Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO U ZIKSU SARAĐUJU ČUVARI I KRIMINALCI: Stara priča, novi dokazi

Objavljeno prije

na

Sagovornik Monitora iz bezbjednosnih službi otkriva da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani

Da su se kriminalne grupe odavno infiltrirale u ovdašnje službe bezbjednosti potvrđeno je i nedavnim privođenjem zatvorskih policajaca Ivana Brnovića i Danila Femića, inače sina dugogodišnjeg sudije Vrhovnog suda Budimira Femića. Vjeruje se da su obojica pružala pomoć najozloglašenijim kriminalnim grupama sa Balkana – jedan kavčanima, drugi škaljarcima.

Tako je Brnović u noći između subote i nedelje, nešto poslije ponoći, umjesto na radni zadatak doveden u Istražni zatvor kao osumnjičeni da je na radnom mestu omogućavao nezakonit kontakt članovima kavačkog kriminalnog klana koji su iza rešetaka. Ovu istragu vodi Specijalno državno tužilaštvo i, kako saznaje Monitor, njegovim imenom proširena je već postojeća istraga protiv grupe kavčana.

Njegov bjelopoljski kolega po uniformi privođen je prije dvije nedjelje zbog sumnje da je pomagao rivalskom, škaljarskom klanu. On je, navodno, nagovarao svjedoka saradnika da promijeni iskaz i tako svojim nekadašnjim drugarima olakša položaj u kojem se nalaze. Riječ je o slučaju formiranom zbog ubistva Šćepana Roganovića u Herceg Novom.

Za razliku od hapšenja i privođenja Brnovića i otkrivanja prljavih poslova kojima se on bavio, ispitivanje Femića bila je strogo čuvana tajna. Dok priču nije otkrila TV Vijesti. I ako su, po onome za šta se sumnjiči, Femićeve kriminalne radnje teže od onih koje je na radnom mjestu preduzimao Brnović, ovom Bjelopoljcu, iz razloga koji javnost može samo da naslućuje, nije određeno zadržavanje (pritvor).

Po datoj izajavi u tužilaštvu on se vratio u Bijelo Polje i nastavio sa radom u bjelopoljskom zatvoru. Da je Femić i dalje radno angažovan potvrdila nam je njenoga načelnica Vesna Pavićević.

S druge strane, izvor Monitora objašnjava da će Femić do odluke SDT-a, obavljati posao zatvorskog policajca, jer za sada, budući da nema krivične prijave protiv njega, ne postoje zakonske osnove da bude suspendovan. O njegovom slučaju iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) nije rečena ni riječ, iako su se oglašavali o slučaju njegovog kolege. Brnovićevo hapšenje, kako su naveli, nijesu htjeli da komentarišu u ovoj fazi postupka poštujući načelo „prezumpcije nevinosti“.

Dodaju da je UIKS u prethodnom periodu dala značajan doprinos u otkrivanju „izolovanih“ slučajeva zloupotrebe službenog položaja od strane službenika koji su zaposleni u ovom državnom organu.

„Menadžment UIKS-a snažno osuđuje svaki vid neprofesionalnog djelovanja zaposlenog koje je usmjereno u pravcu vršenja krivičnih djela koje službenika čini nedostojnim za obavljanje poslova i radnih zadatka iz djelokruga rada ovog državnog organa, i zalaže se bez izuzetka da ova lica u takvim slučajevima snose sve zakonom propisane posljedice“, stoji u odgovoru UIKS-a.

Sagovornik Monitora dodaje da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani, kratko je kazao naš sagovornik iz službe bezbjednosti.

Saradnja pojedinih zatvorskih službenika sa članovima kriminalnih organizacija koji se nalaze u zatvoru, ocjenjuje za Monitor Zoran Vujičić iz Građanske alijanse, ponišava sve dobro što se godinama gradilo u zatvorskom sistemu. Vujičić objašnjava i zbog čega se, po njegovom mišljenju, zatvorski policajci udružuju sa kriminalcima.

„Iako se nečija krivica može dokazati tek u sudskom postupku, ovo je pokazatelj da reforma zatvorskog sistema nije do kraja sprovedena. Plate u ovom sektoru su niske što je plodno tlo za korupciju. Podatak i da je sin sudije Vrhovnog suda optužen da je prenosio informacije članovima pojedinih klanova je alarm koji pokazuje da kriminalni pipci ne biraju, posebno tamo gdje je odgovor države blag“, kaže Vujičić.

Organizovane kriminalne grupe, zaključuje on, nisu ekskluzivitet Crne Gore ali uređene države imaju adekvatan odgovor na njihovo djelovanje. Da Crna Gora nije imala takav odgovor, naročito kada je riječ o zatvorskom sistemu, svjedoči niz događaja među kojima su neki stari i dvije decenije.

Iz crnogorskih zatvora je u poslednje dvije decenije pobjeglo više od dvadeset osoba. Za neke od njih do danas nije razjašnjeno kako su se domogli slobode. Vjeruje se, ipak, da su iza svakog bjekstva stajali ljudi iz zatvorskog obezbjeđenja, jer drugačije, teško da bi se tako nešto moglo organizovati. Ali tek u rijetkim slučajevima to je i dokazano na sudu.

Tako je zbog bjekstva Jovice Zindovića iz porodične kuće u Mojkovcu, rukovodilac Odsjeka sprovodničkog obezbjeđenja Safet Dizdarević osuđen na godinu, sprovodnik Sead Alić na osam mjeseci, a bivši načelnik zatvora Goran Šćekić na šest mjeseci zatvora. Zindović je 2014. godine  osuđen na 15 godina i tri mjeseca zatvora, zbog ubistva Luke Popovića, a čuvarima je pobjegao 7. oktobra 2015. godine, nakon što su ga sproveli do porodične kuće u Mojkovcu. Njegov cimer iz bjelopoljske ćelije Ivan Vujović, osuđen za ubistvo Radomira Savovića, krajem decembra 2015. godine takođe je pobjegao nakon što je uspio da razoruža zatvorske čuvare. Zbog njegovog bjekstva suspendovani su službenici zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja utvrđeno je da nedostaje pištolj marke TT 7,62 mm, koji je dužio Konatar. Godinu kasnije Vujović je uhapšen u Njemačkoj.

Javnost i dalje pamti spektakularna bjekstva iz spuškog zatvora poput onog koje je još davne 1995. godine izveo Vladeta Milačić. On je tada bio na odsluženju kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina, ali nikada do kraja nije razjašnjeno kako se našao na slobodi. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Četiri godine kasnije, iz vojnog zatvora u Spužu pobjegao je Antun Masle, novinar hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali je on uspio da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija. Nikada nijesu razjašnjene okolnosti pod kojima je Masle uspio da umakne, ali je osnovano pretpostaviti da je imao logistiku ljudi iz crnogorske službe bezbjednosti.

U junu 2001. godine iz KP doma u Spužu pobjegao je zatvorenik Dragoljub Laketić, koji je bio na izdržavanju12-godišnje zatvorske kazne zbog ubistva. Nekoliko dana kasnije na spektakularan način, preskočivši zid visok četiri metra iz zatvora je pobjegao i Veselin Batko Vlahović. On se u zatvoru nalazio na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne. Samo nekoliko dana ranije, BiH je zvanično, od tadašnje SR Jugoslavije, zatražila Vlahovićevo izručenje zbog istrage za ratne zločine.

Zavod za izvršenje krivičnih sankcija tada je izdao saopštenje u kojem se navodi da je Vlahović prije bjekstva sa još četiri osobe bio na košarkaškom igralištu, dok su ga sa obližnjih karaula nadgledala tri naoružana stražara. Nijedan od njih nije reagovao tokom bjekstva. Vlahović je nekoliko godina kasnije uhapšen u Španiji i izručen BiH gdje je osuđen za zločine koji su mu svojevremeno donijeli nadimak „monstrum sa Grbavice“.

Dvije godine prije toga, 28. maja 1999. godine iz spuškog zatvora pobjegao je zatvorenik N. K. On je uhapšen nekoliko sati nakon bjekstva, a samo par sati poslije hapšenja preminuo je u podgoričkoj bolnici. Taj slučaj dobio je epilog na sudu. Nekoliko stražara optuženo je zbog pretjerane primjene fizičke sile, ali su vještaci utvrdili da je N. K. umro prirodnom smrću, pa sud nije teretio zatvorske službenike za ubistvo.

Četiri godine kasnije iz ZIKS-a je pobjegao i Beranac Smajo Babić, osuđen na dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegla još dva osuđenika Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali. Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage on uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

Mi smo, u međuvremenu, umjesto adekvatnih objašnjenja i odgovora slušali bjesomućno ponavljane poruke kako „kriminalci nijesu moćniji od države“, odnosno, da „kriminalci nijesu i neće biti sigurni u Crnoj Gori“?

Možda su te riječi trebale nekoga da ohrabre, ili uplaše, ali sve je to palo u vodu nakon što je, ne sa jednim, već sa dva nova slučaja potvrđeno da ti isti kriminalci usko sarađuju sa pojedincima iz bezbjednosnih struktura kupujući njihove usluge.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo