MONITOR: Kakva je, po Vašoj ocjeni, trenutna situacija u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Kriza u zemlji je duboka, strukturna i sistemska. Njeni korijeni su u temeljima vlasti i političkog sistema postavljenog da servisira privatne interese nove klase bogataša. Već dvadeset godina vlast je nepromijenjena. Grupa na vlasti posjeduje politički, finansijski i monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća, pa po obavljanju kriminalnih djela u zemljama EU, Hrvatskoj ili Srbiji, kriminalci bježe u Crnu Goru, uživajući punu zaštitu lokalnih službi. MONITOR: A šta se dešava u ekonomskoj sferi? MEDOJEVIĆ: Ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji i redistribuciji društvenog bogatstva i imovine. Došlo je do privremenog ekonomskog rasta, porasta potrošnje i životnog standarda , ali i do naknadnog suočavanja sa teškim i dugoročnim posljedicama pogrešne politike. Dugoročno održiv ekonomski rast mora biti zasnovan na efikasnosti i produktivnosti, a ne na redistribuciji resursa. Rast crnogorske privrede u posljednjih nekoliko godina nije generisan povećanjem efikasnosti privrede, proizvodnjom, izvozom i nije posljedica značajnih investicija u proširenje proizvodnih kapaciteta i povećanje njihove produktivnosti i konkurentnosti. Pogrešna alokacija sredstava od strane novih privatnih tajkunskih kompanija, uglavnom u sektore nekretnina, dovela je do naduvavanja balona cijena i zarobljavanja ogromnih sredstava u neprofitabilne i nerentabilne projekte. Kako je najveći dio investicija finansiran iz kredita poslovnih banaka, a tržište nekretnina mrtvo, bez šansi za ozbiljniji oporavak u naredne dvije, tri godine – nelikvidnost se iz realnog sektora vratila u banke i došlo je do zaustavljanja kreditnih aktivnosti.
MONITOR: Šta dalje možemo očekivati? MEDOJEVIĆ: Hronična nelikvidnost, koja prerasta u finansijsku nedisciplinu i pravni haos, počinje da prerasta u neizlječivu nesolventnost i dovodi većinu preduzeća, ali i privredu u cjelini, u položaj da ne može da obnovi sljedeći reprodukcioni ciklus jer nema novca za nabavku sirovina, plaćanje radnika i otplatu kredita. Talas nelikvidnosti širi se na privredu, stanovništvo i na budžet, smanjuje se domaća tražnja i dolazi do pada ekonomskih aktivnosti. Zemlja ulazi u ekonomsku depresiju. Plate se smanjuju, naglo raste nezaposlenost, stanovništvo je prezaduženo, budžetski deficit raste, naglo se povećava javni dug. Siromaštvo kuca na vrata polovine populacije.
MONITOR: Mnogi kažu da Crna Gora postaje kolonija stranih kompanija. MEDOJEVIĆ: Privatizovani monopoli u oblasti telekomunikacija i energetike doveli su do povećanja cijena i profit permanentno odlazi iz zemlje. Inostrani vlasnici na upravljačka mjesta dovode svoje kadrove koje astronomski plaćaju, domaću radnu snagu plaćaju neadekvatno i otpuštaju. Jeftina radna snaga, energija i sirovine, pretvaraju zemlju u koloniju sa stalnim umanjenjem nacionalnog dohotka i bogatstva.
MONITOR: Gdje vidite izlaz iz svega toga? MEDOJEVIĆ: Izlazak iz krize nije moguć u okviru postojećeg sistema vlasti, jer je struktura i sistem nepromijenjene i apsolutne, personalizovane vlasti takav da onemogućava promjene, želeći i dalje da po svaku cijenu sačuva apsolutnu vlast, nelegalno stečeno bogatstvo i spriječi suočavanje sa odgovornošću za nedjela iz prošlosti. Zato je pad ove Vlade prethodno pitanje koje treba riješiti da bi otpočeo dijalog o postizanju najšireg nacionalnog konsenzusa o strategiji ekonomskog, društvenog i moralnog oporavka zemlje, te očuvanju ustavnog poretka, suverenosti, nezavisnosti, građanskog mira i stabilnosti.
MONITOR: U toku je nekoliko štrajkova, da li postoji opasnost od socijalnih nemira? MEDOJEVIĆ: Ovakvi društveno ekonomski sistemu su, po prirodi stvari, nestabilni i ranjivi na sve vrste turbulencija. Hronični nedostatak novca, pad ekonomske aktivnosti sa sobom neminovno donose dodatni pritisak na budžet koji više nije u stanju da servisira sve potrebe, a poslodavci svoje finansijske probleme će rješavati otpuštanjem radnika, što već po prvim najavama iz KAP-a, Rudnika Boksita, Željezare, Luke Bar, EPCG može dovesti do naglog porasta nezaposlenih, a samim tim i do povećanja broja stanovnika koji su ispod linije apsolutnog siromaštva. Vlada je primorana da na brzinu sklapa aranžman sa MMF-om kako bi mogla da popuni rupe u budžetu i obezbijedi finansiranje plata i penzija. Aranžman sa MMF će sigurno biti jako bolan i Vlada će morati da smanjuje zarade u javnom sektoru, ali i da otpušta viškove u administraciji. Nije realno očekivati da će MMF dopustiti da Vlada odobrava garancije privatnim firmama bez adekvatnih obezbjeđenja, a i početak izgradnje auto-puta nije izvjestan. Ako na ovo dodamo i zamršene dužničko povjerilačke odnose između tajkuna, pritiske međunarodne zajednice u vezi borbe protiv organizovanog kriminala i sve izvjesniji odlazak Đukanovića, sasvim je realna zabrinutost oko raspleta političke situacije i mogućih negativnih posljedica po ekonomsku, političku i socijalnu stabilnost. Imajući u vidu spregu organizovanog kriminala i vrha režima i moguće sukobe između ovih struktura, nije isključeno ni nasilje kao dio čitavog tog procesa.
MONITOR: Šta Vi predlažete kao efikasan model organizovanja opozicije? MEDOJEVIĆ: Iluzorno je očekivati da će opozicija, ma kako organizovana i ujedinjenja, moći da pobijedi na izborima koje organizuje sam režim po postojećim pravilima. Ujedinjavanje svih demokratskih struktura društva stoga mora imati za cilj pad Vlade i pokretanje dijaloga o uslovima za demokratizaciju i dekriminalizaciju zemlje i spašavanje ekonomske i socijalne supstance nacije. Formiranjem prelazne vlade, sastavljene od svih parlamentarnih stranaka, sindikalnih lidera i nekih vanstranačkih ličnosti, sa ograničenim mandatom od možda jedne godine, stvorili bi se politički uslovi da se konačno, poslije 20 godine, stvore elementarni uslovi za fer i demokratske izbore, ali i zaustave stranačka prepucavanja.
MONITOR: Nekoliko prosrpskih stranaka najavile su osnivanje nove Narodne sloge. Šta mislite o toj ideji? MEDOJEVIĆ: Svaka aktivnost koja vodi ka smanjivanju tenzija i nesporazuma unutar opozicije je dobrodošla i PzP to pozdravlja. Nažalost, zbog nedefinsanog političkog pozicioniranja najjače opozicione partije – SNP-a, mi mjesecima ne možemo da se dogovorimo oko ciljeva i strategije političkog djelovanja opozicije. U PzP-u cijenimo da je stanje u ekonomiji, socijali, bezbjednosti u državi takvo da zahtijeva ozbiljan, demokratski i državnički odgovoran odgovor opozicije. Smatramo da naš cilj treba da bude delegitimizacija režima i stvaranje opštedruštvenog pritiska koji treba da dovede do pada Vlade, ostavke Đukanovića i formiranja prelazne vlade. To je državni prioritet broj jedan i to bi morao biti jedini politički projekat na kome će zajedno raditi i parlamentarne partije, ali i vanstranačke ličnosti, sindikati, intelektualci, studenti, preduzetnici. Ako prevlada ideja lidera SNP Srđana Milića da je Vlada legitimna i da ima mandata do 2013, te da opozicija treba da se bavi lokalnim izborima, onda imamo ozbiljan problem i teško da ćemo uspjeti da smijenimo ovu vlast.
MONITOR: Idete li u SAD, gdje treba da budete gost Spoljnopolitičkog odbora američkog kongresa ili ćete poslušati savjet direktora DPS-a da ne idete preko okeana i ,,da se ne brukate”? MEDOJEVIĆ: Idemo u SAD da prezentiramo naše viđenje osnovnih problema i izazova koji opterećuju crnogorsko društvo, sa posebnim akcentom na sistemske, strukturne anomalije koje onemogućavaju demokratizaciju, ekonomski oporavak i uspostavljanje vladavine prava.
MONITOR: O čemu ćete tamo govoriti? MEDOJEVIĆ: Naravno, da će poseban akcenat biti na prezentaciji funkcionisanja ove monopolske klijentelističke mreže, zasnovane na korupciji, redistribuciji nacionalnog bogatstva i organizovanom kriminalu. Osim toga, idemo da naše uvažene domaćine informišemo o sve snažnijem nezadovoljstvu građana, studenata, intelektualaca, medija, civilnog sektora, radnika sa stanjem demokratije i vladavine prava u Crnoj Gori, koje bi moglo dovesti do formiranja jednog širokog demokratskog antirežimskog fronta.
Marović je politički izolovan
MONITOR: Kako komentarišete najnovije ,,reformske” ideje Svetozara Marovića? MEDOJEVIĆ: Nema sumnje u to da je Marović potpuno politički izolovan i da više nema nikakav realni uticaj na donošenje državnih odluka. Kao iskusan političar, on jako dobro zna da je politička izolacija prva faza ka političkom odstrelu, a u slučaju Marovića i ka mogućim ozbiljnim problemima u nekim aferama koje mogu okončati i krivičnim prijavama. Posebno mislim na pokretanje istrage o mogućoj krivičnoj odgovornosti u slučaju nelegalne gradnje i drugih malverzacija oko Zavale. Marović je svjestan da u ovakvim nedemokratskim sistemima i kontrolisanim institucijama jedinu zaštitu može naći u podizanju svog političkog kapitala grupisanjem svojih ,,kadrova” unutar DPS-a, ali i paralelnim povezivanjem sa nekim opozicionim strukturama. Podizanje cijene ne znači otvoreni sukob u DPS-u sa Đukanovićem, ali može da znači jačanje njegovog uticaja i pripremanje određene reakcije u slučaju da Đukanović nakon svog povlačenja iz politike ne vidi Marovića kao nekog ko bi ga naslijedio, ni u partiji ni u Vladi. Takođe, nema nikakve sumnje ni u to da su aktivnosti Marovića oko uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Kosovom, njegovi sve učestaliji tajni kontakti sa međunarodnim faktorima, nekim lokalnim tajkunima, medijima, opozicijom – samo uvertira u moguće ozbiljne turbulencije u DPS-u, a samim tim i u državi. Vidjećemo da li će se opet jedna korumpirana struktura DPS-a , ali koja nije okrvavila ruke ubistvima pokušati predstaviti kao ,,manje zlo” u odnosu na dio režima koji je u direktnoj sprezi sa mafijom. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da centri iz Brisela i Vašingtona u ovakvom raspletu vide mogući model tranzicije vlasti u Crnoj Gori.
Talibanska istina režima
MONITOR: Režim je sve represivniji prema neistomišljenicima, posebno u medijima… MEDOJEVIĆ: Režim je nespreman za unutrašnji dijalog, nastavlja samoobmanjivanje i obmanjivanje građana lažnim informacijama, malim, retoričkim i kozmetičkim promjenama. U cilju očuvanja apsolutne i nekontrolisane vlasti i države u službi tajkuna, promoviše se jedna jedina talibanska istina. Vrh vlasti u državi, javnim obilježavanjem, vrijeđanjem, satanizovanjem i permanentnim sistemskim progonom svih drugačije mislećih građana, njihovim otpuštanjem sa posla, onemogućavanjem dobijanja zaposlenja, pritiscima privatnika putem poreskih i drugih administrativnih instrumenata, javnim etiketiranjem – bolesni neprijetelji, plaćenici, zagovornici mržnje i slično, kao i sudskim progonima medija i neistomišljenika koji ne promovišu takvu ,,istinu”, već dvije decenije putem nedemokratskih i namještenih izbora po svaku cijenu čuva vlast.
Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita
„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.
MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?
KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.
Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net
Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima
MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?
MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.
MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?
MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.
Nastasja RADOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke
Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD
MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?
GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.
MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?
GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.
Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.
MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?
GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.
MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije? Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?
GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.
Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.
MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?
GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.
Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.
MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?
GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.
MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu – i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom i materijalnom interesu?
GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.
MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto. Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?
GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.
MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?
GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice