MONITOR: Kakva je, po Vašoj ocjeni, trenutna situacija u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Kriza u zemlji je duboka, strukturna i sistemska. Njeni korijeni su u temeljima vlasti i političkog sistema postavljenog da servisira privatne interese nove klase bogataša. Već dvadeset godina vlast je nepromijenjena. Grupa na vlasti posjeduje politički, finansijski i monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća, pa po obavljanju kriminalnih djela u zemljama EU, Hrvatskoj ili Srbiji, kriminalci bježe u Crnu Goru, uživajući punu zaštitu lokalnih službi. MONITOR: A šta se dešava u ekonomskoj sferi? MEDOJEVIĆ: Ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji i redistribuciji društvenog bogatstva i imovine. Došlo je do privremenog ekonomskog rasta, porasta potrošnje i životnog standarda , ali i do naknadnog suočavanja sa teškim i dugoročnim posljedicama pogrešne politike. Dugoročno održiv ekonomski rast mora biti zasnovan na efikasnosti i produktivnosti, a ne na redistribuciji resursa. Rast crnogorske privrede u posljednjih nekoliko godina nije generisan povećanjem efikasnosti privrede, proizvodnjom, izvozom i nije posljedica značajnih investicija u proširenje proizvodnih kapaciteta i povećanje njihove produktivnosti i konkurentnosti. Pogrešna alokacija sredstava od strane novih privatnih tajkunskih kompanija, uglavnom u sektore nekretnina, dovela je do naduvavanja balona cijena i zarobljavanja ogromnih sredstava u neprofitabilne i nerentabilne projekte. Kako je najveći dio investicija finansiran iz kredita poslovnih banaka, a tržište nekretnina mrtvo, bez šansi za ozbiljniji oporavak u naredne dvije, tri godine – nelikvidnost se iz realnog sektora vratila u banke i došlo je do zaustavljanja kreditnih aktivnosti.
MONITOR: Šta dalje možemo očekivati? MEDOJEVIĆ: Hronična nelikvidnost, koja prerasta u finansijsku nedisciplinu i pravni haos, počinje da prerasta u neizlječivu nesolventnost i dovodi većinu preduzeća, ali i privredu u cjelini, u položaj da ne može da obnovi sljedeći reprodukcioni ciklus jer nema novca za nabavku sirovina, plaćanje radnika i otplatu kredita. Talas nelikvidnosti širi se na privredu, stanovništvo i na budžet, smanjuje se domaća tražnja i dolazi do pada ekonomskih aktivnosti. Zemlja ulazi u ekonomsku depresiju. Plate se smanjuju, naglo raste nezaposlenost, stanovništvo je prezaduženo, budžetski deficit raste, naglo se povećava javni dug. Siromaštvo kuca na vrata polovine populacije.
MONITOR: Mnogi kažu da Crna Gora postaje kolonija stranih kompanija. MEDOJEVIĆ: Privatizovani monopoli u oblasti telekomunikacija i energetike doveli su do povećanja cijena i profit permanentno odlazi iz zemlje. Inostrani vlasnici na upravljačka mjesta dovode svoje kadrove koje astronomski plaćaju, domaću radnu snagu plaćaju neadekvatno i otpuštaju. Jeftina radna snaga, energija i sirovine, pretvaraju zemlju u koloniju sa stalnim umanjenjem nacionalnog dohotka i bogatstva.
MONITOR: Gdje vidite izlaz iz svega toga? MEDOJEVIĆ: Izlazak iz krize nije moguć u okviru postojećeg sistema vlasti, jer je struktura i sistem nepromijenjene i apsolutne, personalizovane vlasti takav da onemogućava promjene, želeći i dalje da po svaku cijenu sačuva apsolutnu vlast, nelegalno stečeno bogatstvo i spriječi suočavanje sa odgovornošću za nedjela iz prošlosti. Zato je pad ove Vlade prethodno pitanje koje treba riješiti da bi otpočeo dijalog o postizanju najšireg nacionalnog konsenzusa o strategiji ekonomskog, društvenog i moralnog oporavka zemlje, te očuvanju ustavnog poretka, suverenosti, nezavisnosti, građanskog mira i stabilnosti.
MONITOR: U toku je nekoliko štrajkova, da li postoji opasnost od socijalnih nemira? MEDOJEVIĆ: Ovakvi društveno ekonomski sistemu su, po prirodi stvari, nestabilni i ranjivi na sve vrste turbulencija. Hronični nedostatak novca, pad ekonomske aktivnosti sa sobom neminovno donose dodatni pritisak na budžet koji više nije u stanju da servisira sve potrebe, a poslodavci svoje finansijske probleme će rješavati otpuštanjem radnika, što već po prvim najavama iz KAP-a, Rudnika Boksita, Željezare, Luke Bar, EPCG može dovesti do naglog porasta nezaposlenih, a samim tim i do povećanja broja stanovnika koji su ispod linije apsolutnog siromaštva. Vlada je primorana da na brzinu sklapa aranžman sa MMF-om kako bi mogla da popuni rupe u budžetu i obezbijedi finansiranje plata i penzija. Aranžman sa MMF će sigurno biti jako bolan i Vlada će morati da smanjuje zarade u javnom sektoru, ali i da otpušta viškove u administraciji. Nije realno očekivati da će MMF dopustiti da Vlada odobrava garancije privatnim firmama bez adekvatnih obezbjeđenja, a i početak izgradnje auto-puta nije izvjestan. Ako na ovo dodamo i zamršene dužničko povjerilačke odnose između tajkuna, pritiske međunarodne zajednice u vezi borbe protiv organizovanog kriminala i sve izvjesniji odlazak Đukanovića, sasvim je realna zabrinutost oko raspleta političke situacije i mogućih negativnih posljedica po ekonomsku, političku i socijalnu stabilnost. Imajući u vidu spregu organizovanog kriminala i vrha režima i moguće sukobe između ovih struktura, nije isključeno ni nasilje kao dio čitavog tog procesa.
MONITOR: Šta Vi predlažete kao efikasan model organizovanja opozicije? MEDOJEVIĆ: Iluzorno je očekivati da će opozicija, ma kako organizovana i ujedinjenja, moći da pobijedi na izborima koje organizuje sam režim po postojećim pravilima. Ujedinjavanje svih demokratskih struktura društva stoga mora imati za cilj pad Vlade i pokretanje dijaloga o uslovima za demokratizaciju i dekriminalizaciju zemlje i spašavanje ekonomske i socijalne supstance nacije. Formiranjem prelazne vlade, sastavljene od svih parlamentarnih stranaka, sindikalnih lidera i nekih vanstranačkih ličnosti, sa ograničenim mandatom od možda jedne godine, stvorili bi se politički uslovi da se konačno, poslije 20 godine, stvore elementarni uslovi za fer i demokratske izbore, ali i zaustave stranačka prepucavanja.
MONITOR: Nekoliko prosrpskih stranaka najavile su osnivanje nove Narodne sloge. Šta mislite o toj ideji? MEDOJEVIĆ: Svaka aktivnost koja vodi ka smanjivanju tenzija i nesporazuma unutar opozicije je dobrodošla i PzP to pozdravlja. Nažalost, zbog nedefinsanog političkog pozicioniranja najjače opozicione partije – SNP-a, mi mjesecima ne možemo da se dogovorimo oko ciljeva i strategije političkog djelovanja opozicije. U PzP-u cijenimo da je stanje u ekonomiji, socijali, bezbjednosti u državi takvo da zahtijeva ozbiljan, demokratski i državnički odgovoran odgovor opozicije. Smatramo da naš cilj treba da bude delegitimizacija režima i stvaranje opštedruštvenog pritiska koji treba da dovede do pada Vlade, ostavke Đukanovića i formiranja prelazne vlade. To je državni prioritet broj jedan i to bi morao biti jedini politički projekat na kome će zajedno raditi i parlamentarne partije, ali i vanstranačke ličnosti, sindikati, intelektualci, studenti, preduzetnici. Ako prevlada ideja lidera SNP Srđana Milića da je Vlada legitimna i da ima mandata do 2013, te da opozicija treba da se bavi lokalnim izborima, onda imamo ozbiljan problem i teško da ćemo uspjeti da smijenimo ovu vlast.
MONITOR: Idete li u SAD, gdje treba da budete gost Spoljnopolitičkog odbora američkog kongresa ili ćete poslušati savjet direktora DPS-a da ne idete preko okeana i ,,da se ne brukate”? MEDOJEVIĆ: Idemo u SAD da prezentiramo naše viđenje osnovnih problema i izazova koji opterećuju crnogorsko društvo, sa posebnim akcentom na sistemske, strukturne anomalije koje onemogućavaju demokratizaciju, ekonomski oporavak i uspostavljanje vladavine prava.
MONITOR: O čemu ćete tamo govoriti? MEDOJEVIĆ: Naravno, da će poseban akcenat biti na prezentaciji funkcionisanja ove monopolske klijentelističke mreže, zasnovane na korupciji, redistribuciji nacionalnog bogatstva i organizovanom kriminalu. Osim toga, idemo da naše uvažene domaćine informišemo o sve snažnijem nezadovoljstvu građana, studenata, intelektualaca, medija, civilnog sektora, radnika sa stanjem demokratije i vladavine prava u Crnoj Gori, koje bi moglo dovesti do formiranja jednog širokog demokratskog antirežimskog fronta.
Marović je politički izolovan
MONITOR: Kako komentarišete najnovije ,,reformske” ideje Svetozara Marovića? MEDOJEVIĆ: Nema sumnje u to da je Marović potpuno politički izolovan i da više nema nikakav realni uticaj na donošenje državnih odluka. Kao iskusan političar, on jako dobro zna da je politička izolacija prva faza ka političkom odstrelu, a u slučaju Marovića i ka mogućim ozbiljnim problemima u nekim aferama koje mogu okončati i krivičnim prijavama. Posebno mislim na pokretanje istrage o mogućoj krivičnoj odgovornosti u slučaju nelegalne gradnje i drugih malverzacija oko Zavale. Marović je svjestan da u ovakvim nedemokratskim sistemima i kontrolisanim institucijama jedinu zaštitu može naći u podizanju svog političkog kapitala grupisanjem svojih ,,kadrova” unutar DPS-a, ali i paralelnim povezivanjem sa nekim opozicionim strukturama. Podizanje cijene ne znači otvoreni sukob u DPS-u sa Đukanovićem, ali može da znači jačanje njegovog uticaja i pripremanje određene reakcije u slučaju da Đukanović nakon svog povlačenja iz politike ne vidi Marovića kao nekog ko bi ga naslijedio, ni u partiji ni u Vladi. Takođe, nema nikakve sumnje ni u to da su aktivnosti Marovića oko uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Kosovom, njegovi sve učestaliji tajni kontakti sa međunarodnim faktorima, nekim lokalnim tajkunima, medijima, opozicijom – samo uvertira u moguće ozbiljne turbulencije u DPS-u, a samim tim i u državi. Vidjećemo da li će se opet jedna korumpirana struktura DPS-a , ali koja nije okrvavila ruke ubistvima pokušati predstaviti kao ,,manje zlo” u odnosu na dio režima koji je u direktnoj sprezi sa mafijom. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da centri iz Brisela i Vašingtona u ovakvom raspletu vide mogući model tranzicije vlasti u Crnoj Gori.
Talibanska istina režima
MONITOR: Režim je sve represivniji prema neistomišljenicima, posebno u medijima… MEDOJEVIĆ: Režim je nespreman za unutrašnji dijalog, nastavlja samoobmanjivanje i obmanjivanje građana lažnim informacijama, malim, retoričkim i kozmetičkim promjenama. U cilju očuvanja apsolutne i nekontrolisane vlasti i države u službi tajkuna, promoviše se jedna jedina talibanska istina. Vrh vlasti u državi, javnim obilježavanjem, vrijeđanjem, satanizovanjem i permanentnim sistemskim progonom svih drugačije mislećih građana, njihovim otpuštanjem sa posla, onemogućavanjem dobijanja zaposlenja, pritiscima privatnika putem poreskih i drugih administrativnih instrumenata, javnim etiketiranjem – bolesni neprijetelji, plaćenici, zagovornici mržnje i slično, kao i sudskim progonima medija i neistomišljenika koji ne promovišu takvu ,,istinu”, već dvije decenije putem nedemokratskih i namještenih izbora po svaku cijenu čuva vlast.
Osionost patrijarhalne politike je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća
MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?
DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama. Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.
Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju, tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.
Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.
MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?
DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke. Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.
Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.
Milena PEROVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net
Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan
MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?
SULJEVIĆ: Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.
MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?
SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.
Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je OIK-u naložio donošenje tih odluka.
Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.
Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net
Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu
MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?
PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.
MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?
PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.
Nastasja RADOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net