Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VODOVODNE CIJEVI U CRNOJ GORI JOŠ SU OD OPASNOG MATERIJALA: Bez plana i roka za zamjenu azbesta

Objavljeno prije

5 godina

na

Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi – zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750 hiljada za projekat

 

Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa. 

Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750 hiljada eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor. 

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.

U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotreba azbestnih vlakana uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.

Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije. 

UDISANJE VLAKANA DOKAZANO OPASNO: Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka, korišten je za i izradu vodovodnih cijevi. 

Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…

Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.

„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta”, navodi Joksimović.

Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest. 

On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi. 

„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik”, kategoričan je Burić. 

NI SZO NEMA SMJERNICE: Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine – najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija”. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.

Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. 

Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su – epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.

I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologiju dr Franjo Plavšić, kategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote”.

GUBI SE DVIJE TREĆINE VODE: Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode. 

„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih”, kaže Burić. 

Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enornmo povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu sa pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji. 

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor  su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine”. 

KOALICIJA 27 UPOZORAVA NA OTPAD: „Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način”, navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno – podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju sa materijama koja sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.

Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. 

U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.

„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto”, objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović. 

Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe. 

„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid, izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.

Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca. 

U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i  kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.

Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.

I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode. 

Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci. 

Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova”. 

„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili  čelika”, objašnjava Makrid. 

Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.

Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170 hiljada eura. 

„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva. 

Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazović podsjeća da vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.

„Samim tim sve investicije, među kojim je i zamjena dotrajalih cjevovoda zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze”, objašnjava Lazović.

 

Rizično u zgradama starijim od 20 godina

„Koliko danas u Crnoj Gori ima azbestno- cementnih cijevi kroz koje teče voda,“ pitao je poslanik DF- Branko Radulović, tadašnjeg ministra  održivog razvoja i turizma Pavla Radulovića, na skupštinskom zasjedanju u oktobru prošle godine. „Znajte da ima 3.000 ljudi koji zvanično obole od kancera. Hiljadu i pet stotina se izliječi, a hiljadu petsto umre. To su podaci IZJ“, rekao je poslanik Radulović.

„Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati, jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče. I nije samo priča o azbestu, čuli ste da 16 vodovodnih preduzeća ne mjeri zahvat (voda namijenjena za ljudsku potrošnju jeste voda koja se zahvata iz izvorišta i ima kvalitet propisan za sirovu vodu). Dakle, mi ne znamo šta oni crpe“, rekao je tada bivši ministar Pavle Radulović.

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje…

Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata. 

Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.

 

Uzrok najtežih bolesti

Glavne bolesti koju uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost), i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt”.

Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine”. 

 

Malo hlora, mutno i ponekad slano

Specijalista higijene dr Ivana Joksimović kaže da se na osnovu rezultata analiza iz prethodnih godina može reći da je kvalitet vode za piće u Crnoj Gori zadovoljavajući, a da bi trebalo da se radi na njegovom očuvanju zaštitom izvorišta i unapređenjem sistema za snabdjevanje.

,,Ako analiziramo rezultate ispitivanja vode za piće iz gradskog vodovodnog sistema, možemo zaključiti da je uzrok neispravnosti u najvećem broju slučajeva bio nedostatak rezidualnog hlora i povećana mutnoća (u periodu obilnih padavina). Osim toga na pojedinim vodovodima, naročito u periodu malih voda, na primorju dolazi do zaslanjivanja”, kaže Joksimović. 

Prema rezultatima mikrobioloških ispitivanja IJZCG, tokom 2019, svega 2,95 odsto uzoraka hlorisanih voda nije zadovoljilo propisane norme zdravstvene ispravnosti, najčešće zbog povećanog ukupnog broja bakterija i identifikacije koliformnih bakterija. 

,,Značajno veći procenat neispravnih uzoraka je registrovan na mjernim mjestima u lokalnim, seoskim vodovodnim sistemima, što ukazuje na potrebu aktivnijeg praćenja u narednom periodu”, ističe Joksimović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako

Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.

,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.

Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.

Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.

Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.

Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane

,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.

Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.

,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.

Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.

Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.

Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.

Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.

Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.

Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.

,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.

Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.

Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali –  nikako.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij

 

U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.

Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.

Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je,  njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.

Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.

Ono što je objavljeno u  tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu  zapravo  prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.

Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA.   Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.

Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je  iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.

Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).

Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.

Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.

Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.

Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“,  rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.

Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška  DPS-a –  u foteljama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Juna, 2025

Objavio:

Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja

 

 

Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o  „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.

Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana.

Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.

U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.  Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.

Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.

Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.

U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.

Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.

Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.

Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.

Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.

Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.

Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.

Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku  iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.

Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo