Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VIŠAK ZAPOSLENIH U JAVNOJ UPRAVI: Partijsko zapošljavanje važnije od EU preporuka

Objavljeno prije

na

Kriminalni napad prepričan u novinskoj vijesti, koji se dogodio u Beranama posljednjeg dana prošle sedmice, nije previše uzbunio javnost, dok se nije pojavio snimak sa jedne od kamera obližnjih objekata. Društvene mreže tada su se zapalile, a najšira crnogorska javnost ostala je zabezeknuta pred onim što je na tom snimku zabilježeno.

Šokantno je djelovalo sa koliko hladnokrvnosti dvije osobe s motora prilaze parkiranom automobilu u kojem se nalazio Beranac Edin Šuntić (28) i pokušavaju da ga likvidiraju. Na snimku se vidi da osobe s motora nijesu marile što se pored vozila u kojem se nalazio Šuntić, u trenutku pucnjave, nalazilo dijete na biciklu i još jedno u neposrednoj blizini.

Takođe je jasno da se sve dešava usred dana, na ulici prepunoj ljudi, koji u panici trče, dok jedan od motorista hladnokrvno ispaljuje hice iz pištolja u pravcu Šuntića.

Šuntić je bio parkiran ispred pekare, a desna vrata od automobila bila su otvorena dok je njegova djevojka izašla da nešto kupi. On pri prvom hicu startuje automobil i naglo skreće u Ulicu 29. novembra, dok motoristi jure za njim i nastavljaju da pucaju.

Edin Šuntić zna gdje bježi. Na kraju te dugačke ulice nalazi se zgrada policije. Nepovrijeđen i pred policijom istrčava iz automobila i ulazi u zgradu. Motoristi su negdje usput, ko zna gdje, skrenuli s putanje i nestali. Uzalud je policija te noći pojačala patrole i pretraživala grad. Motoru i motoristima nije bilo traga.

Nedjelja, miran dan u Beranama, završen je, uz mnogo sreće bez ciljanih ili slučajnih žrtava, kojih je na trasi obračuna bilo dosta.

Ni ovog puta, kao ni u sličnim skorašnjim obračunima u Beranama, samo pukim slučajem niko nije stradao. S pravom je konstatovano kako su ulice u ovom gradu, a i u ostatku Crne Gore, počele da liče na meksičke.

Edin Šuntić, prema policijskim podacima, nema kriminalni dosije. Ipak, ovo je drugi put da neko pokušava da ga ubije. Prvi put je to bilo blizu centra grada, nedugo nakon hapšenja njegovog rođenog brata Adnana u Srbiji, zbog pokušaja pljačke zlatare u Vlasotincu, zajedno sa Veliborom Lutovcem i Darinkom Vušurovićem i učešća u ubistvu policajca Miroslava Stamenkovića.

Policajac je, prije nego je smrtno pogođen, uspio da ubije dvojicu Šuntićevih drugova. Tada se doznalo da Berane ima zavidan kriminalni podmladak.

Poslije ovog događaja u Srbiji, došlo se do saznanja da ova tri momka imaju debeo policijski dosije u Beranama, odnosno u Crnoj Gori.

Adnan Šuntić dosije u policiji ima zbog nasilničkog ponašanja i tuče. On je ranjen 4. septembra 2010. godine, kada je Beranac Marko Zekić poslije svađe pucao na njegovog brata od strica Jasmina Šuntića, koji je tada ubijen. Šuntić i Lutovac bili su predmet istrage pljačke zlatare u Sloveniji i tada im je uzet DNK uzorak.

Ubijeni Bjelopoljac Velibor Lutovac u krivičnoj evidenciji imao je pet djela. Mediji su tada prenijeli i da je stradali Beranac Darinko Vušurović tek bio izašao iz zatvora, i da u evidenciji ima nekoliko krivičnih djela. Od nanošenja lakših i teških tjelesnih povreda, do droge, za koju je i osuđivan.

Zahvaljujući žestokim momcima, Berane je godinama redovan gost u medijskim crnim hronikama. Nekoliko posljednjih godina ovaj grad je držao lidersko mjesto na skali kriminala zahvaljujući aferi Balkanski ratnik, u kojoj su ovdašnji momci imali istaknute uloge.

Draško Vuković, najpoznatiji od svih, visokorangiran u Šarićevom klanu, izašao je iz cijelog slučaja kao svjedok saradnik.

Da mnogo Beranaca dobro pliva u švercu droge nije bila nikakva tajna ni prije akcije Balkanski ratnik.

Neki su u zatvorima u Latinskoj Americi, a o broju onih koji robijaju zbog toga u zemljama okruženja suvišno je i govoriti poslije čitave serije tekstova koje je Monitor ranije ispisao o kriminalnim klanovima i švercu droge.

Neki od Beranaca koje potražuje Interpol Danske zbog narko poslova i dalje mirno šetaju beranskim ulicama.

Pri ovim činjenicama ne treba da čudi što Berane i sjever Crne Gore više proslavljaju sumnjivi momci, narkodileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti. Internet stranice prepune su imena beranskih kriminalaca i umnožavaju se proporcionalno s povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.

Vjerovatno je upravo ovako, kao sada s motora, izgledao prošle godine napad na automobil Beranca Davida Kasumovića. Samo što u automobilu za volanom nije bio David, koji je bio meta, već njegov stric Osman. Osman je tada zadobio povrede nogu.

Policija je i tada pretraživala skutere po gradu, ali od onog s kojeg je pucano u Kasumovića nije bilo traga. Taj slučaj je do danas ostao nerasvijetljen.

David Kasumović izbjegao je smrt i samo nekoliko mjeseci kasnije kada je pod automobil koji je vozio prethodne noći, kasnije parkiran u Ulici Miljana Vukova, otkriven eksploziv. Oko dva kilograma teška opasna naprava bila je dovoljna da digne u vazduh ne samo automobil, već i sve kuće u okolini. Na sreću, nije eksplodirala, a akcija deaktiviranja trajala je skoro čitav dan.

Kasumović je ranije osuđen na devet i po godina zbog pokušaja ubistva, ali je do pravosnažnosti na slobodi.

Za podmetanje eksploziva na svega četiri i po godine osuđen je Beranac Miomir Đukić (28). Đukić je uhapšen dok je pomagao Podgoričaninu Vidoju Stanišiću da pređe granicu kod Rožaja i pobjegne iz Crne Gore.

Berane je za kratko vrijeme postalo ponovo prepuno bezbjednosno interesantnih osoba, za koje se vjeruje da su spremni za najteža krivična djela. Česte paljevine i demoliranja automobila više se i ne registruju u medijima, niti policija o tome izdaje saopštenja.

Neko je prebrojao da je od izbijanja rata na teritoriji bivše SFRJ u ovom gradu odjeknulo najmanje četrdeset eksplozija čiji su režiseri ostali nepoznati.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo