Povežite se sa nama

FOKUS

Novi KOS

Objavljeno prije

na

Od ove godine, Agencija nacionalne bezbjednosti (ANB) neće biti jedina crnogorska tajna služba, jer će i Ministarstvo odbrane dobiti svoju. Prijedlog izmijena Zakona o odbrani Crne Gore definiše postojanje tajne službe pri Ministarstvu odbrane pod nazivom Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS).
Koalicione kritike iz Socijaldemokratske partije, koje su na određen rok odložile usvajanje zakona, odnosile su se na činjenicu da bi ministar odbrane u potpunosti kontrolisao rad „vojne službe”. Najveći broj predloženih izmjena se upravo odnosi na ustrojstvo i djelokrug rada OBS-a. TRADICIJA: „Vojna služba” je oduvijek u Crnoj Gori bila u narodu strahopoštovana, tako da OBS neće startovati s puste ledine. Bez obzira na nazive, sve tajne službe na ovim prostorima imaju jedinstveno porijeklo i jednopartijsko nasljeđe gonjenja unutrašnjih neprijatelja i drugih sumnjivih lica, uprkos društvenim lomovima, promjenama gospodara, ideologija i političkih sistema.
Mistifikacija u osnovi jednih te istih obavještajnih službi – za koje se u zemljama duge parlamentarne demokratije tvrdi da su poput vatre, dobar sluga, ali loš gospodar – prenosi se ovdje s koljena na koljeno.
Nekadašnji „mač revolucije”, OZNA ustrojena maja 1944. godine – majka je svih službi. Od njenog Prvog i Drugog odsjeka formirana je Uprava državne bezbjednosti – UDBA, kasnije preimenovana u SDB – Službu državne bezbjednosti, koja od 2005. u Crnoj Gori djeluje pod nazivom ANB.
Od Trećeg odsjeka OZNA 1946. godine je stvorena Kontraobavještajna služba (KOS) Jugoslovenske armije. KOS nikada nije ostajao samo unutar garnizonskih žica – oduvijek je djelovao i kao prvoklasna politička policija.
I KOS je (poput UDBE) u Crnoj Gori, među radnim ljudima i građanima i poštenom inteligencijom, decenijama bio sinonim za svenarodnu ispovjedaonicu i kao takav više dijagnoza nego profesija.
U jednom periodu, nakon tzv. antibirokratske revolucije (1989-1991), na čelu
SDB-a Crne Gore je bio pukovnik Lazar Boričić, oficir KOS-a. Sada su druga vremena, ali u osnovi isti običaji, s tim što su uloge izmijenjene, jer su na čelu „vojne službe” trenutno ljudi iz ANB-a.
EMBRION: Što se budućeg OBS-a tiče, on je začet – ili kao varijanta crnogorskog KOS-a u tranziciji obnovljen – početkom 2007. formiranjem Odsjeka za bezbjednosne poslove i zaštitu informacija Ministarstva odbrane. Kako je objavljeno, načelnik Odjeljenja je Božidar Lakić, prethodno jedan od ANB šefova – čime je ispunjen uslov da se višedecenijski sticano znanje i esnafske mantre prenose s koljena na koljeno.
Naime, Lakić je veteran i političke i obavještajne scene. Bio je ministar u Vladi Vuka Vukadinovića koja je, pred naletom tzv. antibirokratske revolucije, dala ostavku oktobra 1988. godine. Sredinom 1990-ih je Lakić reaktiviran u tajnoj službi, najprije kao šef SDB-a u Baru a kasnije SDB-a Podgorica, sa zaslugama za rad i po liniji destrukcije ekspozitura jugoslovenskog KOS-a u Crnoj Gori. Prije par mjeseci, Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane za bezbjednost.

Krajem 1990-ih, između SDB Crne Gore i KOS-a je zavarničilo – razumije se, u mukloj tišni, kako i priliči jednoj kontrolisanoj porodičnoj svađi. KOS je u Podgorici dovukao pojačanje iz Beograda, specijalnu 12. kontraobavještajnu grupu, kojom je rukovodio srpski obavještajni as general Aleksandar Vasiljević (1991-1992. i šef KOS-a). Zauzvrat, crnogorska SDB je, tokom izvjesnih molerskih radova u zgradi bivše Komande 2. armije (sada sjedište Ministarstva odbrane), uzidala prislušne izraelske uređaje i tako „ozvučila” radne prostorije KOS-a.

Do 2004. KOS je, manje-više, na teritoriji Crne Gore pacifikovan, te kao blijedi odsjaj nekadašnje moći upakovan u Vojno-bezbjednosnu agenciju (VBA), odnosno u 5. regionalni centar u Podgorici koji je vodio pukovnik Petar Baucal.
Nakon referenduma 2006, centar VBA u Podgorici je rasturen (Baucalu je prestala aktivna vojna služba) a nešto crnogorskih kadrova, poput pukovnika Velisava Bojića, preraspoređeno u Ministarstvo odbrane na trajno nevažnim dužnostima.
Na isti način je adaktiran i podgorički centar Vojno-obavještajne službe (ranija 2. uprava Generalštaba iz Beograda).
DIREKCIJA TAJNI: Formiranje Odsjeka za bezbjednosne poslove i zaštitu informacija u Ministarstvu odbrane zbilo se uoči posjete generalnog sekretara NATO-a Japa de Hop Shefera Podgorici 16. marta 2007. Tom prilikom Crna Gora je prihvatila Sporazum o bezbjednosti podataka (klasifikovanih, odnosno, obavještajnih informacija), ali je on od strane NATO-a prihvaćen tek novembra prošle godine.
Vada je proljetos oformila Direkciju za zaštitu tajnih podataka neposredno zaduženu za razmjenu klasifikovanih informacija sa NATO, te za njihovu zaštitu i izdavanje dozvola (NATO security clearance) za pristup tajnim podacima. Za direktora Direkcije najprije je imenovana Larisa Radovanović iz ANB-a koja, navodno, do oktobra nije uspjela da odradi posao. Zbog čega? – nije objašnjeno.
Onda je ministar odbrane Boro Vučinić predložio Vladi za novog direktora Direkcije svog rođaka, službeno savjetnika u Ministarstvu odbrane, Sava Vučinića. I sve je u najbržem roku bilo završeno – NATO je ubrzo sertifikovao Sporazum.
U zgradi Ministarstva odbrane je napravljena naročito obezbijeđena prostorija, uključujući instaliranje Faradejevog kaveza, u kojoj se čuvaju i iščitavaju NATO informacije, zasad do nivoa tajno, povjerljivo i ograničeno (NATO secret , NATO confidential i NATO restricted).
Dva preostala (najveća) nivoa tajnosti NATO informacija (NATO cosmic top secret i NATO focal top secret) za crnogorske zvaničnike će postati dostupni kada i ukoliko Crna Gora postane član NATO-a.
Nadzor nad radom Direkcije, kako je propisano Zakonom o tajnosti podataka (2008) obavlja Ministarstvo odbrane a ANB bezbjednosnu provjeru crnogorskih konzumenata NATO informacija. U međuvremenu, OBS će, kako je predviđeno izmjenama Zakona o odbrani, obavljati kontraobavještajnu zaštitu Ministarstva odbrane a to uključuje i Direkciju.
Klasifikovane informacije NATO-a ne odnose se samo na vojne, nego i na podatke iz oblasti organizovanog kriminala, politike i finansija.

KORISNE NEJASNOĆE: Ali, buduća OBS nije samo vezana za proceduru pristupa i čuvanja NATO podataka, te kontraobavještajnu zaštitu Ministarstva odbrane – već za širi djelokrug rada. Prijedlogom izmjena Zakona o odbrani – a on je napisan u Vučinićevom Ministarstvu odbrane – briše se sadašnje poglavlje Zaštita tajnih podataka i mijenja u Obavještajni, kontraobavještajni i bezbjednosni poslovi.

Za razliku od ANB-a, koji Zakonom o ANB iz 2005. nema jasno definisanu funkciju obavještajnog rada u inostranstvu, budući OBS će, kako se predlaže, obavljati ,,praćenje i procjenjivanje vojno-bezbjednosne situacije u drugim državama” i ,,prikupljanje i procjenjivanje podataka o situaciji na teritoriji na kojoj Vojska Crne Gore izvršava zadatke u sastavu međunarodnih snaga”.
Važnija činjenica, koja implicira atribute političke policije i sumnje da će OBS možda djelovati i van domena striktno vezanih za odbrambene pripreme, odnosi se na odredbu kako će raditi i ,,na prikupljanju, evidentiranju, dokumentovanju i analiziranju podataka o krivičnim djelima protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore”.
Osim za ,,terorističko djelovanje”, predviđeno je i da OBS prikuplja podatake ,,subverzivnom djelovanju pojedinaca ili grupa koje je usmjereno protiv odbrambenih interesa Crne Gore”. Takva formulacija je maglovita, kao ,,korisna nejasnoća” moguće i veoma opasna.
Na primjer, za ,,odbrambeni interes” Vlada, odnosno parlamentarna većina (kroz Strategiju nacionalne bezbjednosti i Strategiju odbrane), proglasili su učlanjenje Crne Gore u NATO što znači i da se, protivljenje ulasku u NATO, može podvesti pod ,,subverzivno djelovanje” i povući za sobom i prismotru OBS-a.

MOĆ MINISTRA: Manje nejasne formulacije sadrži predloženi čl. 41a Zakona o odbrani koji ministru odbrane daje ovlašćenja identična onim koje ima direktor ANB-a:
,,Lica koja vrše obavještajne, kontraobavještajne i bezbjednosne poslove, a koja odredi ministar odbrane, tajno prikupljaju podatke sredstvima i metodama, na način i pod uslovima koji su propisani za ANB”.
U praksi, to bi značilo kako se ministru odbrane daje mogućnost slobodne procjene da pripadnicima OBS-a odobrava tajno prikupljanje podataka za sumnjive crnogorske građane i pravna lica.
I to: praćenjem i osmatranjem, kupovinom dokumenata i predmeta, upotrebom lažnih isprava radi prikrivanja identiteta, te tradicionalnim prisluškivanjem razgovora, mobilnih i fiksnih telefona, presrijetanjem imejlova i drugih ,,poštranskih pošiljki”. Ovim mjerama se ,,privremeno ograničavaju Ustavom i zakonom utvrđena ljudska prava i slobode”, najprije na rok od tri mjeseca, koji može biti produžen ,,svaki put za još tri mjeseca” – dakle, prismotra, sve u svemu, može potrajati beskonačno.
Poput ANB-a, Ministarstvo odbrane bi, preko OBS-a, u telefonskim kompanijama dobilo svoje slušno odjeljenje, posebne prostorije ili linkove, jer, kako stoji u Zakonu o ANB, ,,telekomunikaciona preduzeća i preduzeća koja obavljaju prenos poštanskih pošiljki”, moraju da ,,omoguće i garantuju uslove za vršenje nadzora”.

Za razliku od ANB, kojoj je zakonski barem propisano da je ,,u svom radu politički i ideološki neutralna” a njenim se službenicima, uključujući i direktora ANB-a, zabranjuje članstvo u političkim partijama – ministar odbrane je uvijek političar, visokorangirani član političke stranke.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri

 

Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?

Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo  i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se  politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.

Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.

Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.

U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.

Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.

Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.

Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.

Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.

Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o  predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.

Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.

Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”.  Može, znači.

Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta  URA. Prebacujući  im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.

Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.

Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.

Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.

,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.

Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.

,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac VladimirNovović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju  objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.

Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.

Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.

Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.

Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni:  interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo