Povežite se sa nama

MONITORING

VESNA MEDENICA OSTAJE NA ČELU CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Lojalnost koja traje

Objavljeno prije

na

Prva dama crnogorskog pravosuđa Vesna Medenica ponovo je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore. Odluku o njenom novom mandatu donio je prošle subote Sudski savjet, a Medenica je već u ponedjeljak položila zakletvu i nastavila ono što radi duže od decenije – da vedri i oblači crnogorskim tužilaštvom i pravosuđem.

Dva su razloga što odluka Sudskog savjeta nikoga nije iznenadila. Prvi je taj što su članovi Savjeta birani, uglavnom, pod patronatom Vesne Medenice i njenih pokrovitelja iz vladajuće koalicije koji kontrolišu izbor članova Sudskog savjeta u parlamentu i njihovo imenovanje među kandidatima iz Ministarstva pravde. Medenica je, uostalom, duže od šest godina bila predsjednica Sudskog savjeta – sve do početka jula ove godine.

Još je očiglednija činjenica da je mjesto predsjednika Vrhovnog suda CG vjerovatno jedina državna funkcija za koju, na javnom konkursu, nijesmo dobili makar dva kandidata. Uporedimo to sa desetinama samokandidovanih ili predloženih za druge sudijske funkcije. Neobično je da neuporedivo veće interesovanje među ovdašnjim pravnicima vlada za, inače mnogo stresnije, zvanje vrhovnog Državnog tužioca. Da ne pominjemo činjenicu kako je, na primjer, na konkurs za izvršnog direktora paradržavnog Rudnika uglja u Pljevljima stiglo skoro 70 prijava.

,,Ljude iz crnogorskog pravosuđa bilo je strah”, tvrde naši sagovornici (svi do jednoga, takođe, insistirajući na anonimnosti), ,,da budu protivkandidati bivšoj i budućoj predsjednici Vrhovnog suda. Posebno kada su njenu, od ranije prepoznatu osvetoljubivost, povezali sa jasnim naumom političke elite da preko Medenice zadrže ili čak i ojačaju kontrolu crnogorskog pravosudnog sistema”.

Nije dugo trebalo pa da, iz prve ruke, vidimo kako bi sve to, ubuduće, moglo izgledati.

Novinari su, nakon polaganja zakletve, Medenicu zamolili da prokomentariše prošlonedjeljnu odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta osuđujuća presuda Damiru Mandiću, kao saučesniku NN lica prilikom ubistva Duška Jovanovića. Podsjetimo: Viši sud (sudsko vijeće Lazara Akovića) Mandića je osudio na 30 godina zatvora, Apelacioni sud je tu presudu potvrdio, ali je kaznu preinačio na 18 godina robije.

Vesna Medenica, koja je bila Vrhovni državni tužilac u vrijeme kada je Tužilaštvo prikupljalo dokaze u slučaju ubistva vlasnika i glavnog urednika Dana (i pravilo nepopravljive greške, poput odbijanja tužioca Novaka Ražnatovića da ode u policiju i uzme izjavu od Mandića u kojoj on govori o izvršiocima ubistva i njihovim zadacima), a predsjednica Vrhovnog suda u vrijeme kada je satanizovan jedan od sudija u procesu protiv Damira Mandića, na postavljeno pitanje odgovorila je upozorenjem: ,,Reći ću da je Vrhovni sud najveći u državi, kao što kaže Ustav. Ja ću se zalagati da i to bude. A kad to kažem onda znate na šta mislim”. Slijedio je i nastavak priče.

Medenica je, na početku novog mandata, ,,locirala” najveće neprijatelje crnogorskog pravosuđa. Neupućeni bi ih tražili među kriminalnim klanovima braće Šarić, Safeta Kalića, Nasera Keljmendija, Luke Bojovića, barskog, beranskog i(li) budvanskog klana, ili u vrhu političko-ekonomske elite koju su iznjedrili balkanski ratovi (1991-1999.), sankcije UN, prljave privatizacije i berzanske mahinacije. Ne. Medenica je precizirala – najveći neprijatelji njenih sudija su domaći novinari i strane diplomate: ,,Mora se u državi stvoriti ambijent da sudija slobodno misli i primjenjuje zakon, da ne strijepi od novinarskih članaka ni od bilo koga sa strane što bi bio uticaj na njegovo samostalno odlučivanje”, poručila je ona.

Model pravosuđa i tužilaštva koji priželjkuje Vesna Medenica već godinama nalazimo na stranicama Monitora.

,,Vesna Medenica želi da sve drži pod kontrolom”, navodi vaš nedjeljnik, u junu prošle godine, riječi insajdera verziranog u lične i profesionalne odnose u crnogorskom pravosuđu. ,,Ona je pravi vojnik. Kontroliše i nadzire rad sudija, vrši pritiske kada su u pitanju predmeti od važnosti za vrh vlasti. Za sudije zna da kaže: Njima treba samo nogu pod grlo. Konstantno, kroz sebi odane ljude utiče i na rad Apelacionog suda.”

Jedan od rijetkih koji je o tome progovorio, pod imenom i prezimenom, bio je bivši sudija Višeg suda, a danas advokat Lazar Aković. On je, u oktobru 2009. godine objavio da je prinuđen da podnese ostavku, kao žrtva ,,farsične procedure” koju je inicirala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, a sproveo predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. Dujović je danas predsjednik Medeničinog Apelacionog suda.

U inicijativi za razrješenje Akovića, koja je prethodila njegovoj ostavci, piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u prvom sudskom procesu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Prije podnošenja ove inicijative, tvrdio je Aković u razgovoru za Monitor, Dujović ga je ,,u četiri oka” obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”.

Na sjednici Sudskog savjeta, pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja Lazara Akovića. On je, takođe, momentalno suspendovan, mada Zakon o Sudskom savjetu takvu mogućnost ne navodi kao imperative.

Ovom procedurom pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, piše tada Monitor, a najvažnija među njima je ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”.

Očekivano, i baš kao što je Vesna Medenica dalekovido ,,predvidjela”, presuda Lazara Akovića oborena je na Apelacionom sudu.

Na novom suđenju, vijeće sutkinje Slavke Vukčević je izreklo maksimalne kazne optuženim izvršiocima i inicijatorima ubistva inspektora Šćekića, ali je – za razliku od Akovića koji ih je osudio i za zločinačko udruživanje – Vukčevićeva optužene oslobodila za to krivično djelo i osudila ih samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.

Ponovila se, potom, priča na Apelacionom sudu. Samo što je u predigri donošenja te odluke, ulogu Mušike Dujovića preuzeo potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković. Prvo je, dakle, Sudski savjet pod komandom tandema Marković-Medenica pokrenuo postupak za razrješenje i praktično prinudio Slavku Vukčević da podnese ostavku, a potom je Vijeće Apelacionog suda ukinulo njenu presudu u ,,slučaju Šćekić”. Ukinute su, dakle, presude optuženima ali je – obratite pažnju – Apelacioni sud potvrdio onaj dio presude u kojoj se optuženi oslobađaju tereta za zločinačko udruživanje.

Osuđujuća presuda optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ukinuta je, nedavno, po treći put. Sve ide ka tome da će na sljedećem suđenju, u nedostatku dokaza, Ljubo Bigović, Saša Boreta i družina biti oslobođeni svih optužbi. Potom će krenuti procesi za naknadu štete koju su opasni momci sa crnogorskog primorja pretrpjeli zbog višegodišnjeg zadržavanja u Spužu. Otprilike, baš onako kako je svoju dangubu naplatio i Beranac Vuk Vulević, sumnjičen za bezbroj krivičnih djela u Crnoj Gori, SCG i Evropi – od šverca kokaina sa Vuksanom Cemovićem, do učešća ili saučesništva u ubistvima Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, Faiza Kadrića (u Cirihu)…

Identičnu priču koju nam pričaju istrage i (ponovljena) suđenja za ubistva Jovanovića i Šćekića, pronalazimo i u slučajevima Zavala, Telekom, Prva banka, ili ,,paketu” sudskih procesa vezanih za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore tokom raspada SFRJ (Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz, deportacija izbjeglica).

U svakom od njih Medenica je – kao VDT ili predsjednica Vrhovnog suda – igrala makar glavnu epizodnu ulogu. Zahvaljujući kojoj je svaki od pomenutih procesa, do danas, ostao bez pravosnažne osuđujuće presude. Naravno, Medenica uvijek ima alibi (čak i onda kada njeni podređeni donesu odluku da se za javnost zatvori suđenje ubici njenog zeta i njegove prijateljice – koje je ubio njen muž).

Evo kako to izgleda. U izvještaju Evropske Komisije o Crnoj Gori za 2010. godinu piše, kratko i jasno: „Postoji zabrinutost u vezi sa efikasnošću i odgovornošću pravosuđa”. U interpretaciji Vesne Medenice navodi EK dobijaju potpuno drugačije značenje: ,,Pravo da vam kažem, nama je najbitnije to što je EK konstatovala napredak crnogorskih sudova u dijelu rješavanja zaostalih predmeta i u dijelu poboljšanja efikasnosti”, kazala je predsjednica Vrhovnog suda studentima prava na državnom Univerzitetu.

A ovih dana nam poručuje: ,,Mislim da će sljedećih pet godina biti mnogo teže za sudsku vlast, mnogo zahtjevnije i složenije, jer ulazimo u nov reformski proces koji je diktiran pregovaračkim poglavljima 23 i 24”. Kome treba prevod – Medenica brine da će se briselska birokratija pokazati imuna na trikove pomoću kojih je manipulisala ovdašnjim javnim mnjenjem. Zato unaprijed tvrdi pazar: ,,Mi koji nosimo sudijsku odoru moramo imati prava”. Obaveze ne pominje. One, i onako, nijesu javne.

Odbrana vlasti

Medenica se zimus obratila Ustavnom sudu tražeći da obori propis kojim se, prema njenoj procjeni, ,,suprotno ustavnoj podjeli vlasti Skupština direktno miješa u nadležnosti sudskih organa”, nakon što je opozicija potpomognuta glasovima SDP-a usvojila Zakon o zaštiti državnih interesa u metalurško-rudarskom kompleksu.

Ustavni sud je, svega tri mjeseca nakon podnošenja te inicijative, izašao u susret zahtjevu iza koga su stajali probrani ekonomski, pravni i politički autoriteti: Milo Đukanović, Vesna Medenica i Filip Vujanović. Advokati Damira Mandića na odluku istog suda čekali su duže od četiri godine.

Zanimljivo – ovo je bio prvi put u minulih 11 godina (Medenica je VDT od jula 2003) da je bivšoj VDT i aktuelnoj predsjednici Vrhovnog suda zasmetao politički uticaj na rad ovdašnjeg pravosuđa. Primjera radi, kada je nekadašnji predsjednik SO Pljevlja i poslanik DPS-a Filip Vuković obznanio kako on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”, uz sud da je „afera Šarić preuveličana”, a da su to „korektni momci”, Medenica je lakonski ocijenila da Vukovićeva izjava „nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo