Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VODOVODNE CIJEVI U CRNOJ GORI JOŠ SU OD OPASNOG MATERIJALA: Bez plana i roka za zamjenu azbesta

Objavljeno prije

5 godina

na

Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi – zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750 hiljada za projekat

 

Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa. 

Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750 hiljada eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor. 

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.

U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotreba azbestnih vlakana uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.

Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije. 

UDISANJE VLAKANA DOKAZANO OPASNO: Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka, korišten je za i izradu vodovodnih cijevi. 

Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…

Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.

„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta”, navodi Joksimović.

Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest. 

On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi. 

„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik”, kategoričan je Burić. 

NI SZO NEMA SMJERNICE: Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine – najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija”. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.

Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. 

Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su – epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.

I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologiju dr Franjo Plavšić, kategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote”.

GUBI SE DVIJE TREĆINE VODE: Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode. 

„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih”, kaže Burić. 

Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enornmo povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu sa pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji. 

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor  su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine”. 

KOALICIJA 27 UPOZORAVA NA OTPAD: „Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način”, navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno – podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju sa materijama koja sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.

Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. 

U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.

„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto”, objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović. 

Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe. 

„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid, izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.

Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca. 

U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i  kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.

Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.

I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode. 

Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci. 

Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova”. 

„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili  čelika”, objašnjava Makrid. 

Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.

Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170 hiljada eura. 

„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva. 

Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazović podsjeća da vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.

„Samim tim sve investicije, među kojim je i zamjena dotrajalih cjevovoda zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze”, objašnjava Lazović.

 

Rizično u zgradama starijim od 20 godina

„Koliko danas u Crnoj Gori ima azbestno- cementnih cijevi kroz koje teče voda,“ pitao je poslanik DF- Branko Radulović, tadašnjeg ministra  održivog razvoja i turizma Pavla Radulovića, na skupštinskom zasjedanju u oktobru prošle godine. „Znajte da ima 3.000 ljudi koji zvanično obole od kancera. Hiljadu i pet stotina se izliječi, a hiljadu petsto umre. To su podaci IZJ“, rekao je poslanik Radulović.

„Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati, jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče. I nije samo priča o azbestu, čuli ste da 16 vodovodnih preduzeća ne mjeri zahvat (voda namijenjena za ljudsku potrošnju jeste voda koja se zahvata iz izvorišta i ima kvalitet propisan za sirovu vodu). Dakle, mi ne znamo šta oni crpe“, rekao je tada bivši ministar Pavle Radulović.

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje…

Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata. 

Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.

 

Uzrok najtežih bolesti

Glavne bolesti koju uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost), i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt”.

Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine”. 

 

Malo hlora, mutno i ponekad slano

Specijalista higijene dr Ivana Joksimović kaže da se na osnovu rezultata analiza iz prethodnih godina može reći da je kvalitet vode za piće u Crnoj Gori zadovoljavajući, a da bi trebalo da se radi na njegovom očuvanju zaštitom izvorišta i unapređenjem sistema za snabdjevanje.

,,Ako analiziramo rezultate ispitivanja vode za piće iz gradskog vodovodnog sistema, možemo zaključiti da je uzrok neispravnosti u najvećem broju slučajeva bio nedostatak rezidualnog hlora i povećana mutnoća (u periodu obilnih padavina). Osim toga na pojedinim vodovodima, naročito u periodu malih voda, na primorju dolazi do zaslanjivanja”, kaže Joksimović. 

Prema rezultatima mikrobioloških ispitivanja IJZCG, tokom 2019, svega 2,95 odsto uzoraka hlorisanih voda nije zadovoljilo propisane norme zdravstvene ispravnosti, najčešće zbog povećanog ukupnog broja bakterija i identifikacije koliformnih bakterija. 

,,Značajno veći procenat neispravnih uzoraka je registrovan na mjernim mjestima u lokalnim, seoskim vodovodnim sistemima, što ukazuje na potrebu aktivnijeg praćenja u narednom periodu”, ističe Joksimović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend

Objavljeno prije

3 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

Dostavljene skice projekta nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora

 

Javni prostor Crne Gore zapljusnut je poslednjih mjeseci aktivnostima srbijanske MK Grupe, koja po svaku cijenu nastoji da preuzme većinski paket akcija u HG Budvanska rivijera i preuzme turističko naselje TN Slovenska plaža. Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori i projektu kojim navodno rukovodi premijer Milojko Spajić, o osnivanju zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva Slovenska plaža AD, u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto, dobile su i svoju potvrdu.

MK Grupa je uputila zvaničnu inicijativu Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  u kojoj je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Pismo o namjerama stiglo je i na adresu predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića.

“Uvažavajući strateški značaj turizma za Crnu Goru i neophodnost modernizacije ključnih turističkih kapaciteta HG Budvanska Rivijera, MK Group predlaže dalji razvoj turističkog naselja, sa brojnim javnim, ekološkim, rekreativnim, ugostiteljskim, komercijalnim, kulturnim i drugim sadržajima na lokalitetu sadašnjeg turističko-hotelskog kompleksa ‘Slovenska plaža’ i hotela ‘Aleksandar’, a koji se nalaze u vlasništvu HG Budvanske Rivijere. Za realizaciju projekta neophodno je adekvatno restrukturiranje HG Budvanska Rivijera, na osnovu važećih zakona Crne Gore, o čemu će odluku donijeti nadležni državni organi“, navodi se u saopštenju.

Model transformacije preduzeća predviđe da MK Gupa dobije 80 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.

Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada, zajedno sa Fonodom PIO i Zavodom za zapošljavanje, posjeduje najveći paket od 58,71 odsto akcija.

MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi i od povezanih lica u maju 2022. godine, na 32,2 odsto čime je prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.

Sada vrši pritisak na Vladu, upravu turističkog rizorta Slovenska plaža i Opštinu Budva da postane većinski vlasnik i preuzme najpoznatije turističko naselje u Crnoj Gori.

Na potezu su Vlada i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojim je predsjedavao premijer Milojko Spajić utvrđen je Plan privatizacije za 2024. po kome – nema privatizacije velikih privrednih društava koja su u većinskom vlasništvu države. Za njih, kazao je premijer, ima boljih rješenja od privatizacije.

Šta se za godinu dana promijenilo, pa se ulazi u privatizaciju najvrjednijeg dijela Budvanske rivijere nije oblodanjeno.

Savjet koji broji 23 člana, uglavnom ministara i nižih Vladinih funkcionera, treba da donese odluku da najvrjedniju lokaciju u posjedu državne hotelske kompanije, površine oko 20 hektara, na kojoj je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža, prepuste privatnoj kompaniji iz Srbije.

Radi se o jedinoj zelenoj oazi u centru Budve, uz Slovensku plažu, sa turističkim kapacitetima male spratnosti, trgovima, restoranima, bazenima, prostranim parkovima sa gajenim mediterasnkim rastinjem i uređenim zelenim površinama.

Mnogi građani i turistički radnici pitaju u nevjerici, kako je moguće da država svojevoljno otuđi takvo bogatstvo, biser svoje turističke ponude. Koji su to „viši“ interesi u pitanju da pristaje na rušenje turističkog grada Slovenska plaža, ovjenčanog  brojnim priznanjima, pa i najvećom nagradom za arhitekturu, Borbinom nagradom daleke 1984. godine.

Iz MK grupe poručuju kako su spremni da u projekat izgradnje novog kompleksa ulože oko 700 miliona eura. Navode „da je razvoj visokokvalitetnog turizma u Budvi za njih imperativ i podrazumijeva dovođenje više svjetskih 5 star hotela, kao i kongresnog centra koji će omogućiti da Budva bude aktivna tokom cijele godine, a ne samo u ljetnjim mjesecima”.

Međutim, dostavljene skice projekta njihove vizije nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju agresivna gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora.

Koncept gradnje koji se preporučuje je poput kompleksa marine Porto Montenegro u Tivtu, koji se sastoji od niza stambenih zgrada i jednim manjim hotelom sa svega 30 hotelskih soba.

Jasno je da MK Grupa ne dolazi da razvija turizam u Budvi nego da gradi i profitira. Potreban im je atraktivan i slobodan prostor kakav se rijetko nalazi.  To će po svemu sudeći dobiti rušenjem turističkog grada Slovenska plaža. Postaće vlasnici najvrjednije parcele koji turistička privreda Crne Gore trenutno ima i to preraspodjelom svojih akcija u Budvanskoj rivijeri, mimo javnog tendera i nadmetanja sa drugim investitorima zainteresovanim za vrhunsku lokaciju kakva je danas Slovenska plaža..

Podsjećamo da MK Grupa dolazi na urbanistički uređen teren, uređeniji nego što je potrebno. Kontroverznim DUP-om Budva centar, na ovom lokalitetu planirana je izgradnja objekata ukupne građevinske površine oko 460.000 kvadrata. Planirane su i brojne višespratnice, poput ovalnog tornja na mjestu sadašnjeg bazena Rondo sa 12 etaža, i mnoge duge raspoređene po prostranom terenu uz obalu.

Iako najavljuju da će graditi humanije, te da će koristiti niže urbanističke parametre od dozvoljenih, gomila zgrada koja je prekrila područje Slovenske plaže prema njihovj viziji razvoja, govori drugačije. Očito je da se sprema novi talas betonizacije preostalog neizgrađenog prostora Budve, pod patronatom Vlade Milojka Spajića.

Da li će država  pod velom privatizacije i razvoja turizma dozvoliti da privatna kompanija napravi još jedno stambeno naselje u Budvi, na mjestu atraktivnog turističkog naselja Slovenska plaža?

 

IVO ARMENKO: „PRIVATIZACIJA SLOVENSKE PLAŽE – LOŠA VIJEST“

Txt: Doajen crnogorskog turizma, profesor Ivo Armenko, kazao je kako je planirana privatizacija najgora vijest za turizam, jer se time Slovenska plaža gubi iz turističke ponude Crne Gore i Budve u kojoj je imala vodeću ulogu. „ Budva time mijenja koncept turističke ponude koja više neće biti hotelska nego apartmanska. Protiv sam takvog koncepta. Slovenska plaža je još uvijek neprevaziđen model turističke ponude. Ako je išta ostalo u Budvi to je ovaj kompleks, ostatak od moćne firme Montenegroturist.Neshvatljivo je da ova vlast ne vidi turizam kao prioritetnu privrednu granu za razvoj. Crna Gora ostvaruje 25 odsto BDP iz turizma, oni se svjesno odriču toga, okreću se apartmanizaciji i sivoj ekonomiji koja ne može da se kontroliše.

Ako je išta ostalo u Budvi to je kompleks Slovenske plaže sa hotelom Aleksandar, ostatak od moćne firme Montenegroturist. Crna Gora očigledno nema namjeru da se bavi turizmom. Vlada je od toga odstupila. Ako su se odrekli Miločera i Svetog Stefana šta treba očekivati“, pita Armenko.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON PRVOSTEPENE PRESUDE PROTIV ČLANOVA SAVJETA RTCG: Vlast brani servis

Objavljeno prije

3 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

Osnovni sud prvostepeno je osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove  Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG. U odbranu Savjeta, navodno ugroženog od pravosuđa, potom su stali predstavnici pojedinih partija na vlasti. Njima je RTCG servis po mjeri

 

Osnovni sud u Podgorici prošle sedmice prvostepeno je  osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove tog tijela – Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG.

Sutkinja Dragana Lubarda izrekla im je uslovnu kaznu – sedam mjeseci zatvora ukoliko ponove krivično djelo u roku od dvije godine. “Po nalaženju suda, okrivljeni su bili upoznati s pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici… u kojoj je navedeno da isti ne može ispunjavati uslove po tom konkursu, jer je u momentu izbora ispunjavao zakonske uslove za izbor na to mjesto, imajući u vidu da se u momentu podnošenja prijave na konkurs za izbor generalnog direktora Radio i Televizije Crne Gore, kao član Savjeta Agencije za elektronske medije, nalazio u sukobu interesa”, precizirala je sutkinja Lubarda.

Boris Raonić izabran je 2021. godine prvi put za generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore. Nezakonito. Vlast i Savjet RTCG nije uzdrmala ni pravosnažna presuda Osnovog suda iz 2023. kojom je potvrđeno da je Raonić  nezakonito na funkciji generalnog direktora.  Odluku suda da se njegov izbor poništi, većina članova Savjeta RTCG tumačila je objašnjavajući da ih to ne sprječava da ga ponovo izaberu.

Nevladina organizacija Media Centar, koja se bavi monitoringom  javnih servisa,  podnijela je krivičnu prijavu protiv članova Savjeta – predsjednika Drljevića i članova Amine Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića.  Kada je i drugi put  sud poništio odluku, Savjet je Raonića opet birao većinom glasova. Članica Savjeta Marijana Camović Veličković upozorila ih je da je ignorisanje sudske odluke zloupotreba službenog položaja, ali je pravna služba  RTCG i dalje pravo tumačila drugačije.

Nakon najnovije presude, Raonić je na društvenim mrežama osuo po pravosuđu. Po njemu Savjet je u stvari „nezavisno odlučivao“.

“Časni ljudi iz Savjeta zaslužuju poštovanje, a ne etiketu krivaca. Njihova jedina ‘krivica’ je odluka donesena u skladu sa preporukama pravnika, tajno i u skladu sa presudom Višeg suda. Ovim se šalje poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo”, naveo je između ostalog.

Sudski savjet nije baš blagonaklono primio Raonićevo reagovanje. Oni ističu da se poštovanje institucija i pravnog poretka ogleda u korišćenju svih raspoloživih redovnih i vanrednih pravnih lijekova protiv sudskih odluka sa kojima postoji neslaganje, a ne u ličnom napadu usmjerenom na diskreditaciju sudije koji je donio odluku, kojim se uz to podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem. „Kritika je poželjna ako doprinosi javnoj raspravi o radu sudova i poboljšanju pravosudnog sistema, a ne kada je uvredljiva, populistička i usmjerena na diskreditaciju nosilaca pravosudnih funkcija u onim slučajevima kada ne donesu “naručene” odluke u skladu sa očekivanjima onih koji upućuju kritiku“, navode u reagovanju.

Raonić nije odstupao. Optužio je Sudski savjet da je “ćutao mnogo puta na napade medija, političara i javnih ličnosti na sudije i pravosuđe uopšte”, ali da je reagovao na njegovo komentarisanje prvostepene presude Osnovnog suda. ” Svaka vaša reakcija je ljekovita i prijeko potrebna društvu čije je pravosuđe već predugo devastirano i u potpunosti lišeno povjerenja građana ove države, ali problem nastaje kada je ta reakcija selektivna i nedosljedna. Kako bih štedio i vaše i moje vrijeme, podsjetiću vas da se niste oglasili kada je NVO ‘Media centar’, samo dan prije donošenja prvostepene presude u predmetu protiv članova Savjeta RTCG, javno komentarisao slučaj, iznoseći stav da su članovi Savjeta zloupotrijebili položaj i da je izvjesna njihova krivica“, uzvratio je.

U odbranu Savjeta RTCG i Raonića od pravosuđa stali su predstavnici pojedinih partija na vlasti. Vladislav Bojović iz Demokratske narodne partije (DNP) kazao  je da presuda članovima Savjeta RTCG predstavlja korak u pravcu i sa ciljem da određene dobro poznate strukture pošto-poto preuzmu Javni servis. Socijalistička narodna partija (SNP) ocijenila je da je riječ o pokušaju da se oslabi uloga javnog servisa koji je, po njihovim navodima, konačno počeo da radi u interesu građana, a ne političkih centara moći.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozvao je članove Savjeta RTCG-a koji su proglašeni krivima da odmah podnesu ostavke na te pozicije. Dodatno, kažu, otvara se i pitanje etičke dimenzije kod ovih članova da uopšte ostanu na javnim funkcijama.

“Neprihvatljivo je da osobe koje su zloupotrijebile svoju funkciju nastave da odlučuju o ključnim pitanjima budućnosti Javnog servisa, uključujući i usvajanje budžeta i finansijskog plana RTCG-a, koji se, po sili zakona, mora usvojiti do kraja godine, na osnovu čega bi ova kompromitovana lica ponovo upravljala sa oko 20 miliona eura novca svih građana i građanki Crne Gore. Kako očekivati od lica koja su sudski označena kao kriva da u budućnosti donose odluke zasnovane na principima etike, meritokratije i profesionalnih standarda? Njihovo dosadašnje djelovanje pokazuje upravo suprotno uz upornost da kontinuirano krše zakon i unižavaju institucije radi partikularnih interesa”, ocijenili su iz CGO.

Više pravnika dijeli stav da u slučaju pravosnažnosti presude, Drljević, Lazović, Murić i Zorić duže vrijeme neće moći da obnašaju javnu funkciju. Navode da većina propisa, ali i akata državnih institucija, ustanova i preduzeća imaju istu ili odredbu sličnu onoj iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru – osoba pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv službene dužnosti, korupcije, prevare … ne može biti birana na javnu funkciju.

Raonić bi u jednom mogao biti u pravu. Odluka suda, ukoliko bude pravosnažna, mogla bi biti ljekovita.

 

Pomoć Vlade

Osim Savjeta RTCG, posljednji  izbor Raonića pomogao je i kabinet premijera Milojka Spajića, odnosno Vlada,  koja je mimo radne grupe koja je godinama radila na izmjenama seta medijskih zakona, pa i Zakona o RTCG, tražila da se prilikom izbora za generalnog direktora uslovima konkursa predvidi pet godina radnog iskustva u VII-1 stepenu obrazovanja. Prethodni zakon je tražio deset godina, i to je bio jedan od razloga što su sudovi poništavali Raonićev mandat.

Raonić je diplomirao 2018. godine, a prvi put je za direktora izabran 2021. godine. Prema mišljenju Agencije za sprječavanje korupcije, koja se takođe oglasila o ovom pitanju, on je mogao konkurisati za poziciju generalnog direktora  tek 2028. godine. Ovim izmjenama zakona je Raoniću data mogućnost da ispuni uslov od pet godina radnog iskustva u VII-1 stručnoj spremi.

Iz tijela Evropske unije je nekoliko puta naglašavano da, iako je postupak imenovanja generalnog direktora RTCG (Boris Raonić) prethodno bio oboren višestrukim sudskim presudama, u avgustu 2024. Savjet RTCG imenuje istu osobu na stalni mandat, što je postavilo pitanja o nedostatku transparentnosti i mogućem kršenju zakonskog postupka. Ukazano je i da je krajem 2024. tužilaštvo podiglo optužnicu protiv članova Savjeta RTCG zbog zloupotrebe položaja tokom imenovanja generalnog direktora. Taj postupak je rezultirao presudom Osnovnog suda protiv dijela članova Savjeta RTCG.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Septembra, 2025

Objavio:

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine

 

 

Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.

Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.

Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.

Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi  apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.

Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.

Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.

Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.

Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog  prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.

Različite arhitektonske forme  zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.

Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.

Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.

Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.

Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki  dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.

Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.

Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.

Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.

U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.

Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.​​

Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.​​

Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.

U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se  ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.

Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.

Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo