Uncategorized
UZ DESETOGODIŠNJICU MISIJE OEBS-a U CRNOJ GORI: Ambasadorka Hrebičkova u srećnoj zemlji
Krajem prošlog mjeseca navršilo se deset godina od kako je Stalni savjet OEBS-a (29. jula 2006.) donio odluku o podizanju nivoa Kancelarije u Podgorici u Misiju OEBS-a u Crnoj Gori (OSCE Mission to Montenegro) i dodijelio joj novi mandat.
To je bio i povod da sadašnjoj šefici Misije OEBS-a ambasadorki Janini Hrebičkovoj uputimo pretpošle nedjelje pet pitanja vezanih za aktivnosti Misije. Odgovor smo dobili tek u ponedjeljak i to na ponovljenu molbu. Koliko odgovor ima veze sa postavljenim pitanjima neka ocijene čitaoci, uz napomenu da je ambasadorka Hrebičkova bila novinarka u Češkoj.
No, prvo evo tih pitanja od kojih su neka koncipirana na osnovu naših saznanja iz izvora u Misiji i vrhovima vlasti Crne Gore:
– Zašto OEBS nije prihvatio parlamentarni dijalog iako ste na njega bili pozvani?
– Kako OEBS gleda na politički sporazum vlasti i dijela opozicije i leks specialis?
– Mediji prenose da su na projektu pružanja pomoći Državnoj izbornoj komisiji angažovana dva eksperta – jedan sa Kosova, a drugi iz Velike Britanije. Šta je njihov zadatak?
– Da li je tačno da su u posljednje tri godine za vrijeme Vašeg mandata četiri visoka funkcionera OEBS-a (Rroberts, Polyga, Force i Patterson) napustili Misiju OEBS-a u Crnoj Gori i zašto?
– Nezvanično saznajemo da je više funcionera OEBS-a, uključujući i Vas, postali vlasnici vrijednih nekretnina u Crnoj Gori. Da li je to tačno?
Odgovor na sva ova pitanja ,,koja se odnose na značajne aktivnosti Misije”, kako napominje ambasadorka Hrebičkova, glasi:
,,Od samog početka, Misija je pozdravila skupštinski dijalog koji su krajem prošle godine inicirali lideri političkih partija. Ta inicijativa je, očigledno, bila neophodna kao podrška prevazilaženju političke krize. Lideri političkih partija su demonstrirali da mogu uspješno da prevaziđu svoje političke razlike postizanjem kompromisa u interesu javnosti. Vjerujem da je pozitivan i signal političke zrelosti to što su crnogorski akteri imali puno vlasništvo nad ovim procesom.
Misija i drugi predstavnici međunarodne zajednice, pozdravili su i iskazali podršku političkom sporazumu kada je on postignut. Nakon toga, OEBS je podržao sve strane da rade na njegovom potpunom sprovođenju u dobrom duhu. U tom smislu, htjela bih i da podsjetim na poruku Generalnog sekretara OEBS-a tokom njegove posjete Podgorici sredinom jula (see http://www.osce.org/sg/253061).
Misija nastavlja sa angažovanjem stručnjaka za izborna pitanja sa bogatim iskustvom u oblasti sprovođenja izbora koji pružaju tehničku ekspertizu članovima DIK-a, zaposlenima u DIK-u i članovima opštinskih komisija u pripremi parlamentarnih izbora zakazanih za oktobar. Pružanje ove podrške nastaviće se do izbornog dana”.
Zanimljivo je da je ambasadorka Hrebičkova nedavno, povodom Svjetskog dana slobode medija (3. maja), kazala da su slobodni, nezavisni i profesionalni mediji prijeko potreban resurs svakog demokratskog društva i da medijskim poslenicima mora biti omogućeno da obavljaju svoj posao slobodno i bezbjedno.
,,Misija izražava svoju podršku svim novinarima u Crnoj Gori u naporima koje ulažu u njegovanje nezavisnog i profesionalnog novinarstva. Ove godine, Svjetski dan slobode medija posvećen je pravu na pristup informacijama koje je jedno od temeljnih sloboda i ljudskih prava, koje omogućava medijskim poslenicima da traže i dobijaju informacije o pitanjima od značaja za javnost”, naglasila je Hrebičkova.
Da je ispoštovala ove svoje sasvim prihvatljive stavove, onda čitaoci Monitora ne bi ostali uskraćeni za informacije koje smo tražili od ambasadorke. Ili je možda svrstala Monitor u medije koji doprinose polarizaciji društva te da su neprofesionalni i senznacionalistički, kako je to opisivala prije nepune dvije godine u Blicu Crna Gora.
Komentarišući te njene stavove, izvršni direktor Dejli presa Željko Ivanović kazao je da je Hrebičkova prije toga trebalo da se bavi napadima na novinare i medije.
,,Tužno je konstatovati da čelnica jedne tako ozbiljne institucije kao što je OEBS ne poznaje stvarne probleme medija u Crnoj Gori. Umjesto da se, pozivajući se ne samo na izvještaje domaćih NVO organizacija već i međunarodnih, pozabavi pitanjima sigurnosti medija i novinara, istragama zločina protiv nezavisnih medija i novinara, pitanjem nelojalne konkurencije, uništenog tržišta, ili pitanjem novca koji iz budžeta ili crnih fondova u milionskim iznosima ulazi u režimsku propagandu čime se nezavisni mediji urušavaju, šefica OEBS-a najveći problem, kao i premijer Đukanović, vidi u podijeljenoj medijskoj zajednici i navodnim niskim standardima novinarstva. Ona bi očito kao i on da uređuje novine, daje naslove i prelama naslovne strane. Čudno zaista”, kazao je Ivanović.
Upravo ovih dana pokazalo se da vlastima odgovara haos na medijskom tržištu kad je riječ o finansiranju medija iz budžeta. Iz NVO Centar za građansko obrazovanje ocijenjeno je, povodom većinske odluke poslanika Skupštine Crne Gore da ne usvoje Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o medijima, čiji su dio bili i amandmani CGO-a koji se odnose na finansiranje medija iz javnih fondova, da većini u Skupštini odgovara da finansiranje medija iz budžetskih sredstava ostane ,,neregulisano, netransparentno i podložno zloupotrebama”. Amandmane su žestoko napali poslanici DPS-a i njegovih partnera, ali i Demokratskog fronta.
Kad već pomenusmo premijera Đukanovića podsjetimo da je on u februaru razgovarao sa šeficom Misije OEBS-a i konstatovao ,,da Crna Gora u dugom periodu ima vrlo sadržajnu, plodnu i korisnu saradnju sa OEBS-om, što je rezultiralo unapređenjem sistemskih rješenja i stvaranjem povoljnijih uslova za dinamičan ekonomski i demokratski razvoj crnogorskog društva”.
Kako je saopšteno iz Vlade, on je za to odao priznanje Misiji OEBS-a, i zajedno sa Hrebičkovom zaključio da je prva decenija od obnove crnogorske nezavisnosti i od uspostavljanja Misije u Podgorici prilika za sagledavanje i analizu odličnih rezultata ostvarenih u prethodnom periodu.
Hrebičkova je zahvalila Vladi i državnim institucijama na uspješnoj saradnji, poručujući da je Misija spremna da doprinese daljim reformskim procesima u Crnoj Gori i, pored ostalog, stvaranja uslova za fer i demokratske izbore.
Interesantno je, ukazuju naši izvori, da radi jačanja demokratskih kapaciteta u Crnoj Gori, posebno stvaranja uslova za fer i demokratske izbore, kadrove šefica Misije OEBS-a nalazi na Kosovu iz kruga svojih prijatelja.
Uzgred, mnogi su se iz Misije lijepo skućili u Crnoj Gori. Šefica ima poveliki stan u Tivtu, njen zamjenik Poljak Valdemar Figaj kupio je kuću u Herceg Novom gdje mu je usidrena i jahta, Blerim Krasnići sa Kosova ima stan u Podgorici…
Upućeni se čude kako ambasadorka OEBS-a stiže da tako često kontaktira sa Milanom Roćenom, a neke opozicione lidere nije uspjela ni da upozna za tri pune godine. Posebno uspješno izbjegava da upozna i čelnike Demokratskog fronta, čemu se čude čak i neki akreditovani predstavnici u Misiji.
Takođe u februaru Hrebičkova se susrela i sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem i sa njim se ,,saglasila da je Crna Gora politički stabilna država i dobar primjer regiona”.
Hrebičkova se pridružila maloj armiji stranih zvaničnika koji se oduševljavaju Đukanovićevim hvalospjevima o zadivljujućim uspjesima Crne Gore u svemu i svačemu. Da li je tome doprinijelo i to da se možda o Crnoj Gori uglavnom informiše preko Televizije Crne Gore ne znamo, ali je poznato da se nedavno vatreno založila da se očuva nezavisnost te medijske kuće.
,,Misija OEBS-a u Crnoj Gori naglašava značaj očuvanja institucionalne i funkcionalne nezavisnosti Radio Televizije Crne Gore i Agencije za elektronske medije, s obzirom na to da obje medijske institucije imaju neprocjenjivu ulogu u razvoju medijskog tržišta i promociji demokratskih vrijednosti, doprinoseći sveukupnom razvoju Crne Gore”, izjavila je Hrebičkova.
Na jednom portalu tim povodom objavljen je i ovaj komentar: ,,Kako možeš da očuvaš nešto što nikad nisi ni imao”?
Misija OEBS-a u Crnoj Gori
Crna Gora je primljena u OEBS 22. juna 2006. godine, što je predstavljalo prvo članstvo nezavisne Crne Gore u nekoj međunarodnoj organizaciji. Predsjednik crnogorske vlade Milo Đukanović potpisao je u Helsinkiju 1. septembra 2006. godine Završni akt Konferencije o bezbjednosti i saradnji u Evropi (Helsinški završni akt). Na ovaj način, Crna Gora je formalno zaokružila proces punopravnog učešća u Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju. Funkciju šefa Misije OEBS-a od 2006. do septembra 2010. obavljala je je ambasador Paraskeva Badesku (Rumunija), a za novog šefa Misije izabran je Sarunas Adomavičius (Litvanija) čiji je mandat trajao do oktobra 2012. godine. Ambasadorka Janina Hrebičkova stupila je na dužnost šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori 2. decembra 2013. godine.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način