Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE U CRNOJ GORI: Ustaljen je model mladog naoružanog čovjeka

Objavljeno prije

na

Nedavni lokalni izbori u Crnoj Gori vjerovatno će se najduže pamtiti po snimku mladića krvavog lica, kandidata za odbornika koalicije ,,Za 21. vijek”, kojeg su u podgoričkom naselju Konik pretukli aktivisti DPS-a. U maju su usred dana, u strogom centru Podgorice, ubijena dva čovjeka. U martu su četiri učenika podgoričke Osnovne škole ,,Vladimir Nazor” došli ispred dvorišta Osnovne škole ,,Dragiša Ivanović”, naoružani metalnim boksevima i palicama, i napali trojicu učenika te škole. U sportskoj javnosti i dalje se pominje utakmica od prije tri godine između reprezentacija Crne Gore i Rusije kada je već u prvom minutu ruski golman pogođen sa tribina bakljom u glavu…

Ovo je samo nekoliko primjera koji svjedoče o tome kako je bogat repertoar nasilja u Crnoj Gori – od vršnjačkog, preko navijačkog, do političkog.

Komentarišući za Monitor sve učestalije i sve raznovrsnije oblike nasilja u Crnoj Gori, dr Milorad Simunović, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, podsjeća da je na Zemlji mnogo nasilja i da ga uvijek bilo i to u svim oblicima i intenzitetima.

„Kad je riječ o ovom trenutku i o ovom ovdje djeliću planete moramo se prisjetiti prošlosti od prije dvadeset do trideset godina kad se u Crnoj Gori iz vatrenog oružja pucalo tako nenormalno mnogo da je izgledalo da će biti baš nenormalno i čudo ukoliko iko ostane živ. Pa, ipak, bilo je to tada uz izvjestan broj, bilo slučajnih bilo ciljanih žrtava, ne toliko nasilničko koliko ekspresivno ponašanje kojim se izražavala lojalnost izvjesnoj tradiciji, nacionalnom karakteru i ideologiji naoružanog i svakako junačkog naroda. Zahvaljujući tome, čim je vlast stavila jasne zabrane pucanje je prestalo, pa je tako potvrđena opšta lojalnost, da ne kažem i poslušnost. Međutim, kroz rečenu ekspresiju ipak se ustalio jedan društveni psihološki model poželjnog iako devijantnog ponašanja – model mladog naoružanog čovjeka, koji će po svaku cijenu i uz sve rizike ostvarivati opasne ciljeve. Otprilike kako je to, i to kao potresna tragedija, prikazano u filmu Rane Srđana Dragojevića, režisera i psihologa”.

Sve društvene anomije, sa devalvacijom državnih i moralnih zakona kao opšteg okvira takve tragične situacije, prema riječima Simunovića, nameću i praktično pitanje – kako je moguće iz toga izaći.

– Kad je u pitanju individualni nivo, u razvijenom svijetu razvijene su psihoterapijske tehnike za kontrolu bijesa i agresije i da se one u pojedinim slučajevima nalažu i pomoću sudskih odluka. Na opštem planu izlaz je u prevazilaženju društvene anomije izgradnja humanog i pravdenog društva, koje se temelji na najboljim ljudskim vrijednostima, prije svega moralnim. I naravno ovo ne smije da bude stvar puke političke demagogije koja svojom prozirnom materijom čitavu stvar pogoršava produbljujući jaz između razuma i stvarnosti i budući da njegovim raznolikim vrstama dodaje političko nasilništvo, pa ga još i čini ne samo instrumentalnim nego i legitimnim. Ukoliko bi se išlo tim putem, moglo bi se ispostaviti da je najveću istinu rekao onaj filozof da je čovjek čovjeku vuk. A da tako ne bi bilo minimalan uslov čini i stvarno i opravdano povjerenje u institucije društva i to na svim nivoima od lokalnih zajednica pa do državnog vrha”, upozorava Simunović.

Prema podacima Zavoda za školstvo u prošloj godini u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori registrovano je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja. Ta brojka se odnosi na ,,prijavljene, evidentirane i protokolisane slučajeve”.

– Vršnjačko nasilje, nažalost, nije rijetka pojava u našem društvu, a prisutnost fizičkog nasilja među djecom je veoma izraženo, bez obzira na uzrast, sredinu ili pol djeteta. Zabrinjava činjenica da je ono sve učestalije u obrazovnim ustanovama, na mjestu gdje je najveći broj profilisanih stručnjaka, koji svakodnevno provode vrijeme sa djecom i prvi su koji mogu primijetiti određene promjene u ponašanjima i reagovati kako problemi ne bi eskalirali. I dijete koje vrši nasilje i dijete koje ga trpi imaju problem koji je nužno rješavati u njegovom začetku, jer protok vremena često može znatno usložiti situaciju”, kaže za Monitor zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za oblast prava djece, mladih i socijalnog staranja Snežana Mijušković.

Iako je donijeto uputstvo Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, koje je obavezujuće za obrazovne ustanove, u ovim slučajevima prisutne su, prema njenim riječima, različite prakse. Još nije uspostavljen sveobuhvatan sistem psihosocijalne podrške i socijalne reintegracije i prevencije stigmatizacije djeteta žrtve. Uočava se i nedostatak profesionalnih kapaciteta da adekvatno odgovore na slučajeve nasilja nad djecom, posebno u oblasti prepoznavanja, zaštite i podrške.

Vršnjačko nasilje, objašnjava Mijušković, često počinje u školi ili kulminira u njoj, a svjedoci smo i da nasilje među i nad djecom uveliko izlazi iz okvira školskog dvorišta.

„Zapaža se da su djeca sve surovija u načinima povrjeđivanja, te su posljedice povreda sve teže i ozbiljnije. Smatramo da prisutnost nasilja među djecom i tolerancija društva na ove pojave, kao i pasivnost nadležnih službi (u prevenciji tako i u intervenciji), ugrožavaju sigurnost djece, kako u okviru škole, tako i van nje”.

U porastu je i nasilje u porodici. U februaru ove godine zvanično je saopšteno da je prošle godine centrima za socijalni rad prijavljeno 1.290 slučajeva nasilja u porodici, znatno više nego u 2016.

SNEŽANA MIJUŠKOVIĆ, ZAMJENICA ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Problem za udruženu reakciju

– U svim slučajevima vršnjačkog nasilja u kojima postupa Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje.

Rješavanje sukoba među djecom je složen proces gdje se jednako radi sa obje zavađene strane u cilju postizanja mirnog rješenja. Samo kažnjavanje učenika bez planiranog programa pomoći i podrške učenicima koji su vršili nasilje ne garantuje trajno rješavanje problema. Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja.

Zaštitnik smatra da je obaveza škole da preduzima sve radnje i mjere i traži pomoć drugih stručnjaka (kada god je potrebno) kako bi obezbijedila sigurno okruženje za svako dijete i pomogla djetetu koje pokazuje probleme u ponašanju ili je žrtva nasilja i kako bi pomogla i roditeljima ili ih uputila na stručne službe (u okviru socijalne i dječije zaštite), a sve u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta. U prvom redu je potrebno neophodno jačanje psihološko-pedagoških službi u školama, koje bi pružale svu potrebnu podršku djeci, roditeljima i nastavnom osoblju. Takođe, Zaštitnik podsjeća da škole nisu jedino mjesto na kom treba sprovoditi prevenciju i ranu intervenciju kada je nasilje u pitanju. Ovaj problem zahtijeva adekvatnu i udruženu reakciju prosvjetnih radnika i stručnih saradnika škole, sa jedne i roditelja sa druge strane, kao i uključivanje organa starateljstva, zdravstvenih ustanova, policije i organa pravosuđa, u cilju što uspješnije prevencije vršnjačkog nasilja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo