Povežite se sa nama

MONITORING

Drug svoga društva

Objavljeno prije

na

Sva su zvona zazvonila da crnogorski premijer Milo Đukanović, prvi put poslije deset godina, ide u zvaničnu posjetu Beogradu. Te kad je poletio, te kad je sletio, te koliko ga je automobila pratilo – da je krenuo u drugu galaksiju – mnogo jada. A samo se vratio starom društvu u epizodi: bivši Miloševićevi socijalisti, njegovo čedo iz Crne Gore i bivši srpski radikali u ulozi reformista i boraca protiv korupcije i organizovanog kriminala. Rodi i na vrbi grožđe.

Da je čitava stvar temeljno pripremana svjedoči, uoči posjete u NIN-u objavljeni, autorski tekst crnogorskog premijera. Đukanović je objasnio kako se kroz istoriju pokazalo da su odnosi Crne Gore i Srbije bili „čistiji” kad su bile nezavisne države. ,,Potvrđeno je to i u ovih sedam i po godina. Posebno za vrijeme sadašnje vlasti u Beogradu.” Iako je, kaže, dugo u politici, još se uči da kontroliše emocije, ali ne uspijeva uvijek. ,,Moram priznati da dolazim u Beograd sa pomućenim osjećanjima. Ne mogu da zaboravim Zorana Đinđića i njegovu sahranu kao povod jednog od mojih posljednjih boravaka tamo. Niti da sakrijem zadovoljstvo što današnja vlast u Srbiji istrajava na njegovoj evropskoj viziji.” Većinu drugih stvari vezanih za Beograd premijer je, očito, odlučio da zaboravi.

A svašta je moglo da mu pomuti osjećanja. Mladi dani u CK SKJ, borba protiv separatizma u Sloveniji u Hrvatskoj, komandovanje vojskom SRJ u borbi protiv kosovskih iredentista.

Crnogorski premijer položio je vijenac kod spomen ploče ubijenom srpskom premijeru Zoranu Đinđiću. Na traci je bila poruka: ,,Zoranu Đinđiću, prvom demokratskom premijeru Srbije, mojem dragom prijatelju – Milo Đukanović, predsjednik Vlade Crne Gore”. Da je pravde na svijetu i čojstva i junaštva u Đukanovića, drugo bi jedno mjesto zapalo cvijeće. Ovako – Požarevac i grob Slobodana Miloševića ostali su podaleko – pokojnik je postao nepodoban. Priča o prijateljstvu Đukanovića sa Đinđićem jedan je od mučnijih djelova paketa laži kojim se pokušavaju izbrisati Đukanovićevi rani ratni radovi.

Portparolka Demokratske stranke Aleksandra Jerkov rekla je, povodom Đukanovićeve izjave da aktuelna vlast u Srbiji istrajava na evropskoj viziji Zorana Đinđića, da se ,,prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić ne može porediti sa Đinđićem jer upravlja državom nedemokratski i progoni političke neistomišljenike”. Istakla je da je Evropska komisija u izvještaju o napretku u Srbiji konstatovala orkestriranu kampanju protiv opozicije, što ne priliči demokratskim režimima.

Izvještaji o posjeti govore da su se premijeri Ivica Dačić i Milo Đukanović složili da odnosi između dvije države idu uzlaznom putanjom. Dačić je poručio da Srbija nema nikakve skrivene namjere u odnosu na Crnu Goru ni po pitanju njene državnosti ni budućnosti.

Prema riječima premijera, važno mjesto u razgovoru imala je ekonomska saradnja, kao i saradnja u oblasti evrointegracija. Dogovoreno je da se o konkretnim oblicima saradnje i jačanju bilateralnih odnosa razgovara na zajedničkim sjednicama vlada, koje će svake godine naizmjenično biti održavane u Crnoj Gori i Srbiji. Sve teče – koliko juče bila bi to veleizdaja.

Na terenu krupnih riječi vlada idila. Malo je teže kod onoga od čega se živi. Ništa od uspostavljanja platnog prometa između dvije zemlje, na primjer. Velikani su ocijenili da to zavisi od zainteresovanosti komercijalnih banaka za taj posao.

Glavni spoljnotrgovinski partner Crne Gore je Srbija. U oktobru smo, recimo, tamo izvezli robu vrijednu 110,7 miliona eura. Vrijednost uvoza iz Srbije u istom mjesecu bila je 426,6 miliona. Svi ti milioni putuju ko zna kuda da bi dospjeli do onih koji su nešto kupili ili prodali. Posrednici na provizijama zarađuju desetine miliona eura. Pitanje je koliko tih miliona pripadne crnogorskim i srpskim, a koliko bankama u trećim zemljama. Države koje služe svojim građanima odavno bi smislile način da poslovne banke zainteresuju za uspostavljanje direktnog plaćanja između dvije zemlje. U državama kakve su Crna Gora i Srbija neko na tome debelo zarađuje.

Netaknuto je ostalo i pitanje dvojnog državljanstva. Konstatovali su da dvije države imaju različite koncepte. ,,Za sada nije moguć kompromis oko dvojnog državljanstva. U budućnosti možda možemo raditi na relaksaciji tog pitanja, kako se ono više ne bi tretiralo kao pitanje u vezi sa državno-pravnim statusom Crne Gore”, rekao je Dačić. Crnogorskim snahama iz Srbije od toga je naglo laknulo.

Za razliku od mučnih vremena u kojima smo se sa Srbijom Borisa Tadića dobacivali državljanstvom Darka Šarića, sada je Šarić stao ,,u dve-tri reči”. Đukanović je kazao da je policijska i pravosudna saradnja dvije zemlje već unaprijeđena, pa se nada da će to voditi i rješavanju slučaja Šarić.

Tek što je premijer sletio u Podgoricu stigla je vijest da je vilu Crnogorka koju svojata Crna Gora srpska vlada vratila Karađorđevićima. Važno je da se razumiju tamo gdje im treba.

Premijeri su razgovarali i o manjinskim zajednicama, srpskoj u Crnoj Gori i crnogorskoj u Srbiji. „Srbija je zainteresovana za položaj srpskog naroda u Crnoj Gori, isto kao što poštujemo interesovanje Crne Gore za položaj crnogorskog naroda u Srbiji”, rekao je Dačić.

Crnogoraca u Srbiji ima 38.527, što čini 0,54 odsto stanovnika; Srba u Crnoj Gori – 28.73 procenta. Znaju to premijeri, poenta je u Dačićevom pozivu da ,,srpski korpus u Crnoj Gori bude što aktivniji dio političkog spektra”.

Početkom godine, uoči prve zvanične posjete Crnoj Gori, i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić posavjetovao je Srbe u Crnoj Gori da prestanu da bude opozicija i počnu da odlučuju o tome kako će živjeti. ,,To tvrdoglavim insistiranjem na tome da stranke koje predstavljaju Srbe u Crnoj Gori ostanu u opoziciji ne može da se postigne”.

Ljubav između tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića sa Milom Đukanovićem i DPS-om ozvaničena je njihovom posjetom Podgorici u novembru 2011. Pobjeda je uredno zabilježila kako su nakon tog sastanka u više navrata Đukanović, Nikolić i Vučić isticali međusobno uvažavanje i očekivanje unapređenja odnosa nakon promjene vlasti u Beogradu.

Prema tvrdnjama biznismena Ratka Kneževića, zagledali su se mnogo ranije. On je nedavno ponovio da su se Stanko Subotić Cane i Milo Đukanović još 2007. godine , ,,našli sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, tada opozicionarima, u pariskom hotelu Ritz, i dogovorili saradnju, koja se na kraju pokazala uspješnom, jer su potonja dva došli na vlast u Srbiji, moguće je i sa izdašnom finansijskom pomoći ove prve dvojice, jer im ne bi bilo prvi put da biraju lidera u Srbiji”. Prema Kneževićevoj ocjeni, indikativno je da je odmah zatim dug i ozbiljan sudski proces Subotiću i njegovoj grupi u Beogradu vraćen na početak, a presuda dugogodišnjeg zatvora mu je poništena.

O finim odnosima opjevanog borca protiv kriminala Aleksandra Vučića sa najpoznatijim prijateljem Mila Đukanovića govorio je jesenas i predsjednik Demokratske stranke Dragan Đilas. Na optužbe SNS-a da je postao kišobran za kriminalce, odgovorio je kontrapitanjem ko je ,,pravi kišobran za kriminalce sada, kada ulicama slobodno šetaju Stanko Subotić Cane, huligani, kriminalci…”

Za razliku od susreta sa Dačićem, o Đukanovićevom sastanku sa Vučićem nije objavljeno gotovo ništa. Moguće je da su razgovarali o vrlo suptilnim stvarima.

Koje tačno tajne veze spajaju Đukanovića i nekadašnje srpske radikale, teško da će se skoro precizno znati. Njihove međusobne usluge su kao na dlanu. Pred svoje izbore oni posjete Podgoricu, Đukanović se dok ga očekuje bitka za Podgoricu šeta po Beogradu. Nije svejedno odakle je kliknuo: ,,Ja sam danas ponovio nešto što je poznato i što je javni poziv predstavnicima srpskih partija u Crnoj Gori od vremena kada smo imali posljednji predreferendumski duel. To je poziv – izvolite uđite u vlast, vrata su otvorena”, rekao je Đukanović RTS-u. Ovdje se nekako bolje upamtilo ono što je pričao o četnicima i početnicima.

Predsjednik Nove Andrija Mandić kazao je da je Đukanovićev poziv neprihvatljiv i ponižavajući. ,,Niko ozbiljan mnogobrojne koalicione partnere DPS-a nije doživljavao kao neki važan dio vlasti. Zbog toga i vjerujem da ne postoji nijedan opozicioni političar koji bi želio da bude Novak Kilibarda”.

Dok je Đukanović divanio i strategijom se po Beogradu bavio, na terenu su izvršavani operativni zadaci. Raspisani su izbori u Beranama – eto pravog mjesta za kapitalizovanje finih odnosa sa Beogradom. Združeno djelovanje sa prijateljima iz Srbije nije šala. Đukanoviću samo crnogorski Srbi fale da bi ostao vlast vo vjeki vjekov.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo