MONITOR: Zbog čega je sud osudio Monitor po tužbi Stanka Subotića Caneta?
RADULOVIĆ: Stanko Subotić je tužbom tražio naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova od tuženih Milke Tadić-Mijović, Milene Perović-Korać i Monitora, kao i da sud obaveže drugotuženu (Milenu Perović-Korać) da objavi presudu u Monitoru. Međutim, sudija Jovanić je odbio tužbeni zahtjev prema svim tuženim kojim je tražena naknada nematerijalne štete zbog duševnih bolova, ali je protivrječno tome obavezao Monitor da objavi presudu. Dakle, sudija Jovanić je presudom nametnuo Monitoru obavezu koju u tužbi nije tražio ni Cane Subotić, ni njegov advokat. Zakon obavezuje sud da u parničnom postupku odlučuje isključivo u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, pa se nameće pitanje zbog čega se Subotiću dosuđuje nešto što nije ni tražio tužbom. U presudi se daje ,,obrazloženje” da Monitor nije objavio reagovanje Subotića na način na koji to propisuje Zakon o medijima, što takođe nije bilo predmet tužbenog zahtjeva Subotića. Inače, podsjećam da je reagovanje Subotića objavljeno u Monitoru u cjelosti, iako u njemu uglavnom dominiraju uvrede i prijetnje.
MONITOR: Znači, sud je donio presudu da je Monitor odgovoran za nešto zbog čega ga Subotić nije tužio. Kako je to moguće?
RADULOVIĆ: Upravo tako se može reći, jer je Subotić tražio naknadu nematerijalne štete i objavljivanje presude kojom se usvaja takav zahtjev. Takav zahtjev sud je odbio kao neosnovan suočen sa nespornim činjenicama, a prije svega činjenicom da su se novinari Monitora bavili pitanjem od opšteg javnog interesa, da se radilo o pitanju koje se odnosi na javnu ličnost, da je pisanje Monitora rezultat novinarskog istraživanja, da je pravo javnosti bilo da primi informacije koje su objavljene i da činjenične tvrdnje koje su autori iznijeli u tekstu ne prelaze granice novinarske slobode. Sve ovo sud je i konstatovao u presudi, ali zatim, suprotno tome, utvrđuje da je Subotiću povrijeđeno pravo na ispravku ili odgovor. Ako pitate kako je to moguće, jedini odgovor je drastičnim kršenjem zakona i pokušajem da se nađe način kako bi se Subotiću udovoljilo, jer je sud pokazao da nema hrabrosti da Subotića pozove i sasluša na okolnosti duševnih bolova i njegovog doživljaja teksta u Monitoru, ali i na okolnosti njegovih veza sa ličnostima iz političke vlasti u Crnoj Gori, prije svih sa Đukanovićima i Marovićima, što je glavni razlog zbog koga se Monitor bavio Subotićem i njegovim poslovima.
MONITOR: Po ocjeni suda da li je tekstom U mreži narušen ugled Subotića?
RADULOVIĆ: Po presudi sudije Jovanića, Subotić nije trpio duševne bolove i nema pravo na naknadu štete u tom smislu. Takođe, u presudi se navodi da, u skladu sa principima Evropskog suda za ljudska prava, ne postoje uslovi za ograničenje prava autora teksta, odnosno da bi to predstavljalo miješanje u pravo na slobodu izražavanja. Stoga obavezivanje Monitora da objavi presudu, osim prekoračenja tužbenog zahtjeva i nerazumljivosti i nelogičnosti, predstavlja drastično kršenje prava na slobodu izražavanja i pokušaj da se nezavisni mediji obeshrabre da iznose svoje mišljenje i saznanja o Stanku Subotiću i njegovim prijateljima u Crnoj Gori. Dok sudovi drugih država vode postupke protiv Subotića po optužnicama za teška krivična djela, crnogorsko pravosuđe izgleda traži načine kako da Subotiću zaštiti prava za koja ni sam Subotić ne traži zaštitu.
R. M.