Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI: U začaranom četvorouglu

Objavljeno prije

na

Učenik profesoricu dva puta gađao stolicom. Učenik maltretirao i bio šipkom. Učenik nožem plašio vršnjakinju. Djevojčice preko Fejsbuka zakazale tuču…

Sve se ovo dešavalo u crnogorskim školama u protekla tri-četiri mjeseca.

U septembru prošle godine u Podgorici se desio ovakav slučaj. Petnaestogodišnji F.T. krenuo je nakon nastave kući. Iza ugla ga je sačekao godinu dana stariji S.R. i udario pendrekom po glavi. Dječak je pao, a onda su drugovi S.R. nastavili da ga udaraju nogama. Izgubio je svijest.

Fizičko nasilje u školama je u porastu, ali tek je na trećem mjestu među drugim oblicima vršnjačkog nasilja. Istraživanje UNICEF-a od prije četiri godine pokazalo je da učenici mnogo više trpe emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju. Tada se došlo i do poražavajućeg podatka – o nasilju u školama roditelji ne razgovaraju sa djecom u 78 odsto slučajeva, a nastavnici od 84 do 87 odsto slučajeva.

Psiholozi, pedagozi i ostali stručnjaci kažu da krivicu, ili ne svu krivicu, za nasilje ne treba svaliti na djecu. Ona se ponašaju prema modelima koje su naučili u porodici, okruženju i školi. Tu treba tražiti glavnu odgovornost za sve učestalije pojave vršnjačkog nasilja. Ali i dijete mora biti svjesno da njegovo nasilničko ponašanje zaslužuje kaznu.

Kristina Mihailović, iz Udruženja Roditelji, u izjavi za Monitor potvrđuje da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori sve izraženije i raznovrsnije.

,,Odavno se krivica prebacuje s jedne strane na drugu na relaciji roditelji-škole-ministarstvo prosvjete-policija, i to je sve. U Udruženju roditelji vjerujemo da se sa djecom mora početi raditi od tog uzrasta, dok uče osnovne životne principe, kod kuće naravno, u porodici, ali i u vrtićima i školama, i to konstantno”.

U Udruženju su shvatili da društvo roditelje vidi kao glavne krivce, ali zanemaruje se koliko im društvo ne pomaže ili im čak i odmaže.

,,Kompletan obrazovni sistem je neusklađen sa radim vremenom u Crnoj Gori zbog čega se djeca i njihovi roditelji praktično i ne gledaju. Roditelji, da bi bili sa djecom, moraju da biraju između porodice i posla. Šta se dešava sa samohranim roditeljima? Koliko tek njima pomažemo kao društvo u podizanju djece? Šta da radimo sa onim nedodirljivim, kojih imamo svuda i za koje ne važe pravila kao za sve ostale”, pita se Mihailović.

Podsjetimo: još 1983. godine Norveška je prva u svijetu započela nacionalnu kampanju za borbu protiv nasilja u školi. Od tada, mnoge zemlje u Evropi, kao i SAD, Japan, Australija i Novi Zeland istražuju ovaj problem.

,,Imajmo na umu: oko 60 odsto djece, koja su prepoznata kao nasilnici, kada odrastu krše zakon i postaju prestupnici”, kaže Kristina Mihailović. Neophodno je da država ima osmišljen plan djelovanja na predupređivanju nasilja, upozorava ona.

I Ljiljana Milonjić, iz Udruženja roditelja Crne Gore, ukazuje da se za vršnjačko nasilje međusobno optužuju: škola, roditelji, djeca, društvo. ,,Ne treba optuživati – djecu. Djeca se ponašaju shodno modelima koje su naučili u porodici, školi, okruženju… To je model koji se ponavlja, jer nasilje nužno rađa nasilje”.

Djeca i mladi su izloženi mnogim uticajima koji mogu da podstaknu agresivnost i izazovu nasilje. Gubitak zaštićenosti u porodici, izolacija, nasilje i brutalnost u medijima – samo su neki uzroci.

Prema istraživanju o položaju učenika iz aprila prošle godine, kojim je bilo obuhvaćeno 39 osnovnih škola i 18 gimnazija, vršnjačko nasilje je zastupljenije u gimnaziji, i to u vidu ogovaranja (63,2 odsto) i vrijeđanja (54,0 odsto), dok je u osnovnoj školi više fizičkog zlostavljanja (25,8 odsto).

Psihološkinja podgoričke Osnovne škole Milorad Musa Burzan Dragana Tvrdišić nedavno je objasnila da dječaci i djevojčice u školi podjednako učestvuju u vršnjačkom nasilju. ,,Dječaci su skloni da učestvuju u fizičkom nasilju, djevojčice više koriste verbalno i indirektno nasilje. Nasilje u školi uglavnom trpe učenici koji se po nečemu razlikuju od ostalih učenika”.

Koriste se razne metode za izolaciju. ,,Poslala sam ti zahtjev za prijateljstvo na FB. Ali, neću da se družim sa onom… Jer je ona tupava i nema stila za oblačenje”. Ovo je SMS poruka koju je dobila jedanaestogodišnja djevojčica od svoje školske drugarice, koju su nam njeni roditelji dali na uvid.

Škola ne može da bude samo mjesto na kome će se prenositi znanje već mora i da vaspitava djecu kako bi od njih postale osobe koje socijalno postupaju i demokratski misle, kaže Milonjić. I zaključuje: „Krivci smo svi – i porodica i škola, a i jednoj i drugoj zdušno pomaže društveni kontekst i narušen sistem vrijednosti. Ne tretiraju se ni djeca ni profesori kao ranije, a efikasne i razrađene mehanizme za rješavanje ovih problema očigledno je još nemamo”.

Danas sistem vrijednosti uspostavljaju kriminalci, nasilnici, navijači, desničarske grupe. Novac je postao glavno mjerilo uspjeha, porodica i škola gotovo da su i zanemerile vaspitnu ulogu.

Član skupštinskog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Srđan Perić nedavno je izjavio za CdM: ,,Aktuelna vlast promoviše koncept predatorskog ponašanja u gotovo svim oblastima. Promoviše se princip ‘jači kači’, koji je u suštini nasilnički, i otuda i brojni refleksi nasilja, pa i onog u obrazovanju”, rekao je Perić, dodajući da nije pravedno učenike optuživati za takvu društvenu klimu.

Školski psiholozi upozoravaju i na to da su televizija, crtani filmovi, video-igre prepuni nasilja, što mlade podstiče na kriminalno ponašanje. Posebno upozoravaju da treba kontrolisati i internet sadržaje koje djeca masovno koriste, kao i društvene mreže preko kojih komuniciraju.

Petnaestogodišnjaku se, dan uoči Parade ponosa, održane prošlogodišnjeg oktobra u Podgorici, u rukama zapalila bomba koju je po nacrtima sa interneta pravio s namjerom da je aktivira na Paradi.

Možda je grafit sa jedne podgoričke fasade prava slika današnjeg sistema vrijednosti i šifra za razumijevanje porasta maloljetničke delikvencije, i uopšte duha nasilja: ,,Ko uči znaće, ko krade imaće”.

Nada Bukilić, pedagog
Imaju li naša djeca roditelje

– Djeca sama po sebi nijesu zla. Međutim, ona su otvorena, indiskretna, osvetoljubiva, povodljiva, potkupljiva… jer su, prosto, djeca. Ali su i ,,pljunuti mi”!

Danas našu djecu vaspitavaju upitno vaspitani odrasli primjerci društva, i obrazuju ih isti, često prividno obrazovani. Naravno, nijesu svi učitelji, nastavnici i profesori takvi: i među njima ima veliki broj onih koji svoj poziv poštuju i drže do djeteta, škole, znanja i vaspitanja. Ima li boljeg načina da te neko ubijedi da si vrijedan pažnje od profesorovog insistiranja na tome da nešto naučiš, shvatiš, zapamtiš? Djeca to sasvim lako razumiju i poimaju. I – rado ,,lajkuju” baš takve profesore!

No, koliko god kritikovali pedagoške radnike, istina je da su roditelji gori. Oni imaju svoj mili stres i svoju dragu frustraciju!

Nijesu samo djeca u Bijeloj djeca bez roditeljskog staranja. Naša djeca umjesto roditelja imaju po jednu ili dvije odrasle osobe, koje im kupuju patike, kompjutere, mobilne telefone, garderobu, plaćaju im putovanja i ,,provode” koji za djecu nemaju nikakvu svrhu i cilj, jer ih ne dijele sa vršnjacima. Naprotiv, sve to ih od vršnjaka odvaja, a roditelji baš to žele! Zato ih nikada ne nauče šta je i koliko je važan – prijatelj, drug.

A je li teško biti dobra, nježna majka zato što imate haljinu od prošle sezone ili zato što su vam se polomili nokti? Ili: je li, zaista, teško biti pravi otac – oslonac i temelj – zato što komšija vozi audi 6, a ne zastavu 128?

Izgubljeno je, bojati se, zauvijek važno pravilo – djeca i odrasli su dva različita svijeta.

Bez roditeljskog staranja, prepuštena neobrazovanim i nevaspitanim pojedincima i grupama u vaspitno-obrazovnim institucijama, djeca zakazuju tuče, okršaje… preko netom obezbijeđenog brzog Interneta, preko najskupljih telefona i u garderobi koja košta čitavo bogatstvo! Nesrećna naša djeca biju bitke svojih stresom i frustracijom raspolućenih roditelja…

Imaju li naša djeca roditelje? Nemaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo