Povežite se sa nama

MONITORING

Uplašeni Đukanovići

Objavljeno prije

na

Još jednom smo bili u prilici da uvidimo snagu države kojom gazduje režim Mila Đukanovića. ,,Pobjeda će narednih dana objaviti više dokumenata o tome na koji je način radio i poslovao, odnosno trošio državne pare, bivši predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore…”. Ovako se paradržavni dnevni list, sredinom nedjelje, pridružio režimskoj hajci na Ljubišu Krgovića, nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, potpredsjednika Vlade i guvernera CBCG od njenog osnivanja do 2010. godine kada je smijenjen zbog neslaganja sa finansijskim orgijama organizovanim u Prvoj banci Crne Gore.

Da ne bi bilo dilema o sadržaju najavljenih dokumenata, prve detalje tog štiva Pobjeda je već ponudila čitaocima: ,,Ljubiša Krgović, na osnovu dokumenata u koje je Pobjeda imala uvid, sakrio je svoja primanja kako bi izbjegao plaćanje zakonske obaveze za alimentaciju svom djetetu iz prvog braka”.

U istom paragrafu, saznajemo da su dokumenta o kojima se piše, zapravo stare prijave imovine objavljene na sajtu Komisije za sprečavanje sukoba interesa. A tamo stoji da je Krgović kao guverner CB uz platu primao i dodatak za obavljanje poslova predsjednika Savjeta CBCG. Tu, dakle, nema skrivenih primanja. ,,Toliko o moralu”, zaključuje Pobjeda. Da se pridružimo: Toliko o moralu.

Pobjeda se Krgovića prisjetila nakon što se on, početkom nedjelje, u razgovoru za Vijesti osvrnuo na način na koji su se crnogorske vlasti suočile sa (tada globalnom) ekonomskom krizom.

,,Kada je eskalirala kriza 2008. u Vladi su osnovali neki neformalni krizni komitet u koji su uključili i CBCG… Mi smo to tijelo u šali zvali krizni komitet za rješavanje krize u firmama i poslovima članova tog komiteta”, rekao je Krgović, ,,To je bila surova, ali tačna šala”.

Evo čime se, pored ostalog, Ljubiša Krgović svrstao u red naših malobrojnih zviždača: ,,Da nijesmo, a to još uvijek činimo, prodajom Elektroprivrede i novim zaduženjima rješavali njihovu banku, njihovu lošu namjeru, neznavenost i interes u KAP-u i Željezari, njihove građevinske i poslovne poduhvate na tržištu nekretnina, građani Crne Gore ni izdaleka ne bi ovako osjetili ekonomsku krizu.” Njihovo – znači familije Đukanović, i bliskog im okruženja.

To je zaboljelo. Nije trebalo dugo čekati pa da imperija izvrati udarac.

Nijesu se oglasili nadležni iz Državnog tužilaštva da dodatno pojasne kako su i zašto odbacili krivičnu prijavu koju je CBCG prije nekih pet godina podnijela protiv Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića. Nadležni iz Elektroprivrede nijesu pojasnili svoje poslovne relacije sa Prvom bankom i njenim vlasnicima. Niti su nam predočili štetu, ili eventualnu korist, koju je država kao većinski vlasnik EPCG pretrpjela od tog aranžmana.

Niko se iz sistema izvršne vlasti nije prepoznao među jahačima kamila kojima je Krgović spočitao: ,,Pojedine firme mijenjaju svoju poslovnu orijentaciju, naglo napreduju kako njihovi stvarni, odnosno skriveni vlasnici mijenjaju funkcije, odnosno napreduju u političkoj karijeri”.

Vladini stručnjaci i budžetski analitičari nijesu pokušali da objasne zašto je nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića, potpredsjednik Vlade i prvi guverner CBCG toliko izričit kada cijeni: ,,Naša vladajuća struktura je izarčila sve ono što su stvarali naši očevi i djedovi i pojela budućnost naše djece i unuka”.

Ništa slično. Umjesto svih njih oglasila se Prva banka Crne Gore.

U saopštenju koje sadržinom podsjeća na insajedrske inforamacije nakon sjednica parlamentarnog Odbora za bezbjednost na kojima referišu čelnici ANB-a, a koje je medijima iz Prve banke proslijedila Anđelka Janjušević ,,rukovodilac kabineta”, stoji i sljedeće: ,,Uskoro ćemo objaviti dokumentaciju o Krgovićevom kriminalnom poslovanju u Beogradu, kao i o pedesetomilionskoj šteti koju je nanio Prekookeanskoj plovidbi iz Bara”.

Ne znamo dovoljno, zapravo, ne znamo ništa o Krgovićevom poslovanju u Beogradu. O poslovima vezanim za Prekookenasku plovidbu prije, za vrijeme i nakon direktorovanja Ljubiše Krgovića Monitor je pisao prije nekih 15 godina. Kao i sve druge priče u kojima se pominjalo prelivanje novca iz državnih preduzeća u privatne džepove, ni ova nije dobila bilo kakav zvaničan epilog. Ali jedno je izvjesno. Sve što o Krgovićevim eventualnim poslovima u Prekookeanskoj plovidbi ili Crnogorskoj komercijalnoj banci danas znaju službenici Prve banke, sve su to prije 10 ili 15 godina znali njeni vlasnici – braća Đukanović. I ništa od toga nije smetalo Milu Đukanoviću da Ljubišu Krgovića postavi na čelo CBCG.

Problemi su nastali kada je CBCG – uz Državnu revizorsku instituciju – postala rijetko odredište iz državnog adresara za koje ste mogli očekivati da se neće bespogovorno pokoriti nalozima i interesu vrha vlasti. Mogli ste, dok je Centralnom bankom rukovodio Ljubiša Krgović. Danas o tome nema smisla ni razmišljati.

Iz Prve banke su nastavili da kite: kriv je Krgović, kriva je njegova supruga, i njegov brat je kriv, kriva je CKB koja je, ako dobro razumijemo, ,,krila njegove nezakonite, tajne bankarske račune”. Pobjeda je, podrazumijeva se, spisku krivaca pridodala i Vijesti i Monitor. Čudo bi i bilo da tom društvu makar nešto nijesmo krivi.

Bilo je očigledno: saopštenje Prve banke revnosno su objavili i mediji koji, prethodno, izvode iz Krgovićevog intervjua nijesu ni pomenuli svojoj publici. Ili su to uradili u minimalnoj mjeri, tek da zadovolje formu kako bi otvorili prostor za kontraudar.

Sve je to bilo već viđeno. Na gotovo identičan način su se čelni ljudi ovog režima obračunavali sa Slavkom Perovićem, Žarkom Rakčevićem, Slobodanom Pejovićem, Nebojšom Medojevićem, Jankom Vučinićem, Vasilijem Miličkovićem, Miodragom Perovićem… Mijenjali su se (ponekad) samo izvođači radova. I teren.

Princip je bio osti. Umjesto odgovora – prijetnje; umjesto rasprave – zastrašivanja i ucjene. Krgović je u izjavi za televiziju Vijesti pozvao Prvu banku da sve dokaze koje ima protiv njega dostavi tužilaštvu. A tamo se već više od pet godina pokušava zgotoviti optužnica protiv osnivača i nekadašnjih čelnica CKB Milke Ljumović i Bose Tatar. Njihov grijeh je, makar Pobjeda to ne taji, što su pomogle finansijski opstanak kritičara Đukanovićevog režima. Nije važno da li je to zakonito. Kažnjivo jeste.

Tu Krgović nije izuzetak. Svako svjedočanstvo o prirodi ovog režima mora se platiti. Jedino što može da iznenadi – gotovo panična reakcija koja je uslijedila kao odgovor nekadašnjem guverneru CBCG. Ni moćnoj braći, očito, nije svejedno. Oni znaju da Ljubiša Krgović puno zna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo