Povežite se sa nama

DRUŠTVO

URBANIZAM KAO NASILJE: Primjeri ubijanja duše

Objavljeno prije

na

Čijom zaslugom je Budva pretvorena u čudovišno građevinsko ruglo, u pravu deponiju betona, željeza, vještačkog kamena i stakla, u vidu ružnih i bez reda nabacanih zgradurina koje su uništile mediteranski lik i dušu grada, pitanje je na koje se jednom mora dobiti adekvatan odgovor. Nehumano betoniranje turističkog centra Crne Gore traje godinama unazad a da niko – opozicione partije na primjer, organizovane grupe građana, nevladine organizacije, strukovna udruženja,

Arhitektonski i Građevinski fakultet ili Crnogorska akademija nauka – nije podigao glas protiv, kada već nadležne državne institucije ćute.

Umjesto da se jedinstvenim prirodnim ljepotama koje odlikuju Budvu podredi sve ostalo, razvoj gradskog naselja, organizacija društvenog života, prostorno planiranje i gradnja objekata, ovdje se dogodio obrnut proces. Prirodne karakteristike zbog kojih su mjesta na budvanskoj rivijeri postala popularna ljetovališta poznata širom svijeta, podređene su potrebama organizovanog građevinskog lobija i enormnoj gradnji komercijalnih objekata.

Možda su oni koji su pozvani da u ovakvim situacijama reaguju bili uljuljkani bajkama koje su o urbanizaciji Budve pričali predstavnici lokalne vlasti, pravdajući je višim ciljevima, razvojem visokog, elitnog turizma.

„Budva raste u jedan moderan turistički centar. Mi se ugledamo na Dubai i Monte Karlo jer su to perjanice svjetskog turizma. Nećemo da se takmičimo sa Dubrovnikom, jer smo ga pretekli”, govorio je prije par godina Aleksandar Tičić, tadašnji direktor Agencije za planiranje u lokalnoj upravi u Budvi, nabrajajući koje će poznate hotelske kuće sagraditi hotele na budvanskoj rivijeri. Najavio je dolazak Šeratona u Bečićima, Kempinski i Radison hotela u Reževićima, biznismena iz Abu Dabija na Slovenskoj plaži, Hilton hotela u Budvi… Samo na plaži Jaz Tičić je najavio investiciju tešku milijardu eura u izvođenju britanske investicione grupe Dorčester.

Naravno da ništa od toga nije ostvareno, niti je ijedan hotel sagrađen. Dubrovnik je i dalje uređen i od haotične gradnje sačuvan primorski i mediteranski grad, dok se za Budvu to ne može kazati.

Donijeti planovi poslužili su da kontroverzni biznismeni i visoki funkcioner partija na vlasti, kako DPS-a tako i SDP-a, na odabrane lokacije ucrtaju svoje stambene komplekse, kule i solitere. Budva sa okolinom okovana je betonom od čega su, pored investitora koristi imali lokalni funkcioneri, među kojima i pomenuti Tičić. Mnogi su se enormno obogatili u veoma kratkom roku, sagradili kuće, zgrade i stanove. Pokazalo se da je postupak donošenja planova bio zlatan rudnik za službenike lokalne uprave, posebno one u Tičićevoj Agenciji za planiranje i Sekretarijatu za planiranje prostora. Svi su se na svoj način ugrađivali.

Bilo je to planiranje na ekskluzivan, budvanski način.

Za svoj novac vlasnik zemljišta mogao je dobiti šta god poželi. Zgradu na bilo kojem mjestu za čiju veličinu i spratnost nije bilo ograničenja. Lažno su prikazivane površine parcela kako bi ucrtani gabariti bili veći. Zgrade su ucrtavane na klizištima, liticama, na vododerinama…. Detaljni urbanistički planovi Budve, Bečića i Petrovca, zapravo su vlasnički, katastarski planovi, po kojima vlasnici zemljišta sami određuju šta će se i koliko graditi. Uvedena je nova odrednica, takozvana preporučena spratnost, koju važeći zakoni iz oblasti izgradnje i planiranja prostora ne poznaju. To je ujedno i najveća prevara koja je građanima priređena spregom vlasti, građevinske mafije i korumpiranih planera.

Budvansko planiranje prostora je nasilno, protivno pravilima i nezakonito. Zbog nepoštovanja propisa i normi planiranja dolazi do incidenata u prostoru u kojima planirani objekti direktno ugrožavaju jedni druge. Siledžijsko planiranje ima za posljedicu veliki broj unesrećenih porodica sa oštećenom imovinom, kućama koje su ostale bez pogleda na more, bez sunčeve svjetlosti, bez pristupnih puteva i staza, često sa uzdrmanim temeljima, koje pravdu traže u maratonskim sudskim postupcima.

Katastrofalna urbanizacija Budve dovela je do situacije u kojoj se građani fizički obračunavaju jedni sa drugima ili sa predstavnicima vlasti, kako se nedavno dogodilo u slučaju porodice Slovinić.

Goran Slovinić, vlasnik porodične kuće u centru Budve upao je nedavno u kancelariju predsjednika Opštine Lazara Rađenovića, revoltiran zbog namjere lokalne uprave da Boru Lazoviću, šefu budvanskog DPS-a i predsjedniku lokalnog parlamenta, izdaju dozvolu za gradnju dva solitera od 18 i 16 spratova, pored njegove kuće, iako je takvu, već jednom izdatu dozvolu, na zahtjev Slovinića Upravni sud poništio.

,,Građevinska dozvola oborena je isključivo zbog spratnosti. Sada se na sve načine pokušava da se dozvoli gradnja još većih solitera. To neće moći”, kazao je Slovinić optužujući vlast u Budvi za korupciju.

Inače, parcelu površine 3.600 kvadrata u centru Budve Boro Lazović je obezbijedio većim dijelom postupkom takozvanog dokompletiranja urbanističke parcele, na račun opštinske zemlje, koja mu je prodata po opštinskoj cijeni koja je daleko manja od tržišne.

Ovakvo kompletiranje urbanističkih parcela postao je inače glavni način otimačine državne zemlje od strane domišljatih Budvana.

Kule Lazovića ugrozile bi sigurnost kuće Slovinića, jer su na pojedinim mjestima udaljene svega 1,5 metara od nje. Lazović je Slovinićima blokirao i kolski prilaz kući koji su koristili 40 godina.

Ovaj problem Slovinić je pokušao da riješi ranije, prilikom donošenja izmjena i dopuna plana DUP Budva-centar, ali bezuspješno. Nakon čega je, ispred skupštinske sale, fizički nasrnuo na planera, profesora Miodraga Ralevića, obrađivača kontroverznog plana. U oba slučaja napada na odgovorne u zgradi Opštine, Goran Slovinić je završio u Istražnom zatvoru u Spužu.

Vlasti u Budvi odgovorne su za kreiranje klime u kojoj građani od pohlepnih investitora svoju imovinu mogu zaštititi isključivo golom silom i prijetnjama koje mogu izazvati tragične posljedice.

Kuća Slovinića ugrožena je i sa druge strane, izgradnjom stambenog kompleksa kompanije ICL Inženjering iz Podgorice. Kompleks od četiri višespratnice gusto zbijene jedna uz drugu, sa podzemnim garažama zidanim na 10 metara ispod nivoa tla, ugrozio je temelje okolnih kuća. Pored imovine Slovinića ugrožen je poznati hotel i restoran Oaza, Budvanina Voja Samardžića. Na njegovom hotelu popucali su zidovi i podovi, pojavile su se vidljive pukotine slične onima koje je na građevinama ostavio razorni zemljotres iz 1979. godine.

Građani Budve, Bečića i Petrovca pokušali su peticijama i protestnim okupljanjima da privole vlast da stavi van snage sporne urbanističke planove zbog pretjerane urbanizacije koja ugrožava normalan život i sigurnost njihove imovine i koja je u suprotnosti sa principima održivog razvoja. Apel građana ostao je bez odgovora jer urbanizacija nije ni sprovedena da zadovolji njihove interese nego zahtjeve moćnog građevinskog lobija.

PORUŠENA KUĆA RISTA STIJOVIĆA

Agresivnom urbanizacijom Budva gubi svoj identitet, pejzaže, bašte i vrtove, kuće poznatih, mediteranske boje i mirise, dušu primorskog grada koji je privlačio mnoge poznate i slavne. Nestaju kuće poznatih umjetnika, slikara, glumaca, vajara, književnika, reditelja koji su u Budvi godinama ljetovali i stvarali. Svakog mjeseca sruši se po jedna porodična kuća kako bi se sagradila višespratnica. Sa zemljom je sravnjen i ljetnjikovac poznatog vajara Rista Stijovića. Bila je to predivna mala kuća, atelje sa svega četrdesetak kvadrata, sagrađena od crvenog kamena u naselju Gospoština u blizini Starog grada, za koju je projekat uradio poznati srpski arhitekta Ivo Antić. Za ovu vrijednu kulturnu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Atelje čuvenog vajara, zamijeniće kuća lokalnog urbaniste Mladena Ivanovića, koji je kupio od nasljednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo