Povežite se sa nama

INTERVJU

Sigurna kriminalna kuća

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakva je, po Vašoj ocjeni, trenutna situacija u Crnoj Gori?

MEDOJEVIĆ: Kriza u zemlji je duboka, strukturna i sistemska. Njeni korijeni su u temeljima vlasti i političkog sistema postavljenog da servisira privatne interese nove klase bogataša. Već dvadeset godina vlast je nepromijenjena. Grupa na vlasti posjeduje politički, finansijski i monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća, pa po obavljanju kriminalnih djela u zemljama EU, Hrvatskoj ili Srbiji, kriminalci bježe u Crnu Goru, uživajući punu zaštitu lokalnih službi. MONITOR: A šta se dešava u ekonomskoj sferi?
MEDOJEVIĆ: Ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji i redistribuciji društvenog bogatstva i imovine. Došlo je do privremenog ekonomskog rasta, porasta potrošnje i životnog standarda , ali i do naknadnog suočavanja sa teškim i dugoročnim posljedicama pogrešne politike. Dugoročno održiv ekonomski rast mora biti zasnovan na efikasnosti i produktivnosti, a ne na redistribuciji resursa. Rast crnogorske privrede u posljednjih nekoliko godina nije generisan povećanjem efikasnosti privrede, proizvodnjom, izvozom i nije posljedica značajnih investicija u proširenje proizvodnih kapaciteta i povećanje njihove produktivnosti i konkurentnosti. Pogrešna alokacija sredstava od strane novih privatnih tajkunskih kompanija, uglavnom u sektore nekretnina, dovela je do naduvavanja balona cijena i zarobljavanja ogromnih sredstava u neprofitabilne i nerentabilne projekte. Kako je najveći dio investicija finansiran iz kredita poslovnih banaka, a tržište nekretnina mrtvo, bez šansi za ozbiljniji oporavak u naredne dvije, tri godine – nelikvidnost se iz realnog sektora vratila u banke i došlo je do zaustavljanja kreditnih aktivnosti.

MONITOR: Šta dalje možemo očekivati?
MEDOJEVIĆ: Hronična nelikvidnost, koja prerasta u finansijsku nedisciplinu i pravni haos, počinje da prerasta u neizlječivu nesolventnost i dovodi većinu preduzeća, ali i privredu u cjelini, u položaj da ne može da obnovi sljedeći reprodukcioni ciklus jer nema novca za nabavku sirovina, plaćanje radnika i otplatu kredita. Talas nelikvidnosti širi se na privredu, stanovništvo i na budžet, smanjuje se domaća tražnja i dolazi do pada ekonomskih aktivnosti. Zemlja ulazi u ekonomsku depresiju. Plate se smanjuju, naglo raste nezaposlenost, stanovništvo je prezaduženo, budžetski deficit raste, naglo se povećava javni dug. Siromaštvo kuca na vrata polovine populacije.

MONITOR: Mnogi kažu da Crna Gora postaje kolonija stranih kompanija.
MEDOJEVIĆ: Privatizovani monopoli u oblasti telekomunikacija i energetike doveli su do povećanja cijena i profit permanentno odlazi iz zemlje. Inostrani vlasnici na upravljačka mjesta dovode svoje kadrove koje astronomski plaćaju, domaću radnu snagu plaćaju neadekvatno i otpuštaju. Jeftina radna snaga, energija i sirovine, pretvaraju zemlju u koloniju sa stalnim umanjenjem nacionalnog dohotka i bogatstva.

MONITOR: Gdje vidite izlaz iz svega toga?
MEDOJEVIĆ: Izlazak iz krize nije moguć u okviru postojećeg sistema vlasti, jer je struktura i sistem nepromijenjene i apsolutne, personalizovane vlasti takav da onemogućava promjene, želeći i dalje da po svaku cijenu sačuva apsolutnu vlast, nelegalno stečeno bogatstvo i spriječi suočavanje sa odgovornošću za nedjela iz prošlosti. Zato je pad ove Vlade prethodno pitanje koje treba riješiti da bi otpočeo dijalog o postizanju najšireg nacionalnog konsenzusa o strategiji ekonomskog, društvenog i moralnog oporavka zemlje, te očuvanju ustavnog poretka, suverenosti, nezavisnosti, građanskog mira i stabilnosti.

MONITOR: U toku je nekoliko štrajkova, da li postoji opasnost od socijalnih nemira?
MEDOJEVIĆ: Ovakvi društveno ekonomski sistemu su, po prirodi stvari, nestabilni i ranjivi na sve vrste turbulencija. Hronični nedostatak novca, pad ekonomske aktivnosti sa sobom neminovno donose dodatni pritisak na budžet koji više nije u stanju da servisira sve potrebe, a poslodavci svoje finansijske probleme će rješavati otpuštanjem radnika, što već po prvim najavama iz KAP-a, Rudnika Boksita, Željezare, Luke Bar, EPCG može dovesti do naglog porasta nezaposlenih, a samim tim i do povećanja broja stanovnika koji su ispod linije apsolutnog siromaštva. Vlada je primorana da na brzinu sklapa aranžman sa MMF-om kako bi mogla da popuni rupe u budžetu i obezbijedi finansiranje plata i penzija. Aranžman sa MMF će sigurno biti jako bolan i Vlada će morati da smanjuje zarade u javnom sektoru, ali i da otpušta viškove u administraciji. Nije realno očekivati da će MMF dopustiti da Vlada odobrava garancije privatnim firmama bez adekvatnih obezbjeđenja, a i početak izgradnje auto-puta nije izvjestan. Ako na ovo dodamo i zamršene dužničko povjerilačke odnose između tajkuna, pritiske međunarodne zajednice u vezi borbe protiv organizovanog kriminala i sve izvjesniji odlazak Đukanovića, sasvim je realna zabrinutost oko raspleta političke situacije i mogućih negativnih posljedica po ekonomsku, političku i socijalnu stabilnost. Imajući u vidu spregu organizovanog kriminala i vrha režima i moguće sukobe između ovih struktura, nije isključeno ni nasilje kao dio čitavog tog procesa.

MONITOR: Šta Vi predlažete kao efikasan model organizovanja opozicije?
MEDOJEVIĆ: Iluzorno je očekivati da će opozicija, ma kako organizovana i ujedinjenja, moći da pobijedi na izborima koje organizuje sam režim po postojećim pravilima. Ujedinjavanje svih demokratskih struktura društva stoga mora imati za cilj pad Vlade i pokretanje dijaloga o uslovima za demokratizaciju i dekriminalizaciju zemlje i spašavanje ekonomske i socijalne supstance nacije. Formiranjem prelazne vlade, sastavljene od svih parlamentarnih stranaka, sindikalnih lidera i nekih vanstranačkih ličnosti, sa ograničenim mandatom od možda jedne godine, stvorili bi se politički uslovi da se konačno, poslije 20 godine, stvore elementarni uslovi za fer i demokratske izbore, ali i zaustave stranačka prepucavanja.

MONITOR: Nekoliko prosrpskih stranaka najavile su osnivanje nove Narodne sloge. Šta mislite o toj ideji?
MEDOJEVIĆ: Svaka aktivnost koja vodi ka smanjivanju tenzija i nesporazuma unutar opozicije je dobrodošla i PzP to pozdravlja. Nažalost, zbog nedefinsanog političkog pozicioniranja najjače opozicione partije – SNP-a, mi mjesecima ne možemo da se dogovorimo oko ciljeva i strategije političkog djelovanja opozicije. U PzP-u cijenimo da je stanje u ekonomiji, socijali, bezbjednosti u državi takvo da zahtijeva ozbiljan, demokratski i državnički odgovoran odgovor opozicije. Smatramo da naš cilj treba da bude delegitimizacija režima i stvaranje opštedruštvenog pritiska koji treba da dovede do pada Vlade, ostavke Đukanovića i formiranja prelazne vlade. To je državni prioritet broj jedan i to bi morao biti jedini politički projekat na kome će zajedno raditi i parlamentarne partije, ali i vanstranačke ličnosti, sindikati, intelektualci, studenti, preduzetnici. Ako prevlada ideja lidera SNP Srđana Milića da je Vlada legitimna i da ima mandata do 2013, te da opozicija treba da se bavi lokalnim izborima, onda imamo ozbiljan problem i teško da ćemo uspjeti da smijenimo ovu vlast.

MONITOR: Idete li u SAD, gdje treba da budete gost Spoljnopolitičkog odbora američkog kongresa ili ćete poslušati savjet direktora DPS-a da ne idete preko okeana i ,,da se ne brukate”?
MEDOJEVIĆ: Idemo u SAD da prezentiramo naše viđenje osnovnih problema i izazova koji opterećuju crnogorsko društvo, sa posebnim akcentom na sistemske, strukturne anomalije koje onemogućavaju demokratizaciju, ekonomski oporavak i uspostavljanje vladavine prava.

MONITOR: O čemu ćete tamo govoriti?
MEDOJEVIĆ: Naravno, da će poseban akcenat biti na prezentaciji funkcionisanja ove monopolske klijentelističke mreže, zasnovane na korupciji, redistribuciji nacionalnog bogatstva i organizovanom kriminalu. Osim toga, idemo da naše uvažene domaćine informišemo o sve snažnijem nezadovoljstvu građana, studenata, intelektualaca, medija, civilnog sektora, radnika sa stanjem demokratije i vladavine prava u Crnoj Gori, koje bi moglo dovesti do formiranja jednog širokog demokratskog antirežimskog fronta.

Marović je politički izolovan

MONITOR: Kako komentarišete najnovije ,,reformske” ideje Svetozara Marovića?
MEDOJEVIĆ: Nema sumnje u to da je Marović potpuno politički izolovan i da više nema nikakav realni uticaj na donošenje državnih odluka. Kao iskusan političar, on jako dobro zna da je politička izolacija prva faza ka političkom odstrelu, a u slučaju Marovića i ka mogućim ozbiljnim problemima u nekim aferama koje mogu okončati i krivičnim prijavama. Posebno mislim na pokretanje istrage o mogućoj krivičnoj odgovornosti u slučaju nelegalne gradnje i drugih malverzacija oko Zavale. Marović je svjestan da u ovakvim nedemokratskim sistemima i kontrolisanim institucijama jedinu zaštitu može naći u podizanju svog političkog kapitala grupisanjem svojih ,,kadrova” unutar DPS-a, ali i paralelnim povezivanjem sa nekim opozicionim strukturama. Podizanje cijene ne znači otvoreni sukob u DPS-u sa Đukanovićem, ali može da znači jačanje njegovog uticaja i pripremanje određene reakcije u slučaju da Đukanović nakon svog povlačenja iz politike ne vidi Marovića kao nekog ko bi ga naslijedio, ni u partiji ni u Vladi. Takođe, nema nikakve sumnje ni u to da su aktivnosti Marovića oko uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Kosovom, njegovi sve učestaliji tajni kontakti sa međunarodnim faktorima, nekim lokalnim tajkunima, medijima, opozicijom – samo uvertira u moguće ozbiljne turbulencije u DPS-u, a samim tim i u državi. Vidjećemo da li će se opet jedna korumpirana struktura DPS-a , ali koja nije okrvavila ruke ubistvima pokušati predstaviti kao ,,manje zlo” u odnosu na dio režima koji je u direktnoj sprezi sa mafijom. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da centri iz Brisela i Vašingtona u ovakvom raspletu vide mogući model tranzicije vlasti u Crnoj Gori.

Talibanska istina režima


MONITOR
: Režim je sve represivniji prema neistomišljenicima, posebno u medijima…
MEDOJEVIĆ: Režim je nespreman za unutrašnji dijalog, nastavlja samoobmanjivanje i obmanjivanje građana lažnim informacijama, malim, retoričkim i kozmetičkim promjenama. U cilju očuvanja apsolutne i nekontrolisane vlasti i države u službi tajkuna, promoviše se jedna jedina talibanska istina. Vrh vlasti u državi, javnim obilježavanjem, vrijeđanjem, satanizovanjem i permanentnim sistemskim progonom svih drugačije mislećih građana, njihovim otpuštanjem sa posla, onemogućavanjem dobijanja zaposlenja, pritiscima privatnika putem poreskih i drugih administrativnih instrumenata, javnim etiketiranjem – bolesni neprijetelji, plaćenici, zagovornici mržnje i slično, kao i sudskim progonima medija i neistomišljenika koji ne promovišu takvu ,,istinu”, već dvije decenije putem nedemokratskih i namještenih izbora po svaku cijenu čuva vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo