Povežite se sa nama

PARALELE

Uništimo elitu

Objavljeno prije

na

lubarda-razigrani-konji

Komunistička vlast je donijela Crnoj Gori kulturni preporod, ali i dosta štete i to najviše zbog eksperimentisanja sa najkvalitetnijim stvaraocima. Agitprop, koji je funkcionisao u periodu od 1945. do 1952. godine, bio je glavno partijsko tijelo u kreiranju kulturne politike. Po njegovom nalogu osnovane su kulturne institucije, a umjetnici i naučnici su od Agitpropa dobijali naloge. Svemoćni Agitprop je, na primjer, kontrolisao umjetničku školu u Herceg Novom, književni časopis Stvaranje, časopis Istorijske zapise, pozorišta i preduzeće za proizvodnju filmova Lovćen film. Ovu fazu crnogorske kulture karakterisala je stroga partijska kontrola, ali i visok kvalitet stvaralaštva. U Crnoj Gori je stvarala elita. Agitprop je uspio da u Crnu Goru vrati Lubardu i Milunovića, a Lalić, Banjević i Đonović su predvodili književnu scenu. KVALITET UZ PROPAGANDU: Vlast je okupila i finansirala zapaženu elitu, koja je stvarala kvalitet, u kome je, naravno, bilo i političke propagande. Direktor umjetničke škole i poznati slikar Miloš Vušković je bio zapažen politički karikaturista, dok je Ratko Đurović, scenarista filmova Velimira Stojanovića, bio jedan od najvećih partijskih aktivista. Dobar primjer partijskog uticaja je film Lažni car u kome je protivljenje Rusiji očigledno (otpor našeg cara njihovom caru), a scenario i film su nastali u periodu sukoba sa SSSR-om. Isto je i sa filmom Četiri kilometra na sat u kome se ismijava međuratni politički pluralizam.

Ova kulturna produkcija je bila iznad finansijskih mogućnosti Crne Gore. Publika je bila suviše malobrojna, nezainteresovana i siromašna da bi se uloženi novac i postignuti kvalitet isplatili, i nastupila je recesija. Šezdesete godine su obilježene nazadovanjem. Jedan od poznatijih partijskih aktivista u crnogorskoj kulturi Milo Kralj o ovom periodu se 1986. godine prisjećao: „U oblasti kulture nastaje period stagnacije. Jedno po jedno nestaju sva pozorišta (sem titogradskog), ukida se Naučno društvo, prestaje da izlazi Omladinski pokret, ukida se, to jest spaja sa Stvaranjem časopis za mlade Susreti, Pobjeda još ranije prelazi sa dnevnog na izlaženje jedanput, odnosno dvaput nedjeljno, reducira se program Radio Titograda, likvidira se nekad uspješna i jedina filmska kuća u Republici Lovćen-film. Posebno kulturno sivilo vlada u sredinama van republičkog centra.”

ODLAZAK IZ CRNE GORE: Najveći broj elitnih stvaralaca odlazi iz Crne Gore. Razlog za propadanje kulture bila je posrnula ekonomija. Zvaničan stav je bio da kultura može da čeka dok se poboljšaju materijalne prilike. Tako bi se nastavilo da eksplozija nacionalizma nije ukazala na potrebu i značaj kulture u ideološkoj borbi. Pojava crnogorskog i srpskog nacionalizma krajem šezdesetih godina u Crnoj Gori pokazali su Partiji da su prazan prostor u kulturi popunile njoj neprijateljske idelogije i da je to bila opasna situacija, jer su mase to prihvatile.

Gotovo po hitnom postupku CK SK Crne Gore je na sjednici 23. decembra 1970. godine usvojio Platformu za razvoj crnogorske kulture. To je najvažniji dokument u razvoju kulture SR Crne Gore. Platforma je, između ostalog, predviđala: osnivanje Univerziteta i CANU, razvoj Radio-televizije, prelaz Pobjede na dnevno izlaženje, nastavak rada na pisanju višetomne Istorije Crne Gore i izradu Enciklopedije. Jedna od važnih odluka je napuštanje doktrine da kulturni razvoj mora pratiti ekonomski razvoj, što je kulturi omogućilo finansiranje iznad realnih mogućnosti.

Nova kulturna politika je, u suštini, bila kulturna revolucija i ideološka ofanziva Saveza komunista. U odnosu na prethodni period, kada je kultura uglavnom bila za društvenu elitu, nova kultura je namijenjena radničkoj klasi, odnosno masama, jer je Partija na taj način htjela da pobijedi tradicionalističku kulturu koja je bila izvorište nacionalizma. To je bila revolucija odozdo. Revolucija odozgo je bilo rušenje elitizma. Povedena je borba protiv intelektualaca, birokratije i ekonomskih liberala, kojima je elitna kultura bila znak statusnog simbola. Politiku antielitizma pratio je i koncept usmjerenog obrazovanja čija je suština bila ukidanje gimnazija kao rasadnika elite, i forsiranje zanatskog obrazovanja, kao rasadnika radničke klase. Elitizam je tada bio znak klasne nejednakosti. Vlast je od intelektualaca tražila da ne gaje samosvijest o društvenom elitizmu. Progonila je akademizam, a intelektualni rad svela u istu ravan sa manuelnim. To je bilo u skladu sa stihom Vita Nikolića u kome se izjednačavaju cvijeće i trava.

AKADEMIK KAO RADNIK: Čak je i finansiranje kulture bilo u znaku izjednačavanja akademika i manuelnih radnika. Zamišljeno je da se finansiranje odvija na osnovu „samoupravnog sporazuma o udruživanju sredstava”, odnosno na osnovu slobodne razmjene rada između neposrednih proizvođača i SIZ-a za kulturu. Prosto rečeno to je trebalo da izgleda ovako: radnici pjesnicima daju samoupravni čelik, a pjesnici radnicima samoupravnu poeziju. Ovo je bio najveći dogmatizam u razvoju kulture i obilježje kulturne revolucije, koja nije bila radikalna. Ona nije kidala veze sa prethodnim kulturnim nasljeđem i zadržala je obilježje nacionalne pripadnosti.

Za 15 godina stvorene su 53 nove institucije i 14 kulturnih smotri, što je bilo impresivno, ali je, zbog gušenja elitnog stvaralaštva, dominirala osrednjost. Univerzitet i CANU nijesu stvarali elitu već sluge radničke klase. Zato, iako je od 1970. godine mreža kulturnih institucija bila značajno razvijena i uloženo više novca, pedesete ostaju zlatni period i renesansa crnogorske kulture u komunizmu. Pokazalo se da je bolje imati elitne pojedince, nego mediokritetske institucije.

TURBO FOLK I NACIONALIZAM: Samoupravna koncepcija kulture nije ostvarila glavnu ulogu. Nijesu je prihvatili radnici. Oni su preferirali jeftinu zabavu oličenu u novokomponovanoj muzici, zbog čega se Partija borila protiv kafanskog folka, kao jeftine zabave pune kiča i šunda, ali i drugih „nesocijalističkih” muzičkih pravaca kao što su rok i pank. No, ovi pravci su bili popularni, a zvanična monotona kultura je, pod uticajem ekonomske krize, počela da propada početkom osamdesetih godina. Za nju nije bilo novca, dok su izvođači novokomponovane muzike zarađivali na tržištu. Odgovor Partije je bio jalov. To su bili borba protiv komercijalizacije kulture i uvođenje amaterizma.
Uništavanje elitizma i akademizma, i uvođenje amaterizma, kao i nemoć da se izbori sa tržišnim prednostima turbofolka, doveli su početkom devedesetih godina crnogorsku kulturu u nezavidnu situaciju. Svrgavanje elitizma uticalo je, prije svega, na uništavanje estetskih i etičkih vrijednosti kulture. Uništena je neophodna kritika. Zato su turbofolk i nacionalizam uspjeli kao kontrarevolucija primitivizma u izvođenju otuđene radničke klase. U socijalizmu su preživjeli kao korov, a potom su se, zbog isplativosti, podrške nove vlasti i većine stanovništva, pretvorili u glavnu silu. Neuspjeh je i to što komunistička vlast nije uspjela da od kulture napravi profitabilnu djelatnost. Kultura i elita su bile isključivo trošak, a samo je od vlasti zavisilo koliko će uočiti njihovu nematerijalnu i dugoročnu korist.

Dragutin PAPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

COVID 19 OBARA REKORDE: Pandemija teorija zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Buduća vakcina protiv corone preuzela je primat na top listi zavjera nakon ozbiljnog vođstva 5G mobilne mreže koja po jednima, uzrokuje i širi virus elektromagnetnim zracima, a po drugima, obara imuni sistem i čini nas lakšim plijenom za virus

 

Iako je Balkan odavno zgodno mjesto za kreiranje raznih teorija zavjera kojima se opravdavaju svi  neuspjesi i nedaće, sa dolaskom globalne pandemije COVID-19 je došla i globalna pandemija najnevjerovatnijih priča o zavjerama koje su dobile globalni karakter. Širenje takvih teorija nije ostao ekskluzivitet raznih ekstremnih ljevičarskih i desničarskih političkih opcija i apokaliptičnih vjerskih grupa koje priželjkuju ispunjenje svojih proročanstava. Sve više populističkih političara, intelektualaca, glumaca, sportista, pa čak i naučnika je spremno založiti svoj autoritet i podržati razne navode o nastanku corona virusa kao i cilja koji se krije iza lansiranja pandemije.

Francuski virolog Luk Montanjer i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 2008. god. za izolaciju HIV-a je nedavno izjavio da virus nije prirodnog porijekla već djelo molekularnih biologa i da ne zna sa kojim je ciljem to urađeno. Time su konspiratolozi dobili vjetar u leđa i pored brzih reakcija francuske i međunarodne naučne zajednice koja je negirala Montanjerove navode, uključujići i Institut Paster iz Pariza gdje je naučnik radio skoro 30 godina. Za one koji iole bolje znaju dotičnog virologa mogu lako saznati da je Montanjer već od ranije poznat po  kontroverznim izjavama, između ostalog da treba ukinuti obaveznu vakcinaciju.

Upravo je buduća vakcina protiv corone preuzela primat na top listi zavjera nakon ozbiljnog vođstva 5G mobilne mreže koja po jednima, uzrokuje i širi virus elektromagnetnim zracima, a po drugima, obara imuni sistem i čini nas lakšim plijenom za virus. Koliki je uticaj ta teorija izazvala najbolje govori podatak da je samo u Velikoj Britaniji oštećeno ili zapaljeno preko 20 testnih tornjeva 5G mreže kao i još 4 puta toliko običnih mobilnih antenskih stubova. Tehničko osoblje koje radi na održavanju je često bilo meta verbalnih napada i prijetnji a jedan inženjer koji radi na instalaciji opreme je početkom maja završio u bolnici nakon što je napadnut nožem. Slični problemi su se desili u Holandiji, Njemačkoj i Švajcarskoj. Nova tehnologija je žestoko napadnuta i od strane poznatih glumaca i TV voditelja (Vudi Harelson, Amanda Holden) i sportista (bokser Amir Kan) koji su preko noći postali „eksperti“ za visoku tehnologiju i problemi vlastima zbog velikog uticaja koji imaju na brojne fanove.

Tvrdi se da je vakcina ili već gotova ili je na putu, uz sve „užase“ koje će ona donijeti ljudskom rodu. Prije svega će se kroz vakcinu ubaciti u ljudski organizam nevidljivi nano-čipovi preko kojih će se moći pratiti ljudsko kretanje i sve što vakcinisana osoba radi. Krajem aprila je svjetski teniser broj 1, Novak Đoković izjavio kako ne bi želio „da ga neko obavezuje i primorava na vakcinaciju kako bi mogao putovati” time izazvavši pravu buru reakcija u Srbiji i svijetu. Na You-tubeu i mnogim društvenim mrežama su se počeli pojavljivati „eksperti“ koji tvrde da će zapravo nova vakcina izazvati veliku smrtnost i paralizu kod ljudi. Ekstremniji zagovornici ovakve zavjere tvrde i da nano-čip ima na sebi đavolski žig 666 tako da će oni koji prime vakcinu automatski biti osuđeni na pakao kad svane sudnji dan.

Glavni krivac koji stoji iza ovog dijaboličnog plana je, za sada, američki milijarder i osnivač Microsofta Bil Gejts koji je preuzeo vođstvo od drugog američkog milijerdera mađarsko-jevrejskog porijekla Džordža Soroša koji je omiljena meta srpskih i hrvatskih desničara koji ga napadaju za urušavanje njihovih nacionalnih identiteta. U prilog optužbama protiv Bila Gejtsa je i nedavna video reklama za Hololens 2 naočare za virtuelnu realnost čiji promoter u spotu je trebala biti  umjetnica našeg porijekla Marina Abramović. Marina je inače i jedna  od akterki Wikileaksa i česta je meta optužbi za veze sa okultizmom i satanizmom koji navodno promoviše u elitnim zapadnim krugovima što je ona negirala nekoliko puta. U svakom slučaju, nakon iznenađujuće burnih reakcija javnosti u Sjedinjenim Državama Microsoft je povukao spornu reklamu prošlog mjeseca upravo na gregorijanski Veliki petak.

To svakako nije pomoglo Bilu Gejtsu kome se stavlja puno toga na teret. Jedni ga optužuju da on i njegova supruga Melinda Gejts žele da svedu stanovništvo planete na svega milijardu, bilo preko virusa, ili preko vakcine koju oni finansiraju i koja će, kada se nametne, izazvati opšti pomor ćovječanstva. Pri tom beogradske Vecernje novosti su dodale da je fondacija Bila i Melinde Gejts na jesen 2019. izvela simulaciju pandemije na Univerzitetu Džon Hopkins kao tzv. „događaj 201“ koji je „sve do tančina predvidio šta će se ovog proljeća u svijetu dešavati“ sugerišući da su to znali jer je bilo u planu izazivanje pandemije. Drugi lokalni mediji su se nadovezali sa krivotvorinama da je njegova fondacija izbačena iz Indije od strane vlade te zemlje jer su vakcine protiv dječje paralize izazvale smrt preko deset hiljada djece. Gejtsovo upozerenje još ne tako davne 2015. godine o mogućnosti izbijanja pandemije je protumačeno kao dokaz da je sve isplanirao.

Iste Večernje novosti i drugi mejnstrim mediji u Srbiji su krajem januara citirali epidemiologa Radmila Petrovića koji je tvrdio da je virus nastao u laboratoriji kako bi se oslabila zahuktala kineska ekonomija. Krajem februara srbijanski ministar spoljih poslova Ivica Dačić i lider SPS-a (inače ideološki srodnik Kineske komunističke partije) je javno rekao nakon posjete Kini da je ta zemlja „na braniku (borbe) sveta protiv virusa” kao i da nije isključeno da je korona virus „deo specijalnog rata protiv Kine“. U međuvremenu je čitava srpska politička nomenklatura zauzela čvrst prokineski stav javno idealizirajući „srpskog prijatelja i brata Sia (Đinpinga)“ zbog pomoći Srbiji i „principijelnog stava o Kosovu“.

Sa kineske strane je Žao Lidžijan, funkcioner ministarstva inostranih poslova, retvitovao članak sa pro-kremaljskog portala poznatog po promocijama teorija zavjera kao „dodatni dokaz“ da je virus nastao u američkoj laboratoriji i da ga je kasnije aktivirala američka vojska. Lidžijan je pozvao sve koji čitaju da retvituju članak (usput Twitter je u Kini nedostupan zbog cenzure) na šta se odazvalo tuce kineskih ambasada širom Afrike i Evrope i nastavilo da ga prosljeđuje iako se kineski ambasador u SAD-u ogradio od takvih tvrdnji.

Velikosrpski teoretičari zavjera su na Happy TV  takođe ustvrdili da iza virusa stoje Britanci dok je dio centralno-evropskih analitičara optužio Moskvu za podmetanje virusa citirajući požar u ruskoj istraživačkoj laboratoriji u Novosibirsku od 16. septembra 2019. koja je bila dom velikom broju eksperimentalnih virusa na bazi HIV-a i ebole. Navodno je požar bio isceniran kako bi se „pustili u promet“ proizvodi iz laboratorije koji su tajno preneseni u Kinu.

Događaj „okidač“ za većinu teoretičara zavjera su bile Međunarodne vojne igre u Vuhanu koje su održane od 18. do 27. oktobra 2019. i kojima su prisustvovali sportisti iz 140 armija svijeta sa skoro devet i po hiljada učesnika. Tada su navodno zabilježeni prvi netipični oblici upale pluća i respiratorni problemi kod jednog broja sportista. Švedska armija je kasnije čak potvrdila da je jedan njen sportista bio naknadno pozitivan na koronu po povratku iz Vuhana iako su ti navodi osporavani od dijela civilnih vlasti.

Dežurni crnogorski partijsko-pravosudni dužnosnici se do sada nisu oglašavali oko porijekla virusa i njegove krajnje namjene. Još manje su upirali prst ka Moskvi kao mogućem krivcu, pogotovo nakon uskšnje čestitke episkopa Ilariona Alfejeva, šefa odjela Ruske pravoslavne crkve (RPC) za inostrane poslove u kojoj je blagoslovio šefa crnogorske države i partije Mila Đukanovića i njegov uspjeh u službi koju obavlja.

Međutim, ni crnogorska strana nije ostala potpuno tiha u debati. Na partijskom RTCG-u (koje se formalno i dalje zove Javni servis) je 8. aprila objavljen razgovor sa ekonomskim analitičarem Predragom Drecunom, koji je bivši ministar socijalnog staranja u Đukanovićevoj Vladi i kasniji visoki funkcioner Prve banke porodice Đukanović. Iako je Drecun navodno pozvan da objasni ekonomske posljedice COVID-19 on je najveći dio petnaestominutnog razgovora posvetio „činjenicama“. Dakle, virus je nastao u mikrobiološkoj laboratoriji u Vinipegu (Kanada) koji ima veze sa američkim Ministarstvom odbrane i DARP-om (a to je agencija koja razvija biološko oružje). Drecun je ustanovio da je direktor ustanove u Vinipegu početkom februara „misteriozno umro kao zdrav čovjek od 65-6 godina u nekoj afričkoj zemlji, sad ću tačno reći, mislim da je negdje u Najrobiju“ (iako Najrobi nije zemlja nego grad). Dalje, nekadašnji prvi bankar Prve banke je otkrio da je virus patentiran od Instituta Pirbrajt a finansijeri instituta su niko drugi do bračni par Bil i Melinda Gejts. Takođe nam je otkriveno preko Javnog servisa da bolest britanskog premijera Borisa Džonsona nije ništa drugo nego manipulacija jer bi „to svaka zemlja krila“ – valjda zaboravivši da Britanija ipak nije postala proleterska zemlja kako su to komunisti poslije rata pjevali i da je praksa sakrivanja i obmanjivanja više svojstvo hibridnih i autokratskih režima (čiji je funkcioner i bankar doskora i sam bio).

Sve u svemu, mnogi će aludirati da su Amerikanci najviše krivi. A  s obzirom na razvoj situacije, biće još krivlji kako finansije presušuju zbog enormnih zapljena tovara koje prenose crnogorski mornari širom svjetskih mora.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

VJERSKI PRAZNICI OVOG MJESECA: Vjernici, uglavnom, ostali doma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kapije Vatikana, Svete Gore i Meke su zatvorene do daljnjeg. Zabrana vjerskih skupova u nekim zemljama sa pravoslavnom većinom i u Izraelu je dočekana na nož od radikalnih elemenata u tim zajednicama, koji su zabrane protumačili kao napad na vjeru i negiranje božanske zaštite na koju oni polažu ekskluzivitet

 

Nedavni vjerski praznici ovog mjeseca će biti upamćeni po tome što su vjernici širom svijeta morali uglavnom ostati kući zbog pandemije. Desila su se dva Uskrsa (po starom i novom kalendaru), jevrejska Pasha i početak Ramadana kod muslimana. Kapije Vatikana, Svete Gore i Meke su zatvorene do daljnjeg. Sve konfesije su slijedile upute državnih vlasti o obustavljanju bogoslužja ili njegovog održavanja preko interneta. Jedini izuzetak u Evropi, osim protestantske Danske, su pravoslavne Bjelorusija, Bugarska i Gruzija gdje su vlasti dozvolile uskršnje liturgije s naglaskom da se vjernici pridržavaju propisane distance. Naredni dani će pokazati da li su i koliko kontraproduktivna bila liturgijska okupljanja.

S druge strane, zabrana vjerskih skupova u nekim zemljama s pravoslavnom većinom i Izraelu je dočekana na nož od radikalnih elemenata u tim zajednicama, koji su zabrane odmah protumačili kao napad na vjeru i negiranje božanske zaštite na koju oni polažu ekskluzivitet.

Ultraortodoksni Jevreji koji čine 12 posto stanovništva Izraela ali i 60 posto svih inficiranih coronom su postali posebni problem. Oni su dugo odbijali da se povinuju zabrani okupljanja u sinagogama i drugim mjestima koja su postala žarišta zaraze, i na apele vlasti su odgovorali kamenicama. Na kraju je država Izrael morala drastično reagovati i pohapsiti dio vjerskih lidera uz upotrebu sile i suzavca.

Na Kipru je policija pokrenula krivičnu istragu protiv mitropolita Morfskog Neofita zbog otvorenog kršenja restriktivnih mjera. Dotični mitropolit je inače poznat po radikalizmu, teorijama zavjera ali i po vezama sa sumnjivim ruskim kapitalom.

Istorijski kijevski manastir Pečerska Lavra iz 1015. god. koji je pod upravom ruske crkve (premda je manastir vlasništvo ukrajinske države) je takođe postao žarište covida-19. Mitropolit višgorodski i černobilski Pavel Lebid (ujedno i nastojatelj-upravnik manastira) je neposredno prije izbijanja epidemije pozvao preko televizije narod „da hita“ u manastir „jer virus je grijeh a u Lavri nema grijeha“. Ubrzo potom, vladika Pavel i blizu stotinjak monaha, ili gotovo čitavo bratstvo, će se pokazati pozitivnim na virus. Arhimandrit Nektarije (starješina manastira) i još dvojica monaha su već umrli prije 10-ak dana a mitropolit je hitno prebačen u bolnicu u Aleksandrovo nakon što mu se stanje naglo pogoršalo. Vlasti su sprovele dezinfekciju čitavog manastira uključujući i sami saborni hram unutar manastirskog kompleksa.

Inače Pavel je poznat crnogorskoj javnosti od ranije ove godine kao član četvoročlane delegacije ruske crkve u Ukrajini (predvođene mitropolitom Onufrijem) u posjeti Mitropoliji crnogorsko-primorskoj nakon izglasavanja kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovjesti i masovnim protestnim litijama koje su uslijedile. U Ukrajini je poznat po ogromnoj kolekciji skupocjenih Mercedesa, proruskim političkim stavovima i bogohulnim izjavama (hvalisanje da koga on prokune sigurno umire i poređenje svrgnutog kleptokratskog predsjednika Janukoviča sa raspetim Hristom). Mimo Pavela još pet vladika ruske crkve u Ukrajini je zaraženo virusom.

U Srbiji je valjevski mitropolit gospodin Milutin umro od virusa a crkva u Srbiji je odlučila da vaskršnju liturgiju održi bez naroda i preko Youtube-a.

Crna Gora je dozvolila sveštenstvu da samo služi u crkvama, kao i u ostalim zemljama. Pokušaji vjernika da uđu u crkve su dočekani intervencijom nikad budnije policije koja je zauzela prvu liniju u odbrani države (i partije) od covida-19 kad su već zatajile litije i molebani u tjeranju corone kojima se svojevremeno pohvalio kotorski protojerej Momčilo Krivokapić. „Mi čak vjerujemo, mi koji smo najekstremniji, pa neka ne budemo u pravu, a bićemo u pravu, zbog naših molebana i zbog tih umnoženih molitava, zato je Crna Gora zaobiđena“ reče otac Momčilo prije mjesec dana ruskom Sputnjiku. Da ekstremizma (u vidu slavodobitnog uvjerenja da su imuni na pošasti) ne manjka u Srpskoj crkvi moglo se lako vidjeti posljednjih sedmica. Restriktivne mjere su napadane iz ugla ugrožavanja vjerskih sloboda ali i zbog pseudovjerskih uvjerenja da Gospod Bog neće dopustiti da se neko u crkvi inficira, čime se prenebregavaju istorijske činjenice i ignoriše apostolsko učenje prve Crkve koja o tome ima potpuno drugačiji stav.

Ruska crkva koju mnogi ektremisti u SPC-u i srpskom političkom tkivu uzimaju za primjer „pravog pravoslavlja“ je prva uvela obaveznu dezinfekciju kašičica za pričest nakon svake upotrebe pojedninačno – što je u suprotnosti sa tvrdnjama svetosavskih jastrebova da je takav čin slabost u vjeri ravna nevjerovanju. Kasnije su Rusi potpuno zatvorili crkve za građanstvo i uskršnjoj službi u moskovskom sabornom hramu Hrista Spasitelja uz patrijarha i sveštenstvo niko drugi nije bio prisutan, osim kamermana televizijske kuće koja je službu direktno prenosila.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu a i dalje, čiji je javni servis (očigledno po partijskim uputama) odbio da direktno prenosi vaskršnju liturgiju Mitropolita crnogorsko-primorskog.

Uskrs definitivno nije bio samo jedan običan dan u nametnutoj izolaciji.  Prvo su državni mediji 18. aprila prenijeli osobnu uskršnju čestitku izuzetno politički uticajnog mitropolita volokolamskog Ilariona (Alfejeva) i ujedno šefa diplomatije Ruske pravoslavne crkve (RPC) crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću. U čestitki se navodi da „je tokom ovih dana svako od nas pozvan na poseban način da pokaže brigu za one među našom braćom i sestrama kojima je potrebna podrška, pomoć i saosjećanje“ pa mu je onda poželio „dobro zdravlje“ , „pomoć od Gospoda“ i blagosiljanje uspjeha u (Đukanovićevom) radu i službi“. Veći šamar prosrpski blok i stado SPC-a u Crnoj Gori teško da su mogli dobiti.

Ostaje nejasno kako to ruski episkop Ilarion (i desna ruka patrijarha Kirila) smatra nekrštenog i nevjerujućeg Đukanovića, kome je SPC čak i zabranio pristup krštenju nakon donošenja spornog zakona o imovini vjerskih zajednica, za brata u Hristu (ako je na to bratstvo uopšte i mislio) kojemu je „potrebna podrška, pomoć i saosjećanje“?

Ilarion je samo prije nepuna dva mjeseca, u jeku protestnih litija, izjavio da je „RPC čvrsto uz Srpsku crkvu i njene vjernike u njenoj plemenitoj, svetoj borbi koju vodi u Crnoj Gori“ te da „vlast mora da bude svjesna da ne može ići protiv sopstvenog naroda jer joj narod to neće oprostiti“.

Da zabuna bude još veća potrudiće se mitropolit Amfilohije na vaskršnjoj liturgiji u Manastiru Ostrog. Iako je RTCG odbila da prenosi liturgiju, ipak je čitav događaj objavljen na Youtube-u. Mitropolit će se nakon molitvenog spominjanja srpskog patrijarha Irineja, što mu je inače dužnost činiti kao arhijereju SPC-a, u 79. minutu i 26. sekundi nakon pominjanja „svih pravoslavnih patrijaraha“ posebno molitveno pomenuo jerusalimskog patrijarha Teofila. Kao samo jedan od 40 i nešto episkopa SPC-a, cetinjski mitropolit nema pravo po kanonima spominjati poimenice patrijarhe i poglavare drugih pomjesnih crkava, već to može činiti samo srpski patrijarh. Pogotovo niko nema pravo preskočiti prvog po časti i ovlasti patrijarha u pravoslavnoj crkvi – vaseljenskog patrijarha Vartolomeja.

Jerusalimski patrijarh Teofil je tek četvrti po hijerarhiji i časti (iza Carigrada, Aleksandrije i Antiohije) ali je isturen kao broj jedan od strane ruske države i crkve u namjeri Kremlja da preuredi globalno pravoslavlje ili makar osnuje paralelnu raskolničku pravoslavnu crkvu kojom će Rusi upravljati preko Teofila nakon što im je Vaseljenska patrijaršija oduzela jurisdikciju nad Ukrajinom. Pokušaj ruske državne diplomatije da izlobira okupljanje većine pravoslavnih patrijaraha protiv Carigrada i Aleksandrije, koje je nekanonski sazvao patrijarh Teofil, je doživio fijasko. Osim Rusa, na skup su došli srpski patrijarh (praćen crnogorskim mitropolitom), češko-slovački patrijarh i nekoliko episkopa iz još tri pomjesne crkve (od kojih su Rumuni poslali samo jednog episkopa da saopšti družini u Jordanu da se Rumunska crkva ne slaže s namjerama Kremlja).

Ovim izričitim molitvenim spominjanjem Teofila na vaskršnjoj liturgiji poznavaoci crkvenih prilika smatraju da cetinjski mitropolit šalje nedvojbenu poruku lojalnosti Kremlju, čak i ako bi to u nekom doglednom vremenu značilo i „blagosiljanje uspjeha u radu i službi“ Mila Đukanovića.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

KORONA I IGRE IZA SCENE: Bitka za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

U svijetu se uveliko vode debate o velikom kineskom repozicioniranju na globalnoj sceni i želji Kineske komunističke partije (KKP) da profitira iz nastale situacije, pandemije korona virusa

 

Dok se korona sve više udaljava od svog početnog žarišta u kineskom Vuhanu ka Evropi i sada Sjevernoj Americi, gdje vrhunac krize tek slijedi, uveliko se vode debate o velikom kineskom repozicioniranju na globalnoj sceni i želji vladajuće Kineske komunističke partije (KKP) da profitira iz nastale situacije. Mnoge evropske zemlje su očajne u želji da dođu do neophodne zaštitne opreme kao i do testova na virus, pa su silom prilika upućene na Kinu kao glavnog svjetskog proizvođača i izvoznika.

Sjedinjene Države uvoze skoro 80 posto sirovinskih sastojaka iz Kine za svoju farmaceutsku industriju (onaj dio koji nije relociran u Kinu zbog jeftine radne snage i infrastukture) dok je Kina jedini svjetski proizvođač dijela generičkih antibiotika i suvereno vlada američkim tržištem antibiotika – preko 90 possto. Čak i velika Indija, koja čini jednu petinu svjetskog izvoza ljekova, nabavlja 75 posto sirovina iz Kine. Time su Kinezi došli u „poziciju nevjerovatnog uticaja“ kako je nedavno izjavio američki senator Marko Rubio, što zbog kineske ekonomske ekspanzije, što zbog želje zapadnih proizvođača da prebacivanjem svoje proizvodnje u Kinu dođu do što većeg profita nauštrb ugrožavanja strateških interesa svojih zemalja. Glavni američki proizvođači zaštitne opreme 3M i Honeywell su se žalili američkoj administraciji da su im kineske vlasti u januaru ove godine zabranile izvoz N95 zaštitnih maski i druge opreme iz njihovih fabrika u Kini usljed epidemije u Vuhanu i okolnoj provinciji. Tek krajem marta kineske vlasti su odobrile ograničenu pošiljku SAD-u od 10 miliona N95 maski nakon jenjavanja epidemije u Kini i ljutitih reakcija američkih vlasti i javnosti.

S druge strane, Kina je krenula širom svijeta slati pomoć pogođenim državama, od Japana, preko Iraka, Grčke, Italije, Španije i Srbije, gdje je kineska donacija dočekana, od strane Kinezima ideološki bliske srbijanske vlasti, sa fanfarama i trijumfalizmom kakav se rijetko viđao i u Enver Hodžinoj Albaniji. Uključili su se i veliki ekonomski koncerni bliski Komunističkoj partiji i vladi. Tehnološki gigant Huawei je nedavno donirao 800.000 zaštitnih maski Holandiji, što će mu možda dobro doći kada holandska vlada raspiše tender za 5G mobilnu mrežu, predviđen za jun ove godine i kada bude odlučivala da li će Huawei biti isključen iz tendera zbog zebnji od eventualnog špijuniranja za račun kineskih vlasti. Kineske firme prisutne u Crnoj Gori na kapitalnim projektima su takođe donirale sredstva za borbu protiv korone.

Kina nastoji, kako navodi Njujork Tajms, „da repozicionira sebe sa uloge autoritarnog rasadnika globalne zaraze na ulogu odgovornog globalnog lidera u trenucima svjetske krize“ kao i da povrati sve poene koje je izgubila dugim zataškavanjem epidemije. Sve više kredibilnih izvještaja upućuju da je Peking imao jasne informacije još u drugoj polovini novembra 2019. o novoj vrsti virusa sličnog SARS-u. Laboratorije i istraživački centar u Vuhanu su već do kraja decembra imali profil novog opasnijeg virusa i saznanje da je prešao sa životinja na ljude. Komunističke vlasti su oduzele ili uništile sve uzorke i nalaze i naredile stručnjacima da ušute. Dato je saopštenje narodnim masama da nema razloga za brigu i da nije došlo do transmisije virusa na čovjeka. Uprkos zvaničnim objavama, doktor Li Venliang iz Vuhana je pokušao upozoriti javnost i svoje kolege o predstojećoj katastrofi. Komunisti su ga optužili za „širenje panike“, natjerali ga da potpiše lažno priznanje i stavili u kućni pritvor. Umro je mjesec dana kasnije od istog virusa.

Međutim, drznulo se još nekoliko „antinarodnih elemenata“ da oponira. Lokalni prodavac iz Vuhana Fang Bin se hrabro prikrao u tamošnju bolnicu i snimio jezive scene umirućih ljudi i onih koji su već bili spakovani u plastične kese i koji nikad nisu prijavljeni kao umrli. Nedugo potom mu se gubi trag nakon što su vladini službenici došli kod njega kući „da mu izmjere temperaturu“. Slično su prošli Čen Ćiuši, Guo Kvan, Ksu Žijong i drugi.

Zvanični Peking je od decembra prošle godine prijavio svega nešto preko 3.330 smrtnih slučajeva, iako u Kini, a pogotovo Vuhanu, malo ko vjeruje u te brojke. Radio RFA je izvijestio, na osnovu mnogih svjedočanstava iz bolnica i krematorija, da je broj umrlih blizu 47.000 samo u provinciji Hubei gdje je i bilo žarište. Cijelu situaciju je pogoršala proslava kineske lunarne nove godine 25. januara kada se samo u taj dio Kine slilo nekoliko miliona Kineza koji žive u inostranstvu, i pored javnog priznanja komunističkih vlasti 5 dana ranije da novi virus prelazi i na ljude. Dolazni i odlazni letovi su prekinuti tek u februaru kada su se milioni već vratili kućama u inostranstvu (od toga mnogi u Lombardiju, gdje je i počela epidemija u Italiji, i nekih stotinjak hiljada u Sjedinjene Američke Države). I tada su komunističke vlasti pokušale posegnuti za teorijama zavjera puštajući u etar optužbe da su virus u Kinu donijeli američki vojnici ili britanska obavještajna služba. Stručnjaci procjenjuju da bi efekti pandemije bili 66 posto manji da su vlasti reagovale kako treba samo sedmicu ranije, a da su reagovale dvije sedmice ranije, efekti pandemije bi bili reducirani za 95 posto.

Zbog pandemije su privremeno obustavljeni i kapitalni infrastukturni projekti OBOR-a (Jedan pojas – Jedan put) koje kineska vlada kreditira širom svijeta uslovljavajući zajmoprimce da kineske firme budu glavni izvođači radova.  Sadašnji obrt, mnogi analitičari smatraju, ide u prilog  kineskoj ekspanziji jer su zemlje koje su uzele ogromne kredite još više izložene kineskom političkom uticaju u vremenu trajanja pandemije, a biće i poslije kada se očekuje globalna ekonomska kriza.

Azim Ibrahim, profesor na Institutu za strateške studije Ratnog koledža Armije SAD-a, nedavno je napisao u magazinu Foreign Affairs da je kineska „politika namamljivanja u dužničku zamku već dobro raskrinkana“. Šri Lanka je efektivno izgubila suverenitet nad jednom lukom na Indijskom okeanu dok se navode primjeri niza azijskih zemalja i Crne Gore, na kraju, kao „država koje riskiraju slični gubitak suvereniteta u oblastima koje su od interesa za Kinu jer sve ove zemlje već duguju preko 45 posto svog BDP-a Pekingu“.

Još jedan vid kineske strategije ekspanzije je i odabir vlada i zemalja sa kojima je lakše dogovarati i raditi. To su prije svega autoritarni i korumpirani režimi kako zemalja koje imaju pretenziju da postanu članice tako i zemalja koje su već u EU.

Srbija je prepoznata kao država koja ima najintenzivniju saradnju sa Kinom na čitavom Balkanu. Kineske firme su uspostavile jako prisustvo u Srbiji kroz preuzimanje rudarskog basena Bor, željezare u Smederevu kao i izgradnju moderne pruge Budimpešta – Beograd, čiji projekat se uspješno implementira u Srbiji. Sve autoritarniji režim Viktora Orbana u Budimpešti je na isti projekat stavio oznaku tajnosti u narednih 10 godina da bi ubrzali proces naišavši na brojne kritike od strane Evropske komisije o nedostatku tendera i nepoštovanju pravila o konkurenciji.

Od drugih zemalja u regionu takođe je vidno kinesko prisustvo u BiH (prevashodno u entitetu RS), Makedoniji i odnedavno u Hrvatskoj (izgradnja mosta na Pelješcu gdje se Kinezi za sada samo pojavljuju u ulozi izvođača radova koji finansira EU).

U Crnoj Gori Kina je najprepoznatljivija kroz projekat izgranje autoputa Bar –Boljare (svega 39 km ili trećina trase). Za ovaj projekat Crna Gora je dobila kredit od oko milijardu američkih dolara ($944 miliona plus nepredviđeni radovi tipa „zaboravljene petlje“ od 20 miliona) od kineske EXIM banke (Export-Import Bank of China) a glavni izvođač radova je, takođe, kineska kompanija CRBC. Cijeli aranžman su pratile brojne kontroverze i optužbe za netransparentnost. Dvije studije izvodljivosti finansirane od strane Evropske Investicione Banke (EIB), koje su uradile renomirane zapadne kuće Louis Berger (2008) i Scott Wilson (2012), pokazale su da je izgradnja autoputa prema sjeveru i granici sa Srbijom neisplativa i ponudili alternativna i puno jeftinija rješenja. Kada istekne grace period, Crna Gora će u narednih 14 godina morati isplaćivati anuitete od 66 miliona eura godišnje, ako to bude u stanju. U projektu je intresantno to što je jedan od podizvođača CRBC-a i domaći miljenik vlasti – podgorički Bemax koji je do ljeta 2019. već izveo radove u vrijednosti od 234 miliona eura.

Drugi projekat, o kojemu se manje zna i priča, je nedavno otvorena vjetroelektrana na Možuri, između Bara i Ulcinja, koja je predstavljana kao investicija Malte, države članice EU. Međutim, kad se bolje pogleda složena struktura vlasništva firme koja upravlja VE Možura, onda je jasno da su većinski vlasnici kineski Shanghai Electric iz Šangaja i Envision Electric International iz Hong Konga. Crna Gora se obavezala da će investitora subvencionirati sa 115 miliona eura u narednih 12 godina koncesije od 20 godina i da će državna EPCG otkupljivati struju koja je tri puta skuplja od tržišne. Čitav posao je odrađen preko bivšeg premijera Malte Džozefa Muskata i njegovog resornog ministra i aktera Panamskih papira, Konrada Micija, koji su početkom godine bili prisiljeni da podnesu ostavke zbog velikog broja optužbi za kriminal i korupciju. Kritičari će reći da su ovakvi projekti više nego dobrodošli vladajućim klikama u slučaju globalnog jačanja Kine koja će rado prihvatiti i podržati takve režime. Peking im neće dosađivati kao Brisel i Vašington kada su u pitanju korupcija i poštovanje ljudskih prava.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo