Povežite se sa nama

INTERVJU

Velizar Kaluđerović, član Predsjedništva Demokratske Crne Gore: Limenka prelila prepunu čašu lopovluka

Objavljeno prije

na

Velizar-fotka

MONITOR: Od predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića niste do 23. januara, prije rasprave o povjerenju Vladi, dobili kopiju poravnanja pred Sudom između stečajnog upravnika KAP-a i Uniproma i druge informacije koje ste tražili s tim u vezi. Prije nekoliko dana uputili ste Jovaniću pismo u kojem ga pitate zašto o tome ćuti. Pa, zašto ćuti?
KALUĐEROVIĆ: Prvo, da podsjetim, ista osoba obavlja funkciju stečajnog upravnika KAP-a od uvođenja stečaja sredinom 2013. godine. Dakle, ista osoba je donijela odluke da Unipromu povjeri vođenje poslovanja KAP-a i da istoj firmi proda imovinu KAP-a za 28 miliona eura. Učinjeno je to na način da je kupac imovine KAP-a mogao da iz poslovanja KAP-a, dok to još nije bila njegova imovina, plaća dio kupoprodajne cijene, što je privilegija koja nije bila poznata drugim potencijalnim kupcima imovine KAP-a. Da je bila poznata i javno oglašena prilikom prodaje imovine KAP-a, logično je da bi bilo više zainteresovanih kupaca i da bi se postigla znatno viša cijena prilikom prodaje imovine KAP-a. Ovakvim postupanjem, koje je i nezakonito i štetno za javni interes, drastično je umanjena mogućnost da država Crna Gora, kao najveći povjerilac KAP-a, od kojeg potražuje oko 150 miliona eura, uopšte naplati i dio tog potraživanja…

MONITOR: Stečajnu upravu Kombinata optužuju i za druge štete…
KALUĐEROVIĆ: Bezakonju stečajne uprave i nanošenju štete KAP-u i državi ovdje nije kraj. Polovina kupoprodajne cijene, preciznije 13,9 miliona eura, ni do danas nije plaćena, već ,,čeka” na prolaznom računu Zapad banke završetak svih sporova KAP-a, a kada će se sporovi okončati – niko ne zna.

Zaključivanje sudskog poravnanja i priznanje duga KAP-a prema Unipromu za iznos od 2,37 miliona eura, svi su izgledi, još jedan je u nizu nezakonitih i štetnih akata stečajne uprave KAP-a. Po tvrdnji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore, stečajni upravnik KAP-a pristupio je ovom poravnanju sa Unipromom bez prethodne saglasnosti stečajnog sudije i Odbora povjerilaca KAP-a, što je u direktnoj suprotnosti sa čl. 35 Zakona o stečaju.

Kao poslanik, tražio sam od predsjednika Privrednog suda podatke o ovom poravnanju još 18. januara ove godine i molio da mi ih dostavi do 23. januara, kako bi mi bili na raspolaganju za raspravu o povjerenju Vladi, koja je počela 25. januara. Međutim, ni nakon urgencije od 8. februara nema odgovora na ova pitanja. Predsjednik Privrednog suda ne smije da ćuti o ovim pitanjima. Naprotiv, mislim da su se stekli uslovi za pokretanje postupka za razrješenje stečajnog upravnika KAP-a zbog nezakonitog postupanja koje donosi višemilionsku korist privatnoj kompaniji Uniprom i istovremeno toliku štetu KAP-u i njegovim stečajnim povjeriocima, od kojih je najveći država sa oko 150 miliona eura potraživanja. Ako se nastavi ćutanje i tolerisanje navedenog bezakonja i nanošenja direktne štete javnom interesu, logično će se nametnuti zaključak da stečajna uprava KAP-a sve prethodno navedeno nije radila sama, već da realizuje dogovor moćnika, čiji je djelić i sam predsjednik Privrednog suda. Nadam se da je ova problematika već zavrijedila pažnju i odgovarajuće aktivnosti nadležnog državnog tužilaštva.

MONITOR: Da li bi eventualno rasprava o nepovjerenju Vladi imala drugačiji ishod da Vam je bila dostavljena tražena dokumentacija?
KALUĐEROVIĆ: Kada je u pitanju ishod glasanja – ne, jer za jedan broj poslanika Skupštine nije bila bitna argumentacija za pad Vlade. Uz 300 razloga za pad Vlade, koliko su ih Demokrate predočile javnosti, dodavanje i ovog ne bi promijenilo, očigledno, ranije preuzetu obavezu jednog broja poslanika da Vlada ne smije pasti.

MONITOR: Svojevremeno ste upozorili da su imovina i lokacija Duvanskog kombinata prodati na skandalozan način – da je u pitanju kriminal ogromnih razmjera, koji je državi nanio ogromnu štetu koja se mjeri stotinama miliona eura. Možete li za tu tvrdnju navesti konkretne podatake?
KALUĐEROVIĆ: Najkraće, stečajni upavnik DKP-a prodao je svu njegovu imovinu za 13,2 miliona eura, uprkos izričitoj zakonskoj zabrani i u trenutku kada su potraživanja države od ovog preduzeća iznosila preko 30 miliona eura. Uz izuzetno nisku cijenu, stečajni upravnik je ugovorio da DKP od vlasnika postane zakupac te imovine i da odmah počne da mjesečno plaća zakupninu novom vlasniku koja godinama već iznosi 100 hiljada eura mjesečno. Ugovorio je i obavezu DKP-a da preuzme sve kamate na kredite Zetagradnje iz ovog posla, priznao kupcu troškove rušenja postojećih objekata DKP-a u iznosu od 700 hiljada eura, pa je kupoprodajna cijena do sredine prošle godine po navedenim osnovama umanjena za oko šest miliona eura.

Pošto je istekao ugovoreni rok za oslobađanje lokacije, stvaraju se uslovi da Baća Radović, slično kao Aco Đukanović u slučaju Limenka, ustane sa tužbom protiv DKP-a, odnosno države Crne Gore, koja jemči za obaveze DKP-a, za više desetina miliona eura naknade štete (treba imati u vidu da je lokacija DKP-a pet puta veće površine od lokacije Limenke). (Ne)legalnost proizvodnje i plasmana cigareta od uvođenja stečaja u DKP, u maju 2010. godine, posebna je priča. Nažalost, Anketni odbor Skupštine Crne Gore o DKP-u nije okončao rad zbog činjenice da ga čini isti broj članova iz vlasti i opozicije, a da dva člana Anketnog odbora iz DF-a, iz poznatih razloga, ne učestvuju u njegovom radu.

MONITOR: Upozoravali ste i na slu­ča­j Li­men­ka. Ovih dana glav­ni ra­čun dr­žav­nog tre­zo­ra bio je u blo­ka­di dva da­na ka­ko bi Aco Đukanović na­pla­tio dug ko­ji mu je do­su­đen u afe­ri Li­men­ka. Vr­hov­ni sud je od­bio re­vi­zi­ju na pre­su­du Vi­šeg su­da u Pod­go­ri­ci, či­me je pra­vo­sna­žno okon­čan po­stu­pak po tu­žbi pre­mi­je­ro­vog bra­ta pro­tiv dr­ža­ve.
KALUĐEROVIĆ: Jeste. Koordiniranom aktivnošću više državnih zvaničnika prvo je došlo do potpisivanja ugovora o prodaji lokacije ispod Limenke Acu Đukanoviću i nakon toga promjene DUP-a za tu lokaciju, a onda i do namjernog neizvršavanja ugovornih obaveza od strane države. O ovom slučaju, Vaš list je i nedavno imao veoma dobar i analitičan tekst. Sada kad je ovaj predmet dobio konačan sudski epilog i kada je Aco Đukanović prenio sa računa budžeta Crne Gore na svoj konto preko 10,5 miliona eura, možemo konstatovati da je u slučaju Limenka poznato sve osim jednog – da li će neko odgovarati za direktno nanošenje štete državi od 10,5 miliona eura. Može li se desiti da i nadležne institucije i ukupna javnost lako pređu preko činjenice da je, jasnije i vidljivije nego ikada do sada, preko 10,5 miliona eura, koji su pripadali svim građanima Crne Gore, pripalo bratu predsjednika Vlade Crne Gore zbog ,,greške” državne administracije, čiji je šef upravo Premijer, odnosno rođeni brat ,,srećnog dobitnika” 10,5 miliona eura. Ja vjerujem da je slučajem Limenka kap, ipak, prelila prepunu čašu bezakonja i lopovluka ove vlasti.

MONITOR: Bili ste odbornik u podgoričkom parlamentu. Ovih dana na tapetu je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Da li će tužilaštvo zaista provjeravati ono što je on uradio u Glavnom gradu ili će sve biti zataškano?
KALUĐEROVIĆ: Znam samo da je Demokratska Crna Gora predala VDT-u obimnu dokumentaciju do koje su došli naši odbornici u vezi sa predmetima: Carine, Bazar i Delta. Po našoj ocjeni, u svakom od ovih slučajeva pričinjena je višemilionska šteta Glavnom gradu i ukupnom javnom interesu, zbog koje bi se moralo odgovarati. Na potezu je nadležno državno tužilaštvo, a mi s pažnjom pratimo njihove aktivnosti i postupanja i u ovim predmetima.

Opozicija da bude istinska alternativa

MONITOR: Dominantno je mišljenje da bez jedinstvenog nastupa opozicije nije moguće promijeniti vlast niti obezbijediti uslove za slobodne i fer izbore. Koji su preduslovi da opozicija umjesto svađa i podjela nastupi zajedno protiv ove vlasti?
KALUĐEROVIĆ: Smjena aktuelne vlasti u Crnoj Gori je pitanje od prvorazrednog nacionalnog interesa. Ovo zbog toga što Crna Gora još nije osjetila blagodeti koje, po prirodi stvari, donosi princip smjenjivosti vlasti. Direktna posljedica nesmjenjivosti vlasti je da je ona nekontrolisana, osiona i ohola, neodgovorna, socijalno neosjetljiva i materijalno halapljiva. Jedinstvo opozicije vidim u međusobno korektnoj saradnji, postizanju sporazuma o međusobnom nenapadanju i suštinskom usmjeravanju političke akcije svih opozicionih subjekata na razobličavanju nezakonitog i, po interese države Crne Gore, štetnog vođenja politike od strane aktuelne vlasti. Jednostavno rečeno, opozicija svojom izbornom kampanjom treba da se predstavi kao istinska alternative, koja ima rješenja za nagomilane društvene probleme u Crnoj Gori, a ne da se međusobno takmiči ko će kome oduzeti opozicione birače. Za Demokrate ovo je teži, ali jedini uspješni princip i postupanje opozicije kada se pred sobom ima ključni cilj – smjena režima Mila Đukanovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Kada je u pitanju njegova pristupna beseda, već sam napisao da je brižljivo i sistematično sastavljena, i da pokriva dosta važnih tema, kao što su vera i sloboda, odnos Crkve prema društvu i politici. SPC je na svom čelu, prvog među jednakima, dobila predstavnika iz redova crkvene inteligencije, koji u svom dosadašnjem episkopskom služenju ima iskustvo kako je to biti nacionalna i verska manjina u nekoj zemlji. I pošto je Hrvatsku, pored Srbije, nazvao svojom drugom otadžbinom, nadam se da će u budućnosti, sa mesta patrijarha, doprineti tome da i manjine u Srbiji to mogu reći za zemlju u kojoj žive.

MONITOR: Može se pretpostaviti da ako je država, na svoj način, lobirala glasanje u Saboru, da je od novog patrijarha očekivala podršku u nekim važnim državnim poslovima, kao što je, recimo, rješenje za odnose Beograda i Prištine ili već dugo pregovarana posjeta Pape Srbiji (pominjala se i posjeta Crnoj Gori).

VELJKOVIĆ: Vaše se pitanje, na neki način, nadovezuje na moj prethodni odgovor. Evo u kom smislu. Prethodno sam rekao da su odnosi između Države i Crkve u Srbiji bliski, da se među političarima taj model nije ozbiljno dovodio u pitanje, osim u slučaju nekih manjih stranaka, ali u javnosti, isto tako, postoje i oni intelektualci i novinari koji postavljaju pitanje nije li time ugrožen sekularni karakter države Srbije. I sasvim je legitimno sebi i drugima postaviti takvo pitanje, koje se tiče svih građana Srbije. Međutim, zagovornik sam sledeće teze: da bi se neka crkva – u ovom slučaju je to, pre svega, Episkopat SPC – upustila u bliske odnose sa jednim svetovnim entitetom kakav je država, prethodno mora i samu sebe u velikoj meri sekularizovati. A u sekularizaciji SPC glavnu ulogu igra Kosovsko predanje. I to je za mene lično, kao pravoslavnog hrišćanina, mnogo veći izazov, pored toga što mi je kao građaninu važno i pitanje demokratije, političkih sloboda i ostalih tekovina moderne države.

Dakle, ako patrijarh Porfirije i Episkopat naše Crkve sebi, ali i nama laicima, postave svetovni cilj, kao što je očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Republike Srbije, onda od ekumenizma i komunikacijskih veština novog patrijarha neće biti ništa. A samim tim, ni od namera vlasti u Srbiji da izaberu patrijarha koji će imati razumevanja za njihovu kosovsku politiku. Naravno, pod uslovom da je Aleksandru Vučiću uopšte stalo do rešavanja tog problema, u šta nisam sasvim siguran.

MONITOR: Šta i kao istoričar i vjerski analitičar mislite o uticaju argumenta o istorijskoj autokefalnosti pravoslavne crkve u Crnoj Gori i snazi tog argumenta u političkim, diplomatskim i vjerskim pitanjima u CG?

VELJKOVIĆ: Status pravoslavne crkve u Crnoj Gori pre 1918. godine je već duže vreme predmet polemičkih sučeljavanja u Crnoj Gori. Bojim se da su određene političke stranke, a pre svega DPS, tom pitanju pristupile sa pogrešnih pozicija, podrazumevajući da je crkvena autokefalija isto što i državna samostalnost i da se međusobno podrazumevaju, što nije pravilo, niti je uvek slučaj u pravoslavlju. I u tome se otišlo prilično predaleko, kada je ta stranka, koja sebe doživljava kao građansku i sekularnu, u svom programu zapisala da će se zalagati za osnivanje autokefalne crkve u Crnoj Gori. Neshvatljivo sa liberalnih pozicija, ali, sa druge strane, ne možemo ih ni previše kriviti, pošto se pomesne pravoslavne crkve često ponašaju i kao nacionalne, međutim, to je ipak anomalija crkvene svesti, koju su u DPS-u prihvatili kao ideal. A jedna pomesna Crkva bi trebalo da okuplja vernike i sveštenike različitog nacionalnog identiteta, i Crnogorce i Srbe, ali i sve druge, ako to žele.

 

U Srbiji nema neizvjesnosti na izborima ni u državi ni u crkvi

MONITOR:  Tvrdi se da je bio veliki uticaj sadašnje izvršne vlasti na izbor novog patrijarha jer su, navodno, sva tri kandidata koja su dobila najviše glasova bila po volji državnog vrha Srbije. To se poredi sa izborom patrijarha Pavla i pominje podatak da je on izabran tek poslije devetog kruga glasanja Sabora SPC.

VELJKOVIĆ: Rekao bih da predstavnici državnog vrha Srbije nisu ni preterano krili da žele uticati na izbor novog patrijarha. Tako da smo ih mesecima pre Izbornog Sabora SPC mogli videti kako obilaze eparhije i sastaju se sa vladikama, a to su prenosili i režimski mediji, koji su skoro svakodnevno izlazili sa prilozima u kojima su favorizovali jednu grupu episkopa, a satanizovali drugu. U tom smislu, nije neosnovano tvrditi da je postojao značajan, a rekao bih i presudan, politički uticaj na volju većine u episkopatu da se u užem izboru za patrijarha nađu oni episkopi koji imaju „blagoslov“ sadašnjeg političkog vrha Srbije. Zato su ovo bili prvi izbori za patrijarha, koji su nalikovali predizbornoj političkoj utakmici u kojoj se primenjuje metoda negativne kampanje prema političkim protivnicima. Političari i mediji su i ranije bili zainteresovani za unutarcrkvena pitanja, naročito kada je u pitanju izbor patrijarha, ali se ta zainteresovanost nije ispoljavala ovako otvoreno. I u tome je ključna razlika između, kako ste naveli, Izbornog Sabora na kojem je izabran patrijarh Pavle – nakon devet krugova glasanja ili onog na kojem je izabran patrijarh Irinej, i nedavno završenog, kada je izabran patrijarh u prvom krugu. A kako u Srbiji Aleksandra Vučića već skoro čitavu deceniju ne postoji neizvesnost na izborima u državi, (a to je, da podsetim, minimum demokratije), nije moglo biti neizvesnosti sa izborom patrijarha ni u crkvi.

Ali, uzmimo da se volja većine u Episkopatu jednostavno, nekim čudom, poklopila sa najvišom političkom voljom u državi i da su episkopi glasali i iz ličnog ubeđenja, prema savesti, vođeni time da će mitropolit zagrebačko-ljubljanski gospodin Porfirije biti dobar patrijarh. Međutim, i u tom slučaju, ne može se negirati činjenica da se aktuelna politika suviše umešala u unutrašnja pitanja SPC, ugrožavajući njenu samostalnost i nezavisnost. Nisam optimista da to na duže staze može biti dobro.

 

Izbor crnogorskog mitropolita test za patrijarha

MONITOR: U maju se očekuje redovno zasijedanje SA Sabora SPC na kojem bi trebalo da se popoune upražnjena najviša arhijerejska mjesta, i mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. Kakva se „politika“ može očekivati u vezi sa tim izborom, posebno s obzirom na to da episkop budimljanski i nikšićki Joanikije nije bio dio struje koja je dovela do izbora novog patrijarha?

VELJKOVIĆ: Ako se pogleda šta zagovaraju pojedini internet aktivisti vladike Irineja bačkog, koji je praktično nesmenjivi član Sinoda SPC, onda se mogu očekivati svakakva rešenja, pa i neka koja bi bila izuzetno loša. Ali se ipak nadam da su to samo njihove lične želje, na koje svako ima pravo. Predstojeći Sveti arhijerejski sabor SPC biće dobar test za novog patrijarha, koji je u pristupnoj besedi rekao da je Crkva pozvana da spaja i da se zato njegovo služenje neće kretati putem parcijalnih interesa i strančarenja. Mislim da je to bila poruka koja je, između ostalog, bila upućena svim arhijerejima SPC, da je sa prethodnim podelama oko izbora patrijarha završeno. Imamo novog patrijarha, pa se treba nadati da će i budući redovni Sabor SPC biti održan u novoj atmosferi. Do sada smo svašta mogli videti u SPC, ali da neki arhijerej, na bilo koji način, bude kažnjen zato što je drugačije glasao, to bi ipak bilo previše. Uostalom, ako je Srbija dobila patrijarha kakvog je htela, ne vidim zašto ne bi važilo isto pravilo i prilikom izbora mitropolita u Crnoj Gori.

Nastasja RADOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo