Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ: NA KRAJNJEM JUGU KAO NA SJEVERU: Ekonomija na aparatima

Objavljeno prije

na

Podaci su neumoljivi: u prošloj godini realizacija budžeta opštine Ulcinj bila je najniža u zemlji, samo 57,84 odsto. To znači da je od planiranih 8,67 miliona eura, koliko je trebalo da se slije u gradsku kasu, prikupljeno tek pet miliona. To nije bilo dovoljno ni da se podijele zarade zaposlenima u opštinskoj administraciji i javnim preduzećima, čiji je osnivač lokalna skupština. Zato se valjda ne treba čuditi što su kapitalni izdaci lokalne samouprave u 2013. godini iznosili samo 580 hiljada eura. A kada se već govori o platama u tom gradu, onda su one, prema Monstatu, ubjedljivo najniže u Crnoj Gori. U martu je prosječna zarada u Ulcinju iznosila 367 eura, odnosno za nešto više od 100 eura niža nego na nivou države. Zaposlenost je takođe veoma zabrinjavajuća: zvanično radi tek 4.368 osoba, ili svaki treći punoljetni građanin.

Iz ovih se podataka lako može zaključiti da je Ulcinj jedina nerazvijena opština na jugu Crne Gore i da ima mnogo više sličnosti s mjestima na sjeveru zemlje. Da još nema mora i da njegovi građani nešto ne zarade tokom dva ljetnja mjeseca, Ulcinj bi ekonomski bio nerazvijeniji i od Šavnika, đe je prosječna plata u martu iznosila 426 eura, ili čak 59 eura više nego u Ulcinju. A malo je naznaka koje ukazuju da bi se ovaj trend mogao ozbiljnije popraviti, barem u kratkom roku. Naprotiv: sile destrukcije još su jače od slabašnih snaga koje su usmjerene prema razvoju. Jer, kako drugačije tumačiti činjenicu da se pred očima cijele javnosti ubija Solana, firma koja treba da proslavi 80 godina postojanja. Nevjerovatno je zaista da se ne može razumjeti značaj koje to preduzeće ima za čitavu zemlju i naročito za grad Ulcinj u ekonomskom, kulturnom, turističkom, a posebno u ekološkom smislu. Jer, jedino ako na bazenima Solane ima slane vode moći će se proizvoditi so, biće uposleni radnici a to će područje ostati najvažnija baza ptica na istočnom Jadranu. A što je možda i najvažnije, Ulcinj će se spasiti od zaraza. Naime, prije nego što je izgrađena Solana taj ogroman močvarni prostor bio je prirodno stanište malaričnog komarca. Da se to ne bi opet desilo potrebno je odmah ispumpati kišnicu s bazena Solane, i uz pomoć snažnih pumpi, ubrizgati morsku vodu. Ali, već mjesecima Solani je isključena struja. Dug je nepunih 21 hiljadu eura. Ne pomažu pozivi i apeli sindikalaca, ekoloških organizacija, opštinskih čelnika, poslanika, čak ni zaključci Odbora za ekonomiju i budžet Skupštine Crne Gore. Već gotovo mjesec dana to radno tijelo apeluje na Elektroprivredu Crne Gore da Solani ,,u najkraćem mogućem roku isporuči struju”, koja bi se platila nakon pokretanja proizvodnog procesa.

,,Nevjerovatno je da EPCG, koja ima 202 miliona eura nenaplaćenih potraživanja, traži da joj se uplati 20 hiljada eura da bi uključila električnu energiju tom ulcinjskom preduzeću”, kazao je lider Socijalističke narodne partije Srđan Milić. A EPCG je u većinskom državnom vlasništvu, baš kao što je i zemljište tog preduzeća državna imovina.

I umjesto da ulože napore da se što prije uključi struja, pokrene proizvodnja i radnici počnu proizvoditi so, Vladini službenici, na čelu s premijerom Milom Đukanovićem, horski ponavljaju da je tu riječ o privatnoj firmi, a pošto je Solana u stečaju, onda je sve u nadležnosti Privrednog suda. Istovremeno, nastoje ubijediti poslanike da to preduzeće treba segmentirati, odnosno dozvoliti trenutnom vlasniku da jedan dio od 15,2 miliona kvadratnih metara Solane urbanizuje. Da se valjda Eurofond nagradi za sve ono što je tokom ovih strašnih deset godina namjeravao da učini s najstarijim ulcinjskim preduzećem.

Sličan scenario izveden je 2004. godine s najznačajnijom tamošnjom firmom, Hotelsko-turističkim preduzećem Ulcinjska rivijera. Ono je gurnuto u stečaj zbog duga od 230 hiljada eura Elektrodistribuciji, samo sa jednim ciljem: da bi se elegantno amputirala njezina imovina, koja je tada vrijedila više od 60 miliona eura. To što su dugovi HTP Budvanske rivijere za utrošenu struju bili mnogo veći, nije nikoga u Podgorici pretjerano zanimalo. Za četiri godine trajanja stečaja prodati su hoteli Otrant, Mediteran, Galeb i Lido, Dvori Balšića u Starom gradu, Autobuska stanica… Ništa od tog novca nije ostalo u Ulcinju, iako je zemljište na kojoj su izgrađeni ti objekti pripadalo opštini. Danas u toj kompaniji radi sedam puta manje stalno zaposlenih radnika nego prije 2,5 decenije; o sezoncima da se ne govori.

U Solani su 30. aprila svim zaposlenima (49 radnika) uručeni otkazi. A to znači da ih je bilo deset puta manje nego 1991. godine. Ako se zna da je odavno nestalo Građevinsko preduzeće Primorje sa 600 zaposlenih ili poljoprivredno preduzeće Agroulcinj sa 125 radnika, a da samo vegetiraju još neke ranije državne firme, onda je privredna situacija u toj opštini mnogo jasnija. Baš kao što je razumljivo zbog čega je Ulcinj jedini grad na Primorju koji ima čak šest hiljada stanovnika manje nego prije dvije decenije.

Destruktivna politika

Istorija je svjedok da Ulcinju treba duži period stabilnosti državne vlasti da bi se razvijao. Povijesna fakta, naime, svjedoče da od 1880. godine, odnosno od kada je Ulcinj pripao Crnoj Gori, pa do 1934. (kada je počela sa radom Solana), u ovom gradu praktično nije bilo nikakve investicione aktivnosti države. Ali, četiri značajnije investicije (izgradnja Solane i tri hotela), tridesetih godina 20. vijeka, doveli su do snažnog razvoja grada, koji je prekinuo Drugi svjetski rat. No, zaostajanje se nastavilo i u novoj, komunističkoj državi, da bi tek 20 godina nakon rata, gradnjom hotela na Velikoj plaži, počeo privredni oporavak. Taj „zlatni period” u novijoj istoriji Ulcinja trajao je tek dvije decenije, da bi evo, već 25 godina, na sceni ponovo bila destruktivna politika s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja

 

„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.

Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.

Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.

Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.

Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.

,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.

Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.

U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.

„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.

Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.

A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.

Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.

Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.

,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.

                                                                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo