Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO U ZIKSU SARAĐUJU ČUVARI I KRIMINALCI: Stara priča, novi dokazi

Objavljeno prije

na

Sagovornik Monitora iz bezbjednosnih službi otkriva da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani

Da su se kriminalne grupe odavno infiltrirale u ovdašnje službe bezbjednosti potvrđeno je i nedavnim privođenjem zatvorskih policajaca Ivana Brnovića i Danila Femića, inače sina dugogodišnjeg sudije Vrhovnog suda Budimira Femića. Vjeruje se da su obojica pružala pomoć najozloglašenijim kriminalnim grupama sa Balkana – jedan kavčanima, drugi škaljarcima.

Tako je Brnović u noći između subote i nedelje, nešto poslije ponoći, umjesto na radni zadatak doveden u Istražni zatvor kao osumnjičeni da je na radnom mestu omogućavao nezakonit kontakt članovima kavačkog kriminalnog klana koji su iza rešetaka. Ovu istragu vodi Specijalno državno tužilaštvo i, kako saznaje Monitor, njegovim imenom proširena je već postojeća istraga protiv grupe kavčana.

Njegov bjelopoljski kolega po uniformi privođen je prije dvije nedjelje zbog sumnje da je pomagao rivalskom, škaljarskom klanu. On je, navodno, nagovarao svjedoka saradnika da promijeni iskaz i tako svojim nekadašnjim drugarima olakša položaj u kojem se nalaze. Riječ je o slučaju formiranom zbog ubistva Šćepana Roganovića u Herceg Novom.

Za razliku od hapšenja i privođenja Brnovića i otkrivanja prljavih poslova kojima se on bavio, ispitivanje Femića bila je strogo čuvana tajna. Dok priču nije otkrila TV Vijesti. I ako su, po onome za šta se sumnjiči, Femićeve kriminalne radnje teže od onih koje je na radnom mjestu preduzimao Brnović, ovom Bjelopoljcu, iz razloga koji javnost može samo da naslućuje, nije određeno zadržavanje (pritvor).

Po datoj izajavi u tužilaštvu on se vratio u Bijelo Polje i nastavio sa radom u bjelopoljskom zatvoru. Da je Femić i dalje radno angažovan potvrdila nam je njenoga načelnica Vesna Pavićević.

S druge strane, izvor Monitora objašnjava da će Femić do odluke SDT-a, obavljati posao zatvorskog policajca, jer za sada, budući da nema krivične prijave protiv njega, ne postoje zakonske osnove da bude suspendovan. O njegovom slučaju iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) nije rečena ni riječ, iako su se oglašavali o slučaju njegovog kolege. Brnovićevo hapšenje, kako su naveli, nijesu htjeli da komentarišu u ovoj fazi postupka poštujući načelo „prezumpcije nevinosti“.

Dodaju da je UIKS u prethodnom periodu dala značajan doprinos u otkrivanju „izolovanih“ slučajeva zloupotrebe službenog položaja od strane službenika koji su zaposleni u ovom državnom organu.

„Menadžment UIKS-a snažno osuđuje svaki vid neprofesionalnog djelovanja zaposlenog koje je usmjereno u pravcu vršenja krivičnih djela koje službenika čini nedostojnim za obavljanje poslova i radnih zadatka iz djelokruga rada ovog državnog organa, i zalaže se bez izuzetka da ova lica u takvim slučajevima snose sve zakonom propisane posljedice“, stoji u odgovoru UIKS-a.

Sagovornik Monitora dodaje da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani, kratko je kazao naš sagovornik iz službe bezbjednosti.

Saradnja pojedinih zatvorskih službenika sa članovima kriminalnih organizacija koji se nalaze u zatvoru, ocjenjuje za Monitor Zoran Vujičić iz Građanske alijanse, ponišava sve dobro što se godinama gradilo u zatvorskom sistemu. Vujičić objašnjava i zbog čega se, po njegovom mišljenju, zatvorski policajci udružuju sa kriminalcima.

„Iako se nečija krivica može dokazati tek u sudskom postupku, ovo je pokazatelj da reforma zatvorskog sistema nije do kraja sprovedena. Plate u ovom sektoru su niske što je plodno tlo za korupciju. Podatak i da je sin sudije Vrhovnog suda optužen da je prenosio informacije članovima pojedinih klanova je alarm koji pokazuje da kriminalni pipci ne biraju, posebno tamo gdje je odgovor države blag“, kaže Vujičić.

Organizovane kriminalne grupe, zaključuje on, nisu ekskluzivitet Crne Gore ali uređene države imaju adekvatan odgovor na njihovo djelovanje. Da Crna Gora nije imala takav odgovor, naročito kada je riječ o zatvorskom sistemu, svjedoči niz događaja među kojima su neki stari i dvije decenije.

Iz crnogorskih zatvora je u poslednje dvije decenije pobjeglo više od dvadeset osoba. Za neke od njih do danas nije razjašnjeno kako su se domogli slobode. Vjeruje se, ipak, da su iza svakog bjekstva stajali ljudi iz zatvorskog obezbjeđenja, jer drugačije, teško da bi se tako nešto moglo organizovati. Ali tek u rijetkim slučajevima to je i dokazano na sudu.

Tako je zbog bjekstva Jovice Zindovića iz porodične kuće u Mojkovcu, rukovodilac Odsjeka sprovodničkog obezbjeđenja Safet Dizdarević osuđen na godinu, sprovodnik Sead Alić na osam mjeseci, a bivši načelnik zatvora Goran Šćekić na šest mjeseci zatvora. Zindović je 2014. godine  osuđen na 15 godina i tri mjeseca zatvora, zbog ubistva Luke Popovića, a čuvarima je pobjegao 7. oktobra 2015. godine, nakon što su ga sproveli do porodične kuće u Mojkovcu. Njegov cimer iz bjelopoljske ćelije Ivan Vujović, osuđen za ubistvo Radomira Savovića, krajem decembra 2015. godine takođe je pobjegao nakon što je uspio da razoruža zatvorske čuvare. Zbog njegovog bjekstva suspendovani su službenici zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja utvrđeno je da nedostaje pištolj marke TT 7,62 mm, koji je dužio Konatar. Godinu kasnije Vujović je uhapšen u Njemačkoj.

Javnost i dalje pamti spektakularna bjekstva iz spuškog zatvora poput onog koje je još davne 1995. godine izveo Vladeta Milačić. On je tada bio na odsluženju kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina, ali nikada do kraja nije razjašnjeno kako se našao na slobodi. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Četiri godine kasnije, iz vojnog zatvora u Spužu pobjegao je Antun Masle, novinar hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali je on uspio da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija. Nikada nijesu razjašnjene okolnosti pod kojima je Masle uspio da umakne, ali je osnovano pretpostaviti da je imao logistiku ljudi iz crnogorske službe bezbjednosti.

U junu 2001. godine iz KP doma u Spužu pobjegao je zatvorenik Dragoljub Laketić, koji je bio na izdržavanju12-godišnje zatvorske kazne zbog ubistva. Nekoliko dana kasnije na spektakularan način, preskočivši zid visok četiri metra iz zatvora je pobjegao i Veselin Batko Vlahović. On se u zatvoru nalazio na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne. Samo nekoliko dana ranije, BiH je zvanično, od tadašnje SR Jugoslavije, zatražila Vlahovićevo izručenje zbog istrage za ratne zločine.

Zavod za izvršenje krivičnih sankcija tada je izdao saopštenje u kojem se navodi da je Vlahović prije bjekstva sa još četiri osobe bio na košarkaškom igralištu, dok su ga sa obližnjih karaula nadgledala tri naoružana stražara. Nijedan od njih nije reagovao tokom bjekstva. Vlahović je nekoliko godina kasnije uhapšen u Španiji i izručen BiH gdje je osuđen za zločine koji su mu svojevremeno donijeli nadimak „monstrum sa Grbavice“.

Dvije godine prije toga, 28. maja 1999. godine iz spuškog zatvora pobjegao je zatvorenik N. K. On je uhapšen nekoliko sati nakon bjekstva, a samo par sati poslije hapšenja preminuo je u podgoričkoj bolnici. Taj slučaj dobio je epilog na sudu. Nekoliko stražara optuženo je zbog pretjerane primjene fizičke sile, ali su vještaci utvrdili da je N. K. umro prirodnom smrću, pa sud nije teretio zatvorske službenike za ubistvo.

Četiri godine kasnije iz ZIKS-a je pobjegao i Beranac Smajo Babić, osuđen na dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegla još dva osuđenika Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali. Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage on uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

Mi smo, u međuvremenu, umjesto adekvatnih objašnjenja i odgovora slušali bjesomućno ponavljane poruke kako „kriminalci nijesu moćniji od države“, odnosno, da „kriminalci nijesu i neće biti sigurni u Crnoj Gori“?

Možda su te riječi trebale nekoga da ohrabre, ili uplaše, ali sve je to palo u vodu nakon što je, ne sa jednim, već sa dva nova slučaja potvrđeno da ti isti kriminalci usko sarađuju sa pojedincima iz bezbjednosnih struktura kupujući njihove usluge.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo