Povežite se sa nama

DRUŠTVO

URBANIZAM KAO NASILJE: Primjeri ubijanja duše

Objavljeno prije

na

Čijom zaslugom je Budva pretvorena u čudovišno građevinsko ruglo, u pravu deponiju betona, željeza, vještačkog kamena i stakla, u vidu ružnih i bez reda nabacanih zgradurina koje su uništile mediteranski lik i dušu grada, pitanje je na koje se jednom mora dobiti adekvatan odgovor. Nehumano betoniranje turističkog centra Crne Gore traje godinama unazad a da niko – opozicione partije na primjer, organizovane grupe građana, nevladine organizacije, strukovna udruženja,

Arhitektonski i Građevinski fakultet ili Crnogorska akademija nauka – nije podigao glas protiv, kada već nadležne državne institucije ćute.

Umjesto da se jedinstvenim prirodnim ljepotama koje odlikuju Budvu podredi sve ostalo, razvoj gradskog naselja, organizacija društvenog života, prostorno planiranje i gradnja objekata, ovdje se dogodio obrnut proces. Prirodne karakteristike zbog kojih su mjesta na budvanskoj rivijeri postala popularna ljetovališta poznata širom svijeta, podređene su potrebama organizovanog građevinskog lobija i enormnoj gradnji komercijalnih objekata.

Možda su oni koji su pozvani da u ovakvim situacijama reaguju bili uljuljkani bajkama koje su o urbanizaciji Budve pričali predstavnici lokalne vlasti, pravdajući je višim ciljevima, razvojem visokog, elitnog turizma.

„Budva raste u jedan moderan turistički centar. Mi se ugledamo na Dubai i Monte Karlo jer su to perjanice svjetskog turizma. Nećemo da se takmičimo sa Dubrovnikom, jer smo ga pretekli”, govorio je prije par godina Aleksandar Tičić, tadašnji direktor Agencije za planiranje u lokalnoj upravi u Budvi, nabrajajući koje će poznate hotelske kuće sagraditi hotele na budvanskoj rivijeri. Najavio je dolazak Šeratona u Bečićima, Kempinski i Radison hotela u Reževićima, biznismena iz Abu Dabija na Slovenskoj plaži, Hilton hotela u Budvi… Samo na plaži Jaz Tičić je najavio investiciju tešku milijardu eura u izvođenju britanske investicione grupe Dorčester.

Naravno da ništa od toga nije ostvareno, niti je ijedan hotel sagrađen. Dubrovnik je i dalje uređen i od haotične gradnje sačuvan primorski i mediteranski grad, dok se za Budvu to ne može kazati.

Donijeti planovi poslužili su da kontroverzni biznismeni i visoki funkcioner partija na vlasti, kako DPS-a tako i SDP-a, na odabrane lokacije ucrtaju svoje stambene komplekse, kule i solitere. Budva sa okolinom okovana je betonom od čega su, pored investitora koristi imali lokalni funkcioneri, među kojima i pomenuti Tičić. Mnogi su se enormno obogatili u veoma kratkom roku, sagradili kuće, zgrade i stanove. Pokazalo se da je postupak donošenja planova bio zlatan rudnik za službenike lokalne uprave, posebno one u Tičićevoj Agenciji za planiranje i Sekretarijatu za planiranje prostora. Svi su se na svoj način ugrađivali.

Bilo je to planiranje na ekskluzivan, budvanski način.

Za svoj novac vlasnik zemljišta mogao je dobiti šta god poželi. Zgradu na bilo kojem mjestu za čiju veličinu i spratnost nije bilo ograničenja. Lažno su prikazivane površine parcela kako bi ucrtani gabariti bili veći. Zgrade su ucrtavane na klizištima, liticama, na vododerinama…. Detaljni urbanistički planovi Budve, Bečića i Petrovca, zapravo su vlasnički, katastarski planovi, po kojima vlasnici zemljišta sami određuju šta će se i koliko graditi. Uvedena je nova odrednica, takozvana preporučena spratnost, koju važeći zakoni iz oblasti izgradnje i planiranja prostora ne poznaju. To je ujedno i najveća prevara koja je građanima priređena spregom vlasti, građevinske mafije i korumpiranih planera.

Budvansko planiranje prostora je nasilno, protivno pravilima i nezakonito. Zbog nepoštovanja propisa i normi planiranja dolazi do incidenata u prostoru u kojima planirani objekti direktno ugrožavaju jedni druge. Siledžijsko planiranje ima za posljedicu veliki broj unesrećenih porodica sa oštećenom imovinom, kućama koje su ostale bez pogleda na more, bez sunčeve svjetlosti, bez pristupnih puteva i staza, često sa uzdrmanim temeljima, koje pravdu traže u maratonskim sudskim postupcima.

Katastrofalna urbanizacija Budve dovela je do situacije u kojoj se građani fizički obračunavaju jedni sa drugima ili sa predstavnicima vlasti, kako se nedavno dogodilo u slučaju porodice Slovinić.

Goran Slovinić, vlasnik porodične kuće u centru Budve upao je nedavno u kancelariju predsjednika Opštine Lazara Rađenovića, revoltiran zbog namjere lokalne uprave da Boru Lazoviću, šefu budvanskog DPS-a i predsjedniku lokalnog parlamenta, izdaju dozvolu za gradnju dva solitera od 18 i 16 spratova, pored njegove kuće, iako je takvu, već jednom izdatu dozvolu, na zahtjev Slovinića Upravni sud poništio.

,,Građevinska dozvola oborena je isključivo zbog spratnosti. Sada se na sve načine pokušava da se dozvoli gradnja još većih solitera. To neće moći”, kazao je Slovinić optužujući vlast u Budvi za korupciju.

Inače, parcelu površine 3.600 kvadrata u centru Budve Boro Lazović je obezbijedio većim dijelom postupkom takozvanog dokompletiranja urbanističke parcele, na račun opštinske zemlje, koja mu je prodata po opštinskoj cijeni koja je daleko manja od tržišne.

Ovakvo kompletiranje urbanističkih parcela postao je inače glavni način otimačine državne zemlje od strane domišljatih Budvana.

Kule Lazovića ugrozile bi sigurnost kuće Slovinića, jer su na pojedinim mjestima udaljene svega 1,5 metara od nje. Lazović je Slovinićima blokirao i kolski prilaz kući koji su koristili 40 godina.

Ovaj problem Slovinić je pokušao da riješi ranije, prilikom donošenja izmjena i dopuna plana DUP Budva-centar, ali bezuspješno. Nakon čega je, ispred skupštinske sale, fizički nasrnuo na planera, profesora Miodraga Ralevića, obrađivača kontroverznog plana. U oba slučaja napada na odgovorne u zgradi Opštine, Goran Slovinić je završio u Istražnom zatvoru u Spužu.

Vlasti u Budvi odgovorne su za kreiranje klime u kojoj građani od pohlepnih investitora svoju imovinu mogu zaštititi isključivo golom silom i prijetnjama koje mogu izazvati tragične posljedice.

Kuća Slovinića ugrožena je i sa druge strane, izgradnjom stambenog kompleksa kompanije ICL Inženjering iz Podgorice. Kompleks od četiri višespratnice gusto zbijene jedna uz drugu, sa podzemnim garažama zidanim na 10 metara ispod nivoa tla, ugrozio je temelje okolnih kuća. Pored imovine Slovinića ugrožen je poznati hotel i restoran Oaza, Budvanina Voja Samardžića. Na njegovom hotelu popucali su zidovi i podovi, pojavile su se vidljive pukotine slične onima koje je na građevinama ostavio razorni zemljotres iz 1979. godine.

Građani Budve, Bečića i Petrovca pokušali su peticijama i protestnim okupljanjima da privole vlast da stavi van snage sporne urbanističke planove zbog pretjerane urbanizacije koja ugrožava normalan život i sigurnost njihove imovine i koja je u suprotnosti sa principima održivog razvoja. Apel građana ostao je bez odgovora jer urbanizacija nije ni sprovedena da zadovolji njihove interese nego zahtjeve moćnog građevinskog lobija.

PORUŠENA KUĆA RISTA STIJOVIĆA

Agresivnom urbanizacijom Budva gubi svoj identitet, pejzaže, bašte i vrtove, kuće poznatih, mediteranske boje i mirise, dušu primorskog grada koji je privlačio mnoge poznate i slavne. Nestaju kuće poznatih umjetnika, slikara, glumaca, vajara, književnika, reditelja koji su u Budvi godinama ljetovali i stvarali. Svakog mjeseca sruši se po jedna porodična kuća kako bi se sagradila višespratnica. Sa zemljom je sravnjen i ljetnjikovac poznatog vajara Rista Stijovića. Bila je to predivna mala kuća, atelje sa svega četrdesetak kvadrata, sagrađena od crvenog kamena u naselju Gospoština u blizini Starog grada, za koju je projekat uradio poznati srpski arhitekta Ivo Antić. Za ovu vrijednu kulturnu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Atelje čuvenog vajara, zamijeniće kuća lokalnog urbaniste Mladena Ivanovića, koji je kupio od nasljednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo