,,Moramo razumjeti potrebu Evropske investiciona banke, koja predstavlja okosnicu svake finansijske konstrukcije za realizaciju krupnih infrastrukturnih projekata, da napravi sve dodatne provjere prije nego što da zeleno svjetlo za njegovu realizaciju. Poslije pregovora sa njima biće jasno da li ta banka želi da preuzme svoj dio odgovornosti”, izjavio je nekoliko dana pred početak pregovora sa EIB crnogorski premijer Milo Đukanović.
Poslije dvodnevnih pregovora vođenih krajem novembra u sjedištu EIB, jasno je da ta banka ne želi da finansira ovaj projekat, ne bar onako kako ga je zamislila Vlada Crne Gore.
KREDITORI: Glavni crnogorski pregovarač, vicepremijer i ministar finansija Igor Lukšić, pokušao je javnost da umiri nakon neuspješnih pregovora.
,,Ne zavisimo samo od Evropske investicione banke, postoje i drugi kreditori”, rekao je on i građanima poručio da Vlada Crne Gore ne odustaje od gradnje puta prema sjeveru države.
Već pola godine zvaničnici u Podgorici skoro dnevno javnost ubjeđuju da ,,EIB podržava ovaj projekat i da pregovori dobro napreduju”. Čak se navodilo da je autoput Bar-Boljare dobio podršku na investicionom forumu u Londonu i od Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), što, tvrdilo se, eliminiše sve špekulacije da li će biti izgrađen.
Sada je jasno da EIB, kao politička banka EU, ne želi da preuzme odgovornost za realizaciju ovog projekta. Nakon uvida u sve nepovoljnije makroekonomske bilanse Crne Gore, saznanja da će taj autoput biti isplativ tek za 17 godina, kao i da on nije uvršten u mrežu evropskih prometnica, iz EIB su predložili da gradnja puta otpočne na dvije dionice – Đurmani-Virpazar i Virpazar-Smokovac, koje su frekventne i rentabilne. Izuzetno skupu dionicu Smokovac-Mateševo, gdje je milijardu eura potrebno za svega četrdesetak kilometara, ta banka nije željela da finansira. To su ranije odbili da učine i EBRD, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, iako je ona konsultant u ovom poslu! Te finansijske institucije izražavaju zabrinutost da li će Crna Gora biti sposobna da vraća sadašnja i buduća zaduženja. Samo tokom prethodne dvije godine spoljni dug zemlje povećan je za više od 400 miliona eura. Zato će crnogorska Vlada morati neđe drugo da traži kreditore.
Zbog konačnog stava EIB dva mjeseca je produžen rok za obezbjeđenje bankarskih garancija grčko-izraelskom konzorcijumu Aktor Šikun Binui, koji je predložio da za čak 1,575 milijardi eura gradi trećinu autoputa (63,5 od ukupno 169 kilometara)!
Dakle, veliko je pitanje kako će sada reagovati Grčka i Izrael, za koje se takođe gromoglasno tvrdilo da nemaju nikakvih problema da osiguraju bankarske garancije i novac čak i za tu redukovanu verziju autoputa.
OPET ISTO: U ovom slučaju ponavlja se gotovo isti scenario kao sa hrvatskim konzorcijumom koji je predvodio splitski Konstruktor. Upravo onog dana kada je raskinut ugovor sa prvorangiranim na tenderu, 4. marta, ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar izjavio je da će se pregovori sa drugorangiranim ograničiti na samo mjesec dana, jer će to, kako je rekao, biti dovoljno da grčko-izraelski konzorcijum prikupi garancije i sve što je potrebno za početak radova.
Pregovori su trajali dva puta duže, još četiri dodatna mjeseca je ostavljeno za dobijanje jamstava, pa još dva, pa je Đukanović otišao u Izrael, a kada će i da li će uopšte krenuti radovi niko više sa sigurnošću tačno ne može kazati.
Zvaničnici sada javnost pokušavaju da uvjere da postoji „čak i bolja varijanta”, koja garantuje da će naša država uskoro dobiti autoput od jadranske obale do granice sa Srbijom. Navodno, autocestu žele da finansiraju i grade Kina i Turska. Turska kompanija Kolin izrazila je ovih dana spremnost da gradi najtežu dionicu na putu od Beograda do granice sa Crnom Gorom – Požega-Boljare. Ta dionica, duga 107 kilometara, ima 15 tunela i velikih mostova, koštala bi oko milijardu eura. A gradnja samo dvije i po dionice našeg puta, koji će zbog izmjena idejnog projekta i konstrukcionih elemenata poneđe ličiti i na brzu saobraćajnicu, duge šeszdesetak kilometara, iznosila bi oko 23 miliona eura po kilometru!?
ROPSTVO: Zato je razumljivo što EIB i druge značajne međunarodne finansijske institucije ne žele da uđu u taj posao. Crnogorska opozicija ocijenila je da je veliko pitanje da li ekonomski i finansijski sistem naše zemlje može da izdrži tu investiciju. Jer, Crna Gora bi se morala kreditno zadužiti, izdvajati ogromna sredstva iz budžeta, a ustupila bi izvođaču koncesiju na veoma dug period, što znači da bi građani Crne Gore skupo plaćali vožnju tim autoputem.
Ulaskom u gradnju puta od Bara do Mateševa javni dug bi skočio na 2,7 milijardi eura ili oko 90 odsto bruto-društvenog proizvoda, što je za MMF i druge međunarodne finansijske institucije neprihvatljivo. To bi, međutim, još više trebalo da zabrine građane ove zemlje.
,,Plašim se da bi nas ovaj projekat mogao uvesti u dužničko ropstvo”, upozorava koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević.
Prema njegovim riječima, prihvatanjem ponude grčko-izraelskog konzorcijuma Crna Gora bi za gradnju dvije i po dionice autoputa morala godišnje iz budžeta da izdvaja 160 miliona eura.
Jedno je već sada izvjesno.
,,Zbog pogrešnog načina vođenja procesa izgradnje autoputa mi smo, nažalost, izgubili pet godina! To je, ipak, isuviše ozbiljan projekat da bi ga vodila ovako neozbiljna vlada”, kaže saobraćajni ekspert Emin Duraković.
Blamaža i tajkuni
Zbog dosadašnje blamaže oko realizacije ovog „posla stoljeća” na gubitku su i crnogorski tajkuni koji su u očekivanju njegove gradnje prethodnih godina pokupovali na stotine hektara zemljišta uz predviđenu trasu. Još veću štetu trpe oni koji su već bili upalili mašine za rad u Gornjim Mrkama. Upravo taj moćni lobi čitavo vrijeme zapovijeda Vladi prikazujući je neozbiljnom pred svijetom i pred svojim građanima.
Mustafa CANKA
Stav3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice