Povežite se sa nama

FOKUS

USKOK nije čarobna riječ

Objavljeno prije

na

Kolege ministri, za pravdu i unutrašnje poslove, Duško Marković i Raško Konjević će do kraja trećeg kvartala tekuće godine napraviti analizu organizacione strukture, kapaciteta i ovlašćenja državnih organa i organa uprave u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, sa prijedlogom mjera. To je propisano 31. januara usvojenim planom rada Vlade za 2013, uz fusnotu da je zapravo nadležna vladina Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku na čijem je čelu kao vicepremijer takođe Marković.

Vijesti pišu da bi analiza mogla rezultirati „posebnim zakonom, moguće do kraja godine, na osnovu kojeg bi trebalo da bude formirano specijalno tužilaštvo za suzbijanje korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala”.

Iz suvoparne vladine formulacije se navodno krije ustrojavanje varijante USKOK-a (Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala), što je Konjević nagovijestio po preuzimanju MUP-a. No, niti jedan konkretan detalj s tim u vezi službeno nije dalje objavljen.

Hrvatski USKOK je formiran još 2001, ne samo usljed povijesnog rušenja HDZ-ovske jednodecenijske vladavine, već i nakon poštenog priznanja novih vlasti da „postojeća mreža državnih odvjetništava i njihova nadležnost za postupanje u slučajevima koruptivnih i kaznenih djela iz sfere organiziranog kriminala nije bila prikladna”.

Suprotno od toga, naše vlasti uvjeravaju da u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala postoji ozbiljni progres Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), iako se – pored Specijalnog tužilaštva i Zajedničkog istražnog tima – sada nagovještava i formiranje varijante USKOK-a.

Novi Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) na snazi je od 26. avgusta 2009. s tim što je djelimična primjena – za korupciju i organizovani kriminal – počela godinu a potpuna dvije godine kasnije. Promijenjena je priroda krivičnog gonjenja uvođenjem tužilačke istrage. Normativno, VDT je dobilo odriješene ruke da gradi predmete.

No, došlo je do nevjerovatnog obrta. Tokom 2011, kada je VDT preuzelo vođenje istraga, bilo je, prema službenim podacima, čak 52,38 odsto manje prijavljenih slučajeva krivičnih djela sa elementima korupcije. Zbog čega?

Šefica VDT-a Ranka Čarapić u svom Izvještaju o radu za 2011. (posljednji koji je javno prezentovan) se pravdala da „podatak sasvim sigurno nije rezultat nižeg nivoa korupcije u ovom procentu, nego posljedica nedovoljne aktivnosti organa zaduženih za otkrivanje izvršilaca ovih krivičnih djela i nedovoljne međuinstitucionalne saradnje na planu njihovog gonjenja”.

Na drugoj strani, primjena novog ZKP-a kroz tužilačku istragu je izazvala skepsu u Upravi policije, specijalno u sektoru kriminalistike. Prema Reformi policije u Crnoj Gori 2006-2011, dokumentu Misije OEBS-a čiji su eksperti obavili povjerljive intervjue sa krim i drugim policajcima, uočeno je „duboko nezadovoljstvo” novim ZKP-om, odnosno prijenosom ovlašćenja za ispitivanje osumnjičenih sa policije na VDT.

„Tužilaštvo nije spremno za takvu ulogu i zakon je donešen bez dovoljno razmatranja”, dok su „ispitanici bili skeptični prema reformi i većina je bila uvjerena da je ona u najgorem slučaju neizvodljiva, a u najboljem poprilično površna”.

Prepucavanja između policije i VDT-a – ili, što je možda tačnije, obostrana nekompetencija – rezultiraju da još nije procesuiran iole ozbiljniji slučaj u kojem su iskorišćene mogućnosti novog ZKP-a: proširena primjena posebnih istražnih mjera u prikupljanju dokaza u istragama organizovanog kriminala (tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta), itd.

U međuvremenu, Darko Šarić – u bjekstvu od januara 2010, koji je osim Srbije takođe razvio mrežu i u Crnoj Gori, od strane VDT-a nije optužen za bilo kakvo djelo. Nepravosnažno je osuđen Duško Šarić na osam godina, ali ne kao inkriminisani u dijelu optužnice za pripadništvo kriminalnoj organizaciji njegovog starijeg brata koja je dugo u međunarodnim razmjerama kupovala i prodavala drogu, već za krivično djelo protiv platnog prometa i privrednog poslovanja.

Međutim, VDT (Specijalno tužilaštvo) nije proširilo optužnicu tako što bi teretilo Prvu banku i Hypo Alpe Adria banku u najmanju ruku zbog sticanja profita iz krivičnog djela pranje novca, niti je pokrenulo postupak oduzimanja njihovog tako stečenog profita.

Za te banke se u prvostepenoj presudi navodi da je kroz njih u periodu 2007-2010. za Mat company plasirano ukupno preko 21,3 miliona eura – prevedeno, ubirale su narko procente poslujući sa klanom Darka Šarića.

Dokaze za slučaj Zavala su prikupili iz MANS-a. VDT je cinično posmatralo napore MANS-a; čak je odbilo da u jednom navratu prihvati dokaze o kriminalnom of-šor netvorku pod izgovorom da su na engleskom jeziku.

Tek oko dvije i po godine po objavljivanju dosijea Zavala je reagovalo tužbama protiv gradonačelnika Budve, njegovih saradnika i nekoliko drugih lica, ali ne i protiv navodno prvorangiranih u piramidi – Svetozara Marovića i Branimira Gvozdenovića.

Misija OEBS-a u Crnoj Gori u citiranom izvještaju primjećuje da su u slučaju Zavala optužnice VDT-a podignute „u veoma indikativnom političkom trenutku – svega nekoliko dana pošto su dva ključna prvaka vladajuće Demokratske partije socijalista podnijeli ostavke na mjesta u Vladi”.

Glavni je sistemski nedostatak, zapisan u Ustavu, uočen od Evropske komisije – nastavak političkog uticaja na rad VDT-a. U Mišljenju i Analitičkom izvještaju iz novembra 2010. sa preporukama Crnoj Gori za pristupne pregovore, naglašena je potreba jačanja vladavine prava, posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova i Tužilačkog savjeta, kojeg imenuje Skupština, sa ovlašćenjima da sve državne tužioce predlaže a njihove zamjenika bira.

Tužilački savjet, uz šeficu VDT-a, ima još 10 članova: šest državnih tužilaca i zamjenika, te po jednog profesora Pravnog fakulteta u Podgorici, advokata, istaknutog pravnika i predstavnika Ministarstva pravde.

Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o državnom tužilaštvu propisano da Vrhovni državni tužilac neće moći biti predsjednik Tužilačkog savjeta već samo član, po položaju, te da neće moći biti predsjednik, niti član, bilo koje komisije koju obrazuje Tužilački savjet.

Tužilački savjet bi trebalo da obezbjeđuje samostalnost državnih tužilaštava i državnih tužilaca. Siva eminencija Tužilačkog savjeta u oba mandata, biran po prijedlogu predsjednika Filipa Vujanovića, je Vladimir Šušović – vrhovni državni tužilac iz 1990-ih i autorizovani simpatizer vladajuće stranke koji je predsjednik Komisije za kodeks tužilačke etike.

Kolege u tom tijelu su mu Mladen Vukčević, bivši predsjednik Izvršnog odbora DPS-a; Ranko Mujović – bivši poslanik DPS-a; Jelena Popović, bivša savjetnica predsjednika SDP-a…

Politički uticaj u VDT-u – gdje je zaposleno oko 240 javnih funkcionera, službenika i namještenika – toliko je prisutan da je, uprkos silnim „reformskim” normativima, ostavljena „korisna nejasnoća” da nema nikakve konkretne sankcije ukoliko se utvrdi da je neki državni tužilac prekršio ustavnu zabranu članstva u političkoj organizaciji!

Evropska komisija je, kroz svoj Analitički izvještaj, osporila nadležnost Skupštine da prostom većinom ne samo bira, već i odlučuje o imunitetu visokih nosilaca pravosudnih funkcija – uključujući i tužioce.

U istom dokumentu je uočeno prećerano gomilanje ovlašćenja u funkciji Vrhovnog državnog tužioca, čije Ustavom propisano imenovanje od strane Skupštine „izaziva dodatnu zabrinutost zbog hijerarhijske strukture tužilačke službe”.

No, kritike su ostale mrtvo slovo na papiru, jer koalicija DPS-SDP raspolaže zgodnim izgovorom – izmjene Ustava su nemoguće bez glasačke podrške opozicije koja ih uslovljava promjenama i u dijelu državnih simbola.

Šefica VDT-a je u međuvremenu manje-više priznala da ona i njeno Specijalno tužilaštvo nijesu u stanju da ispune ustavnu i zakonsku obavezu procesuiranja najtežih krivičnih djela – tipični su predmeti za ratni zločin, gdje su nepravosnažnim presudama odbijene tužbe, dok je slučaj Bukovica zaključen bez osuđenih. Naravno, izgovor su joj „objektivne okolnosti”.

Na primjer, u Izvještaju o radu za 2011. Ranka Čarapić za Specijalno tužilaštvo tvrdi da je problem „preširoko određena stvarna nadležnost”, dok za „kvalitetnije i efikasnije vođenje finansijske istrage treba urediti evidencije državnih organa čije podatke tužioci koriste” – iako su iz MANS-a u slučaju Zavale optužujuće podatke prikupili najobičnijim zahtjevima za slobodnim pristupom informacijama!

Na parlamentarnom Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu je nedavno objavila da u ovoj godini VDT, sa predviđenih 5,7 miliona eura (700.000 više nego prethodne), „nema dovoljno novca da ispuni sve svoje obaveze”.

Prema njenoj računici, navodno, da bi ispunilo „sve svoje obaveze” Specijalnom tužilaštvu je potrebno još samo 100.000 plus 25.000 eura za gorivo – sume koje bužetom nijesu odobrene.

Sa priznanjem da neće ispuniti svoje obaveze, Ranka Čarapić ulazi u svoju „izbornu godinu”, jer joj 10. aprila ističe petogodišnji mandat. Ne bude li reizabrana, to će vjerovatno doživjeti kao „razrješenje”.

Ukoliko nije lapsus calami (greška pri pisanju), tako je u svom saopštenju formulisala epilog scenarija dogovorenog „u političkom vrhu” koji je krajem godine, navodno, osnovnoj tužiteljki iz Podgorice Ljiljani Klikovac kao „poruku” prenio načelnik krim policije iz Budve Siniša Stojković.

Ipak se potom ogradila od „razrješenja”, objavljujući kako „ne osjećam nikakav strah i ne bih se izjašnjavala o ostanku na mjestu Vrhovne državne tužiteljke”,

„Mislim da ta poruka nema nikakve veze s dogovorom u vrhu političke vlasti”, kazala je. „Prema našoj ocjeni, to u svakom slučaju nije poruka s vrha, već sa nekog dna, sa kojim ćemo pokušati da se obračunamo u zakonskom postupku”. Junački.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo