Povežite se sa nama

SVIJET

UKRAJINA NA RUBU KATASTROFE: Obrisi globalnog haosa

Objavljeno prije

na

Naredni sati i nekoliko dana bi mogli da budu od suštinske važnosti za Ukrajinu, ali i šire međunarodne odnose. Predsjednik Rusije Vladimir Putin je upozorio da je Ukrajina ,,na ivici građanskog rata ” a akcije ukrajinske vojske na istoku te zemlje opisao kao ,,neprihvatljive”. Potom je ruski minister spoljnih poslova Sergej Lavrov zatražio od privremenih vlasti u Kijevu da ,,poštuju ” zahtjeve građana Ukrajine na istoku i jugu zemlje.

Vršilac dužnosti ukrajinskog premijera Arsenij Jacenjuk je na to zahtijevao da Rusija ,,prestane da podržava teroriste”. On je ocijenio da Rusija želi da podigne ,,Berlinski zid ” u Ukrajini”.

Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen je najavio jačanje vojnog prisustva Alijanse duž istočnih granica članica tog vojnog saveza. ,,Danas smo usvojili paket vojnih mera”, rekao je Fog Rasmusen poslije sastanka svih 28 članica Alijanse u Briselu i dodao da to podrazumijeva ,,veći broj aviona na nebu, više brodova u vodi, veću spremnost na kopnu”.

Nedugo nakon ruske aneksije Krima, proruski aktivisti preuzeli su nekoliko gradova u regionu Donjecka. Zarobljeni su oklopni transporteri vojske u Kramatorsku. Šest ukrajinskih tenkova u Slavjansku je prešlo na stranu demonstranata. Navodno je u dosadašnjim sukobima proruskih snaga i snaga koje su poslate iz Kijeva ubijeno najmanje četiri osobe, a govori se i o više od 11 žrtava.

Do petka, većina demonstranata bili su civili, „naoružani” šipkama, kamenjem, molotovljevim koktelima, motkama, a njihove barikade izgledale su slabe. Tokom vikenda pojavile su se bolje naoružane snage. To bi moglo da bude zato što je došlo do zapljene oružja koje je pripadalo Ukrajinskoj službi bezbjednosti (SBU), ali je procjena da postoji promet između Krima i istočne Ukrajine. Neki stanovnici Krima su to rekli otvoreno. Veoma je vjerovatno da ima dobrovoljaca iz Rusije, sa vojnim iskustvom, koji pomažu lokalnom stanovništvu. Kijev i SAD optužili su Rusiju za miješanje agenata vojne obavještajne službe (GRU).

Logično je očekivati da će ruske obavještajne službe pokušati da pomognu, ali će nastojati da ostanu nekoliko koraka udaljeni kako bi izbjegli politički skandal za Rusiju.

Mnogo je glasina i oko posjete direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Džon O. Brenan Kijevu. Prema nekima on je navodno rekao ukrajinskim vlastima da slome pobunu. Sve je više napisa da je SBU pod rukovodstvom CIA već 22 godine. No, opet navodno, glavni cilj Brenanove dvodnevne posjete bio je da uđe u trag sudbini oko 20 članova privatne američke firme za obezbjeđenje Blekvoter, koji su ovog mjeseca nestali u okolini Donjecka.

SAD su pozvale Kijev da dejstvuje „postepeno” i „odgovorno” u rješavanju tenzija. „Pozivamo Vladu Ukrajine da djeluje uz dužnu opreznost u rješavanju situacije koju su prouzrokovali naoružani pobunjenici koji su okupirali vladine zgrade i nelegalno postavili blokade na drumovima u nekim djelovima zemlje”, izjavio je portparol Bijele kuće Džej Karni. Karni je naglasio da Vašington nastavlja sa naporima da pronađe diplomatsko rješenje. „Kao što je predsjednik rekao, mi ne vidimo vojno rješenje ove krize”.

Rusija je upozorila Ukrajinu da ne koristi silu kako bi povratila mir na istoku zemlje, jer bi takav potez onemogućio saradnju u budućnosti. Iz Moskve je saopšteno u utorak da je prekinuta isporuka vojne opreme i oružja sa Krima u Ukrajinu. Zapad je upozoren da ne dostavlja oružje Ukrajini.

Rusija i Zapad suočeni su sa najgorom krizom od okončanja Hladnog rata. Vašington i Brisel zaveli su niz sankcija Moskvi.

Diplomate EU, Rusije, Ukrajine i SAD planiraju da se sastanu na direktnim pregovorima u Ženevi u četvrtak, kad ovaj broj Monitora ide u štampu. To će biti prvi sastanak te vrste od izbijanja krize u Ukrajini.

Može li biti spašena cjelovitost Ukrajine? Po nekim analitičarima, to je moguće ukoliko se odustane od oružanih sukoba i pristupi ozbiljnim pregovorima. Ukoliko se borbe rasplamsaju, moguće je da će to značiti odtjepljenje istočne Ukrajine.

Dešavanja u Ukrajini itekako se reflektuje na zemlje Balkana. Javnost s pažnjom prati dešavanja u toj zemlji, bilo zbog neriješenih političkih pitanja, na primjer u Bosni Hercegovini, ili tradicionalne privrženosti Rusiji, kao u Srbiji, jednom dijelu BiH i u Crnoj Gori.

,,Za BiH, koja godinama zastaje na putu evropskih integracija, pristupanje NATO najvažnije je spoljnopolitičko pitanje imajući u vidu novu varijablu bezbjednosti koja se pojavila sa krizom u Ukrajini”, kaže sarajevski analitičar Nerzuk Ćurak. On smatra da ulazak BiH u NATO uglavnom zavisi od Srbije. „Ako Srbija ne krene na taj put, teško je očekivati da će BiH ući u NATO”.

U Srbiji se ne stišava prašina oko različitog glasanja srpskih poslanika u Skupštini Saveta Evrope o sankcijama prema Rusiji. Na meti su dvije poslanice DS i poslanik Ujedinjenih regiona Srbije koji su podržali Rezoluciju kojom se oduzima Rusiji pravo glasa do kraja zasijedanja 2014. godine zbog Krima, odnosno Ukrajine. Zvanični stav Srbije je – poštuje se teritorijalni integritet svake države ali se ne podržavaju sankcije prema Moskvi.

Sudeći prema izjavi Jelene Milić iz beogradskog Centra za evroatlantske studije, Srbija trenutno nema politiku pristupanja NATO. Milićeva smatra da Srbija nije čvrsto opredijeljena ni za članstvo u EU. „Događaji u Ukrajini su pokazali koliko je jaka zavisnost srpske vlade od zvanične politike Rusije “

U Makedoniji, u Ministarstvu spoljnih poslova su kratko rekli da se ta zemlja kao kandidat za članstvo u EU saglašava sa pozicijama Brisela u domenu spoljne politike. Raniji ambasador u NATO Nano Ruzhin je ocijenio da se iz rijetkih reakcija zvaničnika ili iz medija, ,,uglavnom može vidjeti da preovlađuje proruska orijentacija”. I drugi eksperti smatraju da je u Makedoniji, iako zemlja stremi ka evroatlanskim integracijama, ipak više prisutna ruska, nego ukrajinska istina.

Vlade zemalja regiona sa velikom pažnjom iščekuju ishod ukrajinske krize, a neke mjerkaju kome se prikloniti. Zbog toga je teško reći da li će doći do ubrzanja integracija u EU i NATO u zemljama regiona.

Teško breme

U najnovijem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda ocijenjeno je da će „teško breme” Ukrajine pasti na devet zemalja članica Evropske unije (EU) – Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku, Letoniju, Litvaniju, Poljsku i Rumuniju, kao i na Tursku i Srbiju, koje su kandidati za tu integraciju.

U izvještaju u kome se govori o negativnom uticaju događaja u Ukrajini na ekonomiju čitavog regiona Istočne Evrope, se navodi kako će obnova tamošnjih nacionalnih privreda ove godine biti sporija. Izvan pomenute grupe zemalja su njihovi susjedi iz regiona – Estonija, Slovačka i Slovenija (kao zemlje iz euro zone), kao i Češka. Autori izvještaja smatraju da destabilizacija Ukrajine vodi daljem povećanju socijalno-ekonomskog debalansa u samoj EU.

U oktobru 2013. je MMF prognozirao da će porast ukupnog društvenog bruto proizvoda (BDP) u 2014. iznositi 2,75 odsto. Sada je prognoza spuštena na 2,4. „Nesigurno stanje u zoni eura, breme unutrašnje politike, rast nestabilnosti na finansijskim tržištima i sve jači geopolitički rizici do kojih dolazi zbog razvoja događaja u Ukrajini, stvaraju prijetnju daljeg pada, koji se već osjeća”, konstatovano je u izvještaju MMF-a.

Šta će Crna Gora

U Podgorici, eksperti, pripadnici civilnog sektora i opozicioni političari ocjenjuju kako je veliko pitanje da li premijer Milo Đukanović, iako je u Vašingtonu najavio, može prekinuti veze sa Moskvom, zbog jakog ekonomskog uticaja i poslova sa ruskim tajkunima.

General Blagoje Grahovac smatra da je Đukanović odavno talac Moskve. On tvrdi da je oštra reakcija Moskve na približavanje Podgorice NATO-u bila očekivana, ali i da se reakcija Rusije neće završiti na saopštenjima. ,,Đukanović je godinama bučno pričao priču o evroatlantskim integracijama, a ispod stola sprovodio okupaciju prirodnih resursa Crne Gore od strane ruskih tajkuna. U tome su oni učestvovali, a uskoro će ruska strana kazati vrlo egzaktne iznose ko je i koliko od svega toga zaradio”, smatra Grahovac. ,,Nemam dilemu da će od ljutnje Rusije posljedice imati dupli igrači i oni koji su povezani u koruptivnim radnjama sa ruskim tajkunima. Zato mogu biti zabrinuti mnogi u vrhu DPS”, zaključio je Grahovac.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević ocjenjuje da novonastala situacija neće izazvati sukobe unutar DPS. ,,Jedinstvo partije u vezi sa pitanjem NATO Đukanović je demonstrirao i činjenicom da su uz njega u Vašingtonu bili neki od onih koji se u javnosti prepoznaju kao ‘ruski ljudi'”, primijetila je ona. Po Uljarevićevoj, za Đukanovića može biti opasno ako se pojave javnosti nepoznati dogovori sa Rusima. ,,Da bi procjenili eventualne posljedice tih ‘dilova’ trebalo bi znati i njihovu sadržinu”, zaključila je Uljarevićeva.

Lider PZP-a Nebojša Medojević smatra da će se Đukanović teško otrgnuti iz ruskog zagrljaja, podsjećajući na privatne i poslovne relacije njegovog okruženja sa ruskim investitorima.

Medojević smatra da uticajni kreatori američke politike ne vjeruju da Đukanović može sprovesti takav zaokret, jer je sporna premijerova povezanost sa kriminalnim krugovima i rupe u bezbjednosnom sistemu.

Mnogi među premijerovim saradnicima, tvrdi Medojević, sa Rusima gaje i bezbjednosne i kriminalne veze koje se teško prekidaju.

Kao odgovor na Đukanovićevo držanje u Vašingtonu najavljuje se putovanje u Moskvu delegacije Socijalističke narodne partije. SNP se protivi ulasku Crne Gore u NATO. Protiv ulaska u NATO je i Nova, jedna od članica Demokratskog fronta. Do sada ta razlika nije uticala na saradnju Medojevića i Mandića.

Profesor Filip Kovačević, lider Pokreta za neutralnost smatra da bi pristup NATO suštinski štetio evropeizaciji Crne Gore i njenoj integraciji u EU. Postoje osnovane sumnje da se slabljenjem EU koordinira iz neokonzervativnih vašingtonskih krugova, koji koriste NATO kao instrument svoje moći, ocjenjuje on. ,,U bliskoj budućnosti Crna Gora bi mogla da odigra značajnu ulogu u osnaživanju EU kao autonomnog geopolitičkog aktera tako što bi se, kroz politiku vojne neutralnosti, oduprla pritisku neokonzervativnih imperijalista, i time definisala svoju buduću ulogu u EU kao mjesto povjerenja i za Istok i za Zapad”, napisao je Kovačević u autorskom tekstu u Vijestima.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UKRAJINA, DANI STRAHA I NEIZVJESNOSTI: U vrtlogu geopolitičkih interesa velikih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Putin raspad SSSR-a smatra „najvećom katastrofom dvadesetog stoljeća“ i njegova želja sa obnovom imperije je očigledna. S druge strane, on ima oslabljene i međusobno posvađane demokratije koje slijede politiku popuštanja i smirivanja kao pred Drugi svjetski rat. Mnogi vjeruju da sa njemačke strane postoji spremnost za podjelom interesnih sfera

 

Profesor Fransoa Tom sa pariškog Univerzita Sorbona je nedavno u autorskom tekstu uporedio situaciju u Evropi sa posebnim osvrtom na Ukrajinu, sa onom iz doba Minhenskog sporazuma iz 1938. godine kada je nekoliko velikih zemalja odlučivalo o sudbini i teritorijama malih zemalja. U Minhenu su pomenute godine demokratske i liberalne Francuska i Velika Britanija popustile pred Hitlerovim zahtjevima i dozvolile, zarad mira na kontinentu i nevoljnosti da se ide ponovo u Velji rat, da Njemačka okupira pretežno Njemcima naseljenu Sudetsku oblast Čehoslovačke koja niti je bila pozvana na konferenciji niti je njenu vladu iko išta pitao. Nekoliko mjeseci kasnije Njemci su ušetali u ostatak Čehoslovačke i ukinuli je kao državu pred očima tada demokratskog svijeta. Prije toga je nestala Austrija bez održanog referenduma o „ujedinjenju“. Njemački apetiti su samo rasli i kada Hitler nije dobio iste koncesije u vezi  Poljske, onda se okrenuo i godinu dana kasnije napravio dogovor sa Rusijom o podjeli istočne Evrope (Ribentrop-Molotov pakt) i time granice komunističke imperije na kraju rata 1945. godine pomjerio u srce Evrope.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je raspad Sovjetskog Saveza već nekoliko puta nazvao „najvećom katastrofom dvadesetog stoljeća“ i njegova želja sa obnovom imperije je više nego očigledna uz nadu da su mu je sadašnja konstelacija zvijezda i planeta naklonjena. S druge strane, Putin ima opet oslabljene i međusobno posvađane demokratije koje slijede istu politiku popuštanja i smirivanja (appeasment policy) kao pred Drugi svjetski rat, dok mnogi vjeruju da sa njemačke strane postoji ista spremnost za savezništvom i podjelom interesnih sfera kao u doba potpisivanja pakta Ribentrop-Molotov.

Dok Rusija masovno gomila trupe i vojnu tehniku uz ukrajinsku granicu i na već okupiranim i anektiranim teritorijama, vlada doskorašnje kancelarke Angele Merkel je činila sve da blokira nabavku i isporuku vojne opreme koje je vlada predsjednika Volodimira Zelenskog dobrim dijelom unaprijed platila. Njemačka drži pod blokadom isporuke visokotehnološkog oružja isključivo odbrambenog karaktera preko NATO Agencije za nabavke i podršku (NPSA). Tako su Njemci spriječili nabavku elektronskih sistema protiv dronova i bespilotnih letjelica, koji bi uskratili mogućnost uspješnog špijuniranja ukrajinske teritorije i hirurških visoko-prioritetnih udara od strane ruske avijacije. Takođe, nedavni letovi britanskih vojnih transportnih aviona C-17, kojima je dopremana vojna oprema Ukrajini, su zaobilazili njemački vazdušni prostor koji je najkraća ruta. Avioni su letjeli, po prethodnim aranžmanima britanskog ministra odbrane Bena Volisa, preko Danske i Poljske. Navodno, Britanci su, osim izbjegavanja leta iznad gusto naseljenih oblasti u Njemačkoj, htjeli izbjeći birokratske zavrzlame njemačke vlade pri davanju dozvole za prelet preko njenog teritorija, za što se vjeruje da bi se maksimalno odugovlačilo.

Osim verbalne podrške teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, Njemačka se protivi i pooštravanju sankcija Rusiji u slučaju eskalacije. Davanje dozvole za rad gasovodu Nord Stream 2, koji ide direktno od Rusije baltičkim podmorjem do njemačke luke Rostok, je trenutno blokirano zahvaljujući velikom pritisku drugih zapadnih zemalja.

Interesantno je i da se prošlogodišnja posjeta Merkelove Kijevu desila na samo dan prije godišnjice potpisivanja nacističko-komunističkog Ribentrop-Molotov pakta (23. avgust 1939. god.) dok se ranija posjeta Merkelove 2014. godina desila na samu godišnjicu potpisivanja Pakta. Kada je Zelenski prošlog avgusta tokom posjete Merkelove pokrenuo pitanje njemačkog embarga na NATO isporuke oružja njegovoj zemlji, Merkelova je to decidno odbila pozivajući se na to da njena vlada ne želi dalju eskalaciju i da Kremlj to može smatrati kao provokaciju.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

KAZAHSTAN U PLAMENU: Kleptokratija ne smije pasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi veliki svjetski igrači poput Rusije, SAD i Kine su žmurili nad činjenjima oligarhije koja je posljednje tri decenije izjedala Kazahstan. A onda je, preko noći, stub stabilnosti regiona počeo da se drma, a ulice pretvorene u ratne zone

 

Godina je startovala je burno. Kazahstan, deveta najveća zemlja na svijetu proživljava teške trenutke. Fizički stisnut između susjeda Rusije i Kine, ekonomski između Istoka i Zapada, zemlja koja se naglo otrgla od komunizma i prigrabila blagodeti liberalnog kapitalizma smatrana je svuda za prihvatljivog partnera. Ovo je velikim dijelom zasluga zapadnih lobista među kojima je i bivši britanski premijer Toni Bler. Angažovani za lične interese kazahstanskog režima, lobisti su uljepšavali sliku Kazahstana kao sidra stabilnosti. Ogromni Kazahstanski novci na računima u bankama Zapada bili su dobar temelj za stub mira nestabilnog regiona.

Svi veliki svjetski igrači poput Rusije, SAD i Kine su žmurili nad činjenjima oligarhije koja je posljednje tri decenije izjedala Kazahstan. A onda je, preko noći stub stabilnosti počeo da se drma, a ulice pretvorene u ratne zone.

Prvi dani 2022. godine donijeli su ovoj zemlji krvave sukobe. Izvještaji govore o preko stotinu mrtvih i znatno većem broju ranjenih. Broj uhapšenih se mjeri desetinama hiljada. Uvid u situaciju komplikuju tamošnje restrikcije interneta i mali broj provjerenih medijskih napisa.

U čitavoj je zemlji proglašeno vanredno stanje do 19. januara, a angažovane su i međunarodne trupe – pripadnici ODKB (Organizacija dogovora o kolektivnoj bezbjednosti).

Početak krize povlači sjećanja iz nedavne prošlosti.

Zanaozen, grad pored Kaspijskog mora, 2011. godina. Višemjesečne proteste izazvane malim platama i lošim uslovima rada prekinula je bojeva municija. Snage bezbjednosti ubile su 16 štrajkača i ranili više desetina. Mnogi tvrde da su brojke značajno minimizirane. Plamen tih protesta nije zahvatio zemlju. Deset godina kasnije Zanaozen je ponovo varničio, a vatra se zapalila i u Almatiju velikom ekonomskom i kulturnom centru zemlje. Nekadašnjoj prestonici. Zbog čudnih analogija za mnoge je misterija kako su se mirni protesti zbog povećanja cijena goriva u ovom gradu iznenada proširili zemljom. Predsjednik Kasim Žomart Tokajev naredio je sigurnosnim snagama da „pucaju bez upozorenja“ kako bi uspostavile red.

Kriza se poklopila sa borbom za moć unutar vladajuće garniture. Iako je 2019. predao vlast Tokajevu kojeg je sam izabrao za nasljednika, Nursultan Nazarbajev, neprikosnoveno ime tamošnje politike od osamostaljenja i njegov klan imali su presudnu moć u politici i ekonomiji. U nastojanju da se distancira od prošlosti, Tokajev je petog januara ove godine uklonio svog prethodnika sa moćne  doživotne pozicije šefa Savjeta bezbjednosti.

Pipci Nazarbajevove hobotnice su svuda po državnom aparatu, a mediji su prenosili i da se utire put za dolazak njegove kćerke na mjesto predsjednice. Onda se desilo hapšenje Karim Masimova pod sumnjom za izdaju. On je samo par dana ranije bio čelnik bezbjednosne agencije, a ranije i premijer Kazahstana. Većina izvještaja navodi i da su ljudi koji protestuju daleko od organizovane skupine, te da je ove vatre morao zapaliti neki značajniji politički igrač. Ovakvi detalji su podstakli priče o tome da su ljudi koji se bore na ulicama u stvari zastupnici zavađenih vladajućih  frakcija.

Da situacija u Kazahstanu izlazi iz regionalnih okvira bilo je jasno od početka. Ipak, aktiviranje Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB), na čijem je čelu Rusija, u kazahstanskim nemirima pokrenulo je neke stare scenarije. Ova organizacija, napravljena kao pandan NATO-u, osim Rusije i Kazahstana uključuje Bjelorusiju, Jermeniju, Kirgistan i Tadžikistan.

Na zahtjev Tokajeva snage ODKB su ušle u Kazahstan. Ciljevi – zaštita važnih državnih i vojnih objekata i pomoć domaćim snagama u stabilizaciji situacije.

„Terorističke bande su u suštini međunarodne. Prošle su ozbiljnu obuku u inostranstvu i njihov napad na Kazahstan se može i treba posmatrati kao čin agresije,” rekao je Tokajev ističući da je zbog toga pozvao snage ODKB-a. Londonski Gardijan je prenio da je predsjednik u igru uveo „strane faktore“ kako bi i formalno omogućio miješanje snaga Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbjednosti.

„Rusija i ODKB podržavaju državu članicu kao što to rade saveznici“, rekao je Aleksandar Gruško, zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova, ne bez aludiranja na brojne slične akcije Zapada.

„Kina podržava sve napore u pomaganju vlastima Kazahstana da što prije okončaju haos“, izjavio je portpaol kineskog Ministarstva spoljnih poslova Vang Venbin. Njegove stavove podržao je i kineski predsjednik Si Đinping.

Tokajev je 11. januara poručio da će snage vojnog bloka predvođenog Rusijom započeti povlačenje koje će biti dovršeno u roku od 10 dana. „Glavna misija mirovnih snaga uspješno je završena“, rekao je u obraćanju kazahstanskom parlamentu.

Po mnogim analitičarima ovo je bila samo pokazna vježba.

Sa ciljem ublažavanja javnog nezadovoljstva vladajućim grupama, Tokajev je dao niz obećanja u obraćanju parlamentu. Primijetio je ono što je godinama očigledno. U zemlji se za vrijeme njegovog prethodnika pojavio sloj bogatih ljudi. „Čak i po međunarodnim standardima“.

„Kada je Kazahstan stekao nezavisnost u zemlji se gotovo sve promijenilo. Ali jedno je ostalo isto: Nazarbajev je bio i ostao Gospodar. Bivši radnik propale željezare, sirotinjskog porijekla, već je bio napravio karijeru pod sovjetskim okriljem pa je bio posljednji šef komunista sovjetske kazahstanske republike. Nakon pada Berlinskog zida, postao je stoga prvi predsjednik nove nezavisne države Kazahstan“, piše Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

U njihovom članku Sistem Nazarbajev napominju da je predsjednik iskoristio bogate prirodne resurse i ostvaren prihod iskoristio da ekonomski i politički stabilizuje zemlju. Nazarbajev je, tvrdi njemački medij, bio dovoljno mudar da dopusti svom narodu da učestvuje u bar dijelu raspodjele ovog bogatstva.

U međuvremenu njegova i moć njemu bliskih ljudi narastala je. Procjene idu i do 7 milijardi dolara. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa iz 2020. godine, članovi najuže porodice Nazarbajeva samo u Evropi i SAD posjeduju nekretnine ukupne vrijednosti 785 miliona dolara.

Kada je odstupio s predsjedničke funkcije, očekivao se boljitak, međutim sve je ostalo isto. Kazahstanska reč „šal ket“ ili „stari odlazi“ sve se češće čula širom Kazahstana. U početku je ona označavala neprikosnovenog vođu, ali danas su mnogi skloniji tumačenju da je ona postala sinonim za sistem koji je ostao gotovo netaknut i nakon odlaska lukrativnog lidera.

Zato Tokajev pokušava stvoriti privid promjena. Bogati ljudi i profitabilne firme moraće dati doprinos novom nacionalnom fondu pod nazivom Za narod Kazahstana, koji je planirao da osnuje. „Vjerujem da je došlo vrijeme da daju ono što duguju narodu Kazahstana i da pomažu ljudima”, rekao je parlamentu, a vladi naložio da sastavi popis firmi koje će morati dati doprinos. A možda je nešto i naučio na sopstvenim greškama.

Čak i ako ga političke elite iskorištavaju, nezadovoljstvo naroda veoma je stvarno. Previranja su još jednom razotkrila ranjivost sistema, pa makar on bio podržavan od moćnih igrača sa strane.

Dok kruže priče o interesnim sukobima unutar zemlje, iz vrha se plasiraju drugačije tonirane priče.

Predsjednik je u obraćanju aludirao da je nasilje djelo oko 20.000 „bandita“ među kojima je i dosta stranih plaćenika koji su pokušali da stvore „zonu kontrolisanog haosa“. I Vladimir Putin je izjavio da su nemiri rezultat stranog uplitanja. „Događaji u Kazahstanu nisu prvi i daleko od toga da su posljednji pokušaj uplitanja u unutrašnje stvari naših država izvana“, rekao je ruski predsjednik. Putinove riječi dolaze u momentu američko-ruskih pregovora u Ženevi vezanih za situaciju u Ukrajini.

Značaj nastojanja Kazahstana i Rusije da potvrde da su teroristi obučeni u inostranstvu bili ključni u stvaranju nasilnih nemira svakako je umanjila epizoda vezana za „stranog teroristu” za kojeg se ispostavilo da je poznati kirgiski džez pijanista. Isprebijani umjetnik Vikram Ružakunov je na državnoj televiziji Kirgistana prije identifikacije od strane svojih sunarodnika predstavljan kao jedan od plaćenika.

SAD odbacuju da su umiješane u događaje u Kazahstanu. „To je apsolutno netačno i dio standardnog ruskog priručnika o dezinformacijama koje smo često vidjeli proteklih godina,“ istakla je portparolka Bijele kuće Džen Psaki.

Nju Jork Tajms navodi da je ovo treća pobuna protiv autoritarne vlasti koja je orijentisana na Kremlj. Nakon Ukrajine i Bjelorusije 2020. godine, haos je zahvatio Kazahstan i prijeti da potkopa moć Moskve u trenutku kada ona pokušava da potvrdi svoju ekonomsku i geopolitičku moć.

S druge strane, Kazahstan je važan za Sjedinjene Države zbog energetskih interesa. Primjera radi, američke firme Exxon Mobile i Chevrone su uložile milijarde dolara u zapadni Kazahstan, regiju u kojoj su nemiri i počeli, piše njujorški magazin.

Svjetski mediji svjedoče i o drugačijim tokovima novca. Velike svote kazahstanskog novca peru se u Londonu. „Britanski pružaoci profesionalnih usluga omogućavaju postsovjetskim elitama da peru svoj novac i ugled“, navedeno je u izvještaju londonskog tink-tenka Čatam Haus.

Novinar Tom Burgis koji se u knjizi Kleptopija između ostalih svjetskih adresa bavio i Kazahstanom, smatra da je moderna istorija te zemlje primjer kako „dobro plaćena globalna mreža advokata, bankara, političara i PR menadžera pomaže da se opere reputacija i novac jednog totalno kleptokratskog režima“.

Rasplet krize neće se desiti u nekadašnjoj Astani koja je u čast donedavnog lidera prezvana u Nursultan. Moskva, Peking i Vašington su adekvatnije adrese za ovo pitanje.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

2021. U RETROVIZORU: Zaglušujuća buka svjetskog nemira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Druga godina po najnovijem računanju vremena – kovid kalendaru, je za nama. Sjetimo se svih želja da 2020. što prije prođe, jer će naredna, mislili smo, biti bolja. A onda je umarširala dvadeset prva. Nimalo bolja, sa potencijalnim komplikacijama nagore

 

Između izbora u SAD-u i Rusiji i stvarima vezanim za njihove spoljnopolitičke ciljeve stala je gotovo cijela godina. Kina je posmatrala sa strane i odrađivala  posao, a EU pokušavala da pronađe nove puteve. Da sve baš ne izgleda kao da je XX vijek, tu je korona, njena upornost da se širi i naša neusklađenost u borbi protiv nje.

Druga godina po najnovijem računanju vremena – kovid kalendaru, je za nama. Sjetimo se svih želja da 2020. što prije prođe, jer će naredna biti bolja. A onda je umarširala dvadeset prva. Nimalo bolja, sa potencijalnim komplikacijama nagore. Ako je za poređenje – 2021. godinu smo dočekali sa nepunih dva miliona slučajeva smrti od korona virusa. U susret 2022. bližimo se brojci od šest miliona, prema  worldmeter.info.

Od 1. januara do 10. decembra 3,3 miliona ljudi umrlo je od COVID-19. Delta varijanta SARS-CoV-2 odradila je svoje. Uticaji Omikron soja još se sumiraju. Mi na Balkanu se držimo u vrhovima negativnih lista. Tradicionalno.

Oko 200 zemalja se na klimatskom samitu COP26, održanom u Glazgovu, složilo da se održi u životu nada o ograničavanju povećanja globalne temperature na 1,5°C. Ekstremni vremenski i klimatski događaji su nas valjda toliko osvijestili. Slikovitije: u Kini je više od 300 smrtnih slučajeva uzrokovano jakim padavinama i poplavama u provinciji Henan 2021. godine. Tropski ciklon Seroja ubio je 160 ljudi u Indoneziji, a klizišta i bujične poplave raselile su najmanje 22.000 ljudi. Oluja Filomena izazvala je najjače sniježne padavine u posljednjih 50 godina u Madridu. Više od 10.000 ljudi potražilo je utočište u centrima za evakuaciju na Fidžiju zbog ciklona Ana. U SAD-u su temperature pale na –13°C u nekim dijelovima Teksasa, ekstremni toplotni talas na sjeverozapadu Pacifika ubio je stotine ljudi. Temperature u Moskvi i nekim drugim mjestima u Rusiji dosegle su rekordno visoke nivoe proteklog ljeta. Ovog avgusta gorjeli su djelovi Sjeverne Amerike, Sibira, Afrike i Evrope. Prošli jul je bio najgori po rekordnom broju požara od kada su se ove situacije počele satelitski snimati 2003. godine.

Dvadeset najtoplijih zabilježenih godina u istoriji gotovo da su se uklopile u početak novog milenijuma. U Sjevernoj Americi zabilježen je najtopliji jun od kada postoje mjerenja. Veliki požari zahvatili su Grčku, Italiju, Kipar, Španiju. Na udaru vatre je bila i Turska. Opominjuće slike sa ostrva Evija obišle su svijet.

U najtoplijem mjestu na zemlji – Dolini smrti u pustinji Mohave na jugoistoku Kalifornije, izmjerena je temperatura od 54,4 stepena celzijusa. To nije iznenađenje, ali alarmira njeno svakogodišnje ponavljanje. Naučnike ovog ljeta ipak više brinu temperature zabilježene na sjeveru SAD-a i u Kanadi. 46,6°C – izuzetno rijetko u tom području.

Potpisnici klimatskog pakta iz Glazgova (COP 26) obavezali su se da će nastaviti da rade na ograničavanju globalnog zagrijevanja na najviše 1,5 ͦC iznad predindustrijskog nivoa, što je cilj koji je prvi put postavljen na samitu u Parizu 2015. Mnogo značajnije jeto što postoji mogućnost da bogatije zemlje nadoknade zemljama u razvoju gubitak i štetu od klimatskih promjena.

SAD su se nakon Donald Trampovog istupa vratile pregovorima, a i Kina je najavila da će sarađivati u borbi protiv klimatskih promjena.

Iako bi ovo trebalo da su dvije najispraćenije teme kada je svijet u pitanju, one su gotovo dnevno odlazile u zapećak pred nekim bučnijim.

Proteklu spoljnopolitičku godinu otvorili smo na stranicama Monitora, između ostalog, i ovim riječima: „Situacija u SAD-u se razvija iz sata u sat. Posljednjih sedam dana Trampovog predsjednikovanja, biće najzanimljivija nedjelja od kada je ušao u ovalnu sobu”. Sve je već od januara slutilo da će ova godina biti pravi rijaliti.

Godina je ostala rijaliti, ali su dešavanja u SAD-u ubrzo pošla u zaborav. Kao u opsadnom stanju novi predsjednik SAD-a postao je Džo Bajden. Preuzimajući kormilo, obećao je da će unutrašnjom i spoljnom politikom duvati neki novi vjetrovi.

Najviše se očekivalo od sastanaka sa Vladimirom Putinom. Prvi je održan u jednom od najlošijih trenutaka u odnosima dvije države. Obostrano su opozvani ambasadori, a problemi su se gomilali. S obzirom na brojnost tema nije čudo što je javnost bila razočarana kratkim trajanjem susreta dva predsjednika.

Jedna od gorućih tema tog prvog susreta bio je i Aleksej Navaljni. Nakon što je ruski opozicionar završio sa tretmanom liječenja u Njemačkoj, na koji je poslat usljed trovanja novičokom u avgustu prošle godine, uhapšen je po povratku u Rusiju. Sud u Moskvi u junu je klasifikovao njegovu regionalnu mrežu podrške i antikorupcijsku fondaciju kao „ekstremističke“ i odmah ih zabranio. Neposredno prije toga, u Rusiji je na snagu stupio zakon prema kojem članovi organizacija koje su klasifikovane kao „ekstremističke“, ne mogu da se kandiduju na izborima.

Putinova Jedinstvena Rusija je osvojila gotovo 50 odsto glasova na parlamentarnim izborima. Rezultati znače da će se malo toga promijeniti u ruskoj politici.

„Napadati Rusiju bez razloga je postao novi sport na Zapadu“, znao je reći Putin ove godine. I dopuniti: „ Ko prijeti našim osnovnim sigurnosnim interesima, zažaliće zbog toga kao što nikada nije zažalio ni za čim!”

Monitor je prije par brojeva pisao da se Rusija ne miri lako sa gubitkom posjeda te da je po drugi put ove godine počela masovno gomilanje trupa na istočnoj i sjevernoj granici Ukrajine uključujući i vojno-pomorska pojačanja na anektiranom Krimu. Tenzije u tom dijelu svijeta ne prestaju.

Treći ovogodišnji susret predsjednika SAD i Rusije početkom decembra ove godine bio je napet, ali mediji su prenijeli „iskren i profesionalan”. Nakon moskovskog raspoređivanja vojnih figura u blizini ukrajinske granice, Vašington je izdao upozorenje protiv svakog potencijalnog ruskog vojnog napada. Naredni potez odigrala je Moskva tražeći od zapada i NATO-a da ne dozvoli članstvo Ukrajine i drugih bivših sovjetskih zemalja u toj organizaciji kao i povlačenje vojnih jedinica u centralnoj i istočnoj Evropi.

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je 26. decembra da će razmotriti niz opcija ukoliko Zapad ne odgovori njegovom traženju bezbjednosnih garancija kojima bi se spriječilo širenje NATO-a na Ukrajinu.

Za sada su SAD i njihovi saveznici odbili da ponude Rusiji takve garancije. Složili su ipak da pokrenu razgovore sa Rusijom o zabrinjavajućim pitanjima.

Osjetljiva pitanja traže hladne glave. Svi igrači zatežu konopac do ivice pucanja. No, ne treba zaboraviti da je Rusija odavno u svojevrsnoj izolaciji od velikog dijela svijeta, a da je Amerika, osim unutrašnjih problema koje vuče s početka godine, još uvijek u teškim avgustovskim ranama. Kraj avgusta internet su preplavili snimci iz talibanskog Avganistana u kom prvi put od 2001. godine nema američkih vojnika.

Dosta je nepoznanica vezano za situaciju u Avganistanu. Ono do čega se može doći ne obećava. Istraživanje Reportera bez granica (RSF) i Avganistanskog udruženja nezavisnih novinara (AIJA) pokazuje promjenu u avganistanskom medijskom pejzažu od avgusta. Ukupno 231 medij morao je biti zatvoren, a više od 6.400 novinara ostalo je bez posla od 15. avgusta. Najviše su, naravno, pogođene novinarke.

Međunarodna zajednica uslovljava priznavanje talibanske vlade u Avganistanu formirajem inkluzivne vlade, omogućavanjem zapošljavanja žena, omogućavanjem djevojčicama da se školuju… Talibani to ocjenjuju kao miješanje u njihove unutrašnje poslove.

Iako nijesu dobili priznanje ni od jedne države, to ne znači da nema onih koji su u novonastaloj situaciji vidjeli svoje prilike. Kina je obećala humanitarnu pomoć. Finansirala je projekat izgradnje u kompleksu Ministarstva pravde, a postoje izvještaji koji sugerišu da su kineske kompanije posjetile Avganistan kako bi istražile mogućnosti vezane za rudarstvo.

Kina je sveprisutna. Nova SAD administracija upoređuje kineskog predsjednika sa Putinom. Po Amerikancima, Kina ne smije preuzeti status najmoćnije države na svijetu. Nastavak te priče je i bojkot olimpijskih igara koje se održavaju u Pekingu naredne godine od strane SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Australije.

U Evropi resetovanje. Angela Merkel se oprostila od političke karijere. Francusku čekaju izbori na proljeće.

Njemački glasači odbili su da izaberu apsolutnog pobjednika, postavljajući pozornicu za potragu za vladajućom koalicijom. Merkelin CDU je doživio loš rezultat, dok socijaldemokrate imaju novi život uz Olafa Šolca na mjestu kancelara. Uzlet je doživjela i stranka Zelenih.

Stvari se još uigravaju. Tu su obostrana obećanja saradnje između Brisela i Vašingtona. Kako će to da izgleda u sistemu povezanih sudova od Balkana do Bajkala, vidjećemo već naredne godine.

U kajronu u dnu ekrana večernjih dnevnika lete vijesti, a godina na izmaku ih je donijela priličan broj. Migrantske rute su još aktivne i koriste se u dnevnopolitičke svrhe. Samo se prisjetimo problema na granici Bjeorusije i Poljske. Vlade se mijenjau lakše nego ikada, reklo bi se. Od državnog udara u Mjanmaru iz februara do mirnog prenosa vlasti u Čileu u decembru. Izrael i Palestina su u klinču jednakim intenzitetom, a Natanjahu je otišao u istoriju. Austrijski kancelar Sebastijan Kurc je dao ostavku zbog brojnih afera. Bugarski premijer Bojko Borisov je na izlaznim vratima. Desničarenje je ove godine izgubilo dosta bitaka, ali svako sjutra donosi novi boj.

Možda za početak ne bi bilo loše da zaglušimo buku svjetskog nemira i fokusiramo se na bitku sa najmanjim zajedničkim, a izuzetno problematičnim, sadržiocem.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo