Povežite se sa nama

SVIJET

RUSIJA, EU, SAD: Ukrajina i ostala poprišta

Objavljeno prije

na

Odnosi između Rusije i glavnih država Zapada zategnuti su na više polja. Sve više se čuje i glas generalnog sekretara Sjevernoatlantskog pakta (NATO), dok dvije strane zavode diplomatske ali i ekonomske sankcije jedna drugoj, pošto je Rusija anektirala Krim. Međutim, privrednici ne dijele žar političara i pozivaju na smirivanje strasti.

Lideri članica Grupe sedam (G-7), najrazvijenijih zapadnih zemalja, (Sjedinjene Američke Države, Japan, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Kanada) su saopštili poslije sastanka u Hagu u ponedjeljak da su spremni da pojačaju sankcije protiv Rusije ukoliko vlasti u Moskvi ne preduzmu mjere za ublažavanje krize u Ukrajini. Nove kaznene mjere su moguće ukoliko Rusija proširi svoje akcije na južnu i istočnu Ukrajinu.

Lideri su objavili da suspenduju učešće Rusije u Grupi osam (G8) moćnih svjetskih privreda sve dok ona ,,ne promijeni svoje ponašanje”. Članice te grupe će se sastati u Briselu u junu, bez Rusije.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je izjavio kako ,,nije velika tragedija” ukoliko njegova zemlja bude izbačena iz G8. ,,Ukoliko naši zapadni partneri vjeruje da je taj format preživio, mi ga se nećemo držati”, rekao je Lavrov nakon odvojenih razgovora sa američkim državnim sekretarom Džonom Kerijem i vršiocem dužnosti ministra spoljnih poslova Ukrajine Andrijem Deščicjom u ponedjeljak u Hagu. Bio je to je prvi sastanak ruskih zvaničnika sa predstavnikom novih vlasti u Kijevu.

SAD nastoje da uvjere Kijev da Zapad nije prihvatio rusku aneksiju poluostrva. Međutim, Kurt Volker, bivši američki ambasador u NATO, je ocjenio da ni Ukrajina, ni Evropa ni SAD nisu spremne da Krim vraćaju vojnim putem. Volker upozorava da bi Putin slične referendume mogao upriliči i u Donjecku i u Harkovu, a mogao bi početi da dijeli i ruske pasoše Rusima u Latviji. „Zapad najoštrijim mjerama mora spriječiti njegovu dalju teritorijalnu otimačinu”, kazao je Volker koji je sada izvršni direktor McCain Instituta.

Visoki oficir NATO, general Filip Bridlav rekao je da nagomilane ruske trupe na granici s Ukrajinom predstavljaju ozbiljnu prijetnju za Pridnjestrovsku regiju.

Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen je kazao da zvaničnici NATO razgovaraju sa predstavnicima vlasti u Kijevu kako da Alijansa pojača podršku Ukrajini, koja nije članica tog vojnog saveza. On je istakao da će vrata NATO ostati otvorena za nove članice nezavisno od politike Moskve.

Ruska armija je pokrenula u utorak vježbu raketnih snaga u Sibiru, a do 29. marta u manevrima će učestvovati oko 10.000 vojnika, saopštili su vojni izvori. Ovo područje nalazi se više od 2.000 kilometara od ruske granice sa Ukrajinom. Ranije ovog mjeseca, Rusija je obavila vojne manevre nedaleko od granice sa Ukrajinom, u kojima je učestvovalo 8.500 vojnika.

Zamjenik američkog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Toni Blinken rekao je da je gomilanje ruskih vojnika usmjereno na zastrašivanje novih lidera Ukrajine. Ambasador Rusije u EU Vladimir Ćizhov izjavio je da Kremlj nema ekspanzionističke namjere.

Putin je objavljivao da će ruska vlast na Krimu biti uspostavljena u narednih nekoliko sedmica. Prema dekretu koji je ruski predsjednik izdao, do 29. marta sve državne strukture će biti usklađene sa zakonodavstvom Ruske Federacije. Rublja je zvanično već zamijenila ukrajinsku hrivnu na Krimu.

Predsjednik SAD djeluje energično dok putuje po Evropi. „Mi smo složni u ocjeni da Rusija mora platiti cijenu za svoje dosadašnje postupke”, izjavio je Obama u Amsterdamu poslije sastanka sa predsjednikom vlade Holandije Markom Rutom. „Povećanje obima sankcija imalo bi osjetne posljedice za rusku privredu”.

Partneri iz Evrope su skeptičniji. Sankcije bi mogle da imaju negativan uticaj i na privredu u državama koje su ih zavele, jer su trgovačke veze između zapadnih zemalja u Evropi i Rusije daleko jače nego one između Moskve i Vašingtona – od ruskih turista na Kipru, do bogataša na londonskoj berzi. Prema podacima minhenskog instituta Ifo, u Njemačkoj je u martu opao indeks poslovnog povjerenja, prvi put u posljednjih pet mjeseci. U najvećoj evropskoj ekonomiji brinu da zategnuti odnosi sa Moskvom i mogućnost proširenja sankcija mogu da se negativno odraze na njene investicije na ruskom tržištu.

„Već osjećamo opterećenje zbog promjene kursa rublje”, kazao je direktor Opela Karl Tomas Nojman za časopis Automobilvohe. On predviđa da će Rusija postati najveće tržište za automobile u Evropi do 2020. godine.

Stručnjak za finansije Jirgen Pfister, međutim, kaže da je značaj trgovine između Njemačke i Rusije isuviše mali da bi to postao problem „Pojedina preduzeća će biti pogođena, ali nema velikog rizika po ukupnu njemačku privredu” , izjavio je on za Dojče vele. Pfister napominje da Rusija u izvozu Njemačke ima udio od samo 3,8 odsto. U Rusiju je tokom 2013, otišlo njemačke robe u vrijednosti od oko 38 milijardi eura, dok je ukupan njemački izvoz bio preko bilion eura. Ulaganja u Rusiju iznose oko 1,8 odsto ukupnih njemačkih investicija po svijetu.

I Foker Trejer iz Industrijske i privredne komore smatra da bi Njemačka mogla da izdrži zavođenje sankcija, ali da bi joj to nanijelo štetu. „U ovoj zemlji svako treće radno mjesto zavisi od izvoza. Kada se govori o sankcijama, to se tiče gotovo 400.000 radnih mjesta u Njemačkoj.”

Prema nekim, zapadnim medijima, Moskva nije pretjerano uznemirena zbog planova zemalja iz G-7. Juri Kovalčuk, predsjednik i najveći akcionar banke Rosija, tvrdi da je ona, zbog sankcija SAD, došla do novih mušterija. Vladimir Putin je javno rekao da će otvoriti račun u toj banci. Pojedine ruske institucije već savjetuju da se transferi novca ne vrše u stranim valutama, već samo u rubljama.

Ipak, Rusija je ranjiva, smatra Jirgen Pfister. „Prihodi od izvoza zavise pre svega od kupovine na Zapadu. Ako tome zaprijeti opasnost, privredni uspon Rusije bio bi ugrožen, a on je posljednjih godina ionako veoma slab”, kazao je taj stručnjak. Drugim riječima, vlasti u Rusiji moraće dobro da razmisle o zavrtanju ventila za gas, ako do toga dođe.

Neki posmatrači ukazuju da ima pokazatelja smirivanja. Zvaničnici Ministarstva ekonomije Rusije priznali su da će u prvom kvartalu ove godine iz zemlje možda otići 70 milijardi dolara kapitala. Vrijednost akcija na ruskoj berzi i rublje su djelimično porasli u utorak nakon vijesti da za sada neće biti novih sankcija. Zvanični Kijev je odustao od prijetnje da prekine snabdijevanje vodom i strujom Krima poslije pripajanja poluostrva Rusiji.

No, Dmitrij Peskov, portparol predsjednika Putina je ponovio da ruska crnomorska flota na Krimu nije više na ukrajinskoj teritoriji pa nema pravnog osnova da i dalje odobrava popust Kijevu za snabdevanje gasom, tim prije što ga odatle ne plaćaju redovno.

Komesar Evropske unije za energetiku Ginter Etinger ocjenjuje da ruske isporuke gasa Evropi neće biti ograničene. „To nije u ruskom interesu”, kaže njemački političar. „Gazprom je zainteresovan za svakodnevnu dobit”.

Etinger ističe da su Rusiji, osim kupaca za energente, iz Evrope potrebne i investicije. „Bilo bi smisleno da se njemački automobili ne proizvode samo u Ingolštatu ili Zindelfingenu, već i u novim pogonima u Rusiji”, kaže Etinger.

Ako se situacija dodatno zaoštri, sigurno je da će biti više gubitnika nego pobjednika. Stručnjaci savjetuju umjerenost. „Ukoliko Rusija stane na pripajanju Krima i ne preduzme ništa više u Ukrajini, trebalo bi da se uzdržimo od težih privrednih sankcija” kazao je Pfister. On smatra da je to pragmatičan pristup koji bi doprinio smirivanju strasti. To je izgleda i stav većine donosioca odluka na Zapadu.

Paralele

U svjetskoj štampi ima nagađanja da će Ukrajina postati nova Jugoslavija. Samo veća. U ranije objavljenom članku u Njujork tajmsu navedeno je kako pravoslavni episkop Kliment iz Simferopolja strahuje da bi balkanski ratovi mogli biti „ništa” u poređenju sa onim što čeka etnički nestabilni Krim, a možda čak i kopneni dio Ukrajine.

Postoje mnoge zabrinjavajuće paralele, napisao je za NYT Joken Bitner, politički urednik njemačkog nedeljnika Di Cajt. Poređenje sa Balkanom upotpunjava nacionalna zajednica koja strahuje da bi ruska kontrola mogla rezultirati direktnom represijom. Na Krimu su to Tatari, muslimani, koji su pretrpjeli deportacije i masovna ubistva za vrijeme Staljina.

Bitner je razgovarao sa Fazilom Amzajevim, šefom medijskog ureda Hizb ut-Tahrira u Ukrajini. Hizb ut-Tahrir inače zagovara teokratiju u državama sa muslimanskom većinom.

Amzajev tvrdi da, za sada, Hizb ut-Tahrir čini sve kako bi obeshrabrila podsticanje nasilja, uključujući i „hiljade” članova koliko njegova organizacija navodno ima u Ukrajini. „Mi želimo mir”,

No, Amzajev je rekao da se ne može isključiti mogućnost da bi Krim mogao da privuče usijane glave ukoliko Rusija počne „sistematski” da potiskuje Tatare „Opasnost postoji. Ukoliko dođe do toga čak ni Putin neće moći da kontroliše situaciju.”

Balkanski uglovi

Brisel očekuje od zemalja Zapadnog Balkana da se u procesu evrointegracija što više usklade sa Evropskom unijom (EU), između ostalog i u oblasti spoljne politike i međunarodnih pitanja. U tom cilju, sa svim zemljama regiona ostvaren je bilateralni kontakt povodom situacije u Ukrajini i objašnjene evropske pozicije po tom pitanju.

„Evropska unija poziva treće zemlje da se pridruže pozicijama koje usvoje 28 članica Unije. To važi i u kontekstu situacije u Ukrajini i konkretno sankcija koje su usvojene”, objasnila je portparolka šefice diplomatije EU Maja Kocijančič.

„To je posebno važno za zemlje kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u EU. Odluka je na njima, ali zemlje koje imaju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju imaju i obavezu o usklađivanju sa pozicijama spoljne politike EU. Ambicija je da takvo usklađivanje sa evropskim stavovima bude što veće”, dodala je Kocijanči

Od zemalja Zapadnog Balkana, stav EU povodom situacije u Ukrajini podržale su Albanija i Crna Gora. Makedonija se nije izjašnjavala, dok Beograd „balansira” između Brisela i Moskve. U Bosni i Hercegovini ni po tom pitanju nema konsenzusa. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji često pominje mugućnost referenduma u tom entitetu radi napuštanja BiH, i krimski slučaj je iskoristio da pojača separatističku retoriku.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“

 

 

Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.

Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.

Njegov plan zahtijeva  podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.

Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.

„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali  taj će plan možda  biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

 

 

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo