Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzaludni trud

Objavljeno prije

na

Možda je u Ustavu Crne Gore trebalo preskočiti član 13. Piše: Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni. U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Pokazalo se kao – čist baksuz.

Ne zna se je li u većim nevoljama srpski ili crnogorski jezik. Svako malo vlast pokušava da pravo ljudi da koriste srpski pretvori u teorijsko, način na koji je kodifikovan crnogorski jezik proizvodi fakat da ga u svakodnevnom životu nema. Pored toga, pokazalo se ovih dana, nikad se ne zna u kakvom statusu će koji jezik omrknuti, u kakvom osvanuti.

Najprije je, nakon dvije godine razmišljanja, Ustavni sud utvrdio da

odredbe člana 11. stav 2. i 3. Opšteg zakona o obrazovanju nijesu u saglasnosti sa Ustavom te da je zakonodavac derogirao ustavno načelo o crnogorskom jeziku kao jedinom službenom u Crnoj Gori. Zakonodavac je, objasnili su, odredbom da se nastava u školama “izvodi i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”, u suštini, upotrebu srpskog jezika, u materijalnom smislu uspostavio na način suprotan Ustavu, kako u odnosu na crnogorski jezik, kao jedini službeni jezik u Crnoj Gori, tako i u odnosu na ostale jezike bosanski, albanski i hrvatski jezik, koji su takođe u službenoj upotrebi. Jezička pitanja Ustavni sud je razmatrao na inicijativu osam poslanika SDP-a i Matice crnogorske.

Odluka Ustavnog suda srušila je politički dogovor bivšeg premijera Igora Lukšića sa opozicijom prema kojem je Zakon o opštem obrazovanju promijenjen kako bi se nastavni predmet u školama prozvao crnogorski-srpski, bošnjački, hrvatski. Tokom ljeta 2011. pregovori o tome trajali su danima, opozicija je odbijala da bez dogovora o imenu jezika u školama glasa za izmjene u izbornom zakonodavstvu, koje se usvajaju dvotrećinskom većinom. Te izmjene, opet, bile su prvi od sedam uslova za dobijanje datuma početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Sporazum je na jedvite jade potpisan, ime nastavnog predmeta promijenjeno, pitanja o jeziku uglavnom su nestala sa tržišta dnevnopolitičkih zlopupotreba. Ispostavilo se, privremeno.

Vjerovatno će zauvijek ostati nepoznato koji pravni kantar je Ustavni sud upotrijebio da bi izmjerio šta pripada službenom, a šta jezicima u službenoj upotrebi. Tačno je da se tamo gdje zakon nije izričit, može tražiti duh zakona. On se, međutim, traži u svim elementima vezanim za društvo o kojima zakonodavac nužno mora voditi računa. U ovom društvu većina ljudi govori srpskim jezikom. Prema podacima sa posljednjeg popisa, 265.895 odsto ljudi koji čine 42,88 odsto stanovništva ove zemlje kazalo je da im je maternji jezik srpski. Crnogorski je maternji za 229.251 ili 36,97 odsto stanovnika Crne Gore. Činjenicu da je srpski jedan od jezika u službenoj upotrebi i da njime govori većina ljudi u ovoj zemlji moguće je zloupotrebljavati, ali je glupo ignorisati. Ustav Crne Gore, u okviru zaštite identiteta, jemči pravo na upotrebu svog jezika i pisma u privatnoj, javnoj i službenoj upotrebi. ,,Pojedinačno ili u zajednici sa drugima”.

Sve to nema veze, na scenu je stupio ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović. ,,Povodom odluke Ustavnog suda kojom je utvrđeno da odredbe Opšteg zakona o obrazovanju nijesu u saglasnosti sa Ustavom i da prestaju da važe danom objavljivanja te odluke, Ministarstvo prosvjete obavještava da će se nastavni predmet crnogorsko-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost i ubuduće izučavati kao do sada”, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete. Podsjetili su da je rješenje o nazivu predmeta definisano političkim dogovorom Vlade i opozicije o pitanjima koja se tiču evropskih integracija iz 2011. godine i rješenjima kojima su kasnije donijeti obrazovni programi. ,,Kako Ustavni sud ovom presudom nije tretirao ta pitanja, jasno je da ne postoji ni razlog da Ministarstvo pokreće proceduru izmjene postojećeg rješenja”. To da bi nastavni planovi i programi morali biti u skladu sa zakonom, za Ministarstvo prosvjete nije važno. Važno je da se interveniše u oblastima političke štete koju je odluka Ustavnog suda mogla da proizvede.

Vladin, što će reći posao ministarstva prosvjete je inače bio da odluku Ustavnog suda u djelo sprovede.

Onda je mrak pojeo trud Ustavnog suda. U Skupštini Crne Gore usvojen je amandman poslanika SNP-a Srđana Milića na zakon o obrazovanju kojim je propisano: ,,nastava u ustanovi izvodi se i na jezicima u službenoj upotrebi; imajući u vidu istu lingvističku osnovu-na srpskom jeziku; poštujući prava manjinskih naroda – na bosanskom, albanskom i hrvatskom jeziku”. Član koji je Ustavni sud proglasio neustavnim glasio je ,,Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”. Lijepo je predsjednik parlamenta primijetio da se svodi na isto.

Nije potrebna ni velika mudrost ni preozbiljno poznavanje ovdašnje političke scene da bi se vidjelo da je DPS morao da usvoji Milićev amandman kako bi obezbijedio glasove SNP za izmjene Ustava dva dana kasnije. Kad zatreba, DPS opet može da popritegne uz pomoć Ustavnog suda.

Nije, dakle, lako srpskom, ali nije ni crnogorskom jeziku. Iako su od promocije pravopisa i pravopisnog rječnika crnogorskog jezika prošle četiri godine, malo je koje od novokodifikovanih rješenja zaživjelo. U medijima, u službenim dokumentima, ukratko – svuda, koristi se isti jezik koji se koristio i prije nadljudskih napora vlasti i odgovarajućih naučnika da smisle nova jezička pravila. Način na koji je uređivan crnogorski jezik, doprinio je da ne mali broj ljudi odluči da im je maternji jezik, ipak, srpski. Ili neki drugi od jezika u službenoj upotrebi.

Malo je ko od nastavnika i profesora jezika i književnosti pokušavao da primijeni znanja sa jednodnevnih seminara pomoću kojih su dobili diplome da su prekvalifikovani i za crnogorski jezik. Ostaju, na primjer, neiskorištene mogućnosti da se, po novome, pomoćni glagol htjeti koristi koristiti i u varijanti šćeti; prezent: šćednem, šćedneš…; imperfekt: šćah, šćaše…; aorist: šćedoh, šćede, šćedosmo, šćedoste, šćedoše. Niko, iako je dopušteno, ne kaže: kroza selo, uza stranu, niza stube, kroza zube, kroza šumu. Nadaleko čuvena “ćestenina” ostala je mrtvo slovo. Uzalud su se, koliko se zasad vidi, pisci novih pravopisnih pravila mučili i honorare zarađivali.

Djeca koja tek uče da pišu dužna su da nauče kako se pišu Ś i Ź, ali ne i da ta slova koriste. Uprkos rogobatnom nazivu nastavnog predmeta, primjena političkog sporazuma o jeziku donosila je rješenja koja nikoga nijesu ugrožavala. Niko, da se zna, po školama nije tražio da se isključivo koristi ili izričito zabranjuje reći – đeca, đevojka, đed i slično. Ne može se reći da teče med i mlijeko, sporadično su zabilježene i pretenciozne učiteljice i preosjetljivi roditelji, ali se niko ne žali na ugrožavanje osnovnog prava da koristi svoj jezik. Đaci su, naravno, skratili ime predmeta na – crnogorski. To je vjerovatno najveći ikad postignut domet u promovisanju crnogorskog jezika.

Za tili čas ova vlast je spremna da sruši šta god joj zatreba. Ja tebi pola kila ustavnih promjena, ti meni tri frtalja toga i toga zakona – njihovo je viđenje politike i pravne sigurnosti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo