DRUŠTVO
Što će biti sa Svetim Stefanom
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Elitni hotelski kompleks Sveti Stefan-Miločer našao se iznenada, usred turističke sezone, na naslovnicama brojnih medija u regionu. Povod neočekivane promocije bisera crnogorske obale nije neka turistička atrakcija, važan kulturni ili muzički hepening, nego skandal sa hapšenjem Viktora Restisa, grčkog milijardera i zakupca najpoznatijeg crnogorskog ljetovališta.
Bogati brodovlasnik uhapšen je po nalogu grčkog državnog tužioca u utorak u Atini, zbog sumnji da je umiješan u posao pranja novca, pronevjeru i osnivanje kriminalne organizacije za posredovanje pri obezbjeđivanju nenaplativih bančinih kredita u FBB banci (First Business Bank).
Porodica Viktora Restisa u toj banci ima većinski udio, pa mu se stavlja na teret da je svojim uticajem obezbjeđivao kredite kompanijama koje kontrolišu on i članovi njegove familije. Iznosi odobrenih kredita za koje je optužen dostižu sumu od preko pola milijarde eura.
Vijest o hapšenju Restisa, većinskog vlasnika investicione grupe Restis koja je od singapurske hotelske kompanije Aman Resorts 2008. godine preuzela zakup hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, odjeknula je poput bombe u crnogorskom poslovnom svijetu. Viktor Restis jedan je od važnijih partnera Vlade, član je odbora direktora budvanske kompanije Adriatik properties, koja upravlja ekskluzivnim turističkim kompleksom.
Restis je u Crnu Goru stigao kao spasitelj najznačajnijeg Vladinog aranžmana u turizmu, nakon bankrota Amana, na nagovor svog prijatelja i ortaka Petrosa Statisa, crnogorskog zeta i vlasnika vrijednih nekretnina u Crnoj Gori.
Statis ima dvostruku funkciju u kompaniji Adriatik properties u kojoj dijeli vlasništvo sa Restisom. Predsjednik je i član odbora direktora firme. Osnivač ove kompanije je firma Aidway Investment Limited registrovana na Britanskim Djevičanskim ostrvima, čiji je direktor grčki državljanin Greg Sirois, jedan od potpisnika ugovora o zakupu.
Od spektakularnog ulaska Restis grupe u posao zakupa Sveca prošlo je pet godina tokom kojih svi hoteli nisu renovirani niti je ugovor o zakupu do kraja ispoštovan.
Bankarski skandal i pronevjere milionskih razmjera za koje se optužuje aktuelni gazda Svetog Stefana otvara, po ko zna koji put, pitanje zle sudbine najpoznatijeg turističkog ostrva na Jadranu, na kome su se u posljednjih 20 godina DPS vladavine tri puta promijenili zakupci sumnjivih poslovnih i moralnih kvaliteta.
Mještani vjeruju da njihov mali grad, sagrađen u srednjem vijeku kao nekadašnje sjedište Paštrovića, ima svog sveca zaštitnika, Sv. Stefana, koji svakog ko pokuša da njime zagospodari nagradi prema zasluzi.
Prvi gazda Sveca kojem je Vlada ondašnjeg i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića ustupila turistički resort zajedno sa hotelom Maestral u Pržnu Jezdimir Vasiljević, zvani Jezda, vlasnik propale štedionice Jugoskandik, završio je u zatvoru. Osuđen je zbog pronevjere 58 miliona njemačkih maraka i pljačke štediša za 190 miliona.
Sljedeći zakupac svetostefanskih hotela na dugih 30 godina Aman Resorts, odnosno Adrian Zeka, nepunu godinu nakon potpisivanja ugovora o zakupu, doživio je finansijski brodolom.
Naslijedilo ga je Viktor Restis koji je pet godina kasnije, početkom ove sedmice, lišen slobode zbog malverzacija sa kreditima i pranja novca.
Oko Svetog Stefana vrtio se i bivši odbjegli premijer Tajlanda Taksin Šinavatra, vlasnik crnogorskog pasoša, koji je sa svitom u tajnosti obilazio radove na rekonstrukciji svetostefanskih vila. Da li je Šinavatra sa svojim kapitalom ušao u konzorcijum Restis grupe, u kojoj je funkciji kontrolisao gradnju i dalje je poslovna tajna.
Na koji će način hapšenje Restisa uticati na ugovor o zakupu hotela teško je prognozirati. Prema prvim reakcijama koje stižu iz Vlade, za državnu administraciju je najvažnije da investitor poštuje ugovorene obaveze, dok je ugled koji uživa u poslovnom svijetu i na svjetskom turističkom tržištu na kome se prodaje i Sveti Stefan, u drugom planu.
Za upravu HG Budvanska rivijera, vlasnika hotela Sveti Stefan i Miločer bitno je da kompanija Adriatic properties redovno plaća godišnju naknadu na ime zakupnine. Nemaju spreman odgovor na pitanje šta će biti ako se ta redovnost poremeti.
Manipulišući brojem miliona koje je uložio u obnovu hotela, Restis je za kratko vrijeme uspio da u svoju korist promijeni osnovne uslove zakupa. Smanjio je godišnju zakupninu za 30 odsto. Za dva najvrednija hotela na najljepšem dijelu crnogorske obale, Sveti Stefan i Miločer plaća 1,12 miliona eura, dok je za hotel Kraljičina plaža postigao cijenu od svega 350.000 eura.
Navedenom cijenom zakupa obuhvaćene su i brojne vile u Miločeru, restorani i kafei, poslovni centar i velika upravna zgrada na Svetom Stefanu.
Produžen je i rok zakupa hotela na period od 42 godine, dok je zakup zemljišta u Miločeru pomjeren na 90 godina. Ovako skockanom posjedu pridodane su tri najljepše plaže na Jadranu u dužini od 650 metara. Vladino preduzeće Morsko dobro ustupilo je sve tri plaže Grcima uz super cijenu od 80.000 eura godišnje.
To nije bilo dovoljno, pa je Petros Statis zakupio i od mještana oduzeo najvredniji dio istočne svetostefanske plaže, kako bi morem sa svih strana zaokružio posjed, otuđen i izolovan u narednih pola vijeka.
Restisu i partnerima pošlo je za rukom da dobiju kredit od Evropske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 37 miliona eura, na ime obnove i rekonstrukcije hotela Sveti Stefan i Miločer i izgradnju novih kapaciteta.
Garanciju za dobijene novce dala je Vlada premijera Igora Lukšića. Data je saglasnost da Evropska banka postane vlasnik ugovora o zakupu, ukoliko dužnik ne bude u stanju da vrati odobreni kredit. Banka po tom sporazumu ima pravo da traži novog zakupca hotela koji će kredit vraćati, uz saglasnost Budvanske rivijere.
Nije hipoteka, ali je garancija. Tek Svecu se smiješi još jedan krug zakupaca sa neke od svjetskih adresa.
Viktor Restis se u Crnoj Gori legitimisao kao klasični divlji graditelj izvan domašaja zakona. Grci su na najgrublji način uzurpirali zemljište i maslinjake u zaleđu grada-hotela, na kome su uz prećutnu saglasnost nadležnih u Opštini Budva i Ministarstvu održivog razvoja i turizma, bez odobrenja za gradnju podigli dvije zgrade koje su kasnije legalizovane kao privremeni objekti.
Graditeljsko divljanje nastavljeno je na čuvenoj maloj Kraljičinoj plaži u čijem je zaleđu prošle godine izgrađen kompleks od šest zgrada, navodno, za potrebe hotelskog SPA centra. Najatraktivniji i najvredniji dio crnogorske obale upotrijebljen je za gradnju višespratnih paviljona za masažu, jogu, vještačkog jezera…
Biće to masiranje sa najljepšim pogledom na rivijeri.
Građevinsku dozvolu za devastaciju tog dijela Miločera izdao je bivši ministar Predrag Sekulić na preporuku bivšeg premijera Igora Lukšića. Bilo je to grubo kršenje Zakona o uređenju prostora i gradnju objekata koji propisuje postojanje planskog dokumenta kao osnove za izdavanje odobrenja za gradnju, kojeg za područje Miločera nema.
Veći dio odobrenog zajma, suma od 27 miliona eura, namijenjena je gradnji novog hotela Kraljičina plaža na mjestu postojećeg i stanova za prodaju na istoj lokaciji.
Vlada je Grcima dala saglasnost da u miločerskom parku sagrade 66 luksuznih apartmana za tržišnu prodaju. Urbanističkim planom „Čedi – Kraljičina plaža”, koji čeka na javnu raspravu urbanizovano je oko 25.000 kvadrata miločerskog parka, sa zgradama koje dostižu do deset spratova, sa novom infrastrukturom, garažama, poslovnim objektima i saobraćajnicama. Planira se uništavanje Miločera, prirodnog rezervata od nacionalnog značaja i nekadašnjeg mondenskog ljetovališta radi profita zakupca sa kojim je mimo znanja crnogorske javnosti dogovorena gradnja, kamuflirana ugovorom o zakupu.
Kontroverzni investitori
Viktor Restis se pridružio plejadi „uglednih” investitora na Crnogorskom primorju protiv kojih je pokrenuta istraga ili se njihovo bogatstvo nasukalo na njegovim obalama. Bivši vlasnik dijela ostrva Sv. Nikola u Budvi Nenad Đorđević osuđen je, jer je ojadio kasu srpskog Zavoda za zdravstveno osiguranje. Kupac njegovog imanja Stanko Subotić Cane optužen je u Srbiji za učešće u švercu cigareta. Bankrotirao je strateški partner budvanske lokalne uprave ruski milijarder Sergej Polonski, investitor stambenog naselja i nesuđenog hotela Jedro na Zavali. Protiv Vladinog partnera u KAP-u Olega Deripaske vodi se istraga za pranje novca u Španiji. Deripaska je vlasnik luksuznih vila i imanja na rtu Platamuni u Grblju. Italijansko tužilaštvo u Bariju podiglo je optužnicu za šverc cigareta protiv Branislava Mićunovića, jednog od jačih investitora u Budvi. Kao i protiv Veselina Barovića vlasnika ulcinjske Solane, hotela, kafana i restorana u Kotoru, te protiv Branka Banje Vujošević, budvanskog hotelijera i ugostitelja. Istraga se vodi i u slučaju izgradnje luksuznog centra TQ Plaza u Budvi koji je gradila firma Trejdjunik srpskog biznismena Mirka Latinovića, partnera Opštine Budva.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom
Objavljeno prije
22 satana
6 Juna, 2026
Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima
Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.
Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.
Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.
Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.
Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.
Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.
Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.
Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.
Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju. Pa bi, obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.
Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.
Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.
Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.
Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.
Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.
Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.
Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.
Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.
Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.
SDT istražuje političku pozadinu
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.
Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.
U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.
Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija
Objavljeno prije
23 satana
6 Juna, 2026
Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su simbol odnosa sistema prema tom problemu
Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?
Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.
Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.
U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.
Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.
Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.
Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.
„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.
Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?
Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.
Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.
Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.
Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.
„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.
Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.
Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.
Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.
„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.
Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.
Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.
Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.
Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.
Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.
Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.
Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.
Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.
Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.
Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori
Objavljeno prije
1 sedmicana
30 Maja, 2026
Uobičajeno, 34. godišnjicu od zločina deportacija bosanskih izbjeglica, obilježile su ispred CB Herceg Novi porodice žrtava i nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA. Vlast, baš kao i prethodna, ćuti
Porodice žrtava, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA okupile su se 25. maja, ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, u znak obilježavanja 34 godine od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.
Te godine, crnogorska policija je, tokom maja i juna, uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske (RS). Tijela svih stradalih još nisu pronađena.
,,Saosjećamo sa bolom porodica stradalih od kojih neke još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, ukazujući da na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin, još nema spomen-obilježja. Ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao,krajem maja 1992. godine”, navode u saopštenju iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da ponovo apeluju na Specijalno državno tužilastvo (SDT) da se iznova bavi ovim zločinom, u kojem je, navode oni, sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori.
Iako je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio početkom protekle godine ponovno formiranje predmeta u slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija, za sada, rezultata još uvijek nema.
Do sada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.Apelacioni sud je 2013. presudu potvrdio, a Vrhovni sud Crne Gore 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je odbačena.
O sramnom zločinu prvi je javno progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga, prijetili, naposljetku mu podmetali da je on saučesnik u zločinu.
Dio vladajuće partije Demokrata početkom 2024. godine u Skupštini Glavnog grada predložio je da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića. On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.
Bulatović je, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci RS najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.
Početkom marta protekle godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.
Crna Gora je prIznala zločin i isplatila odštetu za 200 članova porodica žrtava na osnovu sudskog poravnanja 2008. godine.Odlukom od 6. aprila 2023, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu porodica žrtava deportacija 1992. protiv države Crne Gore, obrazlažući pritom ovo odbacivanje naknadom materijalne štete koju su ove žrtve dobile od države Crne Gore 2008, i kakvim-takvim krivičnim postupkom, vođenim i okončanim u Crnoj Gori.
U aprilu protekle godine premijer Milojko Spajić je saopštio da će država isplatiti naknadu od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava ratova devedesetih uključujući žrtve Deportacije, žrtve napada i otmice iz voza u Štrpcima, i civilne žrtve NATO bombardovanja Murine i Tuza uz dinamiku od po 50.000 eura 2025. i ostatkom tokom ove godine.
Od 2010. porodice žrtava traže da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje žertvama deportacije. Od tri inicijative koje su HRA, CGO, ANIMA i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković uputili 2011. godine, uspostavljanje dana sjećanja, podizanje spomen-obilježja i izvinjenje policije do danas je ispunjena samo jedna.
,,Do danas smo dobili izvinjenje porodicama žrtava, i to 2022. godine. U ime Crne Gore izvinili su se ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a kasnije, 2023. godine, i predsjednik države. To je od naših zahtjeva jedino što je do danas ispunjeno”, kazala je na ovonedjeljnoj komemoraciji Tea Gorjanc-Prelević iz HRA
U avgustu 2022. godine, na tridesetogodišnjicu zločina, tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić uputili su javno izvinjenje žrtvama i porodicama. U avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države Alenu Bajroviću, sinu Osma Bajrovića, jedne od žrtava deportacije. Zakonske izmjene iz 2025. godine žrtvama Deportacije priznale su status civilnih žrtava rata.
,,Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Takođe, smatramo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori”, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumijeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajna memorijalizacija ovih sramnih i tragičnih događa iz novije crnogorske istorije.
Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
Izdvojeno4 sedmiceKINA, IGRAČ U STRATEŠKOM KOLU: Xi Jinping želi popuniti prazninu koja je ostala nakon Tita
