Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CIJENE I PLATE: Skupo i jadno

Objavljeno prije

na

Protekle sedmice objavljeno je da se crnogorski nacionalni avioprevoznik Montenegro Airlines nalazi među najskupljim kompanijama na svijetu. To je samo još jedna od vijesti koje pokazuju da su cijene u Crnoj Gori visoke u odnosu na susjedne zemlje, Evropu ili svijet. Kad se takve brojke uporede sa prosječnom platom savršeno je jasno koliko običan svijet u Crnoj Gori jedva živi i koliko često je sve što je ogromnom broju dostupno tek: ‘ljeba i drva”.

Statistički portal Statista i veb stranica za planiranje putovanja Rome2Rio uporedili su dvije stotine glavnih avioprevoznika prema prosječnoj cijeni jednog kilometra na međunarodnim letovima, prenijela je AlJazeera Balkans. Analiza je pokazala da se, sa cijenom od 0,37 dolara po kilometru, Montenegro Airlines nalazi među deset najskupljih kompanija.

Najskuplja je italijanska kompanija Air Dolomiti sa cijenom od 0,48 dolara, što je 11 centi skuplje od našeg avioprevoznika. Najjeftiniji su azijski avioprevoznici, među kojima je prvi Air Asia X sa prosječnom cijenom od 0,07 dolara po kilometru. Trideset centi jeftinije od Montenegro Airlines-a.

Naravno, većina građana Crne Gore i ne leti nikuda. Međutim, nimalo nije jeftino ni sjesti u autobus. Za kartu od Podgorice do Berana, na primjer, treba platiti devet ili deset eura. Taj put je dugačak oko 140 kilometara, što znači da vožnja košta 0.071 euro po kilometru. Prelazak preko srpske zemlje nekako je jeftiniji. Put od Podgorice do Beograda dugačak je oko 540 kilometara, autobuska karta košta 19 eura, to jest 0.035 eura po kilometru. Upola manje. Ako iz Berana krenete za Beograd treba da pređete oko 400 kilometara. Autobusku kartu platićete 14 – 15 eura, što će reći 0.038 eura po kilometru. Slično je i ako izračunate koliko košta put do drugih mjesta u Srbiji.

Može se i autom. O cijenama goriva se ovih dana puno pisalo. Crna Gora je redovno među zemljama sa najskupljim gorivom u regionu. Najnovijim poskupljenjem preteki smo i Njemačku, Austriju i Luksemburg. Prosječna plata u Njemačkoj je oko 2.300, Austriji oko dvije hiljade, Luksemburgu malo preko tri hiljade eura.

I po skupoj struji smo poznati. Početkom godine objavljeni su podaci Eurostata o cijenama struje u Evropi za 2015, 2016. i 2017. godinu uključujući prenos i poreze. Cijena struje u Crnoj Gori je u 2017. godini iznosila 9,7 centi po kilovat-satu. Pošto nam je prošlog ljeta stopa poreza na dodatu vrednost porasla sa 19 na 21 odsto, a početkom godine struja poskupila za šest odsto cijena kilovat-sata stigla je do 10,4 centa.

Najjeftiniju struju u regionu plaćaju domaćinstva Srbije, odnosno Kosova – 6,6 centi za kWh. U Bosni i Hercegovini struja košta 8,6 centi za kilovat-sat i nešto je veća nego u Albaniji, odnosno Makedoniji gdje je cijena električne energije po kWh 8,4 odnosno 8,2 centa. Skuplje su od Crne Gore Hrvatska i Slovenija gdje se struja prodaje po cijeni 12, odnosno 16,1 centi po kWh. Prosječna plata u Sloveniji je 1.062, u Hrvatskoj 835 eura.

O, da. Domaćinstva koja redovno plaćaju popust od Elektroprivrede dobijaju popust od deset procenata. Caka je u tome da popust ne daje i Elektroprenos i da se on ne odnosi na brojne druge stavke na računu. Sve skupa znači da će vam, ako uspijete da redovno plaćate račune, biti obračunato deset odsto popusta na dio koji plaćate Elektroprivredi što čini nešto više od jedne trećine računa. Najjednostavnije: ako vam je račun sto eura, uz popust ćete platiti oko 3.5 eura manje. To se zove: Zlatni tim. Kad platite račun od sto, oko pet eura će direktno otići kompanijama koje proizvode struju iz obnovljivih izvora energije. Vi ćete platiti PDV, oni što su pravili male elektrane bili su oslobođeni tog nameta kad su uvozili materijal za gradnju. Takve su regule.

U posljednjem izvještaju Evropska komisija nas je opomenula da nam ne treba više mini elektrana. Vlada je objavila da više neće izdavati dozvole za njihovu gradnju. Osim za one koje su već ,,u proceduri”, jer je, kažu, Crna Gora blizu ostvarivanja Nacionalnog cilja od 33 odsto energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Priča je van pameti jer se u Crnoj Gori pola struje proizvodi u pljevaljskoj Termoelektrani, a druga polovina u hidrocentralama koje su obnovljive, ali smo plaćali. I plaćaćemo.

Jer, kod nas je otkup struje proizvedene u malim elektranama obavezan. U Njemačkoj, na primjer, raspisuje se tender, pa, naravno, budu prihvaćene samo razumne cijene. Niže po kilovatu od onih u Crnoj Gori.

Naravno da ima još. Silno su se lani telekomunikacione kompanije u Crnoj Gori, uz podršku vladinih službi, trudile da pokažu da internet kod nas nije skup i spor. Američka istraživačka grupa M-lab je tada objavila rezultate istraživanja po kojima je širokopojasni internet u Crnoj Gori najsporiji među zemljama bivše Jugoslavije.

Crna Gora je, kako je objavljeno, 70 mjesta ispod Singapura koji je prvi na M-lab-ovoj listi država sastavljenoj po brzini širokopojasnog interneta. Od država bivše Jugoslavije, najbolje plasirana Slovenija je na 25. mjestu, slijede Hrvatska na 40., Srbija na 41., Makedonija na 59. i Bosna i Hercegovina na 61. Od zemalja regiona, samo je Albaniija iza Crne Gore, na 78. mjestu.

Tadašnji direktor Agencije za telekomunikacije Zoran Sekulić objasnio je za RFE da se tu «ne radi o objektivnim mogućnostima koje pružaju operatori jer su te mogućnosti znatno veće, već o paketima za koje se opredjeljuju korisnici». Rekao je i da cijene paketa brzog interneta nijesu ,,odbijajući element”. Nego, valjda, ljudi u Crnoj Gori prosto vole da odsjede malo prije nego im se otvori stranica na koju su ,,kliknuli”.

Istraživanje M-lab-a je trajalo godinu, obuhvatlo je 63 miliona testova, ali su nadležni odlučili da ne povjeruju. A nije se preteško uvjeriti. Upoređujući slične ,,pakete” u Crnoj Gori i BiH lako se može vidjeti da kod nas 160 kanala, uz besplatne razgovore u mreži i internet od 120 / 6 Mb/s treba platiti 46,6 eura. U BiH za 38 eura se dobija: 215 kanala, besplatni razgovori u svim mrežama u BiH, i internet od 120/10 Mb/s. U crnogorskom Telekomu paket „Magenta1 xl” košta 50,50, u Telekomu u Hrvatskoj 40 eura.

Upućeni kažu da su kod svih u okruženju dostupnije veće brzine interneta. Kod nas se mogu vidjeti uglavnom u reklamama i u nekoliko ulica u stambenim četvrtima u centrima gradova. Ponuda u okruženju mnogo je povoljnija i zbog toga što sadrži i telefonske razgovore prema drugim mrežama, kao i prema inostransvu.

Prema posljednjim objavljenim podacima kupovna moć u Crnoj Gori iznosi 42 odsto prosjeka u Evropskoj uniji. U aprilu je vrijednost minimalne potrošačke korpe iznosila 633 eura. Samo za hranu četvoročlanoj porodici je trebalo skoro 260 eura. Svi već znamo – to je ona Monstatova korpa prema kojoj se za hranu troši 2,13 eura dnevno po članu familije. Prosječna zarada u aprilu je iznosila 510 eura.

Uobičajilo se nekako da, kad se porede plate u regionu Crna Gora zauzme sredinu tabele. Iznad su Slovenija i Hrvatska, ispod Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija. Uz mrvicu pažnje postaje jasno da nije riječ ni o kakvoj „zlatnoj sredini”. Prosječna plata u Sloveniji je dvostruko veća od one u Crnoj Gori, hrvatski prosjek je više od 300 eura iznad našeg. U donjem dijelu tabele razlike su mnogo manje. Nakon 510 u Crnoj Gori slijedi prosječna plata u Srbiji, niža za oko 50 eura. Plate u BiH niže su za 70, a u Makedoniji za 130 eura od ovdašnjih.

Tako, neka nas niko ne poredi. Živjeti u Crnoj Gori je neuporedivo iskustvo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo