Povežite se sa nama

INTERVJU

Velizar Kaluđerović, član Predsjedništva Demokratske Crne Gore: Limenka prelila prepunu čašu lopovluka

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića niste do 23. januara, prije rasprave o povjerenju Vladi, dobili kopiju poravnanja pred Sudom između stečajnog upravnika KAP-a i Uniproma i druge informacije koje ste tražili s tim u vezi. Prije nekoliko dana uputili ste Jovaniću pismo u kojem ga pitate zašto o tome ćuti. Pa, zašto ćuti?
KALUĐEROVIĆ: Prvo, da podsjetim, ista osoba obavlja funkciju stečajnog upravnika KAP-a od uvođenja stečaja sredinom 2013. godine. Dakle, ista osoba je donijela odluke da Unipromu povjeri vođenje poslovanja KAP-a i da istoj firmi proda imovinu KAP-a za 28 miliona eura. Učinjeno je to na način da je kupac imovine KAP-a mogao da iz poslovanja KAP-a, dok to još nije bila njegova imovina, plaća dio kupoprodajne cijene, što je privilegija koja nije bila poznata drugim potencijalnim kupcima imovine KAP-a. Da je bila poznata i javno oglašena prilikom prodaje imovine KAP-a, logično je da bi bilo više zainteresovanih kupaca i da bi se postigla znatno viša cijena prilikom prodaje imovine KAP-a. Ovakvim postupanjem, koje je i nezakonito i štetno za javni interes, drastično je umanjena mogućnost da država Crna Gora, kao najveći povjerilac KAP-a, od kojeg potražuje oko 150 miliona eura, uopšte naplati i dio tog potraživanja…

MONITOR: Stečajnu upravu Kombinata optužuju i za druge štete…
KALUĐEROVIĆ: Bezakonju stečajne uprave i nanošenju štete KAP-u i državi ovdje nije kraj. Polovina kupoprodajne cijene, preciznije 13,9 miliona eura, ni do danas nije plaćena, već ,,čeka” na prolaznom računu Zapad banke završetak svih sporova KAP-a, a kada će se sporovi okončati – niko ne zna.

Zaključivanje sudskog poravnanja i priznanje duga KAP-a prema Unipromu za iznos od 2,37 miliona eura, svi su izgledi, još jedan je u nizu nezakonitih i štetnih akata stečajne uprave KAP-a. Po tvrdnji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore, stečajni upravnik KAP-a pristupio je ovom poravnanju sa Unipromom bez prethodne saglasnosti stečajnog sudije i Odbora povjerilaca KAP-a, što je u direktnoj suprotnosti sa čl. 35 Zakona o stečaju.

Kao poslanik, tražio sam od predsjednika Privrednog suda podatke o ovom poravnanju još 18. januara ove godine i molio da mi ih dostavi do 23. januara, kako bi mi bili na raspolaganju za raspravu o povjerenju Vladi, koja je počela 25. januara. Međutim, ni nakon urgencije od 8. februara nema odgovora na ova pitanja. Predsjednik Privrednog suda ne smije da ćuti o ovim pitanjima. Naprotiv, mislim da su se stekli uslovi za pokretanje postupka za razrješenje stečajnog upravnika KAP-a zbog nezakonitog postupanja koje donosi višemilionsku korist privatnoj kompaniji Uniprom i istovremeno toliku štetu KAP-u i njegovim stečajnim povjeriocima, od kojih je najveći država sa oko 150 miliona eura potraživanja. Ako se nastavi ćutanje i tolerisanje navedenog bezakonja i nanošenja direktne štete javnom interesu, logično će se nametnuti zaključak da stečajna uprava KAP-a sve prethodno navedeno nije radila sama, već da realizuje dogovor moćnika, čiji je djelić i sam predsjednik Privrednog suda. Nadam se da je ova problematika već zavrijedila pažnju i odgovarajuće aktivnosti nadležnog državnog tužilaštva.

MONITOR: Da li bi eventualno rasprava o nepovjerenju Vladi imala drugačiji ishod da Vam je bila dostavljena tražena dokumentacija?
KALUĐEROVIĆ: Kada je u pitanju ishod glasanja – ne, jer za jedan broj poslanika Skupštine nije bila bitna argumentacija za pad Vlade. Uz 300 razloga za pad Vlade, koliko su ih Demokrate predočile javnosti, dodavanje i ovog ne bi promijenilo, očigledno, ranije preuzetu obavezu jednog broja poslanika da Vlada ne smije pasti.

MONITOR: Svojevremeno ste upozorili da su imovina i lokacija Duvanskog kombinata prodati na skandalozan način – da je u pitanju kriminal ogromnih razmjera, koji je državi nanio ogromnu štetu koja se mjeri stotinama miliona eura. Možete li za tu tvrdnju navesti konkretne podatake?
KALUĐEROVIĆ: Najkraće, stečajni upavnik DKP-a prodao je svu njegovu imovinu za 13,2 miliona eura, uprkos izričitoj zakonskoj zabrani i u trenutku kada su potraživanja države od ovog preduzeća iznosila preko 30 miliona eura. Uz izuzetno nisku cijenu, stečajni upravnik je ugovorio da DKP od vlasnika postane zakupac te imovine i da odmah počne da mjesečno plaća zakupninu novom vlasniku koja godinama već iznosi 100 hiljada eura mjesečno. Ugovorio je i obavezu DKP-a da preuzme sve kamate na kredite Zetagradnje iz ovog posla, priznao kupcu troškove rušenja postojećih objekata DKP-a u iznosu od 700 hiljada eura, pa je kupoprodajna cijena do sredine prošle godine po navedenim osnovama umanjena za oko šest miliona eura.

Pošto je istekao ugovoreni rok za oslobađanje lokacije, stvaraju se uslovi da Baća Radović, slično kao Aco Đukanović u slučaju Limenka, ustane sa tužbom protiv DKP-a, odnosno države Crne Gore, koja jemči za obaveze DKP-a, za više desetina miliona eura naknade štete (treba imati u vidu da je lokacija DKP-a pet puta veće površine od lokacije Limenke). (Ne)legalnost proizvodnje i plasmana cigareta od uvođenja stečaja u DKP, u maju 2010. godine, posebna je priča. Nažalost, Anketni odbor Skupštine Crne Gore o DKP-u nije okončao rad zbog činjenice da ga čini isti broj članova iz vlasti i opozicije, a da dva člana Anketnog odbora iz DF-a, iz poznatih razloga, ne učestvuju u njegovom radu.

MONITOR: Upozoravali ste i na slu­ča­j Li­men­ka. Ovih dana glav­ni ra­čun dr­žav­nog tre­zo­ra bio je u blo­ka­di dva da­na ka­ko bi Aco Đukanović na­pla­tio dug ko­ji mu je do­su­đen u afe­ri Li­men­ka. Vr­hov­ni sud je od­bio re­vi­zi­ju na pre­su­du Vi­šeg su­da u Pod­go­ri­ci, či­me je pra­vo­sna­žno okon­čan po­stu­pak po tu­žbi pre­mi­je­ro­vog bra­ta pro­tiv dr­ža­ve.
KALUĐEROVIĆ: Jeste. Koordiniranom aktivnošću više državnih zvaničnika prvo je došlo do potpisivanja ugovora o prodaji lokacije ispod Limenke Acu Đukanoviću i nakon toga promjene DUP-a za tu lokaciju, a onda i do namjernog neizvršavanja ugovornih obaveza od strane države. O ovom slučaju, Vaš list je i nedavno imao veoma dobar i analitičan tekst. Sada kad je ovaj predmet dobio konačan sudski epilog i kada je Aco Đukanović prenio sa računa budžeta Crne Gore na svoj konto preko 10,5 miliona eura, možemo konstatovati da je u slučaju Limenka poznato sve osim jednog – da li će neko odgovarati za direktno nanošenje štete državi od 10,5 miliona eura. Može li se desiti da i nadležne institucije i ukupna javnost lako pređu preko činjenice da je, jasnije i vidljivije nego ikada do sada, preko 10,5 miliona eura, koji su pripadali svim građanima Crne Gore, pripalo bratu predsjednika Vlade Crne Gore zbog ,,greške” državne administracije, čiji je šef upravo Premijer, odnosno rođeni brat ,,srećnog dobitnika” 10,5 miliona eura. Ja vjerujem da je slučajem Limenka kap, ipak, prelila prepunu čašu bezakonja i lopovluka ove vlasti.

MONITOR: Bili ste odbornik u podgoričkom parlamentu. Ovih dana na tapetu je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Da li će tužilaštvo zaista provjeravati ono što je on uradio u Glavnom gradu ili će sve biti zataškano?
KALUĐEROVIĆ: Znam samo da je Demokratska Crna Gora predala VDT-u obimnu dokumentaciju do koje su došli naši odbornici u vezi sa predmetima: Carine, Bazar i Delta. Po našoj ocjeni, u svakom od ovih slučajeva pričinjena je višemilionska šteta Glavnom gradu i ukupnom javnom interesu, zbog koje bi se moralo odgovarati. Na potezu je nadležno državno tužilaštvo, a mi s pažnjom pratimo njihove aktivnosti i postupanja i u ovim predmetima.

Opozicija da bude istinska alternativa

MONITOR: Dominantno je mišljenje da bez jedinstvenog nastupa opozicije nije moguće promijeniti vlast niti obezbijediti uslove za slobodne i fer izbore. Koji su preduslovi da opozicija umjesto svađa i podjela nastupi zajedno protiv ove vlasti?
KALUĐEROVIĆ: Smjena aktuelne vlasti u Crnoj Gori je pitanje od prvorazrednog nacionalnog interesa. Ovo zbog toga što Crna Gora još nije osjetila blagodeti koje, po prirodi stvari, donosi princip smjenjivosti vlasti. Direktna posljedica nesmjenjivosti vlasti je da je ona nekontrolisana, osiona i ohola, neodgovorna, socijalno neosjetljiva i materijalno halapljiva. Jedinstvo opozicije vidim u međusobno korektnoj saradnji, postizanju sporazuma o međusobnom nenapadanju i suštinskom usmjeravanju političke akcije svih opozicionih subjekata na razobličavanju nezakonitog i, po interese države Crne Gore, štetnog vođenja politike od strane aktuelne vlasti. Jednostavno rečeno, opozicija svojom izbornom kampanjom treba da se predstavi kao istinska alternative, koja ima rješenja za nagomilane društvene probleme u Crnoj Gori, a ne da se međusobno takmiči ko će kome oduzeti opozicione birače. Za Demokrate ovo je teži, ali jedini uspješni princip i postupanje opozicije kada se pred sobom ima ključni cilj – smjena režima Mila Đukanovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo