Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vladina strategija – državna tragedija

Objavljeno prije

na

Tek treba da vidimo kako će, 1. avgusta, u parlamentu proći Vladin prijedlog rebalansa budžeta. Već je, međutim, izvjesno da je Vlada prekršila Zakon o budžetu Crne Gore za 2013. godinu. I to tako što se prije usvojenog rebalansa praktično već zadužila za nekih 120 miliona da bi povjeriocima isplatila dugove svojih partnera iz KAP-a. Pričamo o bankarskim kreditima koje je CEAC, u većinskom vlasništvu Olega Deripaske, podigao za račun KAP-a uz garancije Vlade Crne Gore da će ti dugovi biti vraćeni.

Pošto je KAP, na zahtjev Vlade, otišao u stečaj momentalno su pale i garancije date mađarskoj OTP i ruskoj VTB banci vrijedne, zajedno, više od 120 miliona.

,,U vezi s tim, OTP i Ministarstvo finansija definisali su da će pomenuta garancija (radi se o 42,5 miliona – prim. Monitora) biti otplaćena na način što će između strana biti zaključen novi kreditni aranžman”, stoji u obavještenju koje je polovinom jula stiglo iz Vlade.

Pošto pregovarači ruske VTB banke nijesu bili toliko kooperativni, ministar finansija Radoje Žugić je, po ovlašćenju Vlade, zaključio kreditni aranžman sa Dojče i Erste bankom, u iznosu od 60 miliona eura, ,,čime su obezbijeđena sredstva za izmirenje obaveza po osnovu aktiviranih državnih garancija izdatih za KAP”, obradovali su nas Vladini glasnogovornici uz obavještenje da su ,,sredstva kredita obezbijeđena na period od tri godine i uz fiksnu kamatnu stopu od 6,42 odsto”. Mašala!

Bio je to samo nastavak priče o crnogorskim državnim garancijama i njihovom neodgovornom dijeljenju kompanijama čiji su vlasnici dobri sa čelnicima vladajuće koalicije. Prva epizoda ove tragikomedije emitovana je u maju 2011. kada je Vlada Igora Lukšića platila švajcarskoj Svis kredit banci 26,3 miliona eura na ime garancija za kredit koji je prethodno podigla holandska of-šor kompanija MNSS, tada većinska vlasnica Željezare u Nikšiću. Gdje je taj novac završio – ne zna se. Uglavnom, dok je Lukšić našim novcem plaćao dug na koji mu je u amanet ostavio njegov prethodnik i partijski vođa Milo Đukanović, u Privrednom sudu u Podgorici pravljen je spisak povjerilaca Željezare, nakon što je fabrika otišla u stečaj (koji mjesec kasnije, ozvaničen je njen bankrot).

Prethodno je, 2009. godine, Branko Vujović, kao ministar ekonomije u Đukanovićevoj Vladi, sa zvaničnicima MNSS-a potpisao Protokol o saradnji u kome je doslovno stajalo da je ,,svaka strana saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Od tada do danas nikome iz crnogorskog pravosuđa nije palo na pamet da se zapita otkud ministru ekonomije pravo da probrane amnestira od krađe i prevare. U suprotnom neko bi, makar, bio saslušan. Da objasni šta su sve Vlada i njeni partneri vodili pod stavkom ,,pogrešne radnje”. Odnosno, u čije ime i za čiji račun su pravljeni aranžmani nalik Protokolu o saradnji usaglašenim sa MNSS-om.

Uglavnom, nepunu godinu kasnije, u februaru 2012. Vlada je od parlamenta tražila (i dobila) saglasnost da sa naših 32-33 miliona izmiri obaveze CEAC-a prema Dojče banci. Vlasnike KAP-a mrzjelo je da svojim povjeriocima šalju polugodišnje izvještaje o utrošku pozajmljenih sredstava, pa su Njemci – neosjetljivi na takav humor – fakturu za plaćanje duga koji je tek trebalo da dospije proslijedili Vladi Crne Gore. Plaćeno.

Negdje iz tog perioda datira i posljednji zvaničan podatak o iznosu državnih garancija. ,,Ukupan iznos potpisanih garancija Vlade Crne Gore na dan 30. jun 2011. iznosi 558 miliona eura”, obznanio je premijer Lukšić početkom prošle godine u parlamentu. Poređenja radi – u procesu privatizacije Crna Gora je 195 preduzeća, među kojima su Trebjesa, Jugopetrol, Telekom, polovina EPCG i sve nekada državne banke, prodala za – 725 miliona.

,,Vlada nije srećna zbog načina na koji je dodijeljena državna pomoć u prethodne dvije godine, ali nije mogla uticati da ta podjela bude drugačija…”, objašnjavali su potom Lukšićevi najbliži saradnici, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović i ministri finansija i ekonomije Milorad Katnić i Vladimir Kavarić. Tako da se zna da trend prebacivanja odgovornosti na prethodnike nije počeo sa sedmom Đukanovićevom vladom. Nego sa prvom Lukšićevom.

Proljetošnji Izvještaj o reviziji državnih garancije Vlade CG izdatih 2010. i 2011. godine, koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI), pokazao je da su nepoštovanje propisa i zanemarivanje rizika da će plaćanje izdatih garancija pasti na teret poreskih obveznika bile standardni obrazac ponašanja u svim analiziranim poslovima. A DRI je kontrolisao samo Vladine aranžmane teže od 10 miliona.

Tako se spisak sveo na pet kompanija – KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička Infrastruktura i Željeznički Prevoz – kojima je država garantovala pozajmice u ukupnom iznosu od 214,53 miliona eura.

Dodamo li tom popisu i one što su ostali ispod limita od deset miliona, ili su im garancije date prije i(li) poslije perioda koji je analizirao DRI, a među koje spadaju i Montenegrobonus, Montenegroairlines, Obod, Rudnici boksita, MI RAI (bivši ŠIK Javorak), Regionalni vodovod… dolazimo u priliku da shvatimo razmjere tog državno-privatnog partnerstva. Koji će, do posljednjeg centa, platiti poreski obveznici.

Državne garancije, istine radi, nijesu bile jedini način na koji su ovdašnje vlasti od početka globalne ekonomske krize pomagale poslovanje privilegovanih preduzetnika, bankara i strateških investitora. Početkom jula je objelodanjen spisak kompanija – najvećih poreskih dužnika. Ispostavilo se da te firme budžetu duguju više od 350 miliona eura, dok se državni zvaničnici skoro pa hvališu konstatacijom da je, od tog duga, naplativo jedva nekih 20 odsto. Pride, ispostavilo se da tom popisu nedostaju najveći dužnici poput EPCG (njihov dug je veći od 60 miliona) i KAP-a (taj iznos će, možda, biti objelodanjen tek nakon što stečajni sudija napravi konačan popis Kombinatovih povjerilaca i njihovih potraživanja). Kao što se i pokazalo da je manje od trećine tih dugova pokriveno kakvim takvim pisanim dozvolama i rješenjima o odloženom plaćanju poreza i doprinosa.

Konačno, priča o državnoj pomoći privatnim firmama ne može proći bez pomena Prve banke. Postoje za to makar tri jako dobra i skupa razloga.

Prvo – to je jedinstven slučaj da je predsjednik Vlade novcem poreskih obveznika spašavao vlastiti biznis. To što se Milo Đukanović u tom poslu nije pojavljivao kao direktni izvršilac, pošto su sav posao obavili Igor Lukšić i Radoje Žugić, ne mijenja suštinu priče.

Drugo – peglanje dubioza koje su napravili nezasiti megalomani iz Prve banke koštalo je sve građane i privredu Crne Gore. Koliko prošle nedjelje Đukanović i njegovi saradnici su nam objašnjavali kako je EPCG pošteđena plaćanja poreza zbog ,,nelikvidnosti”. Njihov novac, skoro 70 miliona eura, koji je zvanično deponovan u Prvoj banci niko od njih nije pominjao. To je, ipak, bilo dovoljno da potvrdi kako je ,,dokapitalizacija EPCG” izvršena tako da od tog posla najveću, ako ne i jedinu, korist ima Prva banka.

Treće – upravo su Prva banka i njene finansijske nevolje bile povod da Vlada i parlament, u jesen 2008, krenu u izmjene zakonske regulative kako bi ozvaničile mogućnost da se privatni poslovni promašaji pokrivaju državnim novcem. Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sektora skrojen je po mjeri Prve, i ona je neposredno po njegovom usvajanju iz državne kase pozajmila 44 miliona eura. Vraćanje te pozajmice do danas je ostalo sporno.

Tadašnji ministar finansija bio je zadužen za širenje lažnog optimizma. ,,U slučaju da moramo realizovati neku od mjera na raspolaganju su nam državne rezerve koje iznose 180 miliona eura, zlato, sredstva koja državni fondovi imaju kod komercijalnih banaka, kao i novac kojim raspolaže CBCG…”, tješio nas je Igor Lukšić prije nego je obznanio suštinu plana: ,,U slučaju nužde koristili bismo državne rezerve, a i država bi mogla da se zaduži radi likvidnosti bankarskog sistema”. Pošto je slučaj nužde potrajao, državni dug je od kraja 2008. do danas porastao sa 27 na približno 60 odsto bruto društvenog proizvoda. Sa tendencijom daljeg rasta.

Najavljeni rebalans logičan je nastavak te priče. Ako parlament ne stane na put zvaničnicima izvršne vlasti odlučnima da sve mane i nedostatke vlastite poslovne strategije prebace na tuđ račun. A tada bi i poneko iz crnogorskog pravosuđa mogao doći u iskušenje da radi svoj posao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo