Povežite se sa nama

FOKUS

Uz malu pomoć prijatelja

Objavljeno prije

na

djukanovic

Istorija kapitalizma možda je obogaćena pažnje vrijednim poduhvatom kada je Milo Đukanović, u intervalu dok 2007. nije bio na važnoj državničkoj funkciji, postao milioner tako što je svoj prvi, javno priznati milion, dobio – kreditom.

Početkom avgusta te godine objavljeno je kako je Đukanović (njegovo preduzeće Kapital invest), oko sedam odsto akcija Prve banke kupio kreditom od neimenovane banke iz Velike Britanije. S tim u vezi je Uprava za sprječavanje pranja novca 19. avgusta 2007. objavila saopštenje. Provjerom u Velikoj Britaniji navodno je ustanovila kako oko Đukanovićevog kredita ništa nije sporno.
Detalji te provjere ni do danas nijesu poznati. MANS-u je uskraćena mogućnost slobodnog pristupa informacijama u posjedu Uprave o Đukanovićevom kreditnom zaduženju. Direktor Uprave, Predrag Mitrović, stavio je na dokumenta oznaku – STROGO TAJNO, jer ,,podaci koje finansijsko-obavještajna služba dobija od obveznika predstavljaju službenu tajnu”.

Kako se ispostavilo, Uprava avgusta 2007, sve i da je stvarno htjela, nije mogla imati potpuni uvid. Ugovor o zalogu između Đukanovićevog Kapital investa i anonimne banke iz Velike Britanije, zapravo londonske filijale grčke Pireus banke, prijavljen je tek dva mjeseca kasnije Registru zaloga Privrednog suda u Podgorici.

Naime, u prijavi zaloga R-07101100027 od 11. oktobra 2007. stoji kako Kapital invest, kao zalogodavac, zalaže 8.000 akcija u Prvoj banci po nominalnoj cijeni od 127, 82 eura.
,,Iz ugovora, potpisanog 11. jula, vidi se da vraćanje kredita garantuje kupljenim akcijama”, saopštila je Uprava avgusta 2007. Ispalo je ovako: Đukanović, najprije, dobija kredit u julu ,,garantujući” akcijama koje još nije ni bio kupio, zatim je u avgustu kupio akcije koje je založio tek u oktobru 2007. godine.
U ta tri mjeseca cijene akcija Prve banke su vrtoglavo skočile a 11. oktobra 2007. vrijedile su čitavih 867 eura po akciji. Đukanović je tog dana svojih 8.000 akcija (tržišna vrijednost 6.936.000 eura), stavio kod Pireus banke u zalog po staroj cijeni od svega 127,82 eura (nominalna vrijednost 1.022.560 eura). Za samo tri mjeseca Đukanović je bio ,,dobar” 5.913.440 eura!
U odnosu na tvrdnje Uprave o Đukanovićevom kreditu od 1.489.997 eura, ugovor o zalogu donosi podatak da se radi o manjoj sumi – od 1.022.560 eura. Gdje je, u međuvremenu, isparilo oko pola miliona kredita?
Kako je objavljeno, Đukanović je 3. avgusta 2007. kupio 11.657 akcija Prve banke, ali u ugovoru o zalogu od 11. oktobra 2007. stoji da je Kapital invest filijali Pireus banke založio svega 8.000 akcija. Kako je, odnosno čime, kupljeno preostalih 3.657 akcija?
Ljetos su Kapital invest i Pireus banke napravili dopunu (aneks) ugovora o zalogu, koji je datiran na 7. jul a prijavljen Registru zaloga 8. jula 2008. godine. U opisu založene imovine stoji: ,,Pravo zaloge na osnovu ovog aneksa od 7. jula 2008. prestaje za 2.881 akciju Prve banke, a u zalozi ostaje 5.119 akcija”.
Već sjutradan, 9. jula 2008. godine, Đukanović je na berzi prodao 2.540 akcija u Prvoj banci po cijeni od čitavih 610 eura po akciji drugom, neimenovanom akcionaru banke, te ukupno inkasirao 1.549.400 eura.
Dilema i u ovoj transakciji je već viđena i odnosi se na način na koji je Pireus banke otpisala polaganje svog prava na 2.881 akcija po aneksu ugovora od 7. jula 2008. ako je objavljeno da je Đukanović prodaju 2.540 akcija obavio na berzi 9. jula – tek dva dana kasnije!
Što se Đukanovića tiče, on nikada nije javno priznao da je kredit uzeo od filijale Pireus banke, već je govorio kako se zadužio kod ,,jedne inostrane banke”. Zbog čega je izbjegavao da pomene Pireus banke?
Đukanović je tvrdio da je, tokom državničke karijere, ostvario brojna poznanstva, te kako njemu ne predstavlja problem da dobije kredit iz prvoklasnih inostranih banaka. Đukanović je 2005. i 2006. godine imao ukupna mjesečna primanja u iznosu od 456 eura, dok mu je 2007. plata bila 765 eura. Ostalo je nejasno da li je Đukanović imao već položena sredstva u Londonu ili negdje drugo – što je on oduvijek negirao – ili mu je grčka banka milion dala tek tako. ,,Kapital invest nema ni kreditnu ni poslovnu istoriju na osnovu koje bi se mogao zaduživati”, pisao je Monitor.
Ali, osobe koje su, u svojstvu ovlašćenih zastupnika registrovane oko Đukanovićevog kredita čine indikativan poslovno-rođački krug. Ispred Pireus banke se pojavljuje advokat Branko Čolović iz Beograda s kancelarijom u Budvi. Čolović je advokat kompanije Bepler i Džejkobson, registrovane u Londonu, vlasnika Zorana Bećirovića Ćoća, Đukanovićevog kuma. Zoranov mlađi brat, Dragan Bećirović, akcionar je (1.520 akcija) Prve banke, u kojoj je većinski vlasnik Aco, Đukanovićev brat.
U ugovoru o zalogu kao kontakt podaci Kapital investa upisan su telefonski broj i e-mail registrovani na advokata Anu Kolarević, Đukanovićevu sestru. I aneks ugvora o zalogu donosi kontakt podatke o Kolarevićkoj, koja je i akcionar Prve banke (1.921 akcija).
Poput Čolovića, Kolarevićka je ujedno advokat i Bećirovićevog Beplera i Džejkobsona, i to ne samo onomad, za vrijeme opjevane privatizacije hotela u Budvi (Avala) i Kolašinu (Bjanka i Lipka), već i sada (vidijeti: http://anakolarevic.com/main.swf).
Grčka Pireus banka se u regionu vezuje za Duška Kneževića, vlasnika Atlas grupe i niza drugih kompanija. Pireus banka je u Srbiji 2005. kupila Atlas banku. Kneževićev Fin invest ima prijavljene poslovne aranžmane upravo s londonskom filijalom Pireus banke. Izvršni direktor Kapital investa, Radislav Jovović, predavač je na Kneževićevom Univerzitetu Mediteran. Knežević je, u jednom intervjuu, odbacio mogućnost da je pomogao Đukanoviću da dobije kredit.

Kapital invest je registrovan 23. februara 2007. godine, a jedini vlasnik, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik je bio Đukanović. MANS je avgusta 2007. pokrenuo postupak utvrđivanja konflikta interesa jer Đukanović, tada poslanik, nije na vrijeme prenio pravo upravljanja na drugo lice. Komisija za utvrđivanje konflikta interesa, odlukom od 9. novembra iste godine, odbacila je inicijativu MANS-a, tvrdeći da je u „Centralnom registru Privrednog suda 19. septembra 2007. upisan prenos upravljačkih prava – izvršnog direktora i ovlašćenog zastupnika na Radislava Jovovića iz Podgorice”.
Kao dokaz u odluci Komisije naveden je „akt Centralnog registra od 19. septembra 2007. godine registarski br. 5-0356304/002”. Ali, taj akt nije zaveden 19. septembra 2007, odnosno, nije predat (prijavljen) toga dana, nego tek 11. oktobra 2007. – kako i stoji u elektronskom indeksu Centralnog registra (rubrika – datum promjene statuta).
luksic_igor5_frOvaj podatak, promakao je svima. Upravo je 11. oktobra 2007. osim ugovora o prenosu upravljačkih prava (Centralni registar), prijavljen i ugovor o zalogu (Registar zaloga) kojim je Kapital invest založio 8.000 akcija za Đukanovićev kredit kod Pireus banke.
Malo je vjerovatna slučajna podudarnost da istog dana (11. oktobra 2007.godine) Kapital invest prijavljuje i ugovor o zalogu i prenos upravljačkih prava. U prijavi zaloga R-07101100027 od 11. oktobra 2007. kao ovlašćeno lice Kapital investa naveden je Jovović, iako je ugovaranje kredita – i prema sopstvenom priznanju – vodio isključivo Đukanović. Član 11. OPŠTIH INDIKATORA SUMNJIVIH TRANSAKCIJA, koji se odnose na poslove pranja novca, glasi: ,,Klijent daje neadekvatno objašnjenje zbog čega u posljednjem trenutku mijenja imena lica koja koristi u vezi sa transakcijom”.
Spektar ,,neadekvatnih objašnjenja”, umnožio se od jesenas, kada se Prva banka našla na rubu bankrota. Dio štampe je ljetos tvrdio kako je 1,5 milion eura, zarađenih prodajom akcija, Đukanović odmah iskoristio da vrati kredit. Ali, to se nije desilo sve do kraja 2008. kada je država, odnosno dr Igor Lukšić ispred Ministarstva finansija, sklopilo niz pojedinačnih ugovora o zalogu s akcionarima Prve banke.
U najnovijoj prijavi R-08121900032 Registru zaloga, koju je 19. decembra 2008. potpisao i dostavio Lukšić, stoji da Vlada Crne Gore-Ministarstvo finansija prima u zalog svih 10.466 akcija Kapital investa u Prvoj banci. Svega dan ranije, Đukanović je izjavio:
,,Moja prva firma Kapital invest bila je zadužena u inostranstvu, i te obaveze je trebalo servisirati. Na berzi sam prodao dio akcija koje je ta firma imala i razdužio je”.
Lukšić je sklopio s Kapital investom založni aranžman po staroj cijeni od 127,82 eura po akciji (ili 1.337.764 eura), dakle, upravo po onoj cijeni akcija iz 11. jula 2007. kada je Đukanović podigao kredit.
Cijene akcija Prve banke su od tada skakale do neba a Đukanović je dio njih skupo prodao i milionski zaradio. Kreditom je Đukanović, pred javnošću, pribavio i ,,alibi” o porijeklu svog novca.
I nakon što je prošlog decembra Lukšić (ubrzo imenovan za potpredsjednika Đukanovićeve Vlade) podnio ugovor o zalogu akcija Kapital investa, dostavila je i Pireus banka prijavu prestanka ugovorne zaloge za Đukanovićev kredit.
Prema Zakonu o zalozi kao sredstvu od obezbjeđenja potraživanja iz 2002. godine, Registar zaloga uopšte nije nadležan, niti provjerava istinitost pojedinačnih ugovora. Kakvi su uistinu svi drugi detalji veze vodećeg crnogorskog političara i jedne banke-filijale u Londonu, ostaje, do daljnjeg, STROGA TAJNA – kako je poručeno iz Uprave za sprječavanje pranja novca koja je dio Lukšićevog Ministarstva finansija, odnosno, svi skupa, formacijski dio Đukanovićeve Vlade.

Đukanović je za Vijesti izjavio i da je podigao drugi, novi kredit, na osnovu biznis projekta s nekretninama koje, skupa s poslovnim partnerom, ima u Budvi.
Novi Đukanovićev kredit je sada težak pet miliona. Kažu, najteže je zaraditi (ili legalizovati) prvi milion. Onda je sve lakše.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo