Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT: Đurđevdan – praznik Roma

Objavljeno prije

na

Đurđevdan je praznik koji slave svi Romi bez obzira na to u kojoj zemlji žive i koje su vjeroispovijesti. Za Rome u cijelom svijetu Đurđevdan je granica između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.

Glavni običaji vezani za ovaj praznik su pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem i kupanje u rijeci. Na Đurđevdan se ustaje rano, prije zore, i odlazi u prirodu.

Većina ljudi ovaj praznik povezuju sa Svetim Đorđem, ali Romi slave Đurđevdan zato što se ovom danu raduju svi Romi bez obzira na to gdje žive i kako žive.

,,Romi slave Đurđevdan iz nekoliko razloga. Prije svega, Romima ovaj dan predstavlja početak ljepših dana i kraj zime. Noć prije idemo da skupljamo cvijeće koje koristimo 6. maja kada se kupamo. Vjerujemo da se na taj način oslobađamo negativne energije i da nas štiti od uroka”, kaže naš sagovornik Mehmeti Dibrani.

Bez obzira na materijalno stanje svi se trude da kupe jagnje koje se prinosi kao žrtva u nadi da će se poboljšati stanje u kojem se nalaze, čitav dan se pleše i svi se vesele uvjereni da će im naredni dani biti ispunjeni zdravljem, srećom i ljubavlju. Romi ovaj dan obilježavaju kao praznik buđenja života i dan kada se podsjećaju na svoje mrtve.

Mladi se vesele i raduju životu i ljubavi, koja se budi zajedno sa buđenjem prirode. Iako se ova slava obilježava na isti dan kada se slavi sveti Georgije mučenik po pravoslavnom kalendaru, Romi ovaj praznik zovu Herdelez ili Đurđevdan.

,,Za ovaj dan se specijalno čisti kuća, po mogućnosti i okreči, kupuju se cipele i šiju i kupuju haljine, odijela i ostala odjeća za ljetnju sezonu”, objašnjava Mehmeti.

Slavlje zapravo počinje 4. maja uveče i traje cijele noći u igri, pjesmi i veselju. Pale se vatre i sjedi se uz vatru do zore, pa se ujutru 5. maja ide na uranak.

Na uranak se odlazi na livadu na kojoj izvire potok ili u blizini rijeke. Ujutru se na izvoru obavlja obredno umivanje, beru vrbove grančice za kićenje i ljekovite trave, znane i neznane, za đurđevdansko jutarnje umivanje. Stariji ljudi, naročito oni u žalosti, odlaze na groblje i nariču, oplakajući svoje mrtve.

,,Poslije uranka, odlazi se na pijacu i kupuje đurđevdansko jagnje. To je dan za kupovinu jagnjadi, jagnje se bira da je lijepo i bijelo. Crno jagnje, vjeruje se, donosi nesreću. Što je jagnje veće i deblje to je ugledniji domaćin”, kaže sa oduševljenjem Mehmeti Dibrani, dok se njegova djeca igraju oko jagnjeta.

Jagnje se donosi kući živo i predstavlja radost za djecu i ukucane. Jagnje se blagosilja:,,Nek ovel bahtalo”(Neka je srećno). Jagnje se kolje te večeri ili ujutru na sam Đurđevdan.

Nakon dolaska sa stočne pijace sa đurđevdanskim jagnjetom, kuća i dvoriste se okite vrbovim grančicama, simbolom zdravlja i plodnosti. Uveče, uoči Đurđevdana, u sud sa vodom stavljaju se ljekovite trave i crveno uskršnje jaje. To se ostavi da prenoći ispod drveta u dvorištu ili ispod ruže u bašti.

Ujutru 6. maja obavlja se umivanje sa ljekovitim travama i trlja lice jajetom da se bude zdrav i crven poput uskršnjeg jajeta. Potom se kolje jagnje, crna džigerica se odmah obari, pospe solju i alevom paprikom i dijeli se za mrtve.

Kada se jagnje ispeče, pred ručak se podijeli na neparan broj tanjira po parče jagnjećeg pečenja, mlada paprika, mladi krastavac, mladi luk, crni i bijeli, i ostalo mlado povrće uz parče hljeba i desert.

Od svega što je na đurđevdanskoj trpezi, stavi se po malo i u tanjire za mrtve. Oni koji su u žalosti i tuguju za svojim mrtvima ne jedu mlado meso ni mlado voće i povrće sve dok na Đurđevdan ne udijele za svoje mrtve.

Pored jagnjećeg pečenja, specijalitet đurđevdanske trpeze je i jagnjeća sarmica (lojana jagnjeća košuljica napunjena sjeckanom iznutricom, pirinčem, mladim lukom i dobro začinjenom). Na isti način se puni i jagnjeće sirište (bumbara), preliveno slatkim mlijekom i jajima, i zapeče u rerni.

Prvog dana Đurđevdana se ne ide u goste. Svako slavi u svojoj kući. Popodne se oblače nova odijela i porodično se prošeta. Ljudi se pozdravljaju sa ,,bahtalo herdelezi” (Srećan Đurđevdan).

Drugog i trećeg dana se odlazi u goste. Kaže se da Đurđevdan traje dok traje jagnje. Jagnjeća glava se jede trećeg dana.

U vrijeme velikih oskudica, ratova i ekonomskih kriza, moralo je takođe da se odvoji za đurđevdansko jagnje. Postoji vjerovanje da će se, ukoliko se ne zakolje jagnje za Đurđevdan, te godine desiti neka nesreća u kući. Zato se svi Romi trude da ovu slavu obilježe kao i njihovi preci u nadi da će tekuća godina biti ispunjena radošću.

Serđan BAFTIJARI

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo