Povežite se sa nama

MONITORING

VESNA MEDENICA OSTAJE NA ČELU CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Lojalnost koja traje

Objavljeno prije

na

Prva dama crnogorskog pravosuđa Vesna Medenica ponovo je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore. Odluku o njenom novom mandatu donio je prošle subote Sudski savjet, a Medenica je već u ponedjeljak položila zakletvu i nastavila ono što radi duže od decenije – da vedri i oblači crnogorskim tužilaštvom i pravosuđem.

Dva su razloga što odluka Sudskog savjeta nikoga nije iznenadila. Prvi je taj što su članovi Savjeta birani, uglavnom, pod patronatom Vesne Medenice i njenih pokrovitelja iz vladajuće koalicije koji kontrolišu izbor članova Sudskog savjeta u parlamentu i njihovo imenovanje među kandidatima iz Ministarstva pravde. Medenica je, uostalom, duže od šest godina bila predsjednica Sudskog savjeta – sve do početka jula ove godine.

Još je očiglednija činjenica da je mjesto predsjednika Vrhovnog suda CG vjerovatno jedina državna funkcija za koju, na javnom konkursu, nijesmo dobili makar dva kandidata. Uporedimo to sa desetinama samokandidovanih ili predloženih za druge sudijske funkcije. Neobično je da neuporedivo veće interesovanje među ovdašnjim pravnicima vlada za, inače mnogo stresnije, zvanje vrhovnog Državnog tužioca. Da ne pominjemo činjenicu kako je, na primjer, na konkurs za izvršnog direktora paradržavnog Rudnika uglja u Pljevljima stiglo skoro 70 prijava.

,,Ljude iz crnogorskog pravosuđa bilo je strah”, tvrde naši sagovornici (svi do jednoga, takođe, insistirajući na anonimnosti), ,,da budu protivkandidati bivšoj i budućoj predsjednici Vrhovnog suda. Posebno kada su njenu, od ranije prepoznatu osvetoljubivost, povezali sa jasnim naumom političke elite da preko Medenice zadrže ili čak i ojačaju kontrolu crnogorskog pravosudnog sistema”.

Nije dugo trebalo pa da, iz prve ruke, vidimo kako bi sve to, ubuduće, moglo izgledati.

Novinari su, nakon polaganja zakletve, Medenicu zamolili da prokomentariše prošlonedjeljnu odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta osuđujuća presuda Damiru Mandiću, kao saučesniku NN lica prilikom ubistva Duška Jovanovića. Podsjetimo: Viši sud (sudsko vijeće Lazara Akovića) Mandića je osudio na 30 godina zatvora, Apelacioni sud je tu presudu potvrdio, ali je kaznu preinačio na 18 godina robije.

Vesna Medenica, koja je bila Vrhovni državni tužilac u vrijeme kada je Tužilaštvo prikupljalo dokaze u slučaju ubistva vlasnika i glavnog urednika Dana (i pravilo nepopravljive greške, poput odbijanja tužioca Novaka Ražnatovića da ode u policiju i uzme izjavu od Mandića u kojoj on govori o izvršiocima ubistva i njihovim zadacima), a predsjednica Vrhovnog suda u vrijeme kada je satanizovan jedan od sudija u procesu protiv Damira Mandića, na postavljeno pitanje odgovorila je upozorenjem: ,,Reći ću da je Vrhovni sud najveći u državi, kao što kaže Ustav. Ja ću se zalagati da i to bude. A kad to kažem onda znate na šta mislim”. Slijedio je i nastavak priče.

Medenica je, na početku novog mandata, ,,locirala” najveće neprijatelje crnogorskog pravosuđa. Neupućeni bi ih tražili među kriminalnim klanovima braće Šarić, Safeta Kalića, Nasera Keljmendija, Luke Bojovića, barskog, beranskog i(li) budvanskog klana, ili u vrhu političko-ekonomske elite koju su iznjedrili balkanski ratovi (1991-1999.), sankcije UN, prljave privatizacije i berzanske mahinacije. Ne. Medenica je precizirala – najveći neprijatelji njenih sudija su domaći novinari i strane diplomate: ,,Mora se u državi stvoriti ambijent da sudija slobodno misli i primjenjuje zakon, da ne strijepi od novinarskih članaka ni od bilo koga sa strane što bi bio uticaj na njegovo samostalno odlučivanje”, poručila je ona.

Model pravosuđa i tužilaštva koji priželjkuje Vesna Medenica već godinama nalazimo na stranicama Monitora.

,,Vesna Medenica želi da sve drži pod kontrolom”, navodi vaš nedjeljnik, u junu prošle godine, riječi insajdera verziranog u lične i profesionalne odnose u crnogorskom pravosuđu. ,,Ona je pravi vojnik. Kontroliše i nadzire rad sudija, vrši pritiske kada su u pitanju predmeti od važnosti za vrh vlasti. Za sudije zna da kaže: Njima treba samo nogu pod grlo. Konstantno, kroz sebi odane ljude utiče i na rad Apelacionog suda.”

Jedan od rijetkih koji je o tome progovorio, pod imenom i prezimenom, bio je bivši sudija Višeg suda, a danas advokat Lazar Aković. On je, u oktobru 2009. godine objavio da je prinuđen da podnese ostavku, kao žrtva ,,farsične procedure” koju je inicirala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, a sproveo predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. Dujović je danas predsjednik Medeničinog Apelacionog suda.

U inicijativi za razrješenje Akovića, koja je prethodila njegovoj ostavci, piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u prvom sudskom procesu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Prije podnošenja ove inicijative, tvrdio je Aković u razgovoru za Monitor, Dujović ga je ,,u četiri oka” obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”.

Na sjednici Sudskog savjeta, pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja Lazara Akovića. On je, takođe, momentalno suspendovan, mada Zakon o Sudskom savjetu takvu mogućnost ne navodi kao imperative.

Ovom procedurom pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, piše tada Monitor, a najvažnija među njima je ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”.

Očekivano, i baš kao što je Vesna Medenica dalekovido ,,predvidjela”, presuda Lazara Akovića oborena je na Apelacionom sudu.

Na novom suđenju, vijeće sutkinje Slavke Vukčević je izreklo maksimalne kazne optuženim izvršiocima i inicijatorima ubistva inspektora Šćekića, ali je – za razliku od Akovića koji ih je osudio i za zločinačko udruživanje – Vukčevićeva optužene oslobodila za to krivično djelo i osudila ih samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.

Ponovila se, potom, priča na Apelacionom sudu. Samo što je u predigri donošenja te odluke, ulogu Mušike Dujovića preuzeo potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković. Prvo je, dakle, Sudski savjet pod komandom tandema Marković-Medenica pokrenuo postupak za razrješenje i praktično prinudio Slavku Vukčević da podnese ostavku, a potom je Vijeće Apelacionog suda ukinulo njenu presudu u ,,slučaju Šćekić”. Ukinute su, dakle, presude optuženima ali je – obratite pažnju – Apelacioni sud potvrdio onaj dio presude u kojoj se optuženi oslobađaju tereta za zločinačko udruživanje.

Osuđujuća presuda optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ukinuta je, nedavno, po treći put. Sve ide ka tome da će na sljedećem suđenju, u nedostatku dokaza, Ljubo Bigović, Saša Boreta i družina biti oslobođeni svih optužbi. Potom će krenuti procesi za naknadu štete koju su opasni momci sa crnogorskog primorja pretrpjeli zbog višegodišnjeg zadržavanja u Spužu. Otprilike, baš onako kako je svoju dangubu naplatio i Beranac Vuk Vulević, sumnjičen za bezbroj krivičnih djela u Crnoj Gori, SCG i Evropi – od šverca kokaina sa Vuksanom Cemovićem, do učešća ili saučesništva u ubistvima Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, Faiza Kadrića (u Cirihu)…

Identičnu priču koju nam pričaju istrage i (ponovljena) suđenja za ubistva Jovanovića i Šćekića, pronalazimo i u slučajevima Zavala, Telekom, Prva banka, ili ,,paketu” sudskih procesa vezanih za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore tokom raspada SFRJ (Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz, deportacija izbjeglica).

U svakom od njih Medenica je – kao VDT ili predsjednica Vrhovnog suda – igrala makar glavnu epizodnu ulogu. Zahvaljujući kojoj je svaki od pomenutih procesa, do danas, ostao bez pravosnažne osuđujuće presude. Naravno, Medenica uvijek ima alibi (čak i onda kada njeni podređeni donesu odluku da se za javnost zatvori suđenje ubici njenog zeta i njegove prijateljice – koje je ubio njen muž).

Evo kako to izgleda. U izvještaju Evropske Komisije o Crnoj Gori za 2010. godinu piše, kratko i jasno: „Postoji zabrinutost u vezi sa efikasnošću i odgovornošću pravosuđa”. U interpretaciji Vesne Medenice navodi EK dobijaju potpuno drugačije značenje: ,,Pravo da vam kažem, nama je najbitnije to što je EK konstatovala napredak crnogorskih sudova u dijelu rješavanja zaostalih predmeta i u dijelu poboljšanja efikasnosti”, kazala je predsjednica Vrhovnog suda studentima prava na državnom Univerzitetu.

A ovih dana nam poručuje: ,,Mislim da će sljedećih pet godina biti mnogo teže za sudsku vlast, mnogo zahtjevnije i složenije, jer ulazimo u nov reformski proces koji je diktiran pregovaračkim poglavljima 23 i 24”. Kome treba prevod – Medenica brine da će se briselska birokratija pokazati imuna na trikove pomoću kojih je manipulisala ovdašnjim javnim mnjenjem. Zato unaprijed tvrdi pazar: ,,Mi koji nosimo sudijsku odoru moramo imati prava”. Obaveze ne pominje. One, i onako, nijesu javne.

Odbrana vlasti

Medenica se zimus obratila Ustavnom sudu tražeći da obori propis kojim se, prema njenoj procjeni, ,,suprotno ustavnoj podjeli vlasti Skupština direktno miješa u nadležnosti sudskih organa”, nakon što je opozicija potpomognuta glasovima SDP-a usvojila Zakon o zaštiti državnih interesa u metalurško-rudarskom kompleksu.

Ustavni sud je, svega tri mjeseca nakon podnošenja te inicijative, izašao u susret zahtjevu iza koga su stajali probrani ekonomski, pravni i politički autoriteti: Milo Đukanović, Vesna Medenica i Filip Vujanović. Advokati Damira Mandića na odluku istog suda čekali su duže od četiri godine.

Zanimljivo – ovo je bio prvi put u minulih 11 godina (Medenica je VDT od jula 2003) da je bivšoj VDT i aktuelnoj predsjednici Vrhovnog suda zasmetao politički uticaj na rad ovdašnjeg pravosuđa. Primjera radi, kada je nekadašnji predsjednik SO Pljevlja i poslanik DPS-a Filip Vuković obznanio kako on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”, uz sud da je „afera Šarić preuveličana”, a da su to „korektni momci”, Medenica je lakonski ocijenila da Vukovićeva izjava „nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo