Povežite se sa nama

FOKUS

Novi KOS

Objavljeno prije

na

Od ove godine, Agencija nacionalne bezbjednosti (ANB) neće biti jedina crnogorska tajna služba, jer će i Ministarstvo odbrane dobiti svoju. Prijedlog izmijena Zakona o odbrani Crne Gore definiše postojanje tajne službe pri Ministarstvu odbrane pod nazivom Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS).
Koalicione kritike iz Socijaldemokratske partije, koje su na određen rok odložile usvajanje zakona, odnosile su se na činjenicu da bi ministar odbrane u potpunosti kontrolisao rad „vojne službe”. Najveći broj predloženih izmjena se upravo odnosi na ustrojstvo i djelokrug rada OBS-a. TRADICIJA: „Vojna služba” je oduvijek u Crnoj Gori bila u narodu strahopoštovana, tako da OBS neće startovati s puste ledine. Bez obzira na nazive, sve tajne službe na ovim prostorima imaju jedinstveno porijeklo i jednopartijsko nasljeđe gonjenja unutrašnjih neprijatelja i drugih sumnjivih lica, uprkos društvenim lomovima, promjenama gospodara, ideologija i političkih sistema.
Mistifikacija u osnovi jednih te istih obavještajnih službi – za koje se u zemljama duge parlamentarne demokratije tvrdi da su poput vatre, dobar sluga, ali loš gospodar – prenosi se ovdje s koljena na koljeno.
Nekadašnji „mač revolucije”, OZNA ustrojena maja 1944. godine – majka je svih službi. Od njenog Prvog i Drugog odsjeka formirana je Uprava državne bezbjednosti – UDBA, kasnije preimenovana u SDB – Službu državne bezbjednosti, koja od 2005. u Crnoj Gori djeluje pod nazivom ANB.
Od Trećeg odsjeka OZNA 1946. godine je stvorena Kontraobavještajna služba (KOS) Jugoslovenske armije. KOS nikada nije ostajao samo unutar garnizonskih žica – oduvijek je djelovao i kao prvoklasna politička policija.
I KOS je (poput UDBE) u Crnoj Gori, među radnim ljudima i građanima i poštenom inteligencijom, decenijama bio sinonim za svenarodnu ispovjedaonicu i kao takav više dijagnoza nego profesija.
U jednom periodu, nakon tzv. antibirokratske revolucije (1989-1991), na čelu
SDB-a Crne Gore je bio pukovnik Lazar Boričić, oficir KOS-a. Sada su druga vremena, ali u osnovi isti običaji, s tim što su uloge izmijenjene, jer su na čelu „vojne službe” trenutno ljudi iz ANB-a.
EMBRION: Što se budućeg OBS-a tiče, on je začet – ili kao varijanta crnogorskog KOS-a u tranziciji obnovljen – početkom 2007. formiranjem Odsjeka za bezbjednosne poslove i zaštitu informacija Ministarstva odbrane. Kako je objavljeno, načelnik Odjeljenja je Božidar Lakić, prethodno jedan od ANB šefova – čime je ispunjen uslov da se višedecenijski sticano znanje i esnafske mantre prenose s koljena na koljeno.
Naime, Lakić je veteran i političke i obavještajne scene. Bio je ministar u Vladi Vuka Vukadinovića koja je, pred naletom tzv. antibirokratske revolucije, dala ostavku oktobra 1988. godine. Sredinom 1990-ih je Lakić reaktiviran u tajnoj službi, najprije kao šef SDB-a u Baru a kasnije SDB-a Podgorica, sa zaslugama za rad i po liniji destrukcije ekspozitura jugoslovenskog KOS-a u Crnoj Gori. Prije par mjeseci, Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane za bezbjednost.

Krajem 1990-ih, između SDB Crne Gore i KOS-a je zavarničilo – razumije se, u mukloj tišni, kako i priliči jednoj kontrolisanoj porodičnoj svađi. KOS je u Podgorici dovukao pojačanje iz Beograda, specijalnu 12. kontraobavještajnu grupu, kojom je rukovodio srpski obavještajni as general Aleksandar Vasiljević (1991-1992. i šef KOS-a). Zauzvrat, crnogorska SDB je, tokom izvjesnih molerskih radova u zgradi bivše Komande 2. armije (sada sjedište Ministarstva odbrane), uzidala prislušne izraelske uređaje i tako „ozvučila” radne prostorije KOS-a.

Do 2004. KOS je, manje-više, na teritoriji Crne Gore pacifikovan, te kao blijedi odsjaj nekadašnje moći upakovan u Vojno-bezbjednosnu agenciju (VBA), odnosno u 5. regionalni centar u Podgorici koji je vodio pukovnik Petar Baucal.
Nakon referenduma 2006, centar VBA u Podgorici je rasturen (Baucalu je prestala aktivna vojna služba) a nešto crnogorskih kadrova, poput pukovnika Velisava Bojića, preraspoređeno u Ministarstvo odbrane na trajno nevažnim dužnostima.
Na isti način je adaktiran i podgorički centar Vojno-obavještajne službe (ranija 2. uprava Generalštaba iz Beograda).
DIREKCIJA TAJNI: Formiranje Odsjeka za bezbjednosne poslove i zaštitu informacija u Ministarstvu odbrane zbilo se uoči posjete generalnog sekretara NATO-a Japa de Hop Shefera Podgorici 16. marta 2007. Tom prilikom Crna Gora je prihvatila Sporazum o bezbjednosti podataka (klasifikovanih, odnosno, obavještajnih informacija), ali je on od strane NATO-a prihvaćen tek novembra prošle godine.
Vada je proljetos oformila Direkciju za zaštitu tajnih podataka neposredno zaduženu za razmjenu klasifikovanih informacija sa NATO, te za njihovu zaštitu i izdavanje dozvola (NATO security clearance) za pristup tajnim podacima. Za direktora Direkcije najprije je imenovana Larisa Radovanović iz ANB-a koja, navodno, do oktobra nije uspjela da odradi posao. Zbog čega? – nije objašnjeno.
Onda je ministar odbrane Boro Vučinić predložio Vladi za novog direktora Direkcije svog rođaka, službeno savjetnika u Ministarstvu odbrane, Sava Vučinića. I sve je u najbržem roku bilo završeno – NATO je ubrzo sertifikovao Sporazum.
U zgradi Ministarstva odbrane je napravljena naročito obezbijeđena prostorija, uključujući instaliranje Faradejevog kaveza, u kojoj se čuvaju i iščitavaju NATO informacije, zasad do nivoa tajno, povjerljivo i ograničeno (NATO secret , NATO confidential i NATO restricted).
Dva preostala (najveća) nivoa tajnosti NATO informacija (NATO cosmic top secret i NATO focal top secret) za crnogorske zvaničnike će postati dostupni kada i ukoliko Crna Gora postane član NATO-a.
Nadzor nad radom Direkcije, kako je propisano Zakonom o tajnosti podataka (2008) obavlja Ministarstvo odbrane a ANB bezbjednosnu provjeru crnogorskih konzumenata NATO informacija. U međuvremenu, OBS će, kako je predviđeno izmjenama Zakona o odbrani, obavljati kontraobavještajnu zaštitu Ministarstva odbrane a to uključuje i Direkciju.
Klasifikovane informacije NATO-a ne odnose se samo na vojne, nego i na podatke iz oblasti organizovanog kriminala, politike i finansija.

KORISNE NEJASNOĆE: Ali, buduća OBS nije samo vezana za proceduru pristupa i čuvanja NATO podataka, te kontraobavještajnu zaštitu Ministarstva odbrane – već za širi djelokrug rada. Prijedlogom izmjena Zakona o odbrani – a on je napisan u Vučinićevom Ministarstvu odbrane – briše se sadašnje poglavlje Zaštita tajnih podataka i mijenja u Obavještajni, kontraobavještajni i bezbjednosni poslovi.

Za razliku od ANB-a, koji Zakonom o ANB iz 2005. nema jasno definisanu funkciju obavještajnog rada u inostranstvu, budući OBS će, kako se predlaže, obavljati ,,praćenje i procjenjivanje vojno-bezbjednosne situacije u drugim državama” i ,,prikupljanje i procjenjivanje podataka o situaciji na teritoriji na kojoj Vojska Crne Gore izvršava zadatke u sastavu međunarodnih snaga”.
Važnija činjenica, koja implicira atribute političke policije i sumnje da će OBS možda djelovati i van domena striktno vezanih za odbrambene pripreme, odnosi se na odredbu kako će raditi i ,,na prikupljanju, evidentiranju, dokumentovanju i analiziranju podataka o krivičnim djelima protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore”.
Osim za ,,terorističko djelovanje”, predviđeno je i da OBS prikuplja podatake ,,subverzivnom djelovanju pojedinaca ili grupa koje je usmjereno protiv odbrambenih interesa Crne Gore”. Takva formulacija je maglovita, kao ,,korisna nejasnoća” moguće i veoma opasna.
Na primjer, za ,,odbrambeni interes” Vlada, odnosno parlamentarna većina (kroz Strategiju nacionalne bezbjednosti i Strategiju odbrane), proglasili su učlanjenje Crne Gore u NATO što znači i da se, protivljenje ulasku u NATO, može podvesti pod ,,subverzivno djelovanje” i povući za sobom i prismotru OBS-a.

MOĆ MINISTRA: Manje nejasne formulacije sadrži predloženi čl. 41a Zakona o odbrani koji ministru odbrane daje ovlašćenja identična onim koje ima direktor ANB-a:
,,Lica koja vrše obavještajne, kontraobavještajne i bezbjednosne poslove, a koja odredi ministar odbrane, tajno prikupljaju podatke sredstvima i metodama, na način i pod uslovima koji su propisani za ANB”.
U praksi, to bi značilo kako se ministru odbrane daje mogućnost slobodne procjene da pripadnicima OBS-a odobrava tajno prikupljanje podataka za sumnjive crnogorske građane i pravna lica.
I to: praćenjem i osmatranjem, kupovinom dokumenata i predmeta, upotrebom lažnih isprava radi prikrivanja identiteta, te tradicionalnim prisluškivanjem razgovora, mobilnih i fiksnih telefona, presrijetanjem imejlova i drugih ,,poštranskih pošiljki”. Ovim mjerama se ,,privremeno ograničavaju Ustavom i zakonom utvrđena ljudska prava i slobode”, najprije na rok od tri mjeseca, koji može biti produžen ,,svaki put za još tri mjeseca” – dakle, prismotra, sve u svemu, može potrajati beskonačno.
Poput ANB-a, Ministarstvo odbrane bi, preko OBS-a, u telefonskim kompanijama dobilo svoje slušno odjeljenje, posebne prostorije ili linkove, jer, kako stoji u Zakonu o ANB, ,,telekomunikaciona preduzeća i preduzeća koja obavljaju prenos poštanskih pošiljki”, moraju da ,,omoguće i garantuju uslove za vršenje nadzora”.

Za razliku od ANB, kojoj je zakonski barem propisano da je ,,u svom radu politički i ideološki neutralna” a njenim se službenicima, uključujući i direktora ANB-a, zabranjuje članstvo u političkim partijama – ministar odbrane je uvijek političar, visokorangirani član političke stranke.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo