Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Put iz zapećka

Objavljeno prije

na

,,Niko ni o čemu ne razmišlja. Ako se završi jadransko-jonski autoput, mi ispadamo iz igre! Niko nikad neće ići našim putem do Prijepolja za Crnu Goru i Albaniju. To će biti lokalni, a ne regionalni put. Nama su to svi stranci rekli, a u medijima se nikad nije pojavilo”, zavapio je nedavno, u srpskim medijima, generalni sekretar opozicione Srpske narodne stranke Aleksandar Vučić. Od izgradnje tog autoputa uvijek su strahovale nacionalističke grupacije u Srbiji. I to je razumljivo: na taj način najbliži putevi iz Crne Gore u Evropu ne bi vodili preko Beograda.

MRKA: Srbija, međutim, praktično ništa ne čini da Crnu Goru saobraćajno veže za sebe. Radovi na autoputu Beograd-južni Jadran, na dionici od Uba do Lajkovca, stali su odmah nakon što su počeli. Nijesu pomogli zaklinjanja, obećanja i želje ministra za infrastrukturu u srpskoj Vladi Milutina Mrkonjića. Izvođači radova kažu da su mašine povučene s gradilišta jer još nije završen otkup zemljišta na trasi budućeg autoputa.Ali, jasno je da Srbija nema novaca ni za eksproprijaciju zemljišta, a kamoli za gradnju te ceste. Zato se povremeni radovi, na za nju mnogo važnijem Koridoru 10, izvode samo sredstvima iz fondova EU ili evropskih banaka.Inače, iako sada predstavlja najkraću drumsku vezu od zapadne Evrope prema Turskoj, otkada su Bugarska i Rumunija ušle u EU, na Koridoru 10 zabilježen je pad prometa od čak 30 odsto. Glavni razlog je to što sada vozači koji iz Turske kreću na Zapad imaju samo jednu graničnu provjeru na prelazu u Bugarskoj, đe već ulaze u EU.

KRAK: Zato je malo spremnosti Evropljana da finansiraju crnogorski krak zamišljenog autoputa od jadranske obale do granice sa Srbijom. Za gradnju tek dvije i po dionice na autoputu Bar-Boljare, po astronomskoj cijeni od 1,57 milijarde eura, grčko- izraelski konzorcijum, kompanija Aktor i HCH, pregovara s Evropskom investicionom bankom (EIB). Pregovori o finansijskoj podršci najskupljem infrastrukturnom projektu u istoriji Crne Gore počeli su krajem juna, neposredno nakon potpisivanja protokola kojim su crnogorska Vlada i konzorcijum precizirali pitanja dodjele koncesije za „projektovanje, finansiranje, gradnju, upravljanje i održavanje dionica autoputa”. Pošto je protokolom definisan rok od četiri mjeseca za obezbjeđivanje novca za gradnju dijela autoputa, pregovori sa EIB trebalo bi da budu zaključeni do kraja oktobra. Precizirano je da rok može biti produžen za najviše dva mjeseca, što će, svakako, prevashodno zavisiti od stava EIB. Kako saznajemo, u EIB nemaju želju da finansiraju izuzetno skupu dionicu Smokovac-Mateševo i žele da gradnja puta otpočne na dvije dionice, Đurmani-Virpazar i Virpazar-Smokovac, koje su frekventne i rentabilne.To praktično znači da ni ove godine gradnja ionako redukovanog autoputa neće otpočeti. To ne smeta crnogorskim zvaničnicima da i dalje uvjeravaju javnost pričom da postoji još jedna, „čak i bolja varijanta”, koja garantuje da će naša država dobiti autoput. Navodno, autocestu žele graditi Kinezi i Turci. Najviše su zbog kraha „posla stoljeća” na gubitku crnogorski tajkuni koji su u očekivanju gradnje autoputa prema sjeveru prethodnih godina pokupovali na stotine hektara zemljišta uz predviđenu trasu, a još više oni koji su već bili upalili mašine za rad u Gornjim Mrkama. Upravo taj moćni lobi čitavo je ovo vrijeme zapovijedao Vladi, gurajući je u blamažu i pred svijetom i pred svojim građanima.

KARIKA: Moguće je da mašine ipak budu zapošljene u Crnoj Gori. Sve bliži je san o drugom autoputu, povijesnoj cesti Via Egnatia, koji bi vodio od Trsta preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije do grčke Kalamete, povezujući na najkraći način centralnu i južnu Evropu. Zato se vjeruje da će on uskoro biti preimenovan u „panevropski koridor 11”.

Najveći dio tog autoputa, u dužini od 1.160 kilometara kroz Hrvatsku, kroz koju, inače, prolazi polovina te ceste, već je završen, kao i kroz Albaniju. Ostalo je tridesetak kilometara u Sloveniji, te Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

„Taj bi put fizički povezao ovaj prostor sa zapadnom Evropom, ali bi djelovao i na političko udruživanje i smanjenje tenzija, čime bi se dobio pomak na evropskom udruživanju. Takvo udruživanje naša je sudbina jer Evropa samo udružena može konkurisati SAD-u, Kini i Japanu”, kaže bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i precizira da niko ne želi ostati ostrvo.

Upravo se to dešava Crnoj Gori: autoput je praktično došao na njezine granice, a ona je postala nedostajuća karika.

ZNAČAJ: Trasa jadransko-jonskog autoputa, koji je u svim crnogorskim razvojnim planovima i nacionalnim strategijama definisan kao projekat od prvorazrednog značaja, trebala bi ići centralnim dijelom Crne Gore, od mjesta Nudo, u Grahovu, preko Čeva i Podgorice prema Božaju, odnosno platoom na 500 do 700 metara nadmorske visine sa svega tri odsto tunela i mostova.

Predložena trasa ide uglavnom brdskim, veoma malo naseljenim krajevima, prelazi znatnim dijelom preko državnog zemljišta što je sa stajališta eksproprijacije veoma povoljno u odnosu na moguće planirane druge koridore bliže Crnogorskom primorju ili gradskim područjima. Ta se prednost posebno ogleda u veoma malom negativnom uticaju na okolinu najvrjednijih prostora Crne Gore (primorsko područje, nacionalni parkovi, zaštićena prirodna dobra).

Postoje ili su planirane dobre i relativno kratke saobraćajne veze s brzom cestom duž Crnogorskog primorja, kao što su Trebinje-Herceg Novi, Grahovo-Risan, Čevo-Cetinje-Budva, Podgorica -Bar i Skadar –Ulcinj, što bi trebalo uraditi i na sjeveru.

U situaciji kada naša zemlja nema dovoljno kvalitetnih ležaja u hotelima, značaj jadransko-jonske autoceste je nemjerljiv za turizam. U to su se ovog ljeta mogli uvjeriti Ulcinjani. Autoput Drač-Prizren ključni je razlog što je ove sezone u tom gradu bilo mnogo više Kosovara nego što su očekivali i najveći optimisti i što gostiju ima i ovih jesenjih dana.

„Trasa tog autoputa prolazi centralnim dijelom Crne Gore, koji je ekonomski veoma zanemaren. Autoput bi potpuno otvorio te krajeve za ekonomsku valorizaciju i obezbijedio razvoj prvenstveno poljoprivrede, kao podrške turizmu, a takođe i industrije i turizma”, ističe crnogorski ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar.

I možda najvažnije: ovaj put dug 95,2 kilometra koštao bi oko milijardu eura, odnosno za oko 200 miliona eura manje nego samo dionica Smokovac-Mateševo, koja je dugačka 43,5 kilometra!

Od životnog značaja

Bivši ministar obnove i graditeljstva u hrvatskoj vladi Radimir Čačić, koji je najzaslužniji što ta zemlja danas ima možda najbolje puteve u Evropi, kaže da bi izgradnjom jadransko-jonskog autoputa Crna Gora iz potpunog zapećka, direktnim, brzim, atraktivnim pravcem i za turizam i za ekonomiju, direktno ušla u srednju Evropu. „Dobija se veza prema Sloveniji, gdje je i granica EU što je, okvirno, dva, dva i po sata vožnje. To je za Crnu Goru od životnog značaja”. Čačić takođe tvrdi da bi i zemlje regiona imale ogromne efekte od te ceste.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo