Povežite se sa nama

INTERVJU

Vlast ponižava naš zdrav razum

Objavljeno prije

na

Grupa građana, predstavnika nevladinog sektora, ponovo je prije nekoliko dana podnijela tužbu protiv Regulatorne agencije za energetiku, jer tvrde da je Agencija oštetila potrošače u Crnoj Gori. Među podnosiocima tužbe je i Daliborka Uljarević, izvršna direktorka NVO Centar za građansko obrazovanje. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa njom. – Građani Crne Gore su oštećeni za 39 miliona, a Stevo Muk, Goran Đurović i ja pokušavamo kroz sudsku proceduru da im vratimo te novce. Dobili smo već jedan spor u maju 2009. po kojem je Regulatorna agencija za energetiku (RAE) morala donijeti novu odluku kojom će omogućiti povraćaj tih sredstava, ali ona nije u cijelosti ispoštovala presudu Upravnog suda, tako da je, ako je vjerovati zvaničnicima Elektroprivrede, jer mi nemamo uvid u te podatke, do sada vraćeno oko tri miliona. Ipak, RAE je u decembru 2009. donijela odluku kojom priznaje i da je naplaćeno 39 miliona više od građana, pri čemu hoće da te pare vrati u 2010. i 2011. Mi nastavljamo spor protiv njih, jer cijenimo da novci moraju da se vrate 2010, odnosno odmah i to sa kamatom, kaže Uljarević.

MONITOR: Kakav ishod očekujete s obzirom na to da crnogorski sudovi presudama često dokazuju da su produžena ruka izvršne vlasti?
ULJAREVIĆ: Da je sudstvo u Crnoj Gori pod jakim političkim uticajima nije više samo utisak nas koji ovdje živimo, već i EU kojoj težimo a koja nas sve pažljivije analizira i bolje upoznaje. Lično vrlo uvažavam sudijsku funkciju. I u ovakvom, kompromitovanom sudskom sistemu ima sudija koji su profesionalni, pošteni i nezavisni i važno je takve primjere isticati isto koliko i kritikovati drugačije. Pošto je ovaj spor u toku, korektno bi bilo sačekati presudu prije konačne ocjene. Vjerujem da će se sudsko vijeće fokusirati na činjenice, dokaze i pravo i da će doprinijeti zaštiti javnog interesa.

MONITOR: Ipak, svjedoci smo da svi građani nisu pred zakonom jednaki I da se odluke sudova ignorišu?
ULJAREVIĆ: Naša realnost često ukazuje da ne živimo u državi u kojoj se zakon primjenjuje za sve jednako, kao i da su i sudovi, ali i brojne druge institucije poniženi od moćnih a nekontrolisanih pojedinaca. To je loše, na mnoge djeluje deprimirajuće i potiče ih da umjesto zaštite tih istih institucija traže prečice čime se vrtimo u začaranom krugu koji i dalje jača pojedince, a slabi institucije i vladavinu prava.

MONITOR: Često možemo čuti, a i uvjeriti se na konkretnim primjerima, da je Crna Gora privatna država. Vi često kontaktirate sa strancima, kakavi su njihovi komentari?
ULJAREVIĆ: Mi smo skloni da sjedimo i čekamo da neko drugi dođe i riješi naše probleme, umjesto da se sami uhvatimo u koštac sa njima. U tom kontekstu, postoje prevelika očekivanja od različitih predstavnika međunarodne zajednice. Treba da shvatimo, što je bolno za naš ego, da smo mi za politike koje oni predstavljaju nisko na listi prioriteta. Stoga je i njihova želja da se bave nama daleko od onog što bi bilo za nas najkorisnije. No, ne treba potcijeniti njihovu obaviještenost, razumijevanje prilika u kojima živimo i sposobnost da razvojem okolnosti i sami ne promijene strategiju i glavne sagovornike. Milošević je dugo bio smatran ,,faktorom stabilnosti”, a završio je kao ,,balkanski kasapin” u međunarodnom zatvoru. Komunikacija koju imam sa strancima, posebno u posljednje vrijeme, je ohrabrujuća sa stanovišta razumijevanja stanja i odnosa u društvu, radovalo bi me kad bi bila praćena sa više konkretnih akcija, javnih riječi i djela.

MONITOR: Kako Vam trenutno izgleda Crna Gora u poređenju sa modernim evropskim državama?
ULJAREVIĆ: Zavisi iz kojeg se ugla gleda. Ako je to kroz prizmu RTCG-a onda je dobro da bolje ne može biti, jer i pored toga što je svakim danom sve više nezapošljenih, gladnih, očajnih ljudi, afera, kriminalaca i neznalica koji donose odluke, uvjeravaju nas da napredujemo, da smo lideri u svemu i svačemu, idila samo povremeno kvare neki ,,isfrustrirani” i ,,neostvareni” pojedinci. No, realnost izvan ovog “ružičastog servisa” je sasvim drugačija, a ovdje je još premalo hrabrosti da se brane ideje na kojima bi se razvijala moderna Crna Gora. I to je ona ključna razlika u odnosu na elitne klubove kojima stremimo, ostalo se lako može u hodu nadoknaditi, jer moderna evropska odijela se ovdje već nose, samo ona ne mogu kompenzirati ono čega nema u djelima.

MONITOR: Korupcija i organizovani kriminal su bezmalo karakterne crte države Crne Gore. Koliko aktuelna vlast, prema Vašim saznanjima, radi na njihovom suzbijanju?
ULJAREVIĆ: Očito nedovoljno ako to ostaju naše konstante koje nam spočitavaju sve relevantne međunarodne adrese već godinama i sve intenzivnije, a nedostatak djelotvorne političke volje da se sa njima izbore oni kojima je to posao ne može se potrijeti nekom prilično upitnom statistikom.

MONITOR: Na kakvom je nivou razvijenosti demokratska politička kultura u Crnoj Gori?
ULJAREVIĆ: Mi smo društvo autoritarne, podaničke političke kulture, mitske tradicije, urušenog sistema vrijednosti koji devijacije tretira kao društveno prihvatljivo ponašanje, kolektivističkog obrasca koji njeguje neodgovornost, strah i otpor prema novinama, suštinske nespremnosti elita na promjene, njihove nesposobnosti razvijanja kvalitetne vizije i pratećih strategija uz impotentno oslanjanje na kult vođe, što ozbiljno sužava prostor za cjelovite a toliko potrebne reforme. Moramo mnogo raditi kako bi uopšte došli u okvir demokratske političke kulture i kako bi stvorili klimu u kojoj jedan čovjek i njegovo pismo nije važnije od zakona i institucija.

MONITOR: Kada će doći vrijeme za promjene urušenog sistema vrijednosti u Crnoj Gori?
ULJAREVIĆ: To je dug proces, a mi teško pravimo i prve ozbiljne korake. Ralf Darendorf, koji se bavio društvenom promjenom kao sociološkim fenomenom, iznio je čuvenu formulu po kojoj je za promjenu vlasti potrebno šest mjeseci, za promjenu odnosno izgradnju novih institucija šest godina, a za promjenu sistema vrijednosti 60 godina. Možemo samo da radimo na tome da dinamika bude možda brža u našem slučaju, ali redoslijed ne možemo zanemariti.

MONITOR: Poznato je da se autokratska vlast najviše plaši aktivnih, samosvjesnih građana, koji su u manjini u Crnoj Gori. Kako građanima pomoći da shvate da vlast postoji zbog njih i da se bez straha bore za svoja prava?
ULJAREVIĆ: Naši građani potcijenjuju sebe i sopstvenu moć, i to od onog dana kad se glasa do mnogih drugih kad se ćuti na ono na što se ne smije ćutati. To nas je dovelo u jednu pervertiranu dimenziji u kojoj imamo transparentnu vlast koja vrlo transparentno zloupotrebljava institucije sistema i naše novce, krši zakone, promoviše diskriminaciju prema određenim grupama, laže, tuče neistomišljenike i time na najarogantniji način ponižava naš zdrav razum.
Iako se u ovdašnjim razmjerama neki ljudi mogu učiniti silnima, ne treba zaboraviti da njihova moć izvire upravo iz sredstava koja smo im pružili i da imamo puno pravo da ih pozovemo na odgovornost. Nema u blizini moćnika toliko mjesta za sve one koji se nadaju da će se ćutanjem i poslušnošću spasiti, vrijeme je da svako radi ono u što iskreno vjeruje da je ispravno ne samo zarad očuvanja sopstvenog dostojanstva, već i egzistencije. Građani su za ovu vlast samo potrošna roba u procesu održanja monopola moći. Primjer su i svi oni radnici koji na ulicama danas traže svoje davno zarađene novce. Bilo bi loše da se svi u nekoj formi nađemo u njihovoj situaciji, a to nas neće zaobići ako budemo ćutali i poslušno čekali da se vrijeme i okolnosti same od sebe promijene u našu korist.

MONITOR: Kako Crna Gora da postane društvo u kojem će kultura protesta i otpora biti normalna pojava?
ULJAREVIĆ: Kultura protesta i otpora žive u razvijenim društvima i kulturama, a njihovo odsustvo je i mjera naše demokratske nezrelosti. Bilo bi dobro kad bismo manje mislili o poslušnosti, a više radili na sebi, svom samopouzdanju, dostojanstvu, ličnoj odgovornosti, svijesti o tome da imamo svoja prava. I možda možemo dati i originalan impuls time što ćemo građanskom neposlušnošću izraditi demokratsko društvo suprotno tvrdnji teoretičara da demokratsko društvo produkuje građansku neposlušnost. Uz uslov da ne zaboravimo da je građanska neposlušnost duboko individualna kategorija i da sve počinje od one odluke da kažete: dosta je, ne može više ovako, ja zaslužujem bolje i više!

MONITOR: Građansko društvo kod nas postoji samo u naznakama, a malograđanština u vidu primitivizma, neznanja, nevaspitanja pa sve do siledžijstva , čak i u vrhovima vlasti, prisutna je u ogromnim količinama. Kako ovo posljednje svesti na podnošljivu mjeru?
ULJAREVIĆ: Nesmjenjivost vlasti je nezdrava za svako društvo. I kad je najbolja vlast dođe u fazu dekadencije. Ova, koja nikad nije ni imala suštinsku vrijednosnu orijentaciju, uticala je na eroziju građanskog kao principa i na uspostavljanje okruženja u kojem nije pitanje kako živjeti kao čovjek već kako preživjeti ili kako lakše, brže i neobaveznije živjeti. Samo ozbiljno provjetravanje među donosiocima odluka može osvježiti i upristojiti ovo društvo.

MONITOR: O nevladinim organizacijama u Crnoj Gori izriču se kontroverzne ocjene. Da li NVO treba da se bave politikom?
ULJAREVIĆ: NVO su politički fenomen i samo oni koji nemaju ni elementarna znanja iz društvenih nauka mogu izuzimati NVO iz političkog života. Mi smo svi ,,političke životinje”, a politika nije rezervisana za one koji sjede u Skupštini, Vladi itd. Ona je naša potreba, napor i akcija da mijenjamo pravila igre koja su nam nametnuta i koja nam ne daju jednake šanse. Mobilizacijski i politički potencijal, autentični politički aktivizam je neodvojiv od NVO koje žele doprinijeti procesu demokratizacije i, svima potrebnom, podizanju nivoa političke kulture.

MONITOR: Kao jedan od autora studije Vrijednosne orijentacije i nivoi aktivizma studenata Univerziteta Crne Gore kako objašnjavate muk na Univerzitetu, izuzimajući časne izuzetke, kad je riječ o problemima u Crnoj Gori na koje bi akademska zajednica neizostavno morala da reaguje?
ULJAREVIĆ: UCG je dio uloga u partijsko-koalicionim trgovinama što ugrožava njegovu autonomiju, limitira zapošljene, studente i razvoj države. Crnogorski studenti nikada nijesu organizovali istinski studentski protest bilo da se radi o ugrožavanju nekog studentskog prava ili kao izraz sopstvenog odgovora na društveno-politička pitanja, a nije da nije bilo povoda na obje ravni. Nepojmljivo je da se osim nekoliko profesora ostali ponašaju kao da ih se ne tiče realnost u kojoj žive, da o njoj ne treba da imaju stav a kamoli kritički, i da su im profesionalne ambicije više fokusirane na napredak na partijskoj ili rukovodećoj ljestvici nego na stručne radove, istraživanja, komunikaciju sa studentima, odgovoran odnos prema stvarnosti.

Mislim da je to i pitanje načina dolaska i ostanka na UCG, gdje se čini da su ključni kriterijumi partijske, rođačke i druge interesne veze. Takvi ne mogu biti samostalni, počevši od rektora koji bi trebalo da bude stručni i moralni autoritet a čije je imenovanje i sud osporio. Kakvu to poruku šalje studentima prava na kojima sjutra pravni sistem treba da počiva?
Studirala sam u Beogradu u vrijeme Miloševićevog režima, pa ni tada fakulteti nijesu bili ,,očišćeni” od svih onih koji su kritički mislili i u javnosti tako nastupali. To je bilo presudno i za održanje demokratskog potencijala u društvu i procese koje su uslijedili. Sadašnja vlast je tu lekciju naučila i radi sve da sruši jedan važan stub u društvu – akademsku, kritički orijentisanu javnost i po cijenu uništenja sopstvene najstarije visokoobrazovne institucije.
Ipak, izbor uvijek postoji. Samo je pitanje koliko ste spremni da platite i što ste spremni da podnesete. Tišina koja odjekuje na UCG je sramota onih koji nose akademske titule.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali,  i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom

 

MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?       

MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.

Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.

Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.

MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?

MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.

Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.

MONITOR: DRI je  dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024.  Može li to proizvesti neke posljedice?   

MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.

Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja.  Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.

Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.

MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?

MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.

U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).

Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.

MONITOR: Jesu li EU integracije postale  poštapalica vlasti koja  ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?

MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.

Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.

Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.

Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne  ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.

MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?     

MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.

Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.

Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima  dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.

MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?    

MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu.  Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša.  Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.

Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali  partitokratija je nikada življa.

MONITOR: Šta nas čeka?

MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.

Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim  reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.

Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime

 


MONITOR: Procjene o broju lažnih diploma u Crnoj Gori, u kojim djelatnostima su najzastupljenije i koje su ,,diplome” najtraženije?

PAVIĆEVIĆ:Kad govorimo po pitanju sumnjivih i lažnih diploma kao najvećem problemu današnjice ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da nam je zapravo najveći problem tamo đe  ne bi smjeli ni pomisliti da ga ima.  Zdravstvo, prosvjetni sistem, i na kraju bezbjednosni sektor nam moraju staviti prst na čelo i zamisliti nas đe zapravo griješimo.

Kad govorimo o potražnji sumnjivih obrazovnih isprava moramo konstatovati da ozbiljan potencijalni problem imamo sa diplomama pravne struke, ekonomske, kao i menadžmenta. U vrlo rijetkim situacijama se lica odluče za diplome elektro, mašinskog ili nekog drugog smjera. Najveći broj takvih diploma dolazi sa skoro istih obrazovnih ustanova država regiona.

Naglasio bih da smo verifikaciju naših najtamnijih slutnji o brojci od preko 25000 ljudi sa sumnjivim diplomam dobili i od potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Budimira Aleksića koji je nedavno na jednom gostovanju  iznio identičan podatak na kojem je Alternativa Crna Gora baštinila svoje tvrdnje. Dvadeset pet hiljada sumnjivih diploma je trećina zaposlenih u javnom sektoru. To pali sve alarme i poziva na urgentno rješavanje problema. I gospodin Aleksić daje određeni doprinos, međutim sve dok se svi ne ujedinimo i počnemo prstom da ukazujemo na takve službenike i na širenje neznanja nećemo naći rješenje.

MONITOR: Kako ocjenjujete poteze institucija na otkrivanju lažnih diploma?

PAVIĆEVIĆ: Konačno se točak pravde zavrtio i da već imamo neke određene rezultate. Resorno ministarstvo je podnijelo preko 100 krivičnih prijava protiv lica za koje smatraju da su svoje obrazovne isprave stekle na krajnje sumnjiv način i zaista me ta činjenica raduje jer uliva nadu da više neće biti toliko jednostavno pojaviti se sa krivotvorenim dokumentom pokušavajući ga ubaciti u legalne pravne tokove. Moram naglasiti da svaki proces zahtijeva određeno vrijeme i da ono što se stvaralo trideset godina ne može preko noći nestati. Bitno je da je krenulo i da već imamo prve osuđujuće presude po pitanju ovog problema.

MONITOR: Da li pravosuđe primjereno sankcioniše one koji kupuju diplome i je li bilo slučajeva da se otkriju i procesuiraju oni koji se bave trgovinom ,,znanja”?

PAVIĆEVIĆ:Pozivajući se na interni dogovor sa određenim predstavnicima pravosudnog sistema imamo razloga da budemo optimistični jer je zaključak da kako se bude radila kampanja, kako se zapravo bude išlo u smislu društvene odgovornosti, osvješćivanja  i kolektivnog ukazivanja na ovu pošast, da će i kaznena politika biti samo strožija.

Imali smo osuđujućih presuda od kojih je najrigoroznija bila godinu dana zatvora. Vjerujemo da će se ta praksa nastaviti i da će svaka naredna biti samo strožija, te se nadamo da zatvorske kazne neće biti čak ni toliko bitne koliko će biti bitno odbacivanje od javnosti, kolega i prijatelja. Potrebna nam je totalna promjena svijesti, kao i mentaliteta. Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i da smo na pravom putu.

MONITOR: Očekujete li da će biti usvojena inicijativa Ministarstva prosvjete da se u krivičnom zakoniku prepozna novo krivično djelo kupovine i korišćenje lažnih diploma i da li bi to moglo pomoći i u prevenciji ove pošasti?

PAVIĆEVIĆ:Sa sigurnošću Vam mogu reći da resorna ministarka gospođa Anđela Jakšić Stojanović daje svoj maksimum i ulaže ogroman trud te vjerujem da će doći i do same promjene zakona, što bi nam kasnije i olakšalo dalju proceduru, kao i pružilo više mogućnosti po pitanju sankcionisanja onih  koji na direktan način nanose štetu svakom pojedincu, kao i doprinose urušavanju sistema.

MONITOR: Često se govori o  lažnim diplomama partijskih kadrova na državnom i lokalnom nivou, ali se ti slučajevi ne procesuiraju. Koji je razlog?

PAVIĆEVIĆ: Ne mogu reći da li je neko od procesuiranih partijski kadar bilo kog političkog subjekta, ali  sa sigurnošću mogu reći da bi itekako ljekovito bilo prvo očistiti svoje dvorište pa onda nastaviti dalje. Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime.

MONITOR: Šta bi trebalo još poboljšati da bi otkrivanje i kažnjavanje lažnog znanja bilo efikasnije, te da se mogućnost kupovine ovakvih diploma svede na najmanju moguću mjeru?

PAVIĆEVIĆ: Obavezna neselektivna kaznena politika i rješavanje problema sa vrha, sa nosioca raznih funkcija i kao pilot projekat kažnjavanjem tih ljudi bi vratili vjeru u institucije sistema. To bi u enormnoj količini djelovalo na mijenjanje svijesti ljudi što je jedan od preduslova za rješavanje ovog problema koji je definitivno problem od nacionalnog interesa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

AKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti

 

MONITOR: Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?

BAJTAL: Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.

MONITOR: BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?

BAJTAL: Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.

MONITOR: Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?

BAJTAL: Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada  izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.

MONITOR: Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?

BAJTAL: Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već  tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj  svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.

MONITOR: I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?

BAJTAL: Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.

MONITOR: EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako  gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?

BAJTAL: Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno,  otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.

 

Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija

MONITOR: Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?

BAJTAL: A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.

 

Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit

MONITOR:  Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?

BAJTAL: Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke.  Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice.  Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo