obalu Crnogorskog primorja od Ulcinja pa do na kraj Boke ne treba da brinu, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović ima rješenje.

Uništeno gorje i morje, pa i ono u Boki kotorskoj pod zaštitom UNESCO-a, dogradnja par spratova i ostala divlja gradnja, sve se to da riješiti preko Uprave za legalizaciju bespravnih objekata. Ova, prošle godine formirana Uprava, nadležna je za donošenje rješenja o legalizaciji objekata neto površine preko 500 kvadrata, kao i objekata u zaštićenim zonama i hotela sa 4 ili 5 zvjezdica.

Po ministrovom, javno izrečenom tumačenju, divlji graditelji hotela po primorju upućuju se na legalizaciju, samim tim se obustavljaju postupci koje sprovode inspekcije protiv njih. Investitori će platiti par miliona što nijesu poštovali zakon i mirna Crna Gora.

Radunovićev recept upravljanja prostorom već je počeo da funkcioniše. Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema u kojoj ministar suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata.

Urbanističko-građevinska inspekcija u februaru ove godine donosi rješenje o zabrani dalje gradnje investitoru Otrant star, koji rekonstruiše i dograđuje turističko naselje Ineks – Zlatna obala u Sutomoru. Razlog nelegalna dogradnja i nadogradnja dvije etaže ka moru.

Radunovićevo Ministarstvo početkom aprila, usvaja žalbu investitora, i poništava rješenje svoje inspekcije.

Nakon toga Uprava za legalizaciju prekida postupak legalizacije jer baš na dograđenom dijelu 3D (orto-foto) snimak nije jasan. Pa se mora opet snimati.

,,Uprava za legalizaciju, na čijem je čelu Radmila Lainović,  se ekspresno uključuje u postupak i za samo jedan dan rješava i donosi  akt kojim prekida postupak legalizacije. Ono što je važno je da se na taj način  upućuje i građevinska inspekcija da takođe prekine postupak. Objekat  sada radi nesmetano bez kontrole inspekcije niti nadzora, na čemu je insitirao lično ministar Radunović”, tvrdi za Monitor izvor iz ovog Ministarstva.

Zanimljivo je da je prošle godine kompanija Otrant star tražilla 20 miliona eura od države zbog navodnog nezakonitog postupanja i zabrane radova na izgradnji hotela, ali je tužba povučena nakon odgovora Zaštitnika na nju.

Vlasnik Otrant stara je kontroverzni biznismen Branko Ćupić. Citadela, srednjevekovna tvrđava u budvanskom Starom gradu, spomenik, već tri decenije je vlasništvo kompanije druge Ćupićeve kompanije Imobilia.

Mediji su Ćupića povezivali sa odbjeglim Svetozarom Marovićem, a široj javnosti je njegovo ime postalo poznato 2013. kada je u sefu njegovog hotela Belvi u Bečićima, policija pronašla oko 30 kilograma poludragog kamenjanja opala. Vlasnik je ili suvlasnik i kompanija Belvihotels grupe, Montenegro hotels, Jadran, Protector, a u Perastu posjeduje hotel sa pet zvjezdica Iberostar Heritage Grand Perast, smješten u preuređenoj palati Smekja iz 18. vijeka.

Još jednom pobjedniku tranzicije, pomoglo je Radunovićevo ministarstvo oko legalizacije. Riječ je o Branislavu Gugiju Saviću i njegovoj nelegalnoj gradnji u tivatskom naselju Opatovo.

Skraćenim postupkom, za manje od mjesec dana,  Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, sredinom marta ove godine donosi  rješenje o odobravanju ,,legalizacije dijela bespravnog objekta u svojini privrednog društva Gugi Commerc Budva, neto površine 2.274,78 metara kvadratnih”.

Savić je gradio i pored zabrane građevinske inspekcije još iz 2024. godine. Nije ga omela ni prijava policije zbog nelegalne gradnje upućena tužilaštvu u Kotoru iste godine. Tužilaštvo po ovom pitanju do sada nije ništa uradilo.

Monitorov izvor iz Ministarstva kaže da je prema rješenju građevinske inspekcije trebalo srušiti tri dograđena sprata: ,,Objekat nije porušen, naprotiv u martu ove godine dešava se opet ista procedura.  Uprava za legalizaciju donosi rješenje i u ovom slučaju čak odobrava legalizaciju. I to bez pribavljene saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, jer se radi o zoni pod UNESCO zaštitom. Sa nepoznatim sadržajem rada komisije u postupke legalizacije, koja treba imati četiri člana za koje nema podataka. Nakon toga inspekcija obustavlja postupak.
Rezultat: objekat se nesmetano zavrašava i privodi ‘namjeni”.

Savićev minuli rad je poznat javnosti – jedan je od pravosnažno osuđivanih aktera budvanskih kriminalnih afera počinjenih za vrijeme DPS vlasti, koje se povezuju sa kriminalnim klanom Svetozara Marovića. Bio je kum nekadašnjeg gradonačelnika Budve i tadašnjeg ključnog svjedoka saradnika u budvanskim korupcionaškim aferama, pokojnog Rajka Kuljače. Na saradnju sa Specijalnim tužilaštvom, na čijem čelu je bio Milivoje Katnić, pristao je i Savić. On je 2016. potpisao dva sporazuma o priznanju krivice kojim je priznao da je učestvovao u namještanju poslova u kojima je Opština Budva oštećena za oko 6.000.000 eura i da je na taj način svojoj firmi prihodovao bespravno imovinsku korist. Trebalo je da nadoknadi štetu, ali nije. Osuđen je uslovno.

Nakon Budve, poslove je dislocirao u Tivat. Sistem isti – divlja gradnja i nasipanje mora. Opet uz državni blagoslov – Morsko dobro sa njim nakon što je bespravno gradio ponte na Opatovu, sklapalo ugovore o zakupu tako na divlje stvorenih novih djelova obale i kupališta. Sada mu je divlju gradnju legalizovalo i Radunovićevo ministarstvo.

Po istoj šemi nastoji se završiti i javno najeksponiraniji slučaj gradnje džinovskog hotela i nasipanja 14 hiljada kvadratnih metara mora, skoro  dva fudbalska terena, u Baošićima, od strane kompanije Carine Čedomira Popovića.

Popović je protekle sedmice izašao iz pritvora u koji je od 26. marta bio po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Herceg Novom. Pred ODT je u toku pretkrivični postupak protiv njega. Na tere mu se stavlja produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave i potrebne dokumentacije na više lokacija u Boki kotorskoj.

Monitor je već pisao da je ministar Radunović dva inspektora koji su policiji i tužilaštvu asistirali u akciji zabrane gradnje u Baošićima, krajem marta,  sklonio sa posla.

Uslijedilo je prihvatanje žalbe kompanije Carine od strane Radunovićevog Ministarstva i poništavanje rješenje urbanističko-građevinske inspektorke Direktorata za inspekcijski nadzor od 6. aprila, a kojim je produžena zabrana izvođenja radova na gradilištu u Baošićima, izrečena još u oktobru 2024. Rješenje koje je, kako se pored ostalog navodi, doneseno i po “ovlašćenju ministra” potpisala je ,,ovlašćeno službeno lice” Dubravka Pešić.

Uprava za legalizaciju bespravnih objekata je na osnovu dokumentacije koja je dostavljena od strane Carina prilikom pokretanja postupka legalizacije dijela bespravnog objekta, utvrdila da predmetni objekat ispunjava opšte uslove za legalizaciju.

Zabunu su upotpunile izjave iz Ministarstva koje je saopštilo da uprkos tome što je država usvojila žalbu Čedomira Popovića i ukinula rješenje kojim se produžava zabrana gradnje hotela u Baošićima, taj  investitor do donošenja novog rješenja neće moći da nastavi gradnju. No, to što mu je gradnja hotela i dalje zabranjena ne znači da Popović neće moći da ga legalizuje.

Monitorov izvor tvrdi da neočekivano za Ministarstvo, investitor predaje žalbu na rješenje kojim se prekida postupak inspekcijskog nadzora i insistira da se odobri retroaktivno dozvola za hotel u Baošićima za  sedam etaža iznad prve dvije. ,,Ova žalba je usvojena i Ministarstvo je poništilo svoje posljednje rješenje urbanističke inspekcije. Sada se urbanstička inspekcija našla u do sada neviđenoj situaciji da odobrava građenje izgrađenog objekata, koji je već u postupku legalizacije, bez konzervatorkskih uslova u zoni zabrane UNESKO zastićene zone”.

A da je u Ministarstvu prostornog planiranja sve moguće svjedoči i to da je v. d. glavne državne arhitektice Mirjane Đurišić, dala saglasnost na izmijenjeno idejno rješenje budućeg hotela sa pet zvjezdica sa apartmanima za tržište Radisson collection u Budvi, kompanine ALK Nekretnine. Rješenje je aminovao i ministar Radunović. Đurišić je rješenje donijela 16. aprila, iako je deset dana prije toga odbila zahtjev iste kompanije da im se omogući veća spratnost hotela.

Prema pouzanim podacima Monitora, koalicioni partneri u vlasti, prije svega PES, ne gledaju blagonaklono na Radunovićeve legalizacione vratolomije uz osnovanu sumnju da tu ima korupcije.

Po zamahu i legalizaciji intervencija u prostoru Radunovićev dosadašnji mandat se može mjeriti samo sa vremenom njegovog davnog prethodnika Branimira Gvozdenovića. Kako sam ministar Radunović nedavno izjavi:  ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u ambijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”.

Mnogi očekuju da pravni galimatijas i moguće zloupotrebe razriješi tužilaštvo. Premda, ni Gvozdenović još nije došao na red, a kamoli aktuelni ministar.

Predrag NIKOLIĆ

U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine. I da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela EK  o kompletiranju poglavlja ove godine nerealan ili knap u milimetar. Slijedi – 19 preostalih poglavlja od 33. I najteži testovi –  pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije.  Izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci.

Dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti i proglašanja evropskog puta strateškim državnim ciljem, Crna Gora se i dalje nalazi između političkih obećanja i hvalisanja s jedne, i ni malo ružičaste stvarnosti s druge strane.  Vlada nastavlja govoriti o „istorijskoj šansi“ i zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja do kraja ove godine. Činjenice na kraju prvog trimestra 2026. godine pokazuju da je pred državom i društvom tek najteži dio posla – 19 preostalih poglavlja od 33. Među njima su upravo ona koja decenijama razotkrivaju slabosti sistema i upitnost istinske državnosti –  pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije. S izmakom prvog trimestra 2026. godine Vlada je zatvorila samo dva poglavlja (13 – ribarstvo i 14 – transportna politika) iako je ranije najavljivano zatvaranje šest. U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri pregovaračka poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine.

Međutim, čak i da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela Evropske komisije (EK) o kompletiranju poglavlja ove godine ili nerealan ili knap u milimetar. “U oktobru i novembru ćemo imati jasniju sliku koliko je realno zatvoriti sva poglavlja (do kraja godine)” precizirao je  ambasador Satler.

U isto vrijeme kad i Satler,  u izjavi za DAN  izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu Marijan Šarec je ocijenio kao “preambiciozan” plan Vlade da se do kraja godine sve završi. Šarec je poručio da “nema prevelika očekivanja” i da misli  “da će biti teško ostvariti zacrtano, ali izuzetno je važno zatvoriti što više poglavlja”. Šarec i napominje da kašnjenje od nekoliko mjeseci ne bi imalo velike posljedice dok god se ima cilj u vidu.

I izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci. Kao dodatni podsticaj je stigla odluka iz EK da se odobri formiranje radne grupe za izradu ugovora o pristupanju Crne Gore EU, koji je prvi takav ugovor nakon 13 godina kada je Uniji pristupila Hrvatska.  Novi ugovor će sadržati određene mehanizme i zaštitne mjere (safeguard clauses) koje se smatraju praktičnim osiguračima kako nova članica po prijemu ne bi krenula putem Mađarske, Poljske ili Slovačke. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos ističe da su ti mehanizmi predviđeni kako ne bi došlo do urušavanja vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i demokratskih standarda. Kos ističe da to neće biti nova pregovaračka poglavlja niti novi uslovi za članstvo, već “garancije za zaštitu osnovnih vrijednosti Unije”. EU takođe može zatražiti vraćanje na već zatvorena poglavlja u slučaju nazadovanja.

Najosjetljivija stvar je mogućnost da nova članica, u slučaju ozbiljnih narušavanja vladavine prava, izgubi ili joj se suspenduje pravo veta u pojedinim pitanjima. Ovo je politički najspornije jer su crnogorski zvaničnici, uključujući i predsjednika Jakova Milatovića nekoliko puta naglasili da ih zanima puno članstvo i da imaju “crvene linije” kad je u pitanju dobijanje manjih prava od drugih država članica. Za razliku od ranijih proširenja, gdje su tzv. safeguard klauzule trajale ograničeno (npr. tri godine), sada se razmatraju dugoročniji ili trajni mehanizmi nadzora, posebno za pravosuđe i demokratiju. EK još treba do kraja razraditi nacrt ugovora i ponuditi ga na uvid.

Ovakvo rješenje o privremenoj suspenziji prava veta (koliko god trajalo) mnogi u Briselu smatraju solomonskim rješenjem. Njime se izbija adut ozbiljnim protivnicima novih pridruženja prije reforme mehanizama glasanja i veta unutar Unije. Reforma glasanja i ukidanje veta nije izgledna jer bi takvo novo rješenje trebalo osigurati podršku svih 27 članica. Nekoliko njih je reklo da neće podržati ukidanje veta. Stoga je novo rješenje, koje bi trebalo biti sadržano u pristupnom ugovoru,  u evropskim krugovima dočekano s olakšanjem.

U ponedjeljak su Vijesti objavile da je “u prethodne tri nedelje došlo je do velike promene unutar EU kada je u pitanju odnos prema Crnoj Gori”. U Briselu su svi shvatili da se “proširenje na Crnu Goru događa”, odnosno da su 2028. i 2029. realno dostižne za novo proširenje na nas i eventualno Island, zavisno od ishoda referenduma. Glavna podrška Crnoj Gori proizilazi iz jasne vizije njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) da se Crnoj Gori otvore vrata uz navedene zaštitne mehanizme. Njemačka je navodno uspjela ubijediti i Francusku i zemlje Beneluksa – prvenstveno Holandiju da prekinu uslovljavanja i prihvate pragmatičniji pristup. Vrijedno je podsjetiti se da su i kod pristupanja Hrvatske, i ranije Bugarske i Rumunije iste zemlje imale najviše zamjerki novim kandidatima od kojih je traženo puno više da isporuče nego što je to bio slučaj sa novijim članicama koje su ušle u velikom valu proširenja 2004. I u kontaktima Monitora sa crnogorskim zvaničnicima, koji su željeli ostati neimenovani, se ističe da “postoji generalno konzenzus glavnih država da budemo primljeni uz određene korekcije i prilagođavanja”.

Vijesti u izvještaju od ponedjeljka napominju  da je Hrvatska posljednja velika prepreka u EU na putu Crne Gore ka članstvu. Po njihovim  izvorima  “dvije strane… gotovo su sve dogovorile”. Pitanje Morinja je na dobrom putu da bude u potpunosti riješeno dok se pitanje preimenovanja bazena u Kotoru i broda Jadran na putu da se riješi do kraja proljeća. Kasnije u ljeto hrvatske proslave Operacije Oluja i srpske komemoracije povodom istog događaja,  mogu iskomplikovati situaciju već dovoljno nategnutu skupštinskom Rezolucijom o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen. Da stvar bude još komplikovanija, nedavno je rukovodstvo Skupštine obilježilo Dan sjećanja na žrtve genocida u sistemu logora Jasenovac itd. u dvorani Muzičkog centra u Podgorici kome su pretežno prisustvovali političari srpskog bloka i srbijanski i ruski ambasadori. Nastupio je dirigent i kompozitor Aleksandar Sedlar s kompozicijom “Šum šume preko polja” i Simfonijskim orkestrom. Između muzičkih izvedbi čitani su zapaljivi govori (istiniti i oni manje istiniti ili upitni) ustaških funkcionera iz Drugog svjetskog rata koji su “dočaravali” atmosferu dotičnog skupa i koji je hrvatska vlast ocijenila kao novu provokaciju. Za razliku od zvanične Srbije koja negira zločine svojih nacističkih kvislinga iz istog perioda i čak ih veliča, hrvatska vlast redovno održava komemoracije i osuđuje zločine ustaškog režima. Premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović nisu prisustvovali, kao i većina političara iz drugih  nevučićevskih partija.

Monitorovi izvori u Vladi i Ministartvu vanjskih poslova (MVP) su uvjerenja da  će Njemačka i Francuska najviše uticati na Hrvatsku da se pozitivno riješe akutni problemi između Podgorice i Zagreba. Dio vlasti se obavezao da će nastojati sve probleme riješavati na konstruktivan način. Koliko će to uspjeti -druga je priča. Zvanična Srbija, tj. njen apsolutni vladar – predsjednik Aleksandar Vučić (kojem Ustav daje ceremonijalna ovlašćenja) pojačava retoriku protiv učlanjenja Crne Gore u EU, kako u srbijanskim režimskim medijima tako i u medijima pod njegovom kontrolom u Crnoj Gori. Vučićevi mediji prenose samo negativne vijesti o EU i potenciraju euroskepticizam i okretanje EU javnog mnijenja protiv novih članica. Toj kampanji se pridružio i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. U objavi polovinom aprila na mreži X Medojević je napisao: “Kada neiskusni i neinformisani političari u regionu jednom shvate da je EU izvor korupcije, a nikako saveznik u borbi protiv korupcije, mnoge zablude o tzv. ‘evropskom putu ‘ biće jasne”. Prenijeli su ga svi Vučićevi mediji koji su mu odavno širom otvorili vrata – od kada je prestao napadati organizovani kriminal i korupciju u Srbiji.

Vučić je prije tri dana bio gost britanskog novinara Aleksanda Kembela u podkastu Ostalo je politika u kojem je napao i EU da nije u stanju kontrolisati situaciju ukoliko to ne odgovara Americi. Vučić se kao zapitao – “dovodite, ne znam, Crnu Goru i Moldaviju u Evropu bez Srbije. Šta je smisao?”.

Zvanična Crna Gora nije reagovala na pomame Vučića i njegovih medija protiv Crne Gore. Srbije i njene zvanične politike nema čak ni u Strategiji vanjske politike Crne Gore 2026 – 2029. gdje je kao primarni cilj navedeno punopravno članstvo u EU. Vjerovatno su autori Strategije smatrali da bi pominjanje  Srbije u kontekstu koji nije pohvalan, izazvalo reakciju Beograda i usložilo političku situaciju u zemlji. Međutim, ćutanje neće odvratiti Vučića od posla.

Vidjelo se to bezbroj puta do sada.

Jovo MARTINOVIĆ 

Od radničkog samoupravljanja i prvomajskih proslava nije ostalo ništa. Tranzicija iz socijalističkih sistema u kvazi tržišne ekonomije donijela je predubok jaz između bogatih i siromašnih, slabe institucije i sindikate. I masovne radničke migracije. I oni koji odlaze odavde, i oni koji dolaze, mahom rade bez  zaštite radničkih prava.  Stvara se začarani krug: zemlje gube sopstvenu radnu snagu, a uvoze još jeftiniju i ranjiviju

“Dozvolite mi da vam čestitam Prvi maj, Praznik radnog naroda Socijalističke republike Jugoslavije. Jednom rečju, da novim generacijama bude bolje, koje će nam moći reći – ‘Hvala našim precima koji su nam to stvorili”, pozdravio je 1979. godine Josip Broz Tito mase koje su se slivale trgovima i ulicama. Sletovi, svečanosti, mnogi se još sjećaju.

Generacije koje su došle svjedočile su krvavom raspadu Jugoslavije i njenog nasleđa. Od radničkog samoupravljanja i prvomajskih proslava nije ostalo ništa. Tranzicija iz socijalističkih sistema u kvazi tržišne ekonomije donijela je predubok jaz između bogatih i siromašnih, slabe institucije i sindikate. Međunarodni praznik rada na Balkanu  već dugo blijedo proslavljaju samo registrovani sindikati. Državni službenici, čija se brojka vrtoglavo popela, raduju se neradnim danima, nezaposlenima su svi neradni, a radnici odavno ne liče na one iz  doba Jugoslavije. Ono što je ostalo životari  sa nesigurnim ugovorima, niskim platama i slabom zaštitom na radu.

Sedmicu pred ovogodišnji praznik rada, mediji su javili da je u Herceg Novom stradao radnik iz Nikšića angažovan na izgradnji tamošnjeg hotela. Imao je 67 godina.  Procjene su da u Crnoj Gori svake godine na radu život izgubi od pet do osam radnika. Većinom na građevini.

Ovogodišnji Prvi maj dočekuje se i u atmosferi protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) zbog nepotpisanog Opšteg kolektivnog ugovora. Vlada je nakon višemjesečnih pregovora saopštila da ne prihvata zahtjev za povećanjem obračunske vrijednosti zarada. “Smatramo da ovakva čestitka pred Prvi maj negdje gotovo da je i sa podsmjehom upućena radnicima i radnicama Crne Gore”, saopštila je Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije. Iz Unije upozoravaju da će zbog nepotpisivanja Opšteg kolektivnog ugovora najmanje stotinu hiljada ljudi ostati bez  značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni , minuli, praznični rad, rad nedeljom.

Domaći sindikalci odavno upozoravaju da nesigurnost postaje glavna odrednica rada u zemlji – broj tkz prekarnih, odnosno ugovora o djelu vrtoglavo raste i postaje dominantna vrsta rada.  Raste i javna administracija, u koju se odlazi zbog sigurnosti, pa je najveći poslodavac država. To ne pomaže poziciji radničkih prava.

Posebna radnička priča Balkana je ona o masovnim emigracijama. Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina bilježe konstantan odlazak mladih i kvalifikovanih radnika ka zapadnoevropskim državama.  Taj  proces često dovodi do paradoksa: oni koji odavde odlaze u razvijenije zemlje nerijetko završavaju u sektorima sa nižim platama, slabijom pravnom zaštitom i većim rizikom od eksploatacije.

Istovremeno, Balkan postaje odredište u koje se se migrira. I ovdje , radnici izvana koji  najčešće rade u građevini, turizmu ili poljoprivredi, rade  bez jasnih ugovora i sa ograničenom ili nikakvom pravnom zaštitom. Time se stvara začarani krug: zemlje gube sopstvenu radnu snagu, a istovremeno uvoze još jeftiniju i ranjiviju.

Prema nezvaničnim podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore  od 2011. do 2021. godine iz naše zemlje je otišlo  preko 70 hiljada crnogorskih državljana. Brojne priče onih koji odlaze iz Crne Gore su slične –  rade na “crno” i bore se da što više zarade a da se ne razbole. Zdravstvene i slične usluge u mnogim zemljama sebi ne mogu da priušte.

Ni jeftina radna snaga koja popunjava praznine u zemljama bivše SFRJ ne prolazi bolje . Najveći broj radi takođe na crno i bez osnovne zaštite. Dolazak strane jeftine snage  otkriva i drugo  društveno lice  – ksenofobiju, diskriminaciju  i rast govora mržnje. Dovoljno je sjetiti se nedavne sramotne epizode sa turskim državljanima čija je imovina demmolirana uz izlive mržnje nakon jednog incidenta na Zabjelu, o kojem  nismo saznali punu istinu.

Ekonomske brojke takođe upozoravaju. Na regionalnoj ministarskoj konferenciji, održanoj u Budvi u maju prošle godine iznijeti su podaci koji ukazuju na ogroman rast izdatih radnih dozvola u regionu. Brojka je porasla sa 40.000  u 2018. godini na preko 100.000 izdatih radnih dozvola u 2024. godini.

Prema podacima Westiminster fondacije za demokratiju (WFD) i Instituta za razvoj i inovacije iz Beograda  iz 2021.  zbog odlaska radne snage Srbija godišnje gubi 897 miliona eura, BiH 710 miliona, Albanija 559, Kosovo 519, Sjeverna Makedonija 333, a Crna Gora 70 miliona eura godišnje.  Podaci su pokazali i da najveći prosječni gubitak od jedne iseljene osobe za godinu dana ima Crna Gora koja gubi 21.561 euro, slijedi Bosna i Hercegovina sa 21.000, potom Srbija 19.500, pa Kosovo 17.000, Sjeverna Makedonija 15.850 eura po osobi i Albanija 14.900 eura. Treba imati na umu i da su se ulazni statistički podaci u međuvremenu još drastičnije promijenili.

U ovih dana izdatom izvještaju Svjetske banke se upozorava da stanovništvo regiona stari brže nego bilo gdje u Evropi i da će u narednoj deceniji svaka peta osoba biti starija od 65 godina.  Radno aktivno stanovništvo odlazi u inostranstvo, a u ključnim sektorima vlada nestašica radne snage.

Nije samo Balkan priča o migracijama radnika i lošim uslovima rada.  Globalno tržište rada podstiče potragu za jeftinom radnom snagom. Multinacionalne kompanije, poput Amazon ili Foxconn, često organizuju proizvodnju i logistiku u zemljama gdje su troškovi rada niži. Cijena su loši radni uslovi, dugi radni sati i ograničena sindikalnih prava. Radnici postaju lako zamjenjivi resurs, a pritisak na smanjenje troškova rada utiče i na standarde u razvijenim zemljama.

Tu je i  tzv. „trka ka dnu“ – međusobna konkurencija država da ponude niže poreze i slabije regulative kako bi privukle investicije. Tako često potkopavaju domaći sistem zaštite radnika.  Tehnološki razvoj dodatno komplikuje situaciju, jer mnogi radnici formalno više nisu zaposleni, već „nezavisni saradnici“, što ih lišava prava na bolovanje, penziju i kolektivno pregovaranje.

Kako danas izgleda svijet kroz brojke o jazu između siromašnih i bogatih? Najbogatijih 1 posto stanovništva posjeduje oko 40–50 posto ukupnog svjetskog bogatstva.  Nekoliko desetina hiljada ultra-bogatih ljudi ima više bogatstva nego milijarde najsiromašnijih zajedno . Što se tiče     Crne Gore,  najbogatijih 20 posto stanovništva zarađuje otprilike 4–5 puta više nego najsiromašnijih 20 posto (u prihodima).  Raspodjela bogatstva je još nejednakija nego raspodjela plata.

Dok se gušimo u nejednakosti i nesigurnosti možda nije loše prisjetiti se  Komunističkog manifesta iz 1848: “ Kapital ( odnosno buržoazija – prim. prev.] je u ledenoj vodi egoistične računice utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano stečenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog trgovanja. Jednom riječju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog religijskim i političkim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno, izravno, surovo izrabljivanje”

Bilo je davno, kao što je bila davno i 1886. godina u Čikagu, kada je stotine  hiljada američkih radnika, početkom maja izašlo na ulice zahtjevajući osmočasovno radno vreme. Tadašnje dobijene bitke, opet  treba izvojevati.  Da Prvi maj ne ostane – ničiji praznik.

Milena PEROVIĆ