Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CIJENE I PLATE: Skupo i jadno

Objavljeno prije

na

Protekle sedmice objavljeno je da se crnogorski nacionalni avioprevoznik Montenegro Airlines nalazi među najskupljim kompanijama na svijetu. To je samo još jedna od vijesti koje pokazuju da su cijene u Crnoj Gori visoke u odnosu na susjedne zemlje, Evropu ili svijet. Kad se takve brojke uporede sa prosječnom platom savršeno je jasno koliko običan svijet u Crnoj Gori jedva živi i koliko često je sve što je ogromnom broju dostupno tek: ‘ljeba i drva”.

Statistički portal Statista i veb stranica za planiranje putovanja Rome2Rio uporedili su dvije stotine glavnih avioprevoznika prema prosječnoj cijeni jednog kilometra na međunarodnim letovima, prenijela je AlJazeera Balkans. Analiza je pokazala da se, sa cijenom od 0,37 dolara po kilometru, Montenegro Airlines nalazi među deset najskupljih kompanija.

Najskuplja je italijanska kompanija Air Dolomiti sa cijenom od 0,48 dolara, što je 11 centi skuplje od našeg avioprevoznika. Najjeftiniji su azijski avioprevoznici, među kojima je prvi Air Asia X sa prosječnom cijenom od 0,07 dolara po kilometru. Trideset centi jeftinije od Montenegro Airlines-a.

Naravno, većina građana Crne Gore i ne leti nikuda. Međutim, nimalo nije jeftino ni sjesti u autobus. Za kartu od Podgorice do Berana, na primjer, treba platiti devet ili deset eura. Taj put je dugačak oko 140 kilometara, što znači da vožnja košta 0.071 euro po kilometru. Prelazak preko srpske zemlje nekako je jeftiniji. Put od Podgorice do Beograda dugačak je oko 540 kilometara, autobuska karta košta 19 eura, to jest 0.035 eura po kilometru. Upola manje. Ako iz Berana krenete za Beograd treba da pređete oko 400 kilometara. Autobusku kartu platićete 14 – 15 eura, što će reći 0.038 eura po kilometru. Slično je i ako izračunate koliko košta put do drugih mjesta u Srbiji.

Može se i autom. O cijenama goriva se ovih dana puno pisalo. Crna Gora je redovno među zemljama sa najskupljim gorivom u regionu. Najnovijim poskupljenjem preteki smo i Njemačku, Austriju i Luksemburg. Prosječna plata u Njemačkoj je oko 2.300, Austriji oko dvije hiljade, Luksemburgu malo preko tri hiljade eura.

I po skupoj struji smo poznati. Početkom godine objavljeni su podaci Eurostata o cijenama struje u Evropi za 2015, 2016. i 2017. godinu uključujući prenos i poreze. Cijena struje u Crnoj Gori je u 2017. godini iznosila 9,7 centi po kilovat-satu. Pošto nam je prošlog ljeta stopa poreza na dodatu vrednost porasla sa 19 na 21 odsto, a početkom godine struja poskupila za šest odsto cijena kilovat-sata stigla je do 10,4 centa.

Najjeftiniju struju u regionu plaćaju domaćinstva Srbije, odnosno Kosova – 6,6 centi za kWh. U Bosni i Hercegovini struja košta 8,6 centi za kilovat-sat i nešto je veća nego u Albaniji, odnosno Makedoniji gdje je cijena električne energije po kWh 8,4 odnosno 8,2 centa. Skuplje su od Crne Gore Hrvatska i Slovenija gdje se struja prodaje po cijeni 12, odnosno 16,1 centi po kWh. Prosječna plata u Sloveniji je 1.062, u Hrvatskoj 835 eura.

O, da. Domaćinstva koja redovno plaćaju popust od Elektroprivrede dobijaju popust od deset procenata. Caka je u tome da popust ne daje i Elektroprenos i da se on ne odnosi na brojne druge stavke na računu. Sve skupa znači da će vam, ako uspijete da redovno plaćate račune, biti obračunato deset odsto popusta na dio koji plaćate Elektroprivredi što čini nešto više od jedne trećine računa. Najjednostavnije: ako vam je račun sto eura, uz popust ćete platiti oko 3.5 eura manje. To se zove: Zlatni tim. Kad platite račun od sto, oko pet eura će direktno otići kompanijama koje proizvode struju iz obnovljivih izvora energije. Vi ćete platiti PDV, oni što su pravili male elektrane bili su oslobođeni tog nameta kad su uvozili materijal za gradnju. Takve su regule.

U posljednjem izvještaju Evropska komisija nas je opomenula da nam ne treba više mini elektrana. Vlada je objavila da više neće izdavati dozvole za njihovu gradnju. Osim za one koje su već ,,u proceduri”, jer je, kažu, Crna Gora blizu ostvarivanja Nacionalnog cilja od 33 odsto energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Priča je van pameti jer se u Crnoj Gori pola struje proizvodi u pljevaljskoj Termoelektrani, a druga polovina u hidrocentralama koje su obnovljive, ali smo plaćali. I plaćaćemo.

Jer, kod nas je otkup struje proizvedene u malim elektranama obavezan. U Njemačkoj, na primjer, raspisuje se tender, pa, naravno, budu prihvaćene samo razumne cijene. Niže po kilovatu od onih u Crnoj Gori.

Naravno da ima još. Silno su se lani telekomunikacione kompanije u Crnoj Gori, uz podršku vladinih službi, trudile da pokažu da internet kod nas nije skup i spor. Američka istraživačka grupa M-lab je tada objavila rezultate istraživanja po kojima je širokopojasni internet u Crnoj Gori najsporiji među zemljama bivše Jugoslavije.

Crna Gora je, kako je objavljeno, 70 mjesta ispod Singapura koji je prvi na M-lab-ovoj listi država sastavljenoj po brzini širokopojasnog interneta. Od država bivše Jugoslavije, najbolje plasirana Slovenija je na 25. mjestu, slijede Hrvatska na 40., Srbija na 41., Makedonija na 59. i Bosna i Hercegovina na 61. Od zemalja regiona, samo je Albaniija iza Crne Gore, na 78. mjestu.

Tadašnji direktor Agencije za telekomunikacije Zoran Sekulić objasnio je za RFE da se tu «ne radi o objektivnim mogućnostima koje pružaju operatori jer su te mogućnosti znatno veće, već o paketima za koje se opredjeljuju korisnici». Rekao je i da cijene paketa brzog interneta nijesu ,,odbijajući element”. Nego, valjda, ljudi u Crnoj Gori prosto vole da odsjede malo prije nego im se otvori stranica na koju su ,,kliknuli”.

Istraživanje M-lab-a je trajalo godinu, obuhvatlo je 63 miliona testova, ali su nadležni odlučili da ne povjeruju. A nije se preteško uvjeriti. Upoređujući slične ,,pakete” u Crnoj Gori i BiH lako se može vidjeti da kod nas 160 kanala, uz besplatne razgovore u mreži i internet od 120 / 6 Mb/s treba platiti 46,6 eura. U BiH za 38 eura se dobija: 215 kanala, besplatni razgovori u svim mrežama u BiH, i internet od 120/10 Mb/s. U crnogorskom Telekomu paket „Magenta1 xl” košta 50,50, u Telekomu u Hrvatskoj 40 eura.

Upućeni kažu da su kod svih u okruženju dostupnije veće brzine interneta. Kod nas se mogu vidjeti uglavnom u reklamama i u nekoliko ulica u stambenim četvrtima u centrima gradova. Ponuda u okruženju mnogo je povoljnija i zbog toga što sadrži i telefonske razgovore prema drugim mrežama, kao i prema inostransvu.

Prema posljednjim objavljenim podacima kupovna moć u Crnoj Gori iznosi 42 odsto prosjeka u Evropskoj uniji. U aprilu je vrijednost minimalne potrošačke korpe iznosila 633 eura. Samo za hranu četvoročlanoj porodici je trebalo skoro 260 eura. Svi već znamo – to je ona Monstatova korpa prema kojoj se za hranu troši 2,13 eura dnevno po članu familije. Prosječna zarada u aprilu je iznosila 510 eura.

Uobičajilo se nekako da, kad se porede plate u regionu Crna Gora zauzme sredinu tabele. Iznad su Slovenija i Hrvatska, ispod Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija. Uz mrvicu pažnje postaje jasno da nije riječ ni o kakvoj „zlatnoj sredini”. Prosječna plata u Sloveniji je dvostruko veća od one u Crnoj Gori, hrvatski prosjek je više od 300 eura iznad našeg. U donjem dijelu tabele razlike su mnogo manje. Nakon 510 u Crnoj Gori slijedi prosječna plata u Srbiji, niža za oko 50 eura. Plate u BiH niže su za 70, a u Makedoniji za 130 eura od ovdašnjih.

Tako, neka nas niko ne poredi. Živjeti u Crnoj Gori je neuporedivo iskustvo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo