Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO U ZIKSU SARAĐUJU ČUVARI I KRIMINALCI: Stara priča, novi dokazi

Objavljeno prije

na

Sagovornik Monitora iz bezbjednosnih službi otkriva da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani

Da su se kriminalne grupe odavno infiltrirale u ovdašnje službe bezbjednosti potvrđeno je i nedavnim privođenjem zatvorskih policajaca Ivana Brnovića i Danila Femića, inače sina dugogodišnjeg sudije Vrhovnog suda Budimira Femića. Vjeruje se da su obojica pružala pomoć najozloglašenijim kriminalnim grupama sa Balkana – jedan kavčanima, drugi škaljarcima.

Tako je Brnović u noći između subote i nedelje, nešto poslije ponoći, umjesto na radni zadatak doveden u Istražni zatvor kao osumnjičeni da je na radnom mestu omogućavao nezakonit kontakt članovima kavačkog kriminalnog klana koji su iza rešetaka. Ovu istragu vodi Specijalno državno tužilaštvo i, kako saznaje Monitor, njegovim imenom proširena je već postojeća istraga protiv grupe kavčana.

Njegov bjelopoljski kolega po uniformi privođen je prije dvije nedjelje zbog sumnje da je pomagao rivalskom, škaljarskom klanu. On je, navodno, nagovarao svjedoka saradnika da promijeni iskaz i tako svojim nekadašnjim drugarima olakša položaj u kojem se nalaze. Riječ je o slučaju formiranom zbog ubistva Šćepana Roganovića u Herceg Novom.

Za razliku od hapšenja i privođenja Brnovića i otkrivanja prljavih poslova kojima se on bavio, ispitivanje Femića bila je strogo čuvana tajna. Dok priču nije otkrila TV Vijesti. I ako su, po onome za šta se sumnjiči, Femićeve kriminalne radnje teže od onih koje je na radnom mjestu preduzimao Brnović, ovom Bjelopoljcu, iz razloga koji javnost može samo da naslućuje, nije određeno zadržavanje (pritvor).

Po datoj izajavi u tužilaštvu on se vratio u Bijelo Polje i nastavio sa radom u bjelopoljskom zatvoru. Da je Femić i dalje radno angažovan potvrdila nam je njenoga načelnica Vesna Pavićević.

S druge strane, izvor Monitora objašnjava da će Femić do odluke SDT-a, obavljati posao zatvorskog policajca, jer za sada, budući da nema krivične prijave protiv njega, ne postoje zakonske osnove da bude suspendovan. O njegovom slučaju iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) nije rečena ni riječ, iako su se oglašavali o slučaju njegovog kolege. Brnovićevo hapšenje, kako su naveli, nijesu htjeli da komentarišu u ovoj fazi postupka poštujući načelo „prezumpcije nevinosti“.

Dodaju da je UIKS u prethodnom periodu dala značajan doprinos u otkrivanju „izolovanih“ slučajeva zloupotrebe službenog položaja od strane službenika koji su zaposleni u ovom državnom organu.

„Menadžment UIKS-a snažno osuđuje svaki vid neprofesionalnog djelovanja zaposlenog koje je usmjereno u pravcu vršenja krivičnih djela koje službenika čini nedostojnim za obavljanje poslova i radnih zadatka iz djelokruga rada ovog državnog organa, i zalaže se bez izuzetka da ova lica u takvim slučajevima snose sve zakonom propisane posljedice“, stoji u odgovoru UIKS-a.

Sagovornik Monitora dodaje da dvojica saslušanih nijesu jedini zatvorski policajci koji su se našli pod lupom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Za neke tek treba da se donese odluka o tome da li će biti procesuirani, kratko je kazao naš sagovornik iz službe bezbjednosti.

Saradnja pojedinih zatvorskih službenika sa članovima kriminalnih organizacija koji se nalaze u zatvoru, ocjenjuje za Monitor Zoran Vujičić iz Građanske alijanse, ponišava sve dobro što se godinama gradilo u zatvorskom sistemu. Vujičić objašnjava i zbog čega se, po njegovom mišljenju, zatvorski policajci udružuju sa kriminalcima.

„Iako se nečija krivica može dokazati tek u sudskom postupku, ovo je pokazatelj da reforma zatvorskog sistema nije do kraja sprovedena. Plate u ovom sektoru su niske što je plodno tlo za korupciju. Podatak i da je sin sudije Vrhovnog suda optužen da je prenosio informacije članovima pojedinih klanova je alarm koji pokazuje da kriminalni pipci ne biraju, posebno tamo gdje je odgovor države blag“, kaže Vujičić.

Organizovane kriminalne grupe, zaključuje on, nisu ekskluzivitet Crne Gore ali uređene države imaju adekvatan odgovor na njihovo djelovanje. Da Crna Gora nije imala takav odgovor, naročito kada je riječ o zatvorskom sistemu, svjedoči niz događaja među kojima su neki stari i dvije decenije.

Iz crnogorskih zatvora je u poslednje dvije decenije pobjeglo više od dvadeset osoba. Za neke od njih do danas nije razjašnjeno kako su se domogli slobode. Vjeruje se, ipak, da su iza svakog bjekstva stajali ljudi iz zatvorskog obezbjeđenja, jer drugačije, teško da bi se tako nešto moglo organizovati. Ali tek u rijetkim slučajevima to je i dokazano na sudu.

Tako je zbog bjekstva Jovice Zindovića iz porodične kuće u Mojkovcu, rukovodilac Odsjeka sprovodničkog obezbjeđenja Safet Dizdarević osuđen na godinu, sprovodnik Sead Alić na osam mjeseci, a bivši načelnik zatvora Goran Šćekić na šest mjeseci zatvora. Zindović je 2014. godine  osuđen na 15 godina i tri mjeseca zatvora, zbog ubistva Luke Popovića, a čuvarima je pobjegao 7. oktobra 2015. godine, nakon što su ga sproveli do porodične kuće u Mojkovcu. Njegov cimer iz bjelopoljske ćelije Ivan Vujović, osuđen za ubistvo Radomira Savovića, krajem decembra 2015. godine takođe je pobjegao nakon što je uspio da razoruža zatvorske čuvare. Zbog njegovog bjekstva suspendovani su službenici zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja utvrđeno je da nedostaje pištolj marke TT 7,62 mm, koji je dužio Konatar. Godinu kasnije Vujović je uhapšen u Njemačkoj.

Javnost i dalje pamti spektakularna bjekstva iz spuškog zatvora poput onog koje je još davne 1995. godine izveo Vladeta Milačić. On je tada bio na odsluženju kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina, ali nikada do kraja nije razjašnjeno kako se našao na slobodi. Zbog njegovog bjekstva krivično su odgovarala trojica stražara, koji su kasnije oslobođeni optužbi.

Četiri godine kasnije, iz vojnog zatvora u Spužu pobjegao je Antun Masle, novinar hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali je on uspio da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija. Nikada nijesu razjašnjene okolnosti pod kojima je Masle uspio da umakne, ali je osnovano pretpostaviti da je imao logistiku ljudi iz crnogorske službe bezbjednosti.

U junu 2001. godine iz KP doma u Spužu pobjegao je zatvorenik Dragoljub Laketić, koji je bio na izdržavanju12-godišnje zatvorske kazne zbog ubistva. Nekoliko dana kasnije na spektakularan način, preskočivši zid visok četiri metra iz zatvora je pobjegao i Veselin Batko Vlahović. On se u zatvoru nalazio na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne. Samo nekoliko dana ranije, BiH je zvanično, od tadašnje SR Jugoslavije, zatražila Vlahovićevo izručenje zbog istrage za ratne zločine.

Zavod za izvršenje krivičnih sankcija tada je izdao saopštenje u kojem se navodi da je Vlahović prije bjekstva sa još četiri osobe bio na košarkaškom igralištu, dok su ga sa obližnjih karaula nadgledala tri naoružana stražara. Nijedan od njih nije reagovao tokom bjekstva. Vlahović je nekoliko godina kasnije uhapšen u Španiji i izručen BiH gdje je osuđen za zločine koji su mu svojevremeno donijeli nadimak „monstrum sa Grbavice“.

Dvije godine prije toga, 28. maja 1999. godine iz spuškog zatvora pobjegao je zatvorenik N. K. On je uhapšen nekoliko sati nakon bjekstva, a samo par sati poslije hapšenja preminuo je u podgoričkoj bolnici. Taj slučaj dobio je epilog na sudu. Nekoliko stražara optuženo je zbog pretjerane primjene fizičke sile, ali su vještaci utvrdili da je N. K. umro prirodnom smrću, pa sud nije teretio zatvorske službenike za ubistvo.

Četiri godine kasnije iz ZIKS-a je pobjegao i Beranac Smajo Babić, osuđen na dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegla još dva osuđenika Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali. Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage on uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

Mi smo, u međuvremenu, umjesto adekvatnih objašnjenja i odgovora slušali bjesomućno ponavljane poruke kako „kriminalci nijesu moćniji od države“, odnosno, da „kriminalci nijesu i neće biti sigurni u Crnoj Gori“?

Možda su te riječi trebale nekoga da ohrabre, ili uplaše, ali sve je to palo u vodu nakon što je, ne sa jednim, već sa dva nova slučaja potvrđeno da ti isti kriminalci usko sarađuju sa pojedincima iz bezbjednosnih struktura kupujući njihove usluge.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo