Povežite se sa nama

OKO NAS

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI: U začaranom četvorouglu

Objavljeno prije

na

Učenik profesoricu dva puta gađao stolicom. Učenik maltretirao i bio šipkom. Učenik nožem plašio vršnjakinju. Djevojčice preko Fejsbuka zakazale tuču…

Sve se ovo dešavalo u crnogorskim školama u protekla tri-četiri mjeseca.

U septembru prošle godine u Podgorici se desio ovakav slučaj. Petnaestogodišnji F.T. krenuo je nakon nastave kući. Iza ugla ga je sačekao godinu dana stariji S.R. i udario pendrekom po glavi. Dječak je pao, a onda su drugovi S.R. nastavili da ga udaraju nogama. Izgubio je svijest.

Fizičko nasilje u školama je u porastu, ali tek je na trećem mjestu među drugim oblicima vršnjačkog nasilja. Istraživanje UNICEF-a od prije četiri godine pokazalo je da učenici mnogo više trpe emocionalno zlostavljanje i socijalnu izolaciju. Tada se došlo i do poražavajućeg podatka – o nasilju u školama roditelji ne razgovaraju sa djecom u 78 odsto slučajeva, a nastavnici od 84 do 87 odsto slučajeva.

Psiholozi, pedagozi i ostali stručnjaci kažu da krivicu, ili ne svu krivicu, za nasilje ne treba svaliti na djecu. Ona se ponašaju prema modelima koje su naučili u porodici, okruženju i školi. Tu treba tražiti glavnu odgovornost za sve učestalije pojave vršnjačkog nasilja. Ali i dijete mora biti svjesno da njegovo nasilničko ponašanje zaslužuje kaznu.

Kristina Mihailović, iz Udruženja Roditelji, u izjavi za Monitor potvrđuje da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori sve izraženije i raznovrsnije.

,,Odavno se krivica prebacuje s jedne strane na drugu na relaciji roditelji-škole-ministarstvo prosvjete-policija, i to je sve. U Udruženju roditelji vjerujemo da se sa djecom mora početi raditi od tog uzrasta, dok uče osnovne životne principe, kod kuće naravno, u porodici, ali i u vrtićima i školama, i to konstantno”.

U Udruženju su shvatili da društvo roditelje vidi kao glavne krivce, ali zanemaruje se koliko im društvo ne pomaže ili im čak i odmaže.

,,Kompletan obrazovni sistem je neusklađen sa radim vremenom u Crnoj Gori zbog čega se djeca i njihovi roditelji praktično i ne gledaju. Roditelji, da bi bili sa djecom, moraju da biraju između porodice i posla. Šta se dešava sa samohranim roditeljima? Koliko tek njima pomažemo kao društvo u podizanju djece? Šta da radimo sa onim nedodirljivim, kojih imamo svuda i za koje ne važe pravila kao za sve ostale”, pita se Mihailović.

Podsjetimo: još 1983. godine Norveška je prva u svijetu započela nacionalnu kampanju za borbu protiv nasilja u školi. Od tada, mnoge zemlje u Evropi, kao i SAD, Japan, Australija i Novi Zeland istražuju ovaj problem.

,,Imajmo na umu: oko 60 odsto djece, koja su prepoznata kao nasilnici, kada odrastu krše zakon i postaju prestupnici”, kaže Kristina Mihailović. Neophodno je da država ima osmišljen plan djelovanja na predupređivanju nasilja, upozorava ona.

I Ljiljana Milonjić, iz Udruženja roditelja Crne Gore, ukazuje da se za vršnjačko nasilje međusobno optužuju: škola, roditelji, djeca, društvo. ,,Ne treba optuživati – djecu. Djeca se ponašaju shodno modelima koje su naučili u porodici, školi, okruženju… To je model koji se ponavlja, jer nasilje nužno rađa nasilje”.

Djeca i mladi su izloženi mnogim uticajima koji mogu da podstaknu agresivnost i izazovu nasilje. Gubitak zaštićenosti u porodici, izolacija, nasilje i brutalnost u medijima – samo su neki uzroci.

Prema istraživanju o položaju učenika iz aprila prošle godine, kojim je bilo obuhvaćeno 39 osnovnih škola i 18 gimnazija, vršnjačko nasilje je zastupljenije u gimnaziji, i to u vidu ogovaranja (63,2 odsto) i vrijeđanja (54,0 odsto), dok je u osnovnoj školi više fizičkog zlostavljanja (25,8 odsto).

Psihološkinja podgoričke Osnovne škole Milorad Musa Burzan Dragana Tvrdišić nedavno je objasnila da dječaci i djevojčice u školi podjednako učestvuju u vršnjačkom nasilju. ,,Dječaci su skloni da učestvuju u fizičkom nasilju, djevojčice više koriste verbalno i indirektno nasilje. Nasilje u školi uglavnom trpe učenici koji se po nečemu razlikuju od ostalih učenika”.

Koriste se razne metode za izolaciju. ,,Poslala sam ti zahtjev za prijateljstvo na FB. Ali, neću da se družim sa onom… Jer je ona tupava i nema stila za oblačenje”. Ovo je SMS poruka koju je dobila jedanaestogodišnja djevojčica od svoje školske drugarice, koju su nam njeni roditelji dali na uvid.

Škola ne može da bude samo mjesto na kome će se prenositi znanje već mora i da vaspitava djecu kako bi od njih postale osobe koje socijalno postupaju i demokratski misle, kaže Milonjić. I zaključuje: „Krivci smo svi – i porodica i škola, a i jednoj i drugoj zdušno pomaže društveni kontekst i narušen sistem vrijednosti. Ne tretiraju se ni djeca ni profesori kao ranije, a efikasne i razrađene mehanizme za rješavanje ovih problema očigledno je još nemamo”.

Danas sistem vrijednosti uspostavljaju kriminalci, nasilnici, navijači, desničarske grupe. Novac je postao glavno mjerilo uspjeha, porodica i škola gotovo da su i zanemerile vaspitnu ulogu.

Član skupštinskog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Srđan Perić nedavno je izjavio za CdM: ,,Aktuelna vlast promoviše koncept predatorskog ponašanja u gotovo svim oblastima. Promoviše se princip ‘jači kači’, koji je u suštini nasilnički, i otuda i brojni refleksi nasilja, pa i onog u obrazovanju”, rekao je Perić, dodajući da nije pravedno učenike optuživati za takvu društvenu klimu.

Školski psiholozi upozoravaju i na to da su televizija, crtani filmovi, video-igre prepuni nasilja, što mlade podstiče na kriminalno ponašanje. Posebno upozoravaju da treba kontrolisati i internet sadržaje koje djeca masovno koriste, kao i društvene mreže preko kojih komuniciraju.

Petnaestogodišnjaku se, dan uoči Parade ponosa, održane prošlogodišnjeg oktobra u Podgorici, u rukama zapalila bomba koju je po nacrtima sa interneta pravio s namjerom da je aktivira na Paradi.

Možda je grafit sa jedne podgoričke fasade prava slika današnjeg sistema vrijednosti i šifra za razumijevanje porasta maloljetničke delikvencije, i uopšte duha nasilja: ,,Ko uči znaće, ko krade imaće”.

Nada Bukilić, pedagog
Imaju li naša djeca roditelje

– Djeca sama po sebi nijesu zla. Međutim, ona su otvorena, indiskretna, osvetoljubiva, povodljiva, potkupljiva… jer su, prosto, djeca. Ali su i ,,pljunuti mi”!

Danas našu djecu vaspitavaju upitno vaspitani odrasli primjerci društva, i obrazuju ih isti, često prividno obrazovani. Naravno, nijesu svi učitelji, nastavnici i profesori takvi: i među njima ima veliki broj onih koji svoj poziv poštuju i drže do djeteta, škole, znanja i vaspitanja. Ima li boljeg načina da te neko ubijedi da si vrijedan pažnje od profesorovog insistiranja na tome da nešto naučiš, shvatiš, zapamtiš? Djeca to sasvim lako razumiju i poimaju. I – rado ,,lajkuju” baš takve profesore!

No, koliko god kritikovali pedagoške radnike, istina je da su roditelji gori. Oni imaju svoj mili stres i svoju dragu frustraciju!

Nijesu samo djeca u Bijeloj djeca bez roditeljskog staranja. Naša djeca umjesto roditelja imaju po jednu ili dvije odrasle osobe, koje im kupuju patike, kompjutere, mobilne telefone, garderobu, plaćaju im putovanja i ,,provode” koji za djecu nemaju nikakvu svrhu i cilj, jer ih ne dijele sa vršnjacima. Naprotiv, sve to ih od vršnjaka odvaja, a roditelji baš to žele! Zato ih nikada ne nauče šta je i koliko je važan – prijatelj, drug.

A je li teško biti dobra, nježna majka zato što imate haljinu od prošle sezone ili zato što su vam se polomili nokti? Ili: je li, zaista, teško biti pravi otac – oslonac i temelj – zato što komšija vozi audi 6, a ne zastavu 128?

Izgubljeno je, bojati se, zauvijek važno pravilo – djeca i odrasli su dva različita svijeta.

Bez roditeljskog staranja, prepuštena neobrazovanim i nevaspitanim pojedincima i grupama u vaspitno-obrazovnim institucijama, djeca zakazuju tuče, okršaje… preko netom obezbijeđenog brzog Interneta, preko najskupljih telefona i u garderobi koja košta čitavo bogatstvo! Nesrećna naša djeca biju bitke svojih stresom i frustracijom raspolućenih roditelja…

Imaju li naša djeca roditelje? Nemaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Ni ove godine skijališta, iako kraće nego inače, nijesu zaobišli problemi sa neurednim snabdijevanjem električnom energijom. Zadovljstvo posjetom prvog dana skijaške sezone, pokvario je narednog jutra višesatni nestanak struje, pa su gosti čekali da ekipe Elektroprivrede otklone kvar na dalekovodu od Rijeke Mušovića do Jezerina. Ski-centar Kolašin 1450, pa i žičara K7 snabdijevaju se strujom preko starog dalekovoda. Iako nova trafostanica T35 ima podzemni kabl, privatno skijalište, pa ni žičara koja ga povezuje sa državnim, još ne koriste taj objekat.

Pored skijališta, u noći između subote i nedjelje, i cijeli Kolašin je bio bez struje. Taj prekid u napajanju izavalo je prekinuto uže na dalekovodnoj trasi između Kolašina i Mojkovca. I kvarovi na „mojovačkom” dalekovodu već su tradicija, pa su u turističkom centru navikli da svako nevrijeme prati bar nekoliko sati bez struje. Bilo je godina kada su i turisti i Kolašinci bili tokom zime i po nekoliko dana u mraku.

Sam početak skijaške sezone obilježili su i problemi na regionalnom putu od Kolašina ka Mateševu, koji je svojevrsni produžetak auto-puta. Na toj saobraćajnici dva dana prije početka skijaške sezone obustavljen je saobraćaj za sva vozila, osim putničkih. Napori opštinskih službi da gradske saobraćajnice redovno čiste osujetio je, kao i obično, nedostaka parking prostra u Kolašinu.

No, uprkos svim tim problemima, zvanični podaci o broju posjetilaca govore da su mnogi oprostili nadležnima nespremnost. Od početka skijaške sezone do sredine sedmice, skijališta u Kolašinu posjetilo je oko 6.000 turista, od čega oko 2.000 skijaša, saopštili su iz Nacionalne turističke organizacije (NTO). U lokalnoj Turističkoj organizaciji (TO) kažu da je odmah po informaciji da ima dovoljno snijega za skijanje i da će ski-centri biti u funkciji, došlo i do porasta broja rezervacija i interesovanja gostiju za smještaj u Kolašinu u narednom periodu. „Porast interesovanja i rezervacija se desio odmah nakon što je pao snijeg. Zbog toga, bar u narednom periodu, očekujemo dobru popunjenost smještajnih kapaciteta. Tome je doprinio i produžetak školskog raspusta”, rekao je direktor TO Aleksandar Vlahović.

Kako navode iz resornog ministarstva, u poređenju sa prethodnom sezonom koja je počela 18. decembra, ovogodišnja sezona je počela mjesec dana kasnije i prihodi su na skijalištu, tvrde, trostruko manji u odnosu na isto doba lani. Iz Skijališta Crne Gore podsjećaju da infrastrukturu Ski-centra Kolašin 1600 čine dvije najmodernije sklopive žičare koje opslužuju 21 kilometar skijaških staza, koje će se štrampati sa četiri savremena tabača snijega. Dio ovogodišnje ponude su i pokretna traka za početnike i dvije tjubing staze. U sklopu bazne stanice, podsjećaju, nalazi se ski-rental sa 250 najnovijih skija i 30 VIP kategorije. To skijalište, podsjećaju, ove godine ima i dvije ski-škole, nudi rentiranje motornih sanki, krplji i organizovanje nordijskog skijanja.

Za procjene o uspješnosti ove sezone je rano, saopštili su iz Bećirovićeve komapnije u okviru koje je i skijalište. Očekuju da će sezona, „bez obzira na ukupan broj skijaških dana koji zavisi od količine padavina, poslužiti kao odlična reklama za širenje popularnosti skijališta Kolašin i konstantno povećanje broja gostiju u budućnosti”.

Prema zvaničnim podacima, Skijališta Crne Gore su u prvih sedam mjeseci 2022. godine ostvarila dobit u iznosu od 54.659 eura, što je, kažu, značajno bolji rezultat u odnosu na isti period lani. Podaci pokazuju da su ukupni poslovni rashodi veći za 204.000 eura u odnosu na 2021. godinu. Aktuelni menadžment se često hvalio i da „ne koriste finansijsku pomoć države”.

U kolašinsko skijalište država je do sada uložila oko 25 miliona eura, a još pet bi trebalo da koštaju preostali projekti. Žičara K7 koja je je omogućila spajanje sa Bećirovićevim ski-centrom koštala je oko devet miliona eura.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Problem nerazumijevanja suštine obrazovno-vaspitnog sistema Crne Gore, prema mišljenju Miloševićeve, ogleda se kroz nekoliko ključnih žarišta. ,,Prioritet se daje dokumentaciji umjesto radu u učionici, imamo tromjesečja na svaka dva mjeseca, vodimo i papirne i elektronske dnevnike i još ne umijemo da koristimo prednosti onlajn nastave“.

Profesor biologije i član Upravnog odbora (UO) Prosvjetne zajednice Petar Špadijer ističe da je najava kontrole škola resornog Ministarstva, sama po sebi, sasvim u redu, ali da ni do sada  nije bilo prepreke da se stanje u školama provjeri. ,,Informacioni sistem crnogorskog obrazovanja (MEIS) dozvoljava tu provjeru bez puno muke ili izgubljenog vremena”, smatra Špadijer.

On za Monitor   ukazuje da nema suočavanja sa težim i opasnijim problemima   nego što su dodjele Luča.  ,, Radi se o istragama dodjela raznih strukovnih zvanja i nagrada koje se dobijaju na laganje u prijavama, uz bjanko potpise rukovodilaca ili njihovo totalno neznanje i nepoznavanja temelja struke. Potom, opštinskih i državnih nagrada, od banalnijih do onih koje su ponos države, a koje se, već tradicionalno, ne dodjeljuju najboljem, već najodanijem, najbližem, najposlušnijem, najdražem kandidatu”, navodi Špadijer.

On posebno ukazuje na posljedice lažnih i kupljenih diploma dvije vrste fakulteta: onih koji se završavaju par mjeseci poslije upisa, i drugih, koje studenti/kinje povremeno posjete da bi se stekao utisak odlaska na ispite. ,,U drugom slučaju radi se o perfidnijoj krađi, jer se imitira funkcionisanje normalnog fakulteta, ali se uči koliko i u prvoj varijanti. Od ovih istraga, do danas nema ništa, a radi se o ozbiljnom zakonskom prestupu. Na ovaj način smo svi pokradeni – nečije zasluženo radno mjesto je uzurpirano, nečija energija rasuta, državni budžet oštećen, a država, u cjelini, oštećena radom neukog i nesposobnog kadra”.

U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država još nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme.

Školarci su, upozoravalo se i u Izvještaju EK za Crnu Goru za 2021. godinu, prema brojnim pokazateljima, zaostajali za vršnjacima na međunarodnom nivou. „Kvalitet obrazovnog sistema i izbor nastavnih programa i planova čine se neadekvatnim”, navodi se u tom dokumentu.

Slični problemi konstatovani su i u Analizi PISA testiranja iz 2015. godine, koju su sastavili UNICEF u Crnoj Gori i tadašnje Ministarstvo prosvjete. U njoj se ističe da je proces nastave i učenja u crnogorskim školama, u velikom broju slučajeva usmjeren ka nekritičkom usvajanju novih znanja.

Obrazovni sistem naše države počiva na Crnogorskom okvirnom programu ključnih kompetencija. Miloševićeva upozorava da predmetni programi i programi obuka nijesu dovoljno čvrsto povezani sa tim okvirom. ,,Sigurna sam da većina nastavnika u Crnoj Gori nije u stanju da nabroji, a kamoli razumije, osam ključnih kompetencija koje su cilj cjelokupnog obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Učestvujemo u nečemu što ni sami ne razumijemo, a sada bismo da se bavimo istragom Luča. Besmisleno“.

Da bi se riješili problemi u prosvjeti, smatra profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji, potrebno je usavršiti obuke i to ne samo za nastavnike, već i za zaposlene u najvišim prosvjetnim institucijama. ,,Problem svih problema leži u tome što nema funkcionalne povezanosti tih institucija sa nastavnicima. Sve se svodi na obuke potrebne za obnavljanje licenci i napredovanje u zvanju – što je jednako obezvrijeđeno kao i Luče. Da smo zaista tako dobri, kao što to naša zvanja govore, imali bismo daleko bolje rezultate na PISA testiranjima i barem nekoliko nobelovaca“.

Kroz komisije, pravilnike, konkurse, smatra Špadijer, država u određenoj mjeri može imati kontrolu u rješavanju ovih nevolja. ,,Pitanje je moralne prirode  – da li je nagrada/zvanje sama sebi cilj i da li su sva sredstva do tog cilja opravdana ili je nagrada kruna za ozbiljni, predani, konkretni rad?”

Jedno smo sve ove godine iskusili:  onoga ko ne otklanja uzroke, čekaju nove, još teže posljedice.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo