Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zagrabi koliko možeš

Objavljeno prije

na

Ako se zadesite u Beranama, svidi vam se i poželite da ponesete neki suvenir a da to nije značka ili zastavica DPS-a, u prodaji ćete teško naći bilo šta. Druga, jeftinija mogućnost je da odete na najbliže arheološko nalazište i pokupite artefakata koliko vam je volja. Džakovima ako je potrebno. Tako je s eneolitskog lokaliteta Torine, odnosno Radmanska klisura pored Petnjice, otišlo u nepovrat ko zna koliko vrijednog arheološkog materijala. Nerijetko i u inostranstvo, gdje su se ljudi čudom čudili kako je moguće nesmetano do toga doći.

STARINE NA LIVADI: „Prije povratka u Luksemburg, napunio sam džepove većim i manjim komadićima keramike stare četiri do pet hiljada godina. Jedan komad poklonio sam gazdi. Kada ga je on dao na provjeru tamošnjim arheolozima, nije mogao da vjeruje u moju priču da mi to kupimo na livadi, kao domaći proizvod”, priča gasterbajter iz Petnjice.

Arheolog Predrag Lutovac, direktor Polimskog muzeja, objašnjava da je lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom, najvrjednije je i najbogatije nalazište u Crnoj Gori iz doba eneolita, odnosno mlađeg bronzanog doba, između trećeg i drugog milenijuma prije nove ere. Na tom je lokalitetu pronađena ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika…Umjesto da selo i čitav kraj postanu turistička atrakcija, ovaj lokalitet je prije nekoliko godina zamalo potpuno uništen.

„Neki mještani su, praveći put, prošli bagerima preko nalazišta i oštetili više od pola površine. Nadležne institucije nijesu to spriječile”, priča Lutovac za Monitor.

Radmanci nijesu jedini arheološki i kulturološki lokalitet koji bi hitno trebalo staviti pod zakonsku zaštitu i adekvatnije obezbijediti. Podsjećajući na poznatu arheološku sentencu ‘lakše je otkriti nego sačuvati’, direktor Polimskog muzeja ukazuje i na druga nalazišta u regionu, kao što su četiri grada iz rimskog doba i još dva srednjevjekovna: Tumbarice i Gradac kod Berana, Samograd i Gradac kod Bijelog Polja, kao i Bihorgrad na Bioči kod Berana te Brskovo kod Mojkovca.

„Od sto dvadeset arheoloških lokaliteta i spomenika kulture na području Berana, samo su tri pod zakonskom zaštitom. To su manastiri Đurđevi stupovi i Šudikova, te neolitsko nalazište Berankrš. To bi u krajnjem značilo da bi na ostalih 117 lokaliteta sada mogao da radi ko šta hoće, kao što se desilo s Radmancima”, upozorava Lutovac.

On se nada da će novi zakon, koji je nedavno donijet i koji, kaže, na adekvatan način tretira spomenike kulture, promijeniti stvari. „Zakon je dobra je smjernica, ali ako brzo zaživi. Ako budemo imali novi zakon i stare institucije, za koje se pokazalo da ne funkcionišu, nećemo ništa uraditi”, tvrdi direktor Polimskog muzeja.

Pravoslavni vjernici su u posljednjih deset-petnaest godina na području beranske opštine i Gornjeg Polimlja u velikoj mjeri obnovili svoje bogomolje. Priča o brizi time nije završena. Lokalne vlasti u Beranama, na primjer, donijele su odluku da između dva manastira – Đurđevih stupova, koji će uskoro obilježiti osamsto godina postojanja, i Šudikove, poznate prepisivačke i freskoslikarske škole, udaljenih vazdušnom linijom jedva kilometar, u neposrednoj blizini neolitskog lokaliteta Berankrš, ta tri jedina zakonom zaštićena spomenika kulture – lociraju regionalnu deponiju. U iščekivanju deponije, na tom mjestu se već šest godina odlaže gradsko smeće s kojeg dim i garež dopiru i do ovih svetinja.

Bošnjačko-muslimanska kulturna baština u Beranama još je dodatno osiromašena. Arhitekta dr Rifat Alihodžić, docent na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, odrekao se autorstva nad projektom rekonstrukcije stare Vakufske kuće. On izražava nezadovoljstvo onim što je učinjeno s njegovim izvornim projektom i smatra da je izmanipulisan i iskorišćen.

„Ja sam jednoj grupi ljudi izgleda trebao samo dok nijesu dobili dozvolu za gradnju, a dozvolu nijesu mogli dobiti za neki kič. Moj originalni projekat postoji negdje u Opštini. Kada sam izašao na teren i vidio šta je napravljeno, bio sam šokiran i samo sam zamolio da mene više ne pominju”,kaže Alihodžić za Monitor.

Ono što je učinjeno u pokušaju rekonstrukcije Vakufske kuće u Beranama, danas više liči na prosječan pansion nego na islamsko arhitektonsko kulturno istorijsko zdanje i obilježje grada. Alihodžić smatra da je pričinjena nepopravljiva šteta.

„ Ovo što je urađeno ne može da se popravi, a da se ruši previše je skupo”.

Vakufska kuća stara je koliko i grad Berane. Varoš je nikla 1862. godine, a ova kuća kako neki pričaju napravljena je godinu kasnije.

Kuća je, kažu istorijski izvori, zadužbina Ahmed-hamdi paše, koji je posvetio svom rano preminulom sinu jedincu. U stvari, objekat je sagrađen zbog česama koje su značajnije od same zgrade. I zgradu i česme on je svojevremeno poklonio Islamskoj zajednici.

Nemarom Vakufska kuća je dovedena do potpunog propadanja. Prije četiri godine, zbog rekonstrukcije, morala je biti do temelja porušena. Projekat je povjeren arhitekti Alihodžiću, ali su kasnije lokalni ,,stručnjaci opšte prakse” doziđivali do mjere koja više nije imala veze s autorskom zamisli. Kuća do danas nezavršena.

Resorno ministarstvo nije se oglašavalo povodom ovakvih dešavanja, kao što su Radmanci, smetlište pored neolitskog naselja i manastira ili sudbina Vakufske kuće. Možda se ne oglašava zbog toga što se tu izlazi iz domena kulture i ulazi u zonu drugih ministarstava. Dok se u Grčkoj turisti osuđuju zbog krađe kamenčića s Akropolja, nemjerljivo vrijedni eksponati iz Crne Gore nerijetko krase muzejske vitrine od Beograda do Moskve, Rima i Pariza. Kao i ko zna čije sve privatne kolekcije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA POSLIJE IZBORA: Poslovi ne smiju da stanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Budvi odavno ne služe izjašnjavanju građana za programe stranaka i ljude koji će na najbolji način voditi grad. Izbore vode interesne grupe, građevinski lobi uz moćne uticaje sa strane. Zbog bogatih koji žele biti još bogatiji, čija je jedina ideologija materijalni interes, trpe građani Budve. Njima se smiješe treći vanredni izbori u jednoj godini

 

 

Deset dana nakon lokalnih izbora u Budvi i proglašenja konačnih rezultata, nema naznaka da se uskoro može očekivati dogovor političkih grupacija koje su učestvovale na njima. Postupci dvije vodeće stranke, koalicija Demokratskog fronta koju predvodi kandidat za predsjednika Opštine, Mladen Mikielj i grupa građana Budva naš grad, Nikole Jovanovića, takođe pretendenta za fotelju gradonačelnika, istovjetni su onima koje su vodili nakon majskih izbora, na kojima je rezultat u broju mandata bio neriješen. Njihove liste osvojile su oba puta po devet odborničkih mjesta u Skupštini grada, nedovoljno da same formiraju izvršnu vlast.

Pregovore pokreće Jovanović, uz uslov da njemu pripada predsjednička fotelja. On  poziva  na dogovore pojedine partije iz DF  SNP i Demokratsku narodnu partiju.. Prošlog puta  iz DF-a mu je stavljeno do znanja da to neće proći. Sasvim izvjesno neće ni sada.

Upućeni tvrde da Jovanović ima podršku aktuelnog predsjednika Opštine Mila Božovića iz pritvorske jedinice u Spužu. To je i podrška moćnog građevinskog lobija, zainteresovanog da unosni poslovi ne presahnu.

Za eventualno  pravljenje postizborne koalicije sa DPS-om, Jovanović bi morao ubijediti odbornike sa svoje liste, Budva naš grad, nekadašnje sledbenike jedinstvenog DF-a. Tokom junskih pregovora to mu nije pošlo za rukom, nekoliko njih odbilo je takvu saradnju. Sada je dovoljno  da tri odbornika to učine,  da otpadne mogućnost  povratka DPS-a u izvršnu vlast u Budvi, poslije osam godina.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VALENTINA PAVLIČIĆ NA KORAK DO IZBORA ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA: Štrik koji treba opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, kao  jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Ta obaveza bi uskoro mogla biti štrikirana. Ukoliko bude izabrana na poziciju predsjednice Vrhovnog suda, pred Valentinom Pavličić dosta je posla

 

Opšta sjednica Vrhovnog suda na posljednjem zasijedanju ove sedmice podržala je bivšu zastupnicu države pred sudom u Strazburu, Valentinu Pavličić za kandidatkinju za poziciju predsjednice najviše sudske instance u Crnoj Gori. Posljednji stepenik biće dvotrećinska većina u Sudskom savjetu, što se ne vidi kao  prepreka,  posebno nakon  osam propalih pokušaja da se sudije  Vrhovnog suda usaglase oko kandidata koji bi bio izabran na čelo te pravosudne instance.

Tokom tajnog glasanja, od 15 sudija koliko je učestvovalo u radu Opšte sjednice, Pavličić je dobila deset, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić sedam, dok su vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković i sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković dobile po šest glasova.

Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU,  jer predstavlja jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Prije pola godine Evropska komisija je ostavila rok da se do 24. aprila ove godine ta obaveza završi, što se nije dogodilo.

Na prethodnoj Opštoj sjednici Vrhovnog suda 16. maja, nijedan od dva tadašnja kandidata – Miodrag Pešić i Ana Vuković nijesu dobili potrebnu većinu. Na osnovu izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, uslijedila je i izmjena poslovnika o radu Opšte sjednice kako bi se deblokirala ova stepenica u odlučivanju.

Ubrzanju izmjena pravila doprinio je i stav Evropske komisije (EK) koja je riješila da više ne pravi ustupke kao u slučaju usvajanja pozitivnog IBAR-a, već je isplatu prve tranše od blizu 30 miliona eura iz Plana rasta Evropske unije, direktno uslovila izborom prvog čovjeka Vrhovnog suda. Time je EK jasno stavila do znanja da neće ponoviti ustupak koji je napravila odlučivši da niz od osam propalih pokušaja imenovanja predsjednika Vrhovnog suda ne bude kočnica za usvajanje pozitivnog IBAR-a za Crnu Goru.

Ključna pozicija u sudstvu upražnjena je od decembra 2020. godine, kada se sa čela Vrhovnog suda nakon 13 godina povukla Vesna Medenica. Vesna Vučković je u septembru 2021. izabrana za vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda. Ona nije dobila potrebnu podršku Sudskog savjeta 2022. godine, a ponovo je bila kandidatkinja prošle godine nakon presedana, pošto njenu kandidaturu tada nije utvrdila Opšta sjednica Vrhovnog suda, već Upravni sud kojem se žalila da je prekršena procedura tokom glasanja.

Preko deset organizacija civilnog sektora je u junu 2021. godine javno za predsjednicu Vrhovnog suda podržalo sutkinju Vrhovnog suda Anu Vuković, koja se više puta do sada bez uspjeha kandidovala na tu poziciju.  Iz civilnog sektora su tada ocijenili da bi taj izbor bio istorijska šansa za nezavisnost sudstva. Tragovi opstrukcije da Vuković dođe na čelo Vrhovnog suda bili su ,međutim, jasni tokom brojnih pokušaja izbora koji su uslijedili.

Akcija za ljudska prava (HRA), koja je budno pratila dosadašnji neuspješni proces izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda, ali i pravosuđe u cjelini,  pozdravila je ovonedeljni uspjeh Opšte sjednice Vrhovnog suda.

“Na osnovu broja glasova zaključujemo da je izmjena zakona omogućila da bar jedna kandidatkinja stigne do faze odlučivanja Sudskog savjeta, mada je motiv za izmjenu zakona bio i taj da se Savjetu omogući da napravi izbor između bar dva kandidata.” To se, međutim, nije desilo.

Valentina Pavličić je trenutno nacionalna konsultatkinja Savjeta Evrope za oblast vladavine prava u vezi implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava u nacionalni pravosudni sistem. Bila je Zastupnica Crne Gore pred Sudom u Strazburu. Na tu poziciju izbrana je kao dugogodišnja sutkinja, u tom trenutku predsjednica krivičnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.

Dok je jedni vide kao profesionalca, drugi joj spočitavaju to što je uspješnu karijeru gradila u vrijeme prethodne vlasti.  Ipak, bila je jedna od rijetkih iz crnogorskog pravosuđa koja je znala  oštro da istupi u javnosti i kritikuje taj sistem.

MANS je početkom prošle godine objavio informaciju o poslovnom aranžmanu njenog supruga i kompanije Bemax. Njen suprug je of-shore kompaniju prodao Bemaxu za 50 hiljada eura, što Pavličić nije prijavila u svom imovinskom kartonu iako je bila dužna da to učini. Paviličić je to nazvala spin informacijama  usmjerenim protiv nje zbog njenog zagovaranja Predloga Zakona o oduzimanjju imovine stečenom kriminalom, koju je izradila Vlada Dritana Abazovića, koji je MANS oštro kritikovao.

Članovi Sudskog savjeta isprva su se sporili oko toga da li Valentina Pavličić ispunjava uslove da se uključi u trku za najvažniju poziciju u pravosuđu.

Kako su izvještvali mediji, sporenje na elektronskoj sjednici nastalo je oko tumačenja člana 33 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, odnosno oko toga da li nekadašnja zastupnica države pred Evropskim sudom za ljudska prava ima 20 godina kumulativnog ili kontinuiranog staža kao sudija, tužilac, advokat, notar ili na nekim drugim pravnim poslovima…

Ministar pravde Bojan Božović razjasnio je dilemu stavom da je izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kojim se propisuju uslovi za izbor predsjednika Vrhovnog suda, omogućeno da na tu poziciju bude birana osoba koja nije sudija ili državni tužilac, a koja ima dvadesetogodišnje radno iskustvo na različitim pravnim poslovima, “koje se računa kumulativno”.

Pavličić je u uvodnom dijelu ovonedjeljne Opšte sjednice, tokom intervjua,  a prije izbora za kandidatkinju,  iznijela viđenje kakva osoba bi trebalo da bude na čelnoj poziciji Vrhovnog suda i naglasila da “nikada nije bio teži trenutak za crnogorske sudije”. Ona je navela da je njena vizija da sve ono što se pokazalo dobrim – sačuva, razvije i ojača.

“Ono što nikada u sudskom sistemu nije urađeno je funkcionalna analiza pravosuđa. To bi bila dobra alatka za obračunavanje sa uzrocima koji su doveli do tog stanja. A ne da samo gasimo požare”, navela je ona.

Osvrnula se i na stanje u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, uz konstataciju da je na današnji dan 169 nezavršenih predmeta u tom odjeljenju. Pavličić smatra da bi trebalo da se obezbijedi pravičnost postupka kao cjeline, jer “pravda mora da se vidi i dijeli, a ne samo da se dijeli”.

Ukoliko bude izabrana na sjednici Sudskog savjeta za predsjednicu Vrhovnog suda, pred Pavličić je dosta posla. Promjene u pravosuđu nijesu bez razloga  u fokusu Evropske komisije. Ispunjen je jedan štrik, ali mnogi tek predstoje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodne Vlade su na osnovu zaključaka, ugovora i aneksa, umjesto po Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, u prethodne četiri godine finansirale Gimnaziju ,,Sveti Sava” i Medresu ,,Mehmed Fatih” sa ukupno 4,9 miliona eura. CGO u krivičnoj prijavi traži da SDT ispita ovu državnu pomoć vjerskim zajednicama

 

 

Krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona EUR za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori, podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), početkom ove sedmice, Centar za građansko obrazovanje (CGO).

CGO se poziva na Izvještaj o reviziji pravilnosti Finansiranja vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore, koji je Državna revizorska institucija (DRI) objavila prošlog mjeseca. I DRI je dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja vjerskih škola sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

Iz DRI nalaza smo saznali da je za četiri godine vjerskim zajednicama i školama podijeljeno 8,7 miliona eura, a u DRI smatraju da sistem dodjele nije pravedan.

Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila 1 975 000 eura. Najviše novca, 1,2 miliona eura, država je dala Srpskoj pravoslavnoj crkvi.  Od toga Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 930 000, a  Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 278 000. Islamska zajednica dobila je 331 000 eura, Crnogorska pravoslavna crkva 230 000 eura. Za ostalih 13 vjerskih zajednica izdvojeno je između 1500 i 55 000 eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Zanimljivo je da je DRI u izvještaju naveo da su u periodu nove vlasti, 2021-2023. ,,iznos sredstava kojima se finansiraju vjerske zajednice određivao na osnovu diskrecionih odluka resornog ministra, jer nijesu utvrđeni odgovarajući kriterijumi na osnovu kojih se vrši odobravanje sredstava i procjena potreba vjerskih zajednica prilikom odobravanja”.

Vjerske zajednice su i po drugim osnovama dobile još dodatnih 1,87 miliona eura. Osnov za podjelu para je bio različit: Zakon o kulturi, Ugovor o grantu za prenos EU sredstava, Odluke Vlade – Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve i Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i dr.

Institucije iz čijih budžeta je uplaćivan novac na račun vjerskih zajednica su: Ministarstvo  pravde, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija,  Ministarstvo finansija, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje.

Na osnovu sprovedene revizije utvrđeno je da nije uspostavljen odgovarajući normativni okvir koji reguliše finansiranje vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore. Postojeći normativni okvir koji je u primjeni ne obezbjeđuje u dovoljnoj mjeri predvidljivost i pravednost u regulisanoj oblasti, konstatovao je DRI.

Najviše novca je otišlo za finansiranje srednjih vjerskih škola  – 4,9 miliona eura. Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima dobila je 3, 1 miliona eura,  a 1,8 milion  Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

DRI je konstatovao da je finansiranje srednjih vjerskih škola vršeno na način koji nije u skladu sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

Iz CGO su ukazali da je Član 139 stav 3 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da se samo srednje vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe mogu finansirati iz Budžeta Crne Gore.

Umjesto po slovu zakona, novac za vjerske škole Vlada je dijelila zaključcima, ugovorima i aneksima ugovora. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija ne raspolaže dokumentacijom na osnovu koje se može uvjeriti na koji načen je vršen obračun iznosa koji su uplaćeni srednjim vjerskim školama, navodi se u nalazu DRI. Dodaje se da su  iznosi sredstava koji se uplaćuju vjerskim školama određeni zaključcima Vlade Crne Gore, a Ministarstvo vjerskim školama uplaćuje iznos u skladu sa zaključenim ugovorima.

,,Iako su ove isplate pokrivane ugovorima o finansiranju i aneksima tih ugovora, a u skladu sa zaključcima Vlade, jasno je da nikakvi zaključci Vlade niti ugovori i aneksi ne mogu imati pravnu valjanost ako su suprotni zakonu”, naveli su iz CGO-a.

Pomenuti član 138 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, propisuje da javna ustanova stiče sredstva iz budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za određeni obrazovni program, broja učenika, koeficijenta programske grupe u koju je obrazovni program razvrstan i drugih kriterijuma karakterističnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje.

Na osnovu ovih kriterijuma, Ministarstvo donosi metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za svaki obrazovni program. Sve opet u skladu sa normativima i standardima, koje donosi Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje Nacionalnog savjeta. Normativima i standardima propisuju se mjerila za: formiranje odjeljenja i grupa, organizovanje savjetodavne službe, biblioteke, administrativno-računovodstvene i tehničke službe i vrednovanje materijalnih troškova.

Umjesto svega ovoga za vjerske škole važeći su zaključci Vlade.

Na osnovu dva zaključka Vlade, jedan iz 2022, drugi 2023, Ministarstvo prosvjete je sa Srednjom vjerskom školom Gimnazija ,,Sveti Sava” potpisalo Ugovor o finansiranju. I prethodne dvije godine im na ime Ugovora isplatilo po 900 hiljada eura, ukupno 1,8 miliona.

Takođe na osnovu zaključka Vlade, Ministarstvo prosvjete je, počev od marta mjeseca 2018. godine, sa Srednjom vjerskom školom – Medresa ,,Mehmed Fatih” potpisalo ugovor o finansiranju. Ministarstvo je ovoj školi mjesečno uplaćivalo 50.000 eura na ime bruto plata i ostalih ličnih primanja zaposlenih u školi, rashoda za materijal i usluge, za tekuće održavanje, kao i troškova ishrane učenika u domovima. Ovaj način finansiranja je trajao do kraja 2020. godine.

Sljedeće, 2021. Medresi je, za tu godinu, uplaćeno pola miliona eura, a 2022. i 2023. godine po 800.000 eura. Za četiri godine ukupno 3,1 milion eura.

Ukazujući na moguću zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore, iz CGO su ocijenili da kršenje zakonskih odredbi, koje su jedan vid brane diskrecionom, i moguće koruptivnom, djelovanju funkcionera koji odlučuju u finansiranju vjerskih škola, zahtijeva profesionalnu pozornost SDT-a. Na SDT-u je da pokaže da li ima volje da se dođe do NN političara.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo