Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ: NA KRAJNJEM JUGU KAO NA SJEVERU: Ekonomija na aparatima

Objavljeno prije

na

montenegro_salt-main

Podaci su neumoljivi: u prošloj godini realizacija budžeta opštine Ulcinj bila je najniža u zemlji, samo 57,84 odsto. To znači da je od planiranih 8,67 miliona eura, koliko je trebalo da se slije u gradsku kasu, prikupljeno tek pet miliona. To nije bilo dovoljno ni da se podijele zarade zaposlenima u opštinskoj administraciji i javnim preduzećima, čiji je osnivač lokalna skupština. Zato se valjda ne treba čuditi što su kapitalni izdaci lokalne samouprave u 2013. godini iznosili samo 580 hiljada eura. A kada se već govori o platama u tom gradu, onda su one, prema Monstatu, ubjedljivo najniže u Crnoj Gori. U martu je prosječna zarada u Ulcinju iznosila 367 eura, odnosno za nešto više od 100 eura niža nego na nivou države. Zaposlenost je takođe veoma zabrinjavajuća: zvanično radi tek 4.368 osoba, ili svaki treći punoljetni građanin.

Iz ovih se podataka lako može zaključiti da je Ulcinj jedina nerazvijena opština na jugu Crne Gore i da ima mnogo više sličnosti s mjestima na sjeveru zemlje. Da još nema mora i da njegovi građani nešto ne zarade tokom dva ljetnja mjeseca, Ulcinj bi ekonomski bio nerazvijeniji i od Šavnika, đe je prosječna plata u martu iznosila 426 eura, ili čak 59 eura više nego u Ulcinju. A malo je naznaka koje ukazuju da bi se ovaj trend mogao ozbiljnije popraviti, barem u kratkom roku. Naprotiv: sile destrukcije još su jače od slabašnih snaga koje su usmjerene prema razvoju. Jer, kako drugačije tumačiti činjenicu da se pred očima cijele javnosti ubija Solana, firma koja treba da proslavi 80 godina postojanja. Nevjerovatno je zaista da se ne može razumjeti značaj koje to preduzeće ima za čitavu zemlju i naročito za grad Ulcinj u ekonomskom, kulturnom, turističkom, a posebno u ekološkom smislu. Jer, jedino ako na bazenima Solane ima slane vode moći će se proizvoditi so, biće uposleni radnici a to će područje ostati najvažnija baza ptica na istočnom Jadranu. A što je možda i najvažnije, Ulcinj će se spasiti od zaraza. Naime, prije nego što je izgrađena Solana taj ogroman močvarni prostor bio je prirodno stanište malaričnog komarca. Da se to ne bi opet desilo potrebno je odmah ispumpati kišnicu s bazena Solane, i uz pomoć snažnih pumpi, ubrizgati morsku vodu. Ali, već mjesecima Solani je isključena struja. Dug je nepunih 21 hiljadu eura. Ne pomažu pozivi i apeli sindikalaca, ekoloških organizacija, opštinskih čelnika, poslanika, čak ni zaključci Odbora za ekonomiju i budžet Skupštine Crne Gore. Već gotovo mjesec dana to radno tijelo apeluje na Elektroprivredu Crne Gore da Solani ,,u najkraćem mogućem roku isporuči struju”, koja bi se platila nakon pokretanja proizvodnog procesa.

,,Nevjerovatno je da EPCG, koja ima 202 miliona eura nenaplaćenih potraživanja, traži da joj se uplati 20 hiljada eura da bi uključila električnu energiju tom ulcinjskom preduzeću”, kazao je lider Socijalističke narodne partije Srđan Milić. A EPCG je u većinskom državnom vlasništvu, baš kao što je i zemljište tog preduzeća državna imovina.

I umjesto da ulože napore da se što prije uključi struja, pokrene proizvodnja i radnici počnu proizvoditi so, Vladini službenici, na čelu s premijerom Milom Đukanovićem, horski ponavljaju da je tu riječ o privatnoj firmi, a pošto je Solana u stečaju, onda je sve u nadležnosti Privrednog suda. Istovremeno, nastoje ubijediti poslanike da to preduzeće treba segmentirati, odnosno dozvoliti trenutnom vlasniku da jedan dio od 15,2 miliona kvadratnih metara Solane urbanizuje. Da se valjda Eurofond nagradi za sve ono što je tokom ovih strašnih deset godina namjeravao da učini s najstarijim ulcinjskim preduzećem.

Sličan scenario izveden je 2004. godine s najznačajnijom tamošnjom firmom, Hotelsko-turističkim preduzećem Ulcinjska rivijera. Ono je gurnuto u stečaj zbog duga od 230 hiljada eura Elektrodistribuciji, samo sa jednim ciljem: da bi se elegantno amputirala njezina imovina, koja je tada vrijedila više od 60 miliona eura. To što su dugovi HTP Budvanske rivijere za utrošenu struju bili mnogo veći, nije nikoga u Podgorici pretjerano zanimalo. Za četiri godine trajanja stečaja prodati su hoteli Otrant, Mediteran, Galeb i Lido, Dvori Balšića u Starom gradu, Autobuska stanica… Ništa od tog novca nije ostalo u Ulcinju, iako je zemljište na kojoj su izgrađeni ti objekti pripadalo opštini. Danas u toj kompaniji radi sedam puta manje stalno zaposlenih radnika nego prije 2,5 decenije; o sezoncima da se ne govori.

U Solani su 30. aprila svim zaposlenima (49 radnika) uručeni otkazi. A to znači da ih je bilo deset puta manje nego 1991. godine. Ako se zna da je odavno nestalo Građevinsko preduzeće Primorje sa 600 zaposlenih ili poljoprivredno preduzeće Agroulcinj sa 125 radnika, a da samo vegetiraju još neke ranije državne firme, onda je privredna situacija u toj opštini mnogo jasnija. Baš kao što je razumljivo zbog čega je Ulcinj jedini grad na Primorju koji ima čak šest hiljada stanovnika manje nego prije dvije decenije.

Destruktivna politika

Istorija je svjedok da Ulcinju treba duži period stabilnosti državne vlasti da bi se razvijao. Povijesna fakta, naime, svjedoče da od 1880. godine, odnosno od kada je Ulcinj pripao Crnoj Gori, pa do 1934. (kada je počela sa radom Solana), u ovom gradu praktično nije bilo nikakve investicione aktivnosti države. Ali, četiri značajnije investicije (izgradnja Solane i tri hotela), tridesetih godina 20. vijeka, doveli su do snažnog razvoja grada, koji je prekinuo Drugi svjetski rat. No, zaostajanje se nastavilo i u novoj, komunističkoj državi, da bi tek 20 godina nakon rata, gradnjom hotela na Velikoj plaži, počeo privredni oporavak. Taj „zlatni period” u novijoj istoriji Ulcinja trajao je tek dvije decenije, da bi evo, već 25 godina, na sceni ponovo bila destruktivna politika s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo