Povežite se sa nama

FOKUS

Dužnički cunami

Objavljeno prije

na

Zemljama centralne i jugoistočne Evrope, a među njima i Crnoj Gori, predstoji nastup na glavnoj pozornici globalne ekonomske krize, najavljuju evropski analitičari. Uzalud su se zvaničnici tranzicionih država, sve do pred kraj prošle godine, hrabrili kako će zahvaljujući ekonomskoj zaostalosti kriza samo okrznuti ili čak zaobići ovaj prostor. Sva je prilika da će biti suprotno. Dugovi teški 1.500 milijardi dolara dospijevaju za naplatu. Treba ih vraćati, na račun posustale ekonomije i uz prijetnju narastujućih socijalnih problema.

UPOZORENJA: Nobelovac Džozef Stiglic je, krajem prošle godine, upozorio da je globalna finansijska kriza počela u centru, u Sjedinjenim Američkim Državama, ,,ali će periferija biti najviše pogođena jer će trpjeti izvoz i strane direktne investicije”. Pokazalo se da je bio u pravu.

,,Zemlje Balkana putuju prema recesiji iako su njihovi političari posljednjih mjeseci uvjeravali javnost da će globalna kriza slabije uticati na region zbog zaostalih ekonomija”, kaže Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodna ekonomska istraživanja.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je već pružio izdašnu finansijsku pomoć Letoniji, Mađarskoj i Ukrajini. Svoj dio ,,ljutog lijeka za ljute rane” nestrpljivo čekaju Rumunija, Bugarska i Srbija. Vlada Crne Gore, poput zvaničnika susjedne Hrvatske, još odbija da zakuca na vrata MMF-a nadajući se da će neophodna novčana pomoć stići sa neke druge, manje zahtijevne, strane.

Dok ovdašnji ekonomisti stidljivo opominju finansijske vlasti da bi trebali započeti razgovore sa MMF-om, u Zagrebu zvoni na uzbunu. ,,Izbor je sporazum sa MMF-om ili stečaj države”, kaže Slavko Kulić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta dajući dijagnozu koja bi se, i doslovno, mogla prenijeti na Crnu Goru: ,,Naši problemi se još prikrivaju. Kod nas nije riječ o finansijskoj ili privrednoj krizi, nego o krizi načina proizvodnje na dug, odnosno na tuđoj moći. U stanju smo eutanazije jer nam se uskraćuje ta tuđa moć”. Kulić upozorava da je i sam MMF u problemima da odgovori na sve brojnije zahtijeve za finansijsku pomoć. ,,Kad mi dođemo na red već ćemo biti mrtvi”, zaključuje.

POGREŠNE PROCJENE: U Podgorici – tišina. Đukanovićeva Vlada, valjda, očekuje da će nas kriza zaobići ako se pravimo da je ne vidimo. Ili je ekonomske nedaće nadvladao lični politički interes. Crna Gora se nalazi u izbornoj kampanji. I kako, na primjer, glasačima objasniti da se Igor Lukšić, ministar finansija i odnedavno potpredsjednik Vlade zimus žestoko prevario u ocjeni da je ,,crnogorska ekonomija u prethodnom periodu kvalitetno restrukturirana što joj omogućava da se odupre eksternim šokovima”. Lukšuć je, uoči Nove godine, branio predloženi budžet kao ,,domaćinski” optimistički najavljivao rast BDP od pet odsto i tvrdio da će Vlada obećano ,,realizovati uprkos krizi”.

Nepuna dva mjeseca kasnije, Lukšić nas obavještava kako se računice o rastu BDP-a od pet posto bile pogrešne. ,,Mislim da je realno govoriti u ovom trenutku da će on biti niži od toga procenta, i mi ćemo biti u situaciji da moramo korigovati budžetsku potrošnju”. Prelazi se na rezervni plan – prošlogodišnje projekcije međunarodnih finansijskih institucija koje su Crnoj Gori predviđale privredni rast od dva do 2,5 odsto. One su, međutim, već zastarjele.

Sredinom prošle nedjelje, Lukšić konačno obavještava da Vlada razmatra rezervni, rezervni plan. Prema njemu, ovogodišnji BDP će biti približno jednak, ili čak niži od prošlogodišnjeg. Proglašene su i mjere štednje – Vlada neće kupoviti nove automobile i glasove, otvarajući nova radna mjesta u državnoj upravi. Skresaće se i troškovi za reprezentaciju i putovanja…

,,Ključni cilj ovih mjera, koje su oročene do 30. juna, je predupređivanje posljedica globalne ekonomske krize i prilagođavanje budžetske potrošnje izmijenjenim uslovima poslovanja”, obznanio je ministar. Maternjim jezikom – to znači da Vlada ima probleme sa prikupljanjem novca. Budžetski prihodi od početka godine manji su za 20 do 25 odsto u odnosu na decembarski plan. Lukšić priznaje problem ali tvrdi da usvojene mjere, ipak, nijesu najava rebalansa budžeta. Tu će priču koalicija DPS – SDP ostaviti za vrijeme poslije izbora. Jer aktuelni ekonomski pokazatelji najavljuju mjere koje neće biti samo kozmetičke prirode.

Vlast je podsticala domaće i strane biznismene da se zadužuju u ovdašnjim bankama i sumnjivim projektima guraju statističke pokazatelje. Nije se gledala ekonomska opravdanost već glamuroznost i što veći iznos obećanih investicija. Kada su presušili krediti – stao je i posao. Probrani biznismeni sada ne mogu da vraćaju dugove. Nezvanično, prvi ešalon, u kome je 17 kreditno najzaduženijih crnogorskih privrednika, bankama duguje 1,1 milijardu eura!

IMA LI LIJEKA: Bankama prijeti nelikvidnost. U sve većim problemima je i stanovništvo. Pomoći nema. Državni plan pomoći mnogo je bogatiji na papiru nego u stvarnosti. ,,Do sada je za upravljanje krizom rezervisano oko 650 miliona eura (200 miliona državnih rezervi, 300 obaveznih rezervi banaka i oko 150 miliona očekivanih od prodaje akcija Elektroprivrede) što čini oko 22 odsto BDP”, računa profesor Milenko Popović. ,,Izgleda da ni to neće biti dovoljno pa se već uveliko radi na aranžmanu za kredit od 150 miliona eura, a nagoveštava se i mogućnost zaduživanja kod MMF-a. Poređenja radi, zemlje EU su do sada izdvojile tek oko dva a SAD oko šest odsto bruto domaćeg proizvoda”.

jozef-stiglitzTo može da znači i da je naša Vlada a, kao što tvrdi, napravila jedan od najboljih evropskih programa sučeljavanja sa krizom. Ali i to da su zvaničnici Ministarstva finansija i Centralne banke Crne Gore, na osnovu podataka koje kriju od javnosti, uvidjelu prave dimenzije predstojećih nevolja. A oni su, sudeći prema opredijeljenim sredstvima – ogromni.

Iz Vlade nas uvjeravaju da će se rezultati njihovih aktivnosti vidjeti ,,u drugom i trećem kvartalu”. Do sada, izvjesno je da privreda rasterećena manjeg dijela poreza i doprinosa. To očito, nije dovoljno da bi se ponovo pokrenule posustale aktivnosti. Konkretnu novčanu pomoć od 44 miliona eura do sada je dobila Prva banka Crne Gore. I već je, prema informacijama Monitora, potrošila. Zato je ponovo pokrenuta spirala kašnjenja u izvršavanju platnih naloga njenih klijenata. Sledeći će se na državnoj kasi naći Kombinat aluminijuma. Prvobitno zatraženih sedam miliona eura porasli su tri do šest puta, pa je najavljeno da će se KAP pomoći kreditom vrijednim 20 do 40 miliona.

Dok neke zemlje u regionu, poput Slovenije, ulaze u drugi pa i treći krug pomoći svojoj privredi i građanima, crnogorska Vlada tek prirema plan podrške velikim preduzećima (uz KAP, pominju se Željezara i Luka Bar). ,,Ne prepoznajem, osim nagovještaja i nekoliko poteza koji su dobri, konkretan set mjera protiv krize”, skeptičan je privrednik i bivši potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević.

Manjak optimizma primjetan je i kod Žarko Radulovića, suvlasnika hotela Splendid i predsjednika crnogorskog Udruženja hotelijera. ,,Ne smijemo dozvoliti da pojedemo svoju supstancu što smo radili 90- tih godina, pa da hotele prodajemo u bescjenje”, opominje Radulović odajući jednu od ,,državnih tajni” – crnogorski hotelijeri bankama su dužni oko 450 miliona eura. ,,U hotele koji su kupljeni za milion, do tri i po miliona eura u međuvremenu je uloženo nekih 450 miliona eura. Sada je njihova tržišna vrijednost 950 milona eura”, kaže Radulović. Vlada ne mari. Zahtjev da se hotelijerima PDV smanji sa 17 na sedam odsto odbijen je kao – neozbiljan.

BALKAN RUŠI EVROPU: Dok Vlada čeka ,,velikog investitora” koji će odriješiti kesu i riješiti sve naše muke, na Zapadu se sve glasnije govori o mogućnost da se ekonomski problemi preliju – sa Istoka na Zapad. Računica je zapanjujuće jednostavna: ogroman novac koji se slio u ,,tranzicionu Evropu” finansiran je, uglavnom, od strane zapadnoevropskih banaka. Dužnički cunami sada bi mogao odnijeti ne samo istočne ekspoziture već i njihove majke banke, uz ozbiljne prijetnje i ekonomijama matičnih država.

Tako Timoti Aš, stručnjak za zemlje u razvoju u jednoj od najvećih britanskih banka – Rojal Bank of Skotland kaže: ,,Austrija je, na primjer, izložena rizicima u istočnoj Evropi u ukupnoj vrijednosti od 70 posto svog bruto nacionalnog proizvoda. Slično tome, Švedska je izložena rizicima u vrijednosti od 80 milijardi dolara u baltičkim državama. Kako privrede tih zemalja budu propadale, tako će aktiva podružnica zapadnih banaka u tim državama biti sve manja”. Problem je, smatra Aš, pogoršan time ,,zapadne banke koje su otvorile filijale na Istoku prosto moraju da smanje obim posla u istočnoj Evropi, jer na Zapadu vlada nestašica novca – a davanje kredita na Istoku je postalo riskantnije nego što je bilo”.

Ovakva razmišljenja proizvela su pitanje ko treba da plati sanaciju finansijskog i ekonomskog sistema u regionu – da li države čije su banke krizu neposredno i kreirale (dakle Zapad) ili vlade i stanovnici zemalja koje su lošom ekonomskom politikom dozvolile da se nađu u ovako dramatičnom položaju (Istok)?

Zaduženje kod MMF-a izgleda kao neki srednji put. Jedno je izvjesno: da bi se iz krize izašlo – treba krenuti. Crna Gora čeka.

Zoran RADULOVIĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić

Neposredno pred dolazak u Crnu Goru, gdje mu je određen pritvor, Knežević je preko ovdašnjih medija opet priprijetio čuvenom plavom torbom. On je 2019. optužio  Đukanovića da je od njega primao novac, koji mu je jednom prilikom predao u plavoj torbi. Đukanović je to demantovao. Snimak koji Knežević tvrdi da posjeduje, još nijesmo vidjeli.

”Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim… Najgore je što ovo sad mnogi hoće da koriste za neke svoje lične benefite i lične obračune i prikažu kao svoj uspjeh. Ali dobro, nije važno izdržaću, izdržao sam i gore. Izdržao sam devedesete i tuču s Milom, tako da idemo dalje…”, rekao je Knežević, nakon što je stigao u Golubovce.

Devedesete, koje je Knežević, kako kaže „izdržao“, bile su početak njegovog poslovnog uspjeha. Rođen je 1959. u Titogradu, gdje je završio gimnaziju Slobodan Škerović i pošao na studije ekonomije u Beograd.  Potom se zaposlio u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih bio je  direktor Jupeksa.  Kako je Monitor pisao skoro prije deceniju, nikad nije dokazana pretpostavka da je  Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. Zbog pisanja Monitora Knežević je na sudu tada tražio  40.000 eura za povredu časti, ugleda i prava ličnosti. I izgubio spor.

Prvi milion”, objašnjavao je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Sredinom devedesetih ulazi u bankarski posao. Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a on je imenovan  za njenog predsjednika. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Đukanovićevom Kapital investu.  Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su u januaru 2019. godine  objavili da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za Đukanovićev kredit dobijen od londonske Pireus banke. Tako je Đukanović zaradio prvi milion.

Nije to jedina njegova veza sa Đukanovićem. Kneževićevo ime se vezuje se i za aferu  Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stiglo je mito za prodaju nekadašnje državne telekomunikacione kompanije.  Jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora,  kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Kneževićem. I tada je najavio tužbu protiv Monitora, pa odustao.

“U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je svojevremeno Knežević.

Njegovo se carstvo  širilo. Atlasmont banku i Atlas grupu, koju čini preko 30 kompanija iz oblasti finansija, nekretnina, turizma, zdravstva i medija, Knežević je pokrenuo 2002. Ta grupa većinski je vlasnik prostora Jadranskog sajma u Budvi a upravljala je i bolnicom Meljine kod Herceg Novog. U Podgorici su 2006. osnovali prvi  univerzitet Mediteran. Atlas grupa imala je predstavništva u Srbiji, Rusiji i na Kipru.

Knežević je u Crnu Goru doveo arapske investitore radi izgradnje pompezno najavljivanog Atlas capital centra. Bilo je još glamura. Organizovao je dolazak nekadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona 2011. na konferenciju u Budvi.

Idilu Kneževćevog poslovanja, prekinula  je 2014.  godine  Centralna banka Rusije, oduzimajući licencu Kneževićevoj tamošnjoj banci zbog sumnji na pranje novca i navodno nezakonito iznošenje 180 miliona eura iz te zemlje. Sud je  poništio tu odluku.

Problemi nijesu prestali. Iste godine arapski investitori su istisnuli Kneževića iz Atlas capital centra,  zbog navodnog nepoštovanja dogovora, kašnjenja u gradnji ali i neadekvatnog trošenja više miliona eura bez njihovog znanja. Potom je ime tog kompleksa promijenjeno u Capital plaza.

Iste godine Đukanovićeva vlada odbila je  da prihvati izmjene ugovora o privatizaciji nekadašnje vojne bolnice u Meljinama. Bio je to početak Kneževićevih nevolja u Crnoj Gori.  Gdje je tačno nastao kuršlus u idili Đukanović Knežević, nije jasno. Osim da se to, sasvim  izvjesno,  dogodilo zbog sukoba interesa.

U oktobru 2017. uhapšeno je više službenika njegove banke, koje je Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom Đukanovićevog specijalnog tužioca,  osumnjičilo za pranje novca. Navodno je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde eura prljavog novca. Centralna banka je krajem 2018. uvela prinudnu upravu u Kneževićeve Atlasmont i Invest banku Montenegro (IBM), da bi potom IBM oduzela dozvolu i naložila stečaj, a u Atlas banci sprovela dokapitalizaciju.

Knežević je konačno “progovorio” u januaru 2019. godine, optužujući između ostalog Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine. Optužio je specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da u tome pomažu Đukanoviću. Jovanić je takođe uhapšen nakon pada DPS-a, odnosno dolaska Vladimira Novovića na mjesto specijalnog tužioca.

Knežević je objavio i snimak koji je pokazao da je Nenad Vujošević, sekretar tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića  od Kneževića navodno uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi se zaustavile istrage protiv Kneževića, odnosno njegovih ljudi.

U jednom trenutku, kad je vidio da je đavo odnio šalu, Knežević je pokušao javnosti da se predstavi kao opozicionar i vođa otpora Đukanovićevom režimu. Osnovao je pokret “slobodnih građana” pod nazivom Zajedno do slobode, i na proteste pozivao sindikate, nezavisne intelektualce, opozicione partije…Nije baš prošlo kako je očekivao.  Sklonio se u London.

Kako god, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu.

Početkom 2020. godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu u predmetu Karbon u kojem je Knežević navodno sa još četiri člana kriminalne grupe pričinio štetu kompaniji Global Karbon i pribavio protivpravnu korist od 1.942.000 eura. Osim u čuvenom slučaju Koverta, koji vodi sve do vrha nekadašnje vlasti,  Knežević je optužen i da je sa direktorima Atlas banke navodno oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura. Njegovi branioci kažu da Knežević negira sve optužbe.

Ministar pravde Andrej Milović kazao je da je na tužilaštvu da procijeni da li će Duško Knežević postati svjedok saradnik. “Ukoliko sud procijeni da on ima određene dokaze vjerujem da može postati”, kazao je Milović za TVCG.

Knežević je ranije preko medija poručio da ne želi da bude zaštićeni svjedok. „ A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanovića i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“,  tvrdi Knežević.

Ima onih koji vjeruju da će i Knežević svoje tajne,  pa i tajnu plave torbe,  kako je svojevremeno govorio Svetozar Marović na Kneževićevoj televiziji, dok su preko medija skupa glumili opozicionare,  “odnijeti u grob”. Vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Jasni su motivi Đukanovićeve reakcije. Svi njegovi ljudi su na optužnicama za zloupotrebe položaja, stvaranje kriminalne organizacije, saradnju sa podzemljem. Istovremeno, brojne afere koje se vezuju za njegovo ime,  ratni zločini devedesetih , nijesu ugledali svjetlo u pravosuđu. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je nervozan jer počinje da sluti da to možda neće tako i ostati. Ili da već pokrenute optužnice mogu odvesti dalje.  Do vrha.  Suštinsko je pitanje – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom, i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik?

Crnogorskom helsinškom komitetu, koji je prethodno organizovao protest ispred zgrade Specijalnog državnog tužilaštva zbog hapšenja Milivoja Katnića, sigurno ne. Ta organizacija samo je još jedan Đukanovićev glas preobučen u civilni sektor.   Kao ono kad su  protestovali jer su Amini Kalač, tada uhapšenoj supruzi Safeta Kalića, “prekršena prava majke i djece”.   Čuli smo ih i zbog prekomjerne policijske sile na protestima na Cetinju, tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, na kom su prisustvovali mnogi Đukanovićevi ljudi. Nije to sporno. Svako kršenje prava mora se sankcionisati. Sporan je onaj tajac, u  međuvremenu. Valjda je stanje sa ljudskim pravima u doba Đukanovića cvjetalo. Proganjani, hapšeni, tučeni, obespravljeni…Nijesu ih vidjeli.

Ispred zgrade SDT tokom protesta građana, kako je predstavljen, prolivena je crvena boja uz transparente sa porukama – jeste li žedni crnogorske krvi.  Već tu je, reklo bi se gotovo sinhronizovano,  napravljena najava Đukanovićevog govora.  Okupljeni su  protestovali zbog lošeg zdravstvenog stanja uhapšenog Milivoja Katnića. U koje se sam doveo štrajkujući glađu. Niko od prisutnih, pa ni Đukanović, nije podigao glas zbog zravstvenih stanja uhapšenih u vrijeme Milivoja Katanića.. A govorilo se o montiranim i selektivnim procesima.

Đukanović nema potrebu ni da animira svoje. Oni već ponavljaju njegove riječi. Kome onda govori Đukanović?

Đukanovićev govor dolazi ne samo nakon hapšenja Lazovića i Katnića, nego i poslije sahrane Nikšićanina Branislava Brana Mićunovića. Nekog o kom su ispisane brojne novinske stranice, a da nije odgovoreno na pitanje – ko je zaista Mićunović? Crnogorski biznismen  ili  neko ko je decenijama kontrolisao crnogorsko podzemlje, i bio desna ruka crnogorskog državnog vrha.  U zemlji koja je okarakterisana mafijaškom državom zbog srastanja organizovanog kriminala i vrha vlasti. Idealnoj da se u njoj ostvari mafijaški san – legalizacija bogatstva. I sloboda.

“Zbogom dragi prijatelju”, riječi su čitulje u kojima se Đukanović oprostio od Mićunovića.  Da su bili prijatelji, Đukanović nije krio ni nakon što su se još devedesetih skupa našli na italijanskoj opštužnici za šverc cigareta.  Optužnica je arhivirana. Na sahrani osim Đukanovića i njegove porodice, bilo je prisutno i novo rukovodstvo DPS-a. Čitulje su, pišu mediji, stale na čak 37 stranica Pobjede. Od Mićunovića se nije pozdravio samo Đukanović. Oproštajne poruke stigle su iz vrhova politike, sporta, biznisa. Bilo je imena koja se povezuju sa organizovanim kriminalom poput Nasera Keljmendija, ali i onih koji su stigle pravo iz Spuža, poput oproštajne poruke sina Vesne Medenice, Miloša, koji se nalazi u pritvoru.

Posmrtni govor održao je nekadašnji ministar kulture u Đukanovićevoj vladi, Branislav Đaga Mićunović.   

“Slavio je Brano život, volio život, živio dišući punim plućima. Proživio je pet života u jednom. Najkraće bi se moglo reći Branov poseban kov karaktera sazdali su i dobroćudna priroda i tradicionalno crnogorsko vaspitanje koje je ponio iz kuće i instinkt pravičnosti koji je pomno kalio kroz životni put”, kazao je bivši ministar između ostalog. Možda su upravo to instikti na koje Đukanović danas poziva. One koji ih razumiju nakon odlaska Mićunovića.

Zanimljivo je i da je uhapšeni specijalni tužilac Milivoje Katnić, kao  sudija izvjestilac, o čemu je Monitor ranije pisao,  imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda 20. novembra 2007. godine  kojom je Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana  Kovačevića iz bezobzirne osvete. To je bio jedini put da je Mićunović bio u pravosudnom sistemu.  Oslobođen je jer niko nije vidio čija je “maljava ruka” ispred Kliničkog centra, dok je bio na nosilima,  pucala u Kovačevića.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude  Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Ostalo znamo.

Više državno tužilaštvo u Podgorici, javili su mediji,  ispituje da li u Đukanovićevoj poruci o tome da bi posljednja hapšenja nekadašnjih i sadašnjih visokih državnih funkcionera mogla rezultirati osvetama, ima elemenata krivičnog djela. To je potvrdila  rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković ocijenila je da su Đukanovićeve poruke znak njegove zabrinutosti, ali i da su istovremeno “zabrinjavajuće i zastrašujuće”.

Ćalović Marković podsjeća da je Đukanović u jesen 2020. godine, neposredno nakon pada trodecenijske vlasti DPS-a, govorio da će “braniti” Crnu Goru “i iz šume ako treba”, a da je potom ušao u “mnogo mirniju fazu, vjerovatno ubijeđen da neće biti ništa od postupaka protiv njega, njegove porodice i lica bliskih njemu”. Sada se,smatra,   veoma zabrinuo gdje bi akcije SDT-a mogle dovesti nakon lišavanja slobode Lazovića i Katnića.

Ona ocjenjuje da Đukanovićeve poruke uvode crnogorsko društvo u eru “dramatične radikalizacije DPS-a”, kojim, “evidentno i dalje upravalja bivši šef.”. Takođe, upozorava da je  Đukanovićeva izjava prvenstveno “opasna poruka” GST-u Novoviću, koji je “ imao dovoljno hrabrosti da pokrene postupke protiv lica koja su bliska bivšem predsjedniku države”.

“Zbog toga sam zabrinuta na koji način će se dalje ponašati DPS, imajući u vidu da i dalje kontrolišu značajan broj ljudi unutar institucija sistema, uključujući i one najosjetljivije kao što su Agencija za nacionalnu bezbjednost, policija, ali i tužilaštvo i sudstvo. Očigledno je da postoje snažni linkovi između određenih djelova te partije i struktura organizovanog kriminala”, konstatuje Ćalović Marković.

Zato su Đukanovićeve poruke posebno opasne.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo