Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VELJKO KADIJEVIĆ, ŽIVOT I SMRT: General čija je vojska razarala vlastitu zemlju

Objavljeno prije

na

Još jedan akter ratnih devedesetih sišao je sa neslavne scene kraja Jugoslavije. Ministar odbrane u vrijeme raspada Jugoslavije i bratoubilačkih ratova, general armije Veljko Kadijević umro je u Moskvi u 89. godini života, objavljeno je u ponedjeljak.

Kadijević je bio posljednji ministar odbrane bivše SFRJ i komandant JNA koja je bila, kako se uoči raspada često isticalo, „četvrta vojna sila u Evropi”.

Iz Srbije je Kadijević u Moskvu redovnom avionskom linijom pobjegao kada mu je 2001. stigao poziv iz Haškog suda da se tamo pojavi kao svjedok. Skrasio se u Moskvi, a ukazom tadašnjeg predsjednika Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva 2008. dobio je državljanstvo. Prije toga dobio je status izbjeglice.

Vlasti u Zagrebu su podigle optužnicu pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002. i Županijskim sudom u Osijeku 2006. i od Rusije tražile izručenje na osnovu međunarodne potjernice. Zvanična Moskva na to nije reagovala. Haški sud protiv njega nije podizao optužnicu.

Kadijević se rodio 21. novembra 1925. kao dijete iz mješovitog braka (otac je bio Srbin, a majka Hrvatica) u Glavini Donjoj pored Imotskog.

Jedan je od rijetkih visokih oficira bivše JNA koji se usavršavao i u SAD, gdje je 1963. završio Koledž za komandante i generale američke vojske u Fort Livenvortu. U maju 1988. imenovan je za petog saveznog ministra odbrane Jugoslavije. Bio je na čelu JNA 1991. godine kada su vođene operacije u Vukovaru i Dubrovniku. Podnio je ostavku 6. januara 1992. u jeku ratnih zbivanja, pošto je kod Podturena MiG-21 JNA srušio helikopter sa promatračima Evropske unije, nedjelju dana prije nego što je međunarodna zajednica priznala nezavisnost Hrvatske i Slovenije.

U vrijeme kad je socijalistička federacija bila u samrtnom hropcu, Kadijević je osnovao armijsku partiju Pokret za Jugoslaviju. I uskoro stao uz Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Srbije.

U martu 1991. godine izvođenjem tenkova na beogradske Terazije Kadijević je spasao Miloševićev režim od bunta Vuka Draškovića.

Kadijević je prema više izvora 13. marta 1991, u pauzi sjednice Vrhovne komande u podzemnom bunkeru Karaš na beogradskom Topčideru, odletio u Moskvu, u dogovoru s Miloševićem, kod sovjetskog ministra odbrane maršala Dmitrija Jazova, kako bi dobio odobrenje za puč. Za taj put nije obavijestio ni svog nadređenog premijera Antu Markovića. No, Jazov nije mogao pomoći Kadijeviću, jer je i SSSR posrtao.

Kadijević je nastojao da izdjejstvuje ovlašćenje kolektivnog vrhovnog komandanta da zavede vanredno stanje. Tada su presudnim glasom Bogića Bogićevića, člana Predsjedništva SFRJ iz BiH, osujećene namjere promiloševićevskih snaga u saveznim organima da vojsku legalno upotrijebe kao sredstvo nasilja nad ostalim jugoslovenskim republikama. O tome je Bogić Bogićević svjedočio u intervjuu Radiju Slobodna Evropa prije šest godina.

Sjednica Predsjedništva održana je 12. marta u Beogradu, ali ne u Palati Federacije, nego u komandnom mjestu JNA. Bogićević kaže da su se o tome dogovorili Jović i Kadijević.

,,To je bio dan kada je trebalo donijeti, formalno, odluku o povišenoj borbenoj gotovosti JNA. Kao što se kasnije moglo vidjeti iz brojnih memoara, a posebno iz Jovićeve knjige, planirano je da se uvede vojna uprava u Hrvatskoj, Sloveniji, a vojno-političkim mjerama trebalo je srušiti rukovodstvo u Bosni i Hercegovini i kako kažu ‘probugarsko’ rukovodstvo Makedonije na čelu sa Gligorovim”, kazao je Bogićević.

,,Mi smo svi bili na okupu, bili smo u izolaciji i na neki način smo bili već uhapšeni, samo je to trebalo objaviti”, rekao je Bogićević, dodajući da je bilo izuzetno hladno u toj prostoriji. Sjedjeli su u kabanicama.

Dan kasnije sjednica se prekida, članovi Predsjedništva odvojeno razgovaraju sa vojnim autoritetima tri zemlje – u Londonu je bio Branko Mamula, u Parizu Blagoje Adžić, a u Moskvi Kadijević.

,,Sve je bilo mimo odluke Predsjedništva. Borisav Jović je naknadno izjavio bukvalno: ,,Ja sam poslao Kadijevića kod ruskog generala Jazova da se konsultuje da li ćemo dobiti podršku za vojni udar, to su naše stvari i o tome niko nije bio obaviješten.” Bio je to odnos Kadijević – Jović, mimo sedam drugih članova Predsjedništva, koji su imali jednako pravo na sve informacije i isti status… Kadijević u Moskvi je od Jazova dobio odgovor da sačekaju da se smijeni Gorbačov, pa će možda dobiti podršku za vojni udar. A London i Pariz su odgovorili u smislu da je to unutrašnja stvar jedne države, u koju se oni ne bi miješali”, izjavio je Bogićević.

On kaže da je saznao da je Kadijević tajno išao u Moskvu mnogo kasnije, kada je premijer Ante Marković boravio u Moskvi.

Kad se rat u Hrvatskoj već rasplamsao, u avgustu 1991. Kadijević se u hangaru zadarskog aerodroma sreo nasamo sa ondašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Njih dvojica su drugovali u Beogradu 1950-ih kao mladi oficiri. Sadržaj razgovora otišao je u grob s obojicom, ali nagađa se da je Kadijević tada hrvatskom predsjedniku obećao da se JNA neće ,,miješati”. Riječ nije održao. Hrvatska je tužbe protiv njega podigla poslije Tuđmanove smrti.

U hrvatskim medijima velika se pažnja poklanja smrti Veljka Kadijevića. U gotovo svim vijestima Kadijevića nazivaju ratnim zločincem, a u manjem dijelu – osumnjičenim ratnim zločincem.

„Vjerovao je Miloševiću”, kazao je Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Mesić ocjenjuje da su od balvan revolucije u Kninu pa do Vukovara Blagoje Adžić, kao načelnik Generalštaba i ministar odbrane ili državni sekretar Veljko Kadijević među najodgovornijima. Zahvaljujući njima dvojici Armija je zloupotrijebljena”, rekao je Mesić.

Mesić objašnjava zašto je vojska krenula na Dubrovnik, kad nije postojao nijedan vojni razlog. „To je bilo dogovoreno sa Miloševićem i Kadijević je jednostavno izvršavao svoj dio plana”, uvjeren je Mesić.

Zagrebački istoričar Željko Trkanjec je izjavio da je Kadijević „bio jedan od ljudi koji su mogli napraviti puno, zaustaviti stradanja ljudi i razaranja”, ali će ostati zapamćen „kao čovjek odgovoran za Vukovar, Dubrovnik, Škabrnju”.

U srpskim medijima provijava stav da je general Kadijević vjerovao da odabirom Miloševićeve strane može da sačuva Jugoslaviju.

Prema Zoranu Miškoviću, generalnom sekretaru u vladi Ante Markovića, Kadijević je mislio da može da instrumentalizuje Slobodana Miloševića, ali se ispostavilo potpuno suprotno.

Zoran Dragišić, profesor na beogradskom Fakultetu za bezbjednost, smatra da bi označavanje Kadijevića kao čovjeka odgovornog za raspad zemlje bilo precjenjivanje njegove uloge. Prema Dragišiću, da je Kadijević izabrao stranu bilo je jasno 9. marta 1991. kada su se pojavili tenkovi na ulicama Beograda da razbijaju demonstracije. „Tog dana, Jugoslovenska narodna armija je prestala da postoji. Od jedne vojne pretvorila se u paravojnu formaciju”.

Između utopije i pogrešnih procjena sa teškim posljedicama – tako o Kadijeviću govori i vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, koji je bio u Generalštabu JNA kada je Kadijević bio na njegovom čelu. „Kadijevićev uticaj na događaje je mali ili mnogo manji nego što se misli”, smatra Stojadinović.

Vojno-politički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar smatra da je Kadijevićevo „jugoslovenstvo” i zalaganje za očuvanje bivše SFRJ, bila samo maska. „Iza te maske krila se namjera formiranja tzv. ‘Velike Srbije’, a Kadijević je bio poslušnik Slobodana Miloševića. U tzv. ‘Veliku Srbiju’ trebalo je da uđu djelovi Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kako bi ostvario te ciljeve, Kadijević je razoružao Teritorijalnu odbranu BiH, ukinuo Komandu armijske oblasti u Sarajevu i njena ovlašćenja prenio u Beograd, a za komandante korpusa bivše JNA u BiH imenovao generale Srbe i Crnogorce”, kazao je Kozar za Dojče vele.

Mediji prenose da će Kadijević biti sahranjen u Moskvi.

Zašto je napadnut Dubrovnik

U knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države Veljko Kadijević napisao je da je napad na Dubrovnik bio dio šireg plana slamanja Hrvatske u borbi za stvaranje samostalne države. U poglavlju u kojem obrazlaže ideju vojnog manevra, kojim je Hrvatsku 1991. godine trebalo potpuno blokirati i ispresijecati na nekoliko strateških pravaca, Kadijević navodi kako je to trebalo učiniti na pravcima Gradiška – Virovitica, Bihać – Karlovac – Zagreb, Knin – Zadar i Mostar – Split. Momir Bulatović, u to vrijeme predsjednik Crne Gore, kasnije, u intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, jula 1996, iznoseći svoje viđenje motiva za napad na Dubrovnik. ,,Meni je Kadijević doslovno rekao: Momire, trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati na mobilizaciju, ako ih ti u to ne uvjeriš”. Kadijević je knjigom Moje viđenje raspada – Vojska bez države demantovao Bulatovića, tvrdnjom da su motivi za napad JNA na Dubrovnik bili, kako rekosmo, spriječavanje proglašenja Hrvatske kao samostalne države. U jednom intervjuu Radio-televiziji Srbije, Kadijević je rekao da poslije svega mirno spava.

Utočište Miloševića, Đorđevića, Subotića

U Moskvi su, uz Kadijevića, utočište našli od poznatijih ličnosti sa prostora bivše Jugoslavije Mira Marković i njen sin Marko Milošević. Tu se u jednom periodu krio i Vlastimir Đorđević, general-pukovnik i pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srbije i načelnik Resora javne bezbjednosti. Međunarodni sud za ratne zločine osudio ga je 2011. zbog ratnih zločina počinjenih tokom rata na Kosovu na 27 godina zatvora, što je najviša kazna koju je ICTY izrekao nekoj osobi u tom ratu. Nekoliko nedjelja u emigracionom zatvoru u Moskvi bio je i Stanko Subotić Cane, po Interpolovoj potjernici koju je bila raspisala Srbija.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo