Izumi Kolašinca Zorana Ilinčića uspješno se primjenjuju u nekoliko azijskih i evropskih država, a desetine njegovih patenata tek čekaju priznanje i primjenu. U njegovom rodnom gradu znaju da je pronalazač, ali ne i detalje onoga što radi.

Ilinčić tvrdi da je za dvije i po decenije izumio preko 100 proizvoda. Nije ga zanimala samo jedna, pa je ponudio inovacije u mnogim oblastima, od autoindustrije do rješenja koja su olakšala pripremu hrane u domaćinstvima. Kod kuće ga poznaju po vjetrogeneratoru za urbane sredine, koji se koristi na jednoj hali u kolašinskom naselju Bakovići. Njegov prvi pronalazak je – elektrolančanik za pogon bicikala, koji se, kaže, koristi u pet kineskih i jednoj japanskoj fabrici.

Na širu primjenu i priznanje, između ostalih izuma, čeka Ilinčićev model amortizera zemljotresa: ,,Taj uređaj štiti zgrade od oštećenja i pri pomjeranju tla do 11 stepeni Merkalijeve skale. Uz to je mehanički, pa za razliku od onih sofisticiranih, koji se sada koriste u svijetu, ima mnogo duži rok trajanja, a i radi bez napajanja strujom”. Da bi ga plasirao, objašnjava Ilinčić, potrebno je mnogo novca. Isti slučaj je i sa ,,alarmom za zemljotres” .

Za bilo koji izum, tvrdi naš sagovornikm, potrebna je „naučna podloga” i mnogo novca. Pa i za naizgled jednostavna pomagala u kuhinji kao što je onaj koji je nazvao „.kuhinjska presa za gnječenje mesa”.

„Rekli biste jednostavan izum. Nije. U njegovu pripremu uloženo je preko 30.000 eura. Taj proizvod je četiri nedjelje bio najpopularniji proizvod na top-šopu. U zadnje tri godine imam deset patenata. Sada intenzivno radim na nekoliko kuhinjskih aparata, sve to za firmu Bosh–Simens”, kaže jedini kolašinski pronalazač.

Dok se radi na inovacijama kuhinjskih aparata, dovoljno kvalitetnim da im čelnici kompanije Bosh–Simens daju ,,zeleno svjetlo”, Ilinčić je imao hrabrosti i da, kako tvrdi na nov način definiše, recimo vrijeme, ali i da ,,opovrgne Ajnštajnovu teoriju relativiteta”.

,,Nedavno sam nakon mnogo godina na potpuno nov način definisao vrijeme. Takođe, odgovorno tvrdim da imam dokaze da je Ajnštajnova teorija relativiteta netačna. Dokazao sam i da zvanično vrijeme rotacije Jupitera nije tačno izračunato, ali i da je masa Sunca značajno drugačija od do sada važeće. Evo bacam rukavicu u lice najvećim svjetskim naučnicima i tvrdim da mogu dokazati da je Ajnštajn pogriješio”, poručuje Kolašinac.

Bio je dovoljno samouvjeren da početkom oktobra, kada je regionalni portal objavio vijest da je Nobelova nagrada za fiziku 2011. godine dodijeljena trojici naučnika – Solu Perlmateru, Adamu Risu i Brajanu Šmitu za otkriće ubrzanog širenja univerzuma, ostavi komentar koji bi mnogi nazvali neskromnim. Svjetski priznati naučnici su nagradu zaslužili jer su proučavali na desetine eksplozija zvijezda, nazvanih supernova, i otkrili da se univerzum širi brzinom koja se stalno uvećava, a Kolašinac je odluku Nobelovog komiteta prokomentrisao na sljedeći način.

,,Ovdje je po srijedi jedna greška u startu posmatranja ovog problema. Naime, različiti fotoni, to jest kvanti svjetlosti, do nas dolaze različitom brzinom, jer njihova brzina kretanja kroz svemir zavisi od brzine njihovog izvora. Greška nastupa kada se kretanje svjetlosti posmatra po istim principima kao kretanje zvuka. Kretanje zvuka zavisi od sredine kroz koju se kreće, a kretanje svjetlosti kroz svemir ne zavisi od te sredine. Teorija VST Smolina i Moguelja (vrlo smiješna teorija) je tačna ali loše objašnjena. Ona ovu priču potpuno negira”.

Nije zadovoljan odnosom nadležnih institucija prema njegovom radu. „Ne izdvaja se dovoljno novca za nauku, tek oko 0, 14 procenata od bruto nacionalnog dohotka. U zemljama Evropske unije izdvaja se 2, 8 posto”, kaže Ilinčić. Pored toga, postoji još teškoća, kaže Ilinčić, koje sputavaju stvaralački duh domaćih pronalazača.

Imao je prilike da se uvjeri kako u razvijenim zemljama na nekom pronalasku rade cijeli timovi. Kod nas je drugačije. Iako je imao pomoć od svojih kolega, većinu patenata kreirao je, proizveo i plasirao samostalno. Usput se edukovao iz mnogih naučnih disciplina, jer znanje mašinskog inženjera nije bilo dovoljno.

„Za ovaj posao potrebno je multidisciplinarno znanje.Uspjeti znači postići da proizvod i ugleda svjetlost dana i ima ekonomske efekte. Kada radiš kao pojedinac, onda nije dovoljno da si samo mašinski inženjer i da imaš, recimo, znanja iz nauke o materijalima, već moraš biti edukovan i u oblasti pregovaranja, markentinga…”.

Od države je tokom minulih pet godina dobio 10.000 eura za izume na kojima je radio, a potrošio je između 50.000 i 60.000 hiljada eura. Neke proizvode usavrašavao je i podižući kredite.

Ponosan je, kaže, na sve njih podjednako.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari