Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POSKUPLJENJE GORIVA: Luksuz na cijeni

Objavljeno prije

na

Najnovije poskupljenje goriva niko nije propratio organizovanim protestom. Centrom Podgorice prošetao je usamljeni demonstrant tražeći da se cijena goriva vrati na jedan euro, nosio je parolu: „Bando nazobana voze vas službenim mercedesima”. A ispod parole crvenu majicu DPS-a.

Ionako visoke cijene goriva od ove nedjelje su povećane za tri do sedam centi – dizel košta 1,30 eura po litru, benzin super 98 – 1,44, dok je super 95 – 1,41 eura. Po cijeni goriva bez premca smo u regionu, a ,,bolji” smo i od mnogih razvijenih zemalja – Luksemburga, Austrije, Češke… (vidi boks).

Podsjetimo da je na početku ove godine litar benzina – i 95 i 98 oktana – koštao 1,30 eura, dok je cijena dizela bila 1,18 eura.

I dok krupnim koracima grabimo ka rekordnoj cijeni goriva, iz avgusta 2012, kada je litar goriva prešao cijenu od euro i po, mnogi strahuju da je ovo samo uvertira u talas poskupljenja – prije svega prevoza i osnovnih životnih namirnica.

Nakon prvog ovogodišnjeg poskupljenja goriva, u januaru, cijena autobuske karte u Podgorici je sa 70 povećana na 90 centi. Autoprevoznici sada traže da im se vrati povraćaj akcize za gorivo koju su ranije imali ili da opet koriguju cijenu. Direktor Udruženja autoprevoznika Crne Gore Veselin Salamadija najavljuje da, ukoliko se rast cijena goriva nastavi, poskupljenje usluga je neminovno da bi, kako kaže, kompanije opstale.

Iz Unija slobodnih sindikata (USSCG) su saopštili da je nepisano pravilo i nije nikakva novost da će poskupljenje goriva povući i povećanje cijena životnih namirnica, prevoza i drugih roba i usluga, i to u uslovima kada je većina sugrađana već odavno dovedena ispod ruba egzistencije.

,,Ovo što se sad dešava signal je Vladi da ozbiljno razmisli da razmotri antiiflacione mjere, kada je u pitanju rast cijene derivata, iz prostog razloga što mislim da je u ovom momentu ta psihološka barijera kada je u pitanju inflacija, dotaknuta i da građani već vjeruju svojoj percepciji da je moguća inflacija”, izjavio je za RTCG ekonomski analitičar Vasilije Kostić.

Iako su percepcija Vlade i dijela građana odavno suprotne, reagovao je i premijer. Nakon poskupljenja koje je otpočelo u utorak, Marković je u srijedu najavio da će u četvrtak na sjednici Vlade ,,imati osnovne informacije što to poskupljenje znači”!

Izjavio je Marković i da je Vlada spremna da interveniše da bi zaštitila standard građana, uz opasku – ako to bude neophodno, da se ne bi ugrozila ekonomija, odnosno poslovanje crnogorske privrede.

Iz Ministarstva ekonomije su objasnili o kakvim mjerama razmišljaju: ,,Podsjećamo da je Vlada više puta tokom 2011. i 2012. godine djelovala antiinflatorno kada je smanjila vrijednost akciza i donijela Odluku o povraćaju dijela akcize plaćene na eurodizel koji se koristi u industrijske i komercijalne svrhe, kao i na mineralna ulja koja se koriste za poljoprivrednu i šumsku mehanizaciju”.

USSCG je već najavila da će Socijalnim savjetom inicirati hitan postupak preispitivanja Uredbe o načinu obrazovanja maksimalnih maloprodajnih cijena naftnih derivata. Predstavnici Unije naveli su da imaju za cilj da raskinu sa negativnom praksom gotovo svakosedmičnih poskupljenja goriva, jer ukoliko bi se država i trgovci odrekli dijela dobiti, ono bi moglo da bude značajno jeftinije.

Računica kaže da bi cijena goriva bez državnih dažbina iznosila 50 do 55 centi. Akcize, porezi i naknade u ukupnoj, trenutnoj maloprodajnoj cijeni naftnih derivata u zavisnosti od vrste kreću se od 51 do 56 odsto, podaci su Ministarstva ekonomije.

Prema ranijoj računici Ministarstva finansija, od ukupne cijene po litru goriva država uzima 54 do 58,3 odsto. Ona je napravljena nakon što je, prošle godine Vlada povećala akcize na gorivo za devet centi, dok je od ove godine PDV povećan sa 19 na 21 odsto.

,,Okolnosti u kojima se sve to dešava su takve da je registrovana nezaposlenost preko 19 odsto, a minimalna zarada u visini od 193 eura, koju prima oko 40 hiljada osoba u Crnoj Gori nepromijenjena je od 2013. godine. Apsolutna linija siromaštva posljednji put utvrđena je za 2013. godinu u iznosu od 186,45 eura, te u uslovima u kojima se retroaktivno ukidaju stečena prava iz socijalne zaštite”, saopštili su u protestu zbog povećanja goriva iz USSCG. Nisu pomenuli Monstatove proračune po kojima je 2,06 eura sasvim dovoljno za tri obroka dnevno.

Vrijedi se podsjetiti vizionarstva tadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika Đukanovića, koji je još 2015. ocijenio da je gorivo luksuz: ,,Radi se o proizvodu koji je u našim uslovima pokazatelj višeg kvaliteta života i luksuza i zato mi se čini vrlo logičnim i odgovornim što je Vlada opredjelila da upravo u vremenu kada je došlo do pojeftinjenja cijena goriva, zbog pada cijena nafte na svjetskom tržištu, podigne cijenu i tako obezbijedi dio nedostajućih prihoda kojima bi rješavala deficite i obezbijdila uredno servisiranje kredita za unapređenje putne infrastrukture”, kazao je Đukanović nakon tadašnje izborne konvencije podgoričkog odbora DPS-a.

Đukanovićeva Vlada je tada uvela dodatne akcize od sedam centi po litru za izgradnju autoputa i reprezentativni sport. Akciza, koja je bila na snazi od 20. aprila do 19. oktobra 2015, uvedena je bez potvrđivanja Skupštine, zbog čega je i Ustavni sud oborio, sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Neustavnom akcizom od građana je oteto 9,9 miliona eura.

Vratimo se luksuzu. Za razliku od građana, vlasnici jahti u Porto Montenegru ne plaćaju akcize i poreze, pa im litar dizela dođe oko 50 centi. Ima i privilegovanijih – prema podacima MUP-a državne institucije raspolažu s preko 3.700 automobila. A na gorivo za državne automobile, prema Budžetu, godišnje ode preko osam miliona eura. Monitor je već pisao da se za gorivo godišnje izdvaja duplo više nego za dječje dodatke, a državni i lokalni funkcioneri samo za benzin dnevno potroše onoliko koliko država mjesečno daje socijalno ugroženima!

Zanimljiva je i analogija koju je nedavno predstavila Organizacija KOD –

Crna Gora ima preko 3.700 službenih automobila, Njemačka sa 82 miliona stanovnika oko 1.000 državnih automobila, a Švedska sa 10 miliona tek desetak.

Prosječna plata u Njemačkoj je 2.270 eura, a cijena dizela jeftinija nego u Crnoj Gori – 1,29; prosječna plata u Švedskoj je 2.570 eura, litar dizela košta 1,56 eura. Što znači da se od prosječne plate u Njemačkoj može kupiti 1.759 litara dizela, u Švedskoj 1.647, a u Crnoj Gori za prosječnu platu od 510 eura tek 392 litra dizela.

Isti dan kada je kod nas povećana cijena goriva, na svjetskim berzama cijena nafte je pala. ,,Može se desiti da u naredne dvije sedmice dođe do pada cijena goriva u Crnoj Gori”, najavio je premijer Marković pozivajući se na svjetske berze.

,,Kakvo je vrijeme došlo dolazićemo na čestitke sa bocom goriva”, polušala je koja kruži društvenim mrežama nakon najnovijeg poskupljenja goriva.

Lideri skupoće

Crna Gora je po cijenama naftnih derivata među skupljima u regionu, ali i od nekih bogatih država Evropske unije poput Luksemburga, Austrije, Njemačke…

U odnosu na zemlje bivše Jugoslavije, prema podacima Auto-moto saveza Slovenije, super 95 jeftiniji je u Sloveniji (1,35), Srbiji (1,27), Makedoniji (1,16), BiH (1,18) i na Kosovu (1,05 eura po litru). Istu cijenu, kao i u Crnoj Gori, ima Hrvatska – 1,41.

I dok građanin Crne Gore za prosječnu platu može da natoči 361 litar supera 95, isto koliko stanovnik Srbije, iako je tamo prosječna plata manja 50 eura, Slovenac za prosječnu platu može da kupi 814 litara ovog benzina, u Hrvatskoj 690 litara. U Makedoniji, u kojoj su najniže plate u regionu, 325 litara, dok višu kupovnu moć od naše, što se tiče goriva, imaju i stanovnici BiH koji za prosječnu platu 440 eura mogu da natoče 372 litara.

U ostalim balkanskim zemljama gorivo (super 95) je takođe jeftinije nego kod nas: Albanija 1,39, Bugarska 1,15, Rumunija 1,19, Turska 1,17. Skuplje je jedino u Grčkoj 1,6 eura.

Brojne razvijene zemlje sa čijom se minimalnom platom ne može upoređivati naša prosječna, takođe imaju jeftinije gorivo: Austrija (super 95) – 1,2, Češka 1,21, Luksemburg 1,25, Poljska 1,17, Španija 1,32, Švajcarska 1,36…

Litar supera 95 po cijeni do 1,6 eura prodaje se u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Švedskoj… Najskuplje je na Islandu 1,81, u Holandiji 1,79 i Norveškoj 1,72. Najjeftinije u Bjelorusiji 0,57, Rusiji 0,61, Ukrajini i Moldaviji – 0,93.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

HTP Boka posjedovala je ogromnu imovinu, oko 128.000 kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra i 45.000 kvadrata poslovnih objekata. U okviru HTP Boka poslovao je prestižni Hotel Plaža u centru grada, hoteli Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na Luštici, ugostiteljsko-poslovni  objekat Galeb u Igalu i mnogi drugi sadržaji i lokacije, kao što je zemljište porušenog starog Hotela Boka na obali, koji je sada pretvoren u park.

Prethodno je od mađarskih kompanija otkupio udio od 33 odsto u HTP Boka, čime je ostvario kontrolu od 92 odsto vlasništva hercegnovske turističke kompanije koja postaje Vektra Boka.

Brković se ugovorom obavezao da će u naredne tri godine u rekontrukciju i obnovu hotela uložiti 50 miliona eura, da će ulagati 200 hiljada eura godišnje u razvoj komunalne infrastrukture i sporta u Herceg Novom. Umjesto toga, na hotele HTP Boka upisao je hipoteke zbog kredita u iznosu od 23,7 miliona eura koji je otišao glavnoj, majci firmi Vektri Montenegro. Vektru Boka ubrzo je uveo u stečaj, a veliki dio  atraktivnih nekretnina rasprodao, iako po kupoprodajnom ugovoru na to nije imao pravo.

Tokom trinaest godina gazdovanja hercegnovskim hotelima Brković je prodao sve manje objekte Vektra Boke. Prodat je ugostiteljski kompleks  Žanjice sa objektima i zemljištem za milion eura, koji je bio procijenjen na iznos od 3 miliona. Prodat je restoran Levanger koji se nalazi na samoj obali Igala. Na doboš su otišli objekti i zemljište restorana Galeb, ugostiteljski kompleks na plaži Milašinović na Toploj… Prodati su čak i teniski tereni zajedno sa objektima, na šetalištu Pet Danica.

Razmjere štete koju je nekada renomiranoj hotelskoj kući HTP Boka i Opštini Herceg Novi nanio Dragan Brković, nemjerljive su. Hotel Tamaris je porušen 2012. godine, novi nije sagrađen. Na njegovom mjestu, na glavnom gradskom šetalištu, ostala je ledina za parking vozila. Hotel Igalo, oronuo, napušten i zarastao u bršljan i drače, ne radi posljednjih deset godina. Najpoznatiji novski hotel Plaža radi u oskudnim uslovima, kao odmaralište, kategorizovan sa tri, odnosno dvije zvjezdice. Planovi za rekonstrukciju hotela ili izgradnju novog na toj ekskluzivnoj lokaciji, nisu realizovani.

Vektra Boka duguje Opštini oko 4 miliona eura po raznim osnovama, radnicima na ime plata i doprinosa gotovo isto toliko. Poslovanje Brkovića u Herceg Novom nalik je uraganu, prirodnoj katastrofi koja bez milosti ruši sve pred sobom.

Brkovićevo poslovno carstvo prošireno je i na Budvu, na čijoj teritoriji posjeduje vrijedne nekretnine. Vektra je vlasnik bečićkog odmarališta Alet, poznatog Međunarodnog omladinskog centra – MOC, kojeg je kupio 2006. od beogradskog Geneksa za 4,8 miliona eura. Planovi da se na toj lokaciji sagradi luksuzni turistički kompleks, nisu realizovani.

U neposrednoj blizini MOC-a, posjeduje parcelu površine 6.100 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana of šor firma Anotech Corporation, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, iza koje stoji Brković. Iz Vektre Montenegro upućen je prije dvije godine zahtjev Opštini Budva za izdavanje uslova za gradnju stambenog kompleksa, koji je DUP-om Bečići predviđen na toj lokaciji. Ali do gradnje nije došlo.

Parcela je založena za dva kredita od 50 i 55 miliona eura koje je Vektra Montenegro uzela 2007. i 2009. godine od pomenute NLB Inter Finanz banke. Krediti nisu vraćeni pa je švajcarska banka u nekoliko navrata pokušala prodaju zemljišta u Bečićima, koja je procijenjena na iznos od 1,5 miliona eura.

Vektra je vlasnik stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva- JRB u Budvi, na Slovenskoj obali, koju je kupio od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za 3 miliona eura. Oronula zgrada na velikoj parceli uz more, u blizini Starog grada, decenijama nije u funkciji. Služi kao spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine, bez želja i inicijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja.

Na sve tri nekretnine Vektre u Budvi upisane su milionske hipoteke banaka i drugih povjerilaca među kojima je i Opština Budva, kojoj Brkovićeva firma duguje na ime poreza na nepokretnost. Uprava lokalnih javnih prihoda blokirala je Brkovićevu parcelu u Bečićima stavljanjem hipoteke u ukupnom iznosu od 100.743 eura, na osnovu rješenja o obezbjeđenju poreskog potraživanja koje traje od 2016. godine.

Ista zabilježba hipoteke u korist Opštine Budva upisana je i u posjedovni list zgrade JRB u ukupnom iznosu od 212.406 hiljada eura. Dug Vektre Opštini Budva dostigao je sumu od 313 hiljada eura. Sve navedene nekretnine pod hipotekama su na vrtoglave iznose koji premašuju 100 miliona eura. Šta je biznismen Brković radio sa tolikim milionima, ostavljajući pustoš za sobom u privatizovanim državnim preduzećima, teško je objasniti. Gdje je novac nestao i avio-kompanija čijim se letjelicama putovalo u šoping u Milano, u Monako, na odmore na francuskoj rivijeri i slične uživancije.

Da li će proglašenjem fajronta u kompaniji Vektra Montenegro, miljenici svih depeesovskih vlada i premijera, stotine napaćenih radnika naplatiti svoja potraživanja, u čije ruke će dospjeti hercegnovski hoteli i budvanske nepokretnosti, pitanja su koja za sada nemaju odgovora. Ako bankrot nije samo još jedan manevar u nizu, da se imperija  i ortaci otarase nagomilanih dugovanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo