Povežite se sa nama

SVIJET

RUSIJA, EU, SAD: Ukrajina i ostala poprišta

Objavljeno prije

na

Odnosi između Rusije i glavnih država Zapada zategnuti su na više polja. Sve više se čuje i glas generalnog sekretara Sjevernoatlantskog pakta (NATO), dok dvije strane zavode diplomatske ali i ekonomske sankcije jedna drugoj, pošto je Rusija anektirala Krim. Međutim, privrednici ne dijele žar političara i pozivaju na smirivanje strasti.

Lideri članica Grupe sedam (G-7), najrazvijenijih zapadnih zemalja, (Sjedinjene Američke Države, Japan, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Kanada) su saopštili poslije sastanka u Hagu u ponedjeljak da su spremni da pojačaju sankcije protiv Rusije ukoliko vlasti u Moskvi ne preduzmu mjere za ublažavanje krize u Ukrajini. Nove kaznene mjere su moguće ukoliko Rusija proširi svoje akcije na južnu i istočnu Ukrajinu.

Lideri su objavili da suspenduju učešće Rusije u Grupi osam (G8) moćnih svjetskih privreda sve dok ona ,,ne promijeni svoje ponašanje”. Članice te grupe će se sastati u Briselu u junu, bez Rusije.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je izjavio kako ,,nije velika tragedija” ukoliko njegova zemlja bude izbačena iz G8. ,,Ukoliko naši zapadni partneri vjeruje da je taj format preživio, mi ga se nećemo držati”, rekao je Lavrov nakon odvojenih razgovora sa američkim državnim sekretarom Džonom Kerijem i vršiocem dužnosti ministra spoljnih poslova Ukrajine Andrijem Deščicjom u ponedjeljak u Hagu. Bio je to je prvi sastanak ruskih zvaničnika sa predstavnikom novih vlasti u Kijevu.

SAD nastoje da uvjere Kijev da Zapad nije prihvatio rusku aneksiju poluostrva. Međutim, Kurt Volker, bivši američki ambasador u NATO, je ocjenio da ni Ukrajina, ni Evropa ni SAD nisu spremne da Krim vraćaju vojnim putem. Volker upozorava da bi Putin slične referendume mogao upriliči i u Donjecku i u Harkovu, a mogao bi početi da dijeli i ruske pasoše Rusima u Latviji. „Zapad najoštrijim mjerama mora spriječiti njegovu dalju teritorijalnu otimačinu”, kazao je Volker koji je sada izvršni direktor McCain Instituta.

Visoki oficir NATO, general Filip Bridlav rekao je da nagomilane ruske trupe na granici s Ukrajinom predstavljaju ozbiljnu prijetnju za Pridnjestrovsku regiju.

Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen je kazao da zvaničnici NATO razgovaraju sa predstavnicima vlasti u Kijevu kako da Alijansa pojača podršku Ukrajini, koja nije članica tog vojnog saveza. On je istakao da će vrata NATO ostati otvorena za nove članice nezavisno od politike Moskve.

Ruska armija je pokrenula u utorak vježbu raketnih snaga u Sibiru, a do 29. marta u manevrima će učestvovati oko 10.000 vojnika, saopštili su vojni izvori. Ovo područje nalazi se više od 2.000 kilometara od ruske granice sa Ukrajinom. Ranije ovog mjeseca, Rusija je obavila vojne manevre nedaleko od granice sa Ukrajinom, u kojima je učestvovalo 8.500 vojnika.

Zamjenik američkog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Toni Blinken rekao je da je gomilanje ruskih vojnika usmjereno na zastrašivanje novih lidera Ukrajine. Ambasador Rusije u EU Vladimir Ćizhov izjavio je da Kremlj nema ekspanzionističke namjere.

Putin je objavljivao da će ruska vlast na Krimu biti uspostavljena u narednih nekoliko sedmica. Prema dekretu koji je ruski predsjednik izdao, do 29. marta sve državne strukture će biti usklađene sa zakonodavstvom Ruske Federacije. Rublja je zvanično već zamijenila ukrajinsku hrivnu na Krimu.

Predsjednik SAD djeluje energično dok putuje po Evropi. „Mi smo složni u ocjeni da Rusija mora platiti cijenu za svoje dosadašnje postupke”, izjavio je Obama u Amsterdamu poslije sastanka sa predsjednikom vlade Holandije Markom Rutom. „Povećanje obima sankcija imalo bi osjetne posljedice za rusku privredu”.

Partneri iz Evrope su skeptičniji. Sankcije bi mogle da imaju negativan uticaj i na privredu u državama koje su ih zavele, jer su trgovačke veze između zapadnih zemalja u Evropi i Rusije daleko jače nego one između Moskve i Vašingtona – od ruskih turista na Kipru, do bogataša na londonskoj berzi. Prema podacima minhenskog instituta Ifo, u Njemačkoj je u martu opao indeks poslovnog povjerenja, prvi put u posljednjih pet mjeseci. U najvećoj evropskoj ekonomiji brinu da zategnuti odnosi sa Moskvom i mogućnost proširenja sankcija mogu da se negativno odraze na njene investicije na ruskom tržištu.

„Već osjećamo opterećenje zbog promjene kursa rublje”, kazao je direktor Opela Karl Tomas Nojman za časopis Automobilvohe. On predviđa da će Rusija postati najveće tržište za automobile u Evropi do 2020. godine.

Stručnjak za finansije Jirgen Pfister, međutim, kaže da je značaj trgovine između Njemačke i Rusije isuviše mali da bi to postao problem „Pojedina preduzeća će biti pogođena, ali nema velikog rizika po ukupnu njemačku privredu” , izjavio je on za Dojče vele. Pfister napominje da Rusija u izvozu Njemačke ima udio od samo 3,8 odsto. U Rusiju je tokom 2013, otišlo njemačke robe u vrijednosti od oko 38 milijardi eura, dok je ukupan njemački izvoz bio preko bilion eura. Ulaganja u Rusiju iznose oko 1,8 odsto ukupnih njemačkih investicija po svijetu.

I Foker Trejer iz Industrijske i privredne komore smatra da bi Njemačka mogla da izdrži zavođenje sankcija, ali da bi joj to nanijelo štetu. „U ovoj zemlji svako treće radno mjesto zavisi od izvoza. Kada se govori o sankcijama, to se tiče gotovo 400.000 radnih mjesta u Njemačkoj.”

Prema nekim, zapadnim medijima, Moskva nije pretjerano uznemirena zbog planova zemalja iz G-7. Juri Kovalčuk, predsjednik i najveći akcionar banke Rosija, tvrdi da je ona, zbog sankcija SAD, došla do novih mušterija. Vladimir Putin je javno rekao da će otvoriti račun u toj banci. Pojedine ruske institucije već savjetuju da se transferi novca ne vrše u stranim valutama, već samo u rubljama.

Ipak, Rusija je ranjiva, smatra Jirgen Pfister. „Prihodi od izvoza zavise pre svega od kupovine na Zapadu. Ako tome zaprijeti opasnost, privredni uspon Rusije bio bi ugrožen, a on je posljednjih godina ionako veoma slab”, kazao je taj stručnjak. Drugim riječima, vlasti u Rusiji moraće dobro da razmisle o zavrtanju ventila za gas, ako do toga dođe.

Neki posmatrači ukazuju da ima pokazatelja smirivanja. Zvaničnici Ministarstva ekonomije Rusije priznali su da će u prvom kvartalu ove godine iz zemlje možda otići 70 milijardi dolara kapitala. Vrijednost akcija na ruskoj berzi i rublje su djelimično porasli u utorak nakon vijesti da za sada neće biti novih sankcija. Zvanični Kijev je odustao od prijetnje da prekine snabdijevanje vodom i strujom Krima poslije pripajanja poluostrva Rusiji.

No, Dmitrij Peskov, portparol predsjednika Putina je ponovio da ruska crnomorska flota na Krimu nije više na ukrajinskoj teritoriji pa nema pravnog osnova da i dalje odobrava popust Kijevu za snabdevanje gasom, tim prije što ga odatle ne plaćaju redovno.

Komesar Evropske unije za energetiku Ginter Etinger ocjenjuje da ruske isporuke gasa Evropi neće biti ograničene. „To nije u ruskom interesu”, kaže njemački političar. „Gazprom je zainteresovan za svakodnevnu dobit”.

Etinger ističe da su Rusiji, osim kupaca za energente, iz Evrope potrebne i investicije. „Bilo bi smisleno da se njemački automobili ne proizvode samo u Ingolštatu ili Zindelfingenu, već i u novim pogonima u Rusiji”, kaže Etinger.

Ako se situacija dodatno zaoštri, sigurno je da će biti više gubitnika nego pobjednika. Stručnjaci savjetuju umjerenost. „Ukoliko Rusija stane na pripajanju Krima i ne preduzme ništa više u Ukrajini, trebalo bi da se uzdržimo od težih privrednih sankcija” kazao je Pfister. On smatra da je to pragmatičan pristup koji bi doprinio smirivanju strasti. To je izgleda i stav većine donosioca odluka na Zapadu.

Paralele

U svjetskoj štampi ima nagađanja da će Ukrajina postati nova Jugoslavija. Samo veća. U ranije objavljenom članku u Njujork tajmsu navedeno je kako pravoslavni episkop Kliment iz Simferopolja strahuje da bi balkanski ratovi mogli biti „ništa” u poređenju sa onim što čeka etnički nestabilni Krim, a možda čak i kopneni dio Ukrajine.

Postoje mnoge zabrinjavajuće paralele, napisao je za NYT Joken Bitner, politički urednik njemačkog nedeljnika Di Cajt. Poređenje sa Balkanom upotpunjava nacionalna zajednica koja strahuje da bi ruska kontrola mogla rezultirati direktnom represijom. Na Krimu su to Tatari, muslimani, koji su pretrpjeli deportacije i masovna ubistva za vrijeme Staljina.

Bitner je razgovarao sa Fazilom Amzajevim, šefom medijskog ureda Hizb ut-Tahrira u Ukrajini. Hizb ut-Tahrir inače zagovara teokratiju u državama sa muslimanskom većinom.

Amzajev tvrdi da, za sada, Hizb ut-Tahrir čini sve kako bi obeshrabrila podsticanje nasilja, uključujući i „hiljade” članova koliko njegova organizacija navodno ima u Ukrajini. „Mi želimo mir”,

No, Amzajev je rekao da se ne može isključiti mogućnost da bi Krim mogao da privuče usijane glave ukoliko Rusija počne „sistematski” da potiskuje Tatare „Opasnost postoji. Ukoliko dođe do toga čak ni Putin neće moći da kontroliše situaciju.”

Balkanski uglovi

Brisel očekuje od zemalja Zapadnog Balkana da se u procesu evrointegracija što više usklade sa Evropskom unijom (EU), između ostalog i u oblasti spoljne politike i međunarodnih pitanja. U tom cilju, sa svim zemljama regiona ostvaren je bilateralni kontakt povodom situacije u Ukrajini i objašnjene evropske pozicije po tom pitanju.

„Evropska unija poziva treće zemlje da se pridruže pozicijama koje usvoje 28 članica Unije. To važi i u kontekstu situacije u Ukrajini i konkretno sankcija koje su usvojene”, objasnila je portparolka šefice diplomatije EU Maja Kocijančič.

„To je posebno važno za zemlje kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u EU. Odluka je na njima, ali zemlje koje imaju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju imaju i obavezu o usklađivanju sa pozicijama spoljne politike EU. Ambicija je da takvo usklađivanje sa evropskim stavovima bude što veće”, dodala je Kocijanči

Od zemalja Zapadnog Balkana, stav EU povodom situacije u Ukrajini podržale su Albanija i Crna Gora. Makedonija se nije izjašnjavala, dok Beograd „balansira” između Brisela i Moskve. U Bosni i Hercegovini ni po tom pitanju nema konsenzusa. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji često pominje mugućnost referenduma u tom entitetu radi napuštanja BiH, i krimski slučaj je iskoristio da pojača separatističku retoriku.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ALEKSEJ NAVALJNI, RUSIJA I SMRT: Tamna je noć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o poslednjim danima Alekseja Navaljnog počela je kada se svojevoljno vratio u Rusiju 2021. nakon liječenja u Njemačkoj. Potom kreće njegova zatvorska golgota. Krajem 2023. čak je nestao na par sedmica. Najveći kritičar Putinovog režima premješten je tada u zloglasni arktički zatvor u kojem će pod nejasnim okolnostima umrijeti prošle nedjelje

 

Dokumentaristi koji su prije par godina pratili život i politiku Alekseja Navaljnog nakon trovanja novičokom, upitali su ga na samom početku filma: „Ako bi bio ubijen koju poruku ostavljaš ruskom narodu?“ „Ma daj, kao da snimaš za slučaj da budem ubijen. Hajde da napravimo drugi film“. Oskarom nagrađeni dokumentarac ispao je i jedno i drugo. Dokumentovao je događaje od sibirskog trovanja i razotkrivanja počinilaca do hapšenja na aerodromu. Ujedno i film o početku kraja najvećeg ruskog opozicionara.

Nakon trogodišnjeg boravka u zatvorima Rusije stigla je vijest o smrti Navaljnog.  Ruska zatvorska uprava objavila je prošlog petka da je zatvorenik Navaljni A.A. umro. Imao je 47 godina. Njegova smrt uzburkala je svijet.

Kremlj je rekao da je Vladimir Putin obaviješten o smrti Navaljnog. Navodno je tih dana predsjednik uslikan kako se sastaje sa radnicima u Čeljabinsku. Predsjednička kampanja ide dalje.

„Ne znamo tačno šta se dogodilo, ali nema sumnje da je smrt bila posljedica nečega što su učinili Putin i njegovi nasilnici”, rekao je predsjednik SAD-a Džo Bajden. I ostatak poruka sa Zapada su bile sličnog tona.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su reakcija zapadnih čelnika apsolutno neprihvatljive i nečuvene.

Ima i onih sa opreznijim stavom poput brazilskog predsjednika. „Ako postoji sumnja u vezi smrti, prvo moramo sprovesti istragu kako bismo saznali od čega je umro”, rekao je Lula da Silva.

„Nije ‘Navaljni umro’, nego je ‘Putin ubio Navaljnog'”, jasni su iz kabineta preminulog političara. Kira Jarmuš, njihova glasnogovornica rekla je da će pokret i ciljevi za koje se zalagao Navaljni živjeti. Isto je ponovila i Julija Navaljni supruga pokojnog opozicionara, obilježavajući nastavak borbe.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JUG GAZE U OČEKIVANJU KOPNENE INVAZIJE: Da li će Amerika dozvoliti genocid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno  je  Senat SAD-a izglasao 14 milijardi dolara dodatne vojne pomoći Izrealu za ratni pohod na Gazu, povrh redovne  godišnje svote od tri milijarde dolara.  Nema ni najmanje sumnje da bi SAD mogle, da hoće, zaustaviti i genocid u Gazi i okupaciju Zapadne obale i Istočnog Jerusalima. Bez vojne i druge podrške SAD, točkići ratne mašine Izraela bi u kratkom roku prestali da se pokreću. Za senatora Barnija Sandersa, Amerika je ne samo učesnik u ratu protiv Gaze, već se u stvari radi o ratu Amerike, a ne Izraela

 

 

Tekst:Preko 130 dana destukcije Gaze i ništa se nije promijenilo osim intenziteta napada uz dramatični rast brojki ubijenih, ranjenih i statistika destrukcije prakticno svega sto su ljudi vjekovima stvarali na ovom komadiću zemlje koju su putopisci iz starina opisivali kao zeleni somot okružen pustinjom.

Do sada je u Gazi za četiri mjeseca ubijeno preko 28.500 ljudi. Radi ilustracije –  to je duplo više nego u Ukrajini za cijele dvije godine rata.

Bombardovanje se odvija čitavom dužinom od 40-tak kilomtara Gaze, uz prijetnju kopnene invazije grada Rafe i njegove okoline uz granicu sa Egiptom.U    Rafi pod šatorima zivi 1.4 miliona Palestinaca, više od polovine stanovnika Gaze protjeranih u ove  krajeve od strane Izraelskih okupatora, pod parolom da su bezbjedni za civile.

Rafom hara panični strah od kopnene invazije. Razlog je razumljiv, a istaknuta palestinka Hanan Ašaravi, koja je provela decenije u vrhovima Palestinske politike, je učinak očekivane kopnene invazije ovako opisala:  “Gustina izbjeglica u Rafi je takva da ako bacite kamen pogodićete 10 ljudi.

Strategiju minimalnog rizika koja je karakteristična za imperijalne ratove vodećih svjetskih vojnih sila posljednjih decenija, je rat Izraela u Gazi dovela  do nivoa koji je  Medjunarodni sud pravde u Hagu krajem januara ocijenio kao “vjerovatni” akt genocida. Ta doktrina uključuje i neselektivne napade enormnom razornom silom na široki prostor oko labavo definisanih “ vojnih ciljeva”, bez obzira na razmjere  civilnih žrtva, koje se tretiraju kao prihvatljiva kolateralna steta.

Nedavni primjer je “uspješna’ akcija oslobadjanja dva izraelska taoca u okolini Rafe koju su životima platili stotinak Palestinaca.

Jos jedan aspekat ovog rata, koji se zbog  učinka naziva ratom protiv civila, je tehnika ciljanja civila od strane snajperista, uključujuci i osoblja unutar bolnica. Ovo se trenutno dogadja u Naser bolnici u gradu Kan Junis, gdje je prije neki dan  snajper pogodio doktora i još jednog člana medicinskog osoblja. Naser bolnica je jedna od pet bolnica u čitavoj Gazi koja je još u funkciji i u kojoj 300 medicinskih radnika pokušava da, u nedostatku ljekova i opreme, pruži kakvo takvo liječenje za oko 450 teško ranjenih i bolesnih pacijenata. Stotine izbjeglica žive u bolničkom krugu u nadi da su tu bezbjedniji. Bolnica je pod opsadom i pod stalnim napadima izaelske vojske, koja je već bombardovala i uništila jednu od dvije ulazne kapije. Trenutni izvještaji govore o naredjenju da svi, uključujući  i osoblje i pacijente, napuste bolnicu. Snimci iz bolnice pokazuju  osoblje koje tretira pacijente puzeći po podu bolnice, da ne bi bili na meti snajpera.

U utorak 13. februara reporter Al Džazire  opisuje noć ismedju 12. i 13. kao najgoru do sada, sa neprestanim napadima iz aviona i dronova. Medju mnogobrojnim ubijenim i ranjenim su i  dva novinara Al Džazire, čiji su životi u ozbiljnoj opasnosti posle pogotka njihovog vozila iz drona, za koje se zna da su precizni i da se koriste za ‘ciljane’ asasinacije.

U toku je bjesomučno, neselektivno bombardovanje,  pripremanje  tla za ulazak kopneninh snaga u Rafu, koje Izrael najavljuje. Ovo izaziva zabrinutost i kod, do sada, bezrezervnih pristalica Izraela. Broj civilnih žrtava bi nadmašio dosadašnju masovnu destrukciju života, koja je već probudila savjest čovječanstva do mjere sa kojom se zapadni lideri SAD-a, EU i Britanije sve teže nose.

Bajden  u predizbornoj godini teško sebi može da dozvoli eroziju glasova birača koji smatraju da američka vojna sila čini  genocidni rat Izraela mogućim. Istovremeno Bajden nije spreman da sa blagih, prijateljskih opomena Netanjahu-u, predje na zatvanje slavina PR i vojne podrške, što bi promijenilo tok izraelske vojne intervencije.

Analitičari nagađaju  da li ima ikakve supstance iza Bajdenovih kritičnih medijskih poruka Izraelu, ili se radi o praznim pričama za americko  biračko tijelo.

U Britaniji, u kojoj se posle 14 godina konzervatrivne vladavine očekuje pobjeda Laburista, i jedna i druga partija strahuju od plaćanja cijene u glasovima, za donedavno odbijanje njenih lidera da se pridruže pozivima na  trajni prekid vatre. U toku je kampanja Nema glasova bez prekida vatre, koja dovodi u pitanje uspjeh izbornih kampanja obje glavne partije u priličnom broju izbornih jedinica. Pogotovo u velikim gradovima, koji ne prestaju da masovno demonstriraju u znak solidarnosti sa Palestincima i obećavaju glasove nezavisnim kandidatima.

Mogućnost invazije Rafe je u ponedjeljak 12. dovela do velikog protesta u Londonu, organizovanog za svega nekoliko sati. Masa se okupila ispred Dauning Strita iz kojega počinju da se čuju glasovi da je došlo vrijeme, kako reče Dejvid Kameron, britanski spoljnopolitički šef , za “pauzu u neprijateljstvima “ koja bi vodila ka stalnom primirju. Ocigledno je prekoračena crvena linija, koju su UK političari i iz partije na vlasti i iz opozicije zacrtali i da je, izgleda, po njihovom mišljenju količina prolivene palestinske krvi dostigla nivo koji bi tebalo da utoli žedj Izraela za odmazdom za napad iz Gaze 7. oktobra.

Amnesti Intencional izjavljuje da se Palestinci na jugu Gaze suočavaju sa realnom i neposrednom prijetnjom genocidom.  Bajden je prije neki dan jedva smogao političke snage da kaze Izraelu da mora da pazi što radi civilima i da je njihov napad na Rafu “pretjeran”.

Dzozef Borel, spoljnopoliticki šef  EU,  Bajdenu je ukazao  na vezu izmedju američke vojne pomoći Izraelu i broja civilnih žrtava u Gazi, “Ako se misli da je previše ljudi ubijeno,  možda bi trebalo smanjiti priliv oružja…” izjavio je Borel.

Na sumnje  u Bajdenove namjere da preduzme  korake koji bi mogli da suštinski promijene stvari navodi  i činjenica da je uveo, zajedno sa Britanijom, simboličnu mjeru zabrane ulaska u SAD i u UK, osmorici ilegalnih kolonista sa Zapadne obale.

Samo od oktobra na Zapadnoj obali je ubijeno preko 380 Palestinaca, a ranjeno je oko 4.500.  Napadi na palestinska sela i gradove, paljenje kuća i automobila, demoliranje kuća, ulica i infrastrukture buldožerima, su svakodnevnica. Da Zapadne  zemlje  ozbiljno shvataju pojam prava i pravde,  desetine hiljada  ilegalnih kolonista proveli bi  živote u zatvorima zbog  zločina koje su počinili.

Ozbiljnost Bajdenove  “prijetnje”  Izraelu, treba posmatrati u kontekstu nedavne informacije da je SAD Senat izglasao 14 milijardi dolara dodatne vojne pomoći za ratni pohod na Gazu, povrh redovne  godišnje svote od tri milijarde dolara.  Nema ni najmanje sumnje da bi SAD mogao, da hoće, zaustaviti i genocid u Gazi i decenijama dugu ilegalnu okupaciju Zapadne obale i Istočnog Jerusalima, jer bez vojne i druge podrške SAD, točkići ratne mašine Izraela bi u kratkom roku prestali da se pokreću.

Za senatora Bernija Sandersa, Amerika je ne samo učesnik u ratu protiv Gaze, već se u stvari radi o ratu Amerike, a ne o ratu Izraela. On navodi  da ne može da nadje riječi da opiše dogadjanja u Gazi. Ali Bajdenu nije na umu ova jednostavna istina. .

On je u region po peti put poslao SAD top diplomatu Blinkena sa dva glavna cilja.  Prvi je da Izrael ubijedi da svoj pohod ma Gazu uljepša omogućavanjem  dostave humaniratne pomoći i da pristane na privremeni prekid vatre. Netanjahu ih je oba, bez diplomatskih finoća, odbio.

Drugi cilj je dil sa Saudijcima o “normalizaciji” odnosa sa Izraelom koji bi bio nagrada Izraelu za kooperaciju sa SAD po pitanju vodjenja rata u Gazi, njene budućnosti i trajnog rješenja  za  čitavu Palestinu, kroz  stvaranje  palestinske države u nekoj, za sada, nedefinisanoj formi.

Prema izvještajima koji dopiru do javnosti, ni ova, kao ni prethodne posjete ključnim zemljama regiona, nije donijele bitne rezultate. Blinkenova pregovaračka linija je “saosjećanje”  sa Palestinsima iz Gaze, ali i  stopostotna  podrška planu Izraela da porazi Hamas po svaku cijenu. Svaka od zemalja koje je posjetio, osim Izraela, se zalažu, uz varijacije, za trajni prekid vatre, i poštovanje prava Palestinaca na bazi medjunarodnih zakona.

Pod medijaciom Katara planiran je sastanak u Kairu uz prisustvo šefova izraelskih tajnih sluzbi Mosada i ***S(v)in Beta. ** O detaljima sastanka se malo zna. Pretpostavlja se da SAD, Katar i Egipat pokušavaju da pokrenu pregovore koji bi uključivali privremeni prekid vatre i oslobadjanje izraelskih taoca.

I ovaj potencionalno važan sastanak je u sjenci isčekivanja kopnenog napada na Rafu.

Volker Turk, UN –ov glavni čovjek za ljudska prava,  izjavljuje da je nemoguće zamisliti kakvu bi situaciju stvorila kopnena vojna intervencija i stradanje velikog broja žena i djece koje bi uslijedilo.

Zabrinurutost i osude namjera Izraela dolaze iz Kine, Pakistana. Turske, Britanije i drugih zemalja. Uz pozivanje na presudu Medjunarodnog suda pravde koja od Izraela zahtijeva da se suzdrži od djelovanja koje bi moglo da dovedu do kršenja medjunarodnih zakona.

Oglasio se na X (Tviteru) i obično uzdržani Karim Kan, sudija Medjunarodnog krivičnog suda u Hagu sa izjavom da je duboko zabrinut bombardovanjem Rafe i izveštajima o očekivanoj ofanzivi.

U neobično eksplicitnoj poruci on upozorava Izrael da njegov sud sprovodi istragu o dešavanjima u Palestini i da smatra hitnim dovodjenje pred sud pravde svih koji su odgovorni za ratne zločine.

Kan podsjeća na jednostavnu i često ignorisanu činjenicu: “Postoje pravila koja moraju da se poštuju u svim ratovima, koja se ne mogu primjenjivati na način koji ih čini ispraznim i besmislenim”.

 

Bilans 130 dana rata

  • 28,473 ubijenih Palestinaca i najmanje 68,146 ranjenih.
  • Više od 380 Palestinaca je ubijeno na okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalimu. Od 4,500 hiljade ranjenih 600 su djeca, a ilegalni kolonosti su odgovorni za 100 ranjavanja.
  • Izrael je revidirao broj žrtava napada iz Gaze 7. oktobra sa 1,400 na 1,147.
  • 569 izraelskoh vojnika je ubijeno od 7. oktobra do 13, februara, a ranjenih je najmanje 3,221.

 

Radmila STOJANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI OPTUŽENI ZA UBISTVO SLAVKA ĆURUVIJE: Kad država presudi žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su Radomir Marković (tadašnji šef RDB-a), Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić izvršioci ovog krivičnog dela“. Dodatni šok javnosti je izazvala činjenica da je odluka, bez prava žalbe, da budu osloobođeni optuženi za ubistvo Slavka Ćuruvije donesena 10 mjeseci ranije, ali se igleda čekalo da prođu izbori čija regularnost je upitna

 

 

Na sajtu Apelacionog suda u Beogradu je 2. februara objavljeno da je taj sud oslobodio  četvoricu nekadašnjih pripadnika Resora državne bezbednosti (RDB – sadašnja BIA) optužbi za učešće u ubistvu novinara Slavka Ćuruvije 1999. godine. Navedeno je da „nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su Radomir Marković (tadašnji šef RDB-a), Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić izvršioci ovog krivičnog dela“. Na ovu odluku ne postoji pravo žalbe. Dodatni šok javnosti je izazvala činjenica da je odluka zapravo donesena 10 mjeseci ranije, ali se igleda čekao trenutak i da prođu parlamentarni i opštinski izbori čija regularnost je upitna za mnoge u zemlji i inostranstvu.

Jelena Ćuruvija, ćerka ubijenog antirežimskog novinara, je poručila je da je šokirana ovom skandaloznom presudom:  „ Presuda „šalje jasnu, zastrašujuću poruku svim novinarima i svim ljudima koji se bore za slobodu govora.  Srbija je zemlja mraka  u kojoj još uvijek vladaju mračne sile 90-tih“.

Branka Prpa, Ćuruvijina nevjenčana supruga i svjedok ubistva 11. aprila 1999. koji se desio u prolazu ispred zgrade u kojoj su živjeli je nazvala presudu „farsom“.

Evropske novinarske organizacije su u zajedničkom saopštenju pozvale međunarodnu zajednicu da reaguje na odluku da se oslobode osumnjičeni i da se radi o „razočaravajućem razvoju događaja“ i „ozbiljnom nazadovanju u borbi protiv nekažnjivosti“. Komitet za zaštitu novinara (CPJ) iz Njujorka je rekao da je „sada jasno da se u Srbiji ništa nije promijenilo od vremena Slobodana Miloševića“ i „takav stepen licemerja, kao kod srpskih vlasti do sada nije viđen“. Američki Stejt Dipartment je ocijenio da je „obeshrabrujuće vidjeti da pravda i odgovornost za ubice Slavka Ćuruvije ostaju nedostižni ni nakon 25 godina.“ Misija OEBS-a je istakla da presuda „otvara ozbiljna pitanja u vezi vladavine prava u Srbiji.“

Srpske vlasti su relativno brzo reagovale isturivši prvo premijerku Anu Brnabić koja je izjavila da je „očekivala osuđujuću presudu“ ali da je „sudstvo trenutno u ovoj državi nezavisno“, da ima „mali milion dokaza za to“. Ona je u izjavi za TV Pink kazala da ne vidi kako je  predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kriv za presudu, kako ga optužuju predstavnici opozicije, kada je „jedini nešto uradio da bi se rasvetlile okolnosti ubistva“. Brnabićka je prebacila loptu ranijem predsjedniku Borisu Tadiću rekavši da tadašnja vlast Demokratske stranke „nije uradila ništa“ jer „nije bilo političke volje“. Zaboravila je na zloslutnu Vučićevu izjavu 1999. Tada je kao ministar informisanja proučio preko tabloida Argument da će se „osvetiti kad-tad Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje Dnevni telegraf“. Kasnije će, kao prvi potpredsednik Vlade,  decembra 2013.  reći da je „država izvršila likvidaciju Slavka Ćuruvije”.

U izjavi na Happy TV prije 4 dana Vučić se složio da je nerješavanje slučaja „užasno loša stvar za našu zemlju“ ali da je on učinio puno rekavši da je „tražio da se formira komisija da krivci budu kažnjeni“ i da su „tužilaštvo i policija svoj posao obavili“. Dodao je da „pravosuđe nezavisno“  da „ne poznaje nijednog sudiju koji je odlučivao“ te da je „svih petoro sudija glasalo protiv, jer je  jedini svedok Branka Prpa rekla da to nije to lice“. Završio je riječima da on „za razliku od nekih neće voditi hajku protiv sudija“. Vučić nije pomenuo svoju 2013. najavljenu ostavku ako se ne rasvijetli ubistvo.  Branka Prpa je reagujući na izjave zvaničnika rekla da preko nje pokušavaju osigurati alibi za ubice.

Suđenje za ubistvo vlasnika lista Dnevni Telegraf i Evropljanin, koji pao u nemilost porodice Milošević,  zbog kritike režima, počelo je juna 2015.

Specijalni sud u Beogradu proglasio je 2019. krivim četvoricu nekadašnjih funkcionera tajne službe za ubistvo, dok je navedeno da je neposredni izvršilac NN lice. Radomir Marković (šef RDB-a) i Milan Radonjić (šef RDB-a za Beograd) su dobili po 30 godina dok su agenti RDB-a Romić i Kurak dobili po 20 godina. Inače Marković je već na izdržavanju kazne od 40 godina za ubistvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića.  Presudu za Ćuruviju je u septembru 2020. ukinuo Apelacioni sud i vratio na ponovno suđenje, jer je navodno Specijalni sud presudom „prekoračio optužbu uvođenjem NN lica kao neposrednog izvršioca ubistva i izmenio činjenično stanje opisano u optužnici“. U ponovljenom postupku je donesena ista presuda. Apelacioni je opet presudio da je niži sud „prekoračio optužbu i nije rešio predmet optužbe”. Dalje se u presudi navodi da „tokom postupka nije utvrđeno… ko je, kada i gde učestvovao u sačinjavanju prethodnog dogovora i plana za ubistvo Ćuruvije, a nije izveden ni jedan dokaz u prilog navodima optužbe, da je takav nalog dat od strane NN lica iz najviših struktura vlasti“.

Sastav Apelacionog vijeća, koje je odradilo ovakvu presudu, za državu strateški važnu, je takođe interesantno.

Nada Hadži Perić je bila predsjednica vijeća. Po riječima srbijanskog advokata Aleksandra Olenika, „učestvovala JE u oslobađanju atentatora na Vuka Draškovića, iste ekipe iz BIA“. Iz arhive KRIK-a se vidi da je Hadži Perić bila zadužena i za suđenje Darku Šariću za šverc šest tona kokaina koje je obilovalo nelogičnostima i čudnim rezonima sudskog vijeća.

Sudija Dušanka Đorđević je, kako Olenik piše na mreži X, žena bivšeg šefa VI uprave RDB-a (sada BIA) i kasnijeg advokata Aleksandra Đorđevića, pratioca Mire Marković. Fondacija Ćuruvija je objavila da je Dušanka Đorđević bila članica sudskog vijeća, sudija izvjestilac, u slučaju paljenja kuće novinara Milana Jovanovića. Sud je ukinuo presudu i vratio slučaj na ponovno suđenje.

Sudija Marko Jocić je bio član sudskog apelacionog vijeća koje je prošle godine ukinulo presudu Darku Šariću za pranje para. Prošle godine je učestvovao u izbornom procesu za direktora Agencije za sprečavanje korupcije, koji su neke NVO nazvale nezakonitim jer su u komisiji bili javni funkcioneri koji su predmet kontrole Agencije.

Sudija Dragan Ćesarović je bio u vijećima koja su potvrdila oslobađajuće presude Miloradu Ulemeku Legiji i pripadnicima nekadašnje Jedinice za specijalne operacije (JSO) za oružanu pobunu i nekadašnjem šefu kabineta Ivice Dačića – Branku Lazareviću, koji je bio optužen da je kriminalcima dostavljao podatke iz istrage. U postupku protiv Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića, je bio član vijeća koje je ukinulo prvostepenu osuđujuću presudu i suđenje vratilo na početak.

Sudija izvjestilac Vesna Petrović je bila dio apelacionog vijeća koje ukinulo prvu prvostepenu presudu za ubistvo Ćuruvije i vratilo predmet na ponovno suđenje. Ona  je bila među sudijama Okružnog suda u Beogradu koji su potvrdili novčanu kaznu novosadskom aktivisti za ljudska prava u krivičnom postupku koji je protiv njega vodio Episkop bački Irinej zbog klevete. On je u TV emisiji rekao da smatra da su episkopi, među kojima i Irinej, „četiri jahača apokalipse i da imaju više uticaja na stvaranje desničarskih organizacija od državne bezbednosti“.

Vesna Petrović je bila i u sudskom vijeću koje je potvrdilo oslobađajuću presudu Branku Lazareviću, bivšem šefu kabineta Ivice Dačića, zbog sumnje da je narko-grupi Darka Šarića odavao tajne iz policijske istrage. Bila je i član vijeća koje je ukinulo presudu bivšem ministru privrede Predragu Bubalu zbog malverzacija sa prodajom Luke Beograd i naložilo novo suđenje.

Drugi detalji optužnice i presude veoma podsjećaju na optužnice i presude pravosuđa u Crnoj Gori u vrijeme Đukanovićeve vlasti, koje su, u velikim i  za državu bitnim slučajevima, ciljano pisane sa greškama kako bi se na osnovu toga donijele oslobađajuće presude.  Predstavnici vlasti često pominju  svjedočenje Branke Prpa, da nije prepoznala optužene kao ubice,  zato što je ono odudaralo od verzije događaja koja je bila napisana u optužnici.

Tužilaštvo je navelo da su neposredni izvršioci ubistva bili Ratko Romić, inspektor DB-a i njegov kum Miroslav Kurak. Prpa je bila izričita da Romić i Kurak nisu među osobama koje je taj dan vidjela i to  stalno ponavljala na suđenjima. U izjavi nakon finalne presude istakla je da je pravo pitanje za tužilaštvo zašto su nastavili sa njihovom verzijom ubistva kada su znali za njen iskaz kao očevica.

„Oni duže od dvadeset godina znaju za tu moju izjavu, ja sam to govorila u brojnim istragama…. Ležala sam na zemlji i gledala u ubicu. Ja nisam mogla da kažem nešto što nisam videla“.  Ona navodi da su svi policajci i tužioci koji su se smjenjivali nastavljali sa igrama detalja, iako su 20 godina imali da nađu to N.N. lice.

Cijeli slučaj možda najbolje sumira izjava sudije beogradskog apelacionog vijeća Dragana Ćesarovića data par godina ranije KRIK-u. Ona glasi: „ Godinama se pričaju priče o nezavisnosti sudstva, ali ja tvrdim da od moderne Srbije do danas nikad nismo imali nezavisno sudstvo.“

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo