Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzaludni trud

Objavljeno prije

na

Možda je u Ustavu Crne Gore trebalo preskočiti član 13. Piše: Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni. U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Pokazalo se kao – čist baksuz.

Ne zna se je li u većim nevoljama srpski ili crnogorski jezik. Svako malo vlast pokušava da pravo ljudi da koriste srpski pretvori u teorijsko, način na koji je kodifikovan crnogorski jezik proizvodi fakat da ga u svakodnevnom životu nema. Pored toga, pokazalo se ovih dana, nikad se ne zna u kakvom statusu će koji jezik omrknuti, u kakvom osvanuti.

Najprije je, nakon dvije godine razmišljanja, Ustavni sud utvrdio da

odredbe člana 11. stav 2. i 3. Opšteg zakona o obrazovanju nijesu u saglasnosti sa Ustavom te da je zakonodavac derogirao ustavno načelo o crnogorskom jeziku kao jedinom službenom u Crnoj Gori. Zakonodavac je, objasnili su, odredbom da se nastava u školama “izvodi i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”, u suštini, upotrebu srpskog jezika, u materijalnom smislu uspostavio na način suprotan Ustavu, kako u odnosu na crnogorski jezik, kao jedini službeni jezik u Crnoj Gori, tako i u odnosu na ostale jezike bosanski, albanski i hrvatski jezik, koji su takođe u službenoj upotrebi. Jezička pitanja Ustavni sud je razmatrao na inicijativu osam poslanika SDP-a i Matice crnogorske.

Odluka Ustavnog suda srušila je politički dogovor bivšeg premijera Igora Lukšića sa opozicijom prema kojem je Zakon o opštem obrazovanju promijenjen kako bi se nastavni predmet u školama prozvao crnogorski-srpski, bošnjački, hrvatski. Tokom ljeta 2011. pregovori o tome trajali su danima, opozicija je odbijala da bez dogovora o imenu jezika u školama glasa za izmjene u izbornom zakonodavstvu, koje se usvajaju dvotrećinskom većinom. Te izmjene, opet, bile su prvi od sedam uslova za dobijanje datuma početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Sporazum je na jedvite jade potpisan, ime nastavnog predmeta promijenjeno, pitanja o jeziku uglavnom su nestala sa tržišta dnevnopolitičkih zlopupotreba. Ispostavilo se, privremeno.

Vjerovatno će zauvijek ostati nepoznato koji pravni kantar je Ustavni sud upotrijebio da bi izmjerio šta pripada službenom, a šta jezicima u službenoj upotrebi. Tačno je da se tamo gdje zakon nije izričit, može tražiti duh zakona. On se, međutim, traži u svim elementima vezanim za društvo o kojima zakonodavac nužno mora voditi računa. U ovom društvu većina ljudi govori srpskim jezikom. Prema podacima sa posljednjeg popisa, 265.895 odsto ljudi koji čine 42,88 odsto stanovništva ove zemlje kazalo je da im je maternji jezik srpski. Crnogorski je maternji za 229.251 ili 36,97 odsto stanovnika Crne Gore. Činjenicu da je srpski jedan od jezika u službenoj upotrebi i da njime govori većina ljudi u ovoj zemlji moguće je zloupotrebljavati, ali je glupo ignorisati. Ustav Crne Gore, u okviru zaštite identiteta, jemči pravo na upotrebu svog jezika i pisma u privatnoj, javnoj i službenoj upotrebi. ,,Pojedinačno ili u zajednici sa drugima”.

Sve to nema veze, na scenu je stupio ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović. ,,Povodom odluke Ustavnog suda kojom je utvrđeno da odredbe Opšteg zakona o obrazovanju nijesu u saglasnosti sa Ustavom i da prestaju da važe danom objavljivanja te odluke, Ministarstvo prosvjete obavještava da će se nastavni predmet crnogorsko-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost i ubuduće izučavati kao do sada”, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete. Podsjetili su da je rješenje o nazivu predmeta definisano političkim dogovorom Vlade i opozicije o pitanjima koja se tiču evropskih integracija iz 2011. godine i rješenjima kojima su kasnije donijeti obrazovni programi. ,,Kako Ustavni sud ovom presudom nije tretirao ta pitanja, jasno je da ne postoji ni razlog da Ministarstvo pokreće proceduru izmjene postojećeg rješenja”. To da bi nastavni planovi i programi morali biti u skladu sa zakonom, za Ministarstvo prosvjete nije važno. Važno je da se interveniše u oblastima političke štete koju je odluka Ustavnog suda mogla da proizvede.

Vladin, što će reći posao ministarstva prosvjete je inače bio da odluku Ustavnog suda u djelo sprovede.

Onda je mrak pojeo trud Ustavnog suda. U Skupštini Crne Gore usvojen je amandman poslanika SNP-a Srđana Milića na zakon o obrazovanju kojim je propisano: ,,nastava u ustanovi izvodi se i na jezicima u službenoj upotrebi; imajući u vidu istu lingvističku osnovu-na srpskom jeziku; poštujući prava manjinskih naroda – na bosanskom, albanskom i hrvatskom jeziku”. Član koji je Ustavni sud proglasio neustavnim glasio je ,,Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”. Lijepo je predsjednik parlamenta primijetio da se svodi na isto.

Nije potrebna ni velika mudrost ni preozbiljno poznavanje ovdašnje političke scene da bi se vidjelo da je DPS morao da usvoji Milićev amandman kako bi obezbijedio glasove SNP za izmjene Ustava dva dana kasnije. Kad zatreba, DPS opet može da popritegne uz pomoć Ustavnog suda.

Nije, dakle, lako srpskom, ali nije ni crnogorskom jeziku. Iako su od promocije pravopisa i pravopisnog rječnika crnogorskog jezika prošle četiri godine, malo je koje od novokodifikovanih rješenja zaživjelo. U medijima, u službenim dokumentima, ukratko – svuda, koristi se isti jezik koji se koristio i prije nadljudskih napora vlasti i odgovarajućih naučnika da smisle nova jezička pravila. Način na koji je uređivan crnogorski jezik, doprinio je da ne mali broj ljudi odluči da im je maternji jezik, ipak, srpski. Ili neki drugi od jezika u službenoj upotrebi.

Malo je ko od nastavnika i profesora jezika i književnosti pokušavao da primijeni znanja sa jednodnevnih seminara pomoću kojih su dobili diplome da su prekvalifikovani i za crnogorski jezik. Ostaju, na primjer, neiskorištene mogućnosti da se, po novome, pomoćni glagol htjeti koristi koristiti i u varijanti šćeti; prezent: šćednem, šćedneš…; imperfekt: šćah, šćaše…; aorist: šćedoh, šćede, šćedosmo, šćedoste, šćedoše. Niko, iako je dopušteno, ne kaže: kroza selo, uza stranu, niza stube, kroza zube, kroza šumu. Nadaleko čuvena “ćestenina” ostala je mrtvo slovo. Uzalud su se, koliko se zasad vidi, pisci novih pravopisnih pravila mučili i honorare zarađivali.

Djeca koja tek uče da pišu dužna su da nauče kako se pišu Ś i Ź, ali ne i da ta slova koriste. Uprkos rogobatnom nazivu nastavnog predmeta, primjena političkog sporazuma o jeziku donosila je rješenja koja nikoga nijesu ugrožavala. Niko, da se zna, po školama nije tražio da se isključivo koristi ili izričito zabranjuje reći – đeca, đevojka, đed i slično. Ne može se reći da teče med i mlijeko, sporadično su zabilježene i pretenciozne učiteljice i preosjetljivi roditelji, ali se niko ne žali na ugrožavanje osnovnog prava da koristi svoj jezik. Đaci su, naravno, skratili ime predmeta na – crnogorski. To je vjerovatno najveći ikad postignut domet u promovisanju crnogorskog jezika.

Za tili čas ova vlast je spremna da sruši šta god joj zatreba. Ja tebi pola kila ustavnih promjena, ti meni tri frtalja toga i toga zakona – njihovo je viđenje politike i pravne sigurnosti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo