Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VELJKO KADIJEVIĆ, ŽIVOT I SMRT: General čija je vojska razarala vlastitu zemlju

Objavljeno prije

na

Još jedan akter ratnih devedesetih sišao je sa neslavne scene kraja Jugoslavije. Ministar odbrane u vrijeme raspada Jugoslavije i bratoubilačkih ratova, general armije Veljko Kadijević umro je u Moskvi u 89. godini života, objavljeno je u ponedjeljak.

Kadijević je bio posljednji ministar odbrane bivše SFRJ i komandant JNA koja je bila, kako se uoči raspada često isticalo, „četvrta vojna sila u Evropi”.

Iz Srbije je Kadijević u Moskvu redovnom avionskom linijom pobjegao kada mu je 2001. stigao poziv iz Haškog suda da se tamo pojavi kao svjedok. Skrasio se u Moskvi, a ukazom tadašnjeg predsjednika Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva 2008. dobio je državljanstvo. Prije toga dobio je status izbjeglice.

Vlasti u Zagrebu su podigle optužnicu pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002. i Županijskim sudom u Osijeku 2006. i od Rusije tražile izručenje na osnovu međunarodne potjernice. Zvanična Moskva na to nije reagovala. Haški sud protiv njega nije podizao optužnicu.

Kadijević se rodio 21. novembra 1925. kao dijete iz mješovitog braka (otac je bio Srbin, a majka Hrvatica) u Glavini Donjoj pored Imotskog.

Jedan je od rijetkih visokih oficira bivše JNA koji se usavršavao i u SAD, gdje je 1963. završio Koledž za komandante i generale američke vojske u Fort Livenvortu. U maju 1988. imenovan je za petog saveznog ministra odbrane Jugoslavije. Bio je na čelu JNA 1991. godine kada su vođene operacije u Vukovaru i Dubrovniku. Podnio je ostavku 6. januara 1992. u jeku ratnih zbivanja, pošto je kod Podturena MiG-21 JNA srušio helikopter sa promatračima Evropske unije, nedjelju dana prije nego što je međunarodna zajednica priznala nezavisnost Hrvatske i Slovenije.

U vrijeme kad je socijalistička federacija bila u samrtnom hropcu, Kadijević je osnovao armijsku partiju Pokret za Jugoslaviju. I uskoro stao uz Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Srbije.

U martu 1991. godine izvođenjem tenkova na beogradske Terazije Kadijević je spasao Miloševićev režim od bunta Vuka Draškovića.

Kadijević je prema više izvora 13. marta 1991, u pauzi sjednice Vrhovne komande u podzemnom bunkeru Karaš na beogradskom Topčideru, odletio u Moskvu, u dogovoru s Miloševićem, kod sovjetskog ministra odbrane maršala Dmitrija Jazova, kako bi dobio odobrenje za puč. Za taj put nije obavijestio ni svog nadređenog premijera Antu Markovića. No, Jazov nije mogao pomoći Kadijeviću, jer je i SSSR posrtao.

Kadijević je nastojao da izdjejstvuje ovlašćenje kolektivnog vrhovnog komandanta da zavede vanredno stanje. Tada su presudnim glasom Bogića Bogićevića, člana Predsjedništva SFRJ iz BiH, osujećene namjere promiloševićevskih snaga u saveznim organima da vojsku legalno upotrijebe kao sredstvo nasilja nad ostalim jugoslovenskim republikama. O tome je Bogić Bogićević svjedočio u intervjuu Radiju Slobodna Evropa prije šest godina.

Sjednica Predsjedništva održana je 12. marta u Beogradu, ali ne u Palati Federacije, nego u komandnom mjestu JNA. Bogićević kaže da su se o tome dogovorili Jović i Kadijević.

,,To je bio dan kada je trebalo donijeti, formalno, odluku o povišenoj borbenoj gotovosti JNA. Kao što se kasnije moglo vidjeti iz brojnih memoara, a posebno iz Jovićeve knjige, planirano je da se uvede vojna uprava u Hrvatskoj, Sloveniji, a vojno-političkim mjerama trebalo je srušiti rukovodstvo u Bosni i Hercegovini i kako kažu ‘probugarsko’ rukovodstvo Makedonije na čelu sa Gligorovim”, kazao je Bogićević.

,,Mi smo svi bili na okupu, bili smo u izolaciji i na neki način smo bili već uhapšeni, samo je to trebalo objaviti”, rekao je Bogićević, dodajući da je bilo izuzetno hladno u toj prostoriji. Sjedjeli su u kabanicama.

Dan kasnije sjednica se prekida, članovi Predsjedništva odvojeno razgovaraju sa vojnim autoritetima tri zemlje – u Londonu je bio Branko Mamula, u Parizu Blagoje Adžić, a u Moskvi Kadijević.

,,Sve je bilo mimo odluke Predsjedništva. Borisav Jović je naknadno izjavio bukvalno: ,,Ja sam poslao Kadijevića kod ruskog generala Jazova da se konsultuje da li ćemo dobiti podršku za vojni udar, to su naše stvari i o tome niko nije bio obaviješten.” Bio je to odnos Kadijević – Jović, mimo sedam drugih članova Predsjedništva, koji su imali jednako pravo na sve informacije i isti status… Kadijević u Moskvi je od Jazova dobio odgovor da sačekaju da se smijeni Gorbačov, pa će možda dobiti podršku za vojni udar. A London i Pariz su odgovorili u smislu da je to unutrašnja stvar jedne države, u koju se oni ne bi miješali”, izjavio je Bogićević.

On kaže da je saznao da je Kadijević tajno išao u Moskvu mnogo kasnije, kada je premijer Ante Marković boravio u Moskvi.

Kad se rat u Hrvatskoj već rasplamsao, u avgustu 1991. Kadijević se u hangaru zadarskog aerodroma sreo nasamo sa ondašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Njih dvojica su drugovali u Beogradu 1950-ih kao mladi oficiri. Sadržaj razgovora otišao je u grob s obojicom, ali nagađa se da je Kadijević tada hrvatskom predsjedniku obećao da se JNA neće ,,miješati”. Riječ nije održao. Hrvatska je tužbe protiv njega podigla poslije Tuđmanove smrti.

U hrvatskim medijima velika se pažnja poklanja smrti Veljka Kadijevića. U gotovo svim vijestima Kadijevića nazivaju ratnim zločincem, a u manjem dijelu – osumnjičenim ratnim zločincem.

„Vjerovao je Miloševiću”, kazao je Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Mesić ocjenjuje da su od balvan revolucije u Kninu pa do Vukovara Blagoje Adžić, kao načelnik Generalštaba i ministar odbrane ili državni sekretar Veljko Kadijević među najodgovornijima. Zahvaljujući njima dvojici Armija je zloupotrijebljena”, rekao je Mesić.

Mesić objašnjava zašto je vojska krenula na Dubrovnik, kad nije postojao nijedan vojni razlog. „To je bilo dogovoreno sa Miloševićem i Kadijević je jednostavno izvršavao svoj dio plana”, uvjeren je Mesić.

Zagrebački istoričar Željko Trkanjec je izjavio da je Kadijević „bio jedan od ljudi koji su mogli napraviti puno, zaustaviti stradanja ljudi i razaranja”, ali će ostati zapamćen „kao čovjek odgovoran za Vukovar, Dubrovnik, Škabrnju”.

U srpskim medijima provijava stav da je general Kadijević vjerovao da odabirom Miloševićeve strane može da sačuva Jugoslaviju.

Prema Zoranu Miškoviću, generalnom sekretaru u vladi Ante Markovića, Kadijević je mislio da može da instrumentalizuje Slobodana Miloševića, ali se ispostavilo potpuno suprotno.

Zoran Dragišić, profesor na beogradskom Fakultetu za bezbjednost, smatra da bi označavanje Kadijevića kao čovjeka odgovornog za raspad zemlje bilo precjenjivanje njegove uloge. Prema Dragišiću, da je Kadijević izabrao stranu bilo je jasno 9. marta 1991. kada su se pojavili tenkovi na ulicama Beograda da razbijaju demonstracije. „Tog dana, Jugoslovenska narodna armija je prestala da postoji. Od jedne vojne pretvorila se u paravojnu formaciju”.

Između utopije i pogrešnih procjena sa teškim posljedicama – tako o Kadijeviću govori i vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, koji je bio u Generalštabu JNA kada je Kadijević bio na njegovom čelu. „Kadijevićev uticaj na događaje je mali ili mnogo manji nego što se misli”, smatra Stojadinović.

Vojno-politički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar smatra da je Kadijevićevo „jugoslovenstvo” i zalaganje za očuvanje bivše SFRJ, bila samo maska. „Iza te maske krila se namjera formiranja tzv. ‘Velike Srbije’, a Kadijević je bio poslušnik Slobodana Miloševića. U tzv. ‘Veliku Srbiju’ trebalo je da uđu djelovi Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kako bi ostvario te ciljeve, Kadijević je razoružao Teritorijalnu odbranu BiH, ukinuo Komandu armijske oblasti u Sarajevu i njena ovlašćenja prenio u Beograd, a za komandante korpusa bivše JNA u BiH imenovao generale Srbe i Crnogorce”, kazao je Kozar za Dojče vele.

Mediji prenose da će Kadijević biti sahranjen u Moskvi.

Zašto je napadnut Dubrovnik

U knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države Veljko Kadijević napisao je da je napad na Dubrovnik bio dio šireg plana slamanja Hrvatske u borbi za stvaranje samostalne države. U poglavlju u kojem obrazlaže ideju vojnog manevra, kojim je Hrvatsku 1991. godine trebalo potpuno blokirati i ispresijecati na nekoliko strateških pravaca, Kadijević navodi kako je to trebalo učiniti na pravcima Gradiška – Virovitica, Bihać – Karlovac – Zagreb, Knin – Zadar i Mostar – Split. Momir Bulatović, u to vrijeme predsjednik Crne Gore, kasnije, u intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, jula 1996, iznoseći svoje viđenje motiva za napad na Dubrovnik. ,,Meni je Kadijević doslovno rekao: Momire, trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati na mobilizaciju, ako ih ti u to ne uvjeriš”. Kadijević je knjigom Moje viđenje raspada – Vojska bez države demantovao Bulatovića, tvrdnjom da su motivi za napad JNA na Dubrovnik bili, kako rekosmo, spriječavanje proglašenja Hrvatske kao samostalne države. U jednom intervjuu Radio-televiziji Srbije, Kadijević je rekao da poslije svega mirno spava.

Utočište Miloševića, Đorđevića, Subotića

U Moskvi su, uz Kadijevića, utočište našli od poznatijih ličnosti sa prostora bivše Jugoslavije Mira Marković i njen sin Marko Milošević. Tu se u jednom periodu krio i Vlastimir Đorđević, general-pukovnik i pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srbije i načelnik Resora javne bezbjednosti. Međunarodni sud za ratne zločine osudio ga je 2011. zbog ratnih zločina počinjenih tokom rata na Kosovu na 27 godina zatvora, što je najviša kazna koju je ICTY izrekao nekoj osobi u tom ratu. Nekoliko nedjelja u emigracionom zatvoru u Moskvi bio je i Stanko Subotić Cane, po Interpolovoj potjernici koju je bila raspisala Srbija.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo